Od kada je na lokalnom radiju par dana nakon referenduma objavljen oglas da je na prodaju cijelo selo Seoce, mjesto samo jedan kilometar udaljeno od centra Andrijevice, u kući Guberinića nemaju mira. Njihovo imanje je prvo na koje se naiđe kada se pređe most na Limu i uđe se u to selo. Međutim, ne dolaze potencijalni kupci, priča Milisav Guberinić, već novinari i dodaje:
„Mi našu imovinu ne prodajemo. Ovi što su navodno pružili selo na prodaju stvaraju lakrdiju čitavog sela“.
Selo Seoce još uvijek se prodaje, tvrdi Vesko Mitrović, čiji je broj mobilnog telefona istaknut za kontakt. On tvrdi da interesovanje ne jenjava. Neposedno prije nas, naime, posjetili su ga i japanski novinari:
„Evo, sada je bila jedna japanska novinska agencija koji su direktno iz Beograda došli. To je za neki lis’ koji ima 15 miliona primeraka izlazi i baš ih interesuje to sve. Pitali su da li ima nekog pritiska.“
RSE: Da li bi mogli to Japanci eventualno kupiti?
MITROVIĆ: Nek’ nas malo reklamiraju makar.
RSE: Ima i ovdje selo Japan, nije daleko.
MITROVIĆ: Ima, ima. To sam im rekao i baš sam im pričao o tome i kaže da negde sledeći put kada budu dolazili da ću da ga vodim, tog novinara, u Japan gore da baš napravi reportažu o tome Japanu.
RSE: To bi bilo zanimljivo. Na primjer kupe selo Seoce i selo Japan.
MITROVIĆ: Onda su tu kao starosjedioci.
Mada još nijedna parcela sela Seoca nije promijenila vlasnika, Mitrovića svakodnevno, kaže, zovu prijatelji i kumovi iz Srbije. Ozbiljni kupci za sada se samo nagovještavaju:
«Ima ponuda. Evo, prije neki dan me zvao neki Malja iz Detroita. Pitao koliko se otprilike prodaje, gde je to.»
RSE: Pitao: „Pošto selo“?
MITROVIĆ: Pa, ne selo baš. Dijelovi.
RSE: Da li biste dali Albancima jeftinije selo?
MITROVIĆ: Bi, sigurno, dali bi jeftinije.
RSE: Zašto?
MITROVIĆ: Kapric. Ako već moramo da idemo.
RSE: Mora li se?
MITROVIĆ: Mora i ne mora. Imamo mi sad tu nekih pomaka u tome.
RSE: Jeste li dali oglas u Albaniji?
MITROVIĆ: Jesmo. To je bilo na nekom radiju u Skadru.
RSE: Na albanskom jeziku.
MITROVIĆ: Na albanskom, normalno.
Revolt zbog odvajanja od Srbije jeste razlog za nezadovoljstvo, kaže i Slavko Stojanović, koji je uvjeren da su ljudi sa strane odlučili referendum, zbog čega su, kaže, logični potezi kakve prave Seočani:
„Prikažuje javni servis Crne Gore i veli: 'Posle četeres' godina sam došao da glasam za državu'. Oni odlučuju o državi. Dokle, moje dijete otišlo prije tri godine u Srbiju i nema pravo glasa.“
Seočani bi, istina, „glavu za glavu“ , kako se to u žargonu kaže, teško mogli dobiti plodnu srbijansku ravnicu za tanku šumu uz njihovu planinu Balj. Bez obzira što se na njenom vrhu nalazi repetitor istaknut u oglasu o prodaji sela. Ipak, medijska akcija Seočana imala je, kaže Mitrović i snažan politički odjek:
„Pozvati smo od nekih partija iz Srbije. Imaćemo gore sastanak sa nekim liderima gde nam sugerišu isto da ne idemo, da ne napušćamo.“
RSE: Znači lomite se ipak?
MITROVIĆ: Teško to ide da prodaš čitavo selo. I sad da možemo pojedinačno. Stvarno imamo pojedinačno, ali mi smo kao dogovor napravili tada da idemo makar po pet kuća i da budemo kolonijalno tamo, na primer.
RSE: Kada očekujete prvu selidbu?
MITROVIĆ: Ne znam. Možda i ne bude. Ne znamo sad. Ako nalete neki kupci može da se desi i ove godine.
U Seocu nakon oglasa o navodnoj prodaji puno je krupnih riječi, ali još nema ni krupnih para koje bi neko ponudio za selo. Milisav Guberinić uvjeren da priča o prodaji Seoca ima i dimenziju zbog koje bi se moglo i krivično odgovarati:
„Imalo je mnogo nedoličnih izjava od strane onih koji navodno prodaju selo. Mislim da bi i tužilac imao tu posla.“
„Mi našu imovinu ne prodajemo. Ovi što su navodno pružili selo na prodaju stvaraju lakrdiju čitavog sela“.
Selo Seoce još uvijek se prodaje, tvrdi Vesko Mitrović, čiji je broj mobilnog telefona istaknut za kontakt. On tvrdi da interesovanje ne jenjava. Neposedno prije nas, naime, posjetili su ga i japanski novinari:
„Evo, sada je bila jedna japanska novinska agencija koji su direktno iz Beograda došli. To je za neki lis’ koji ima 15 miliona primeraka izlazi i baš ih interesuje to sve. Pitali su da li ima nekog pritiska.“
RSE: Da li bi mogli to Japanci eventualno kupiti?
MITROVIĆ: Nek’ nas malo reklamiraju makar.
RSE: Ima i ovdje selo Japan, nije daleko.
MITROVIĆ: Ima, ima. To sam im rekao i baš sam im pričao o tome i kaže da negde sledeći put kada budu dolazili da ću da ga vodim, tog novinara, u Japan gore da baš napravi reportažu o tome Japanu.
RSE: To bi bilo zanimljivo. Na primjer kupe selo Seoce i selo Japan.
MITROVIĆ: Onda su tu kao starosjedioci.
Mada još nijedna parcela sela Seoca nije promijenila vlasnika, Mitrovića svakodnevno, kaže, zovu prijatelji i kumovi iz Srbije. Ozbiljni kupci za sada se samo nagovještavaju:
«Ima ponuda. Evo, prije neki dan me zvao neki Malja iz Detroita. Pitao koliko se otprilike prodaje, gde je to.»
RSE: Pitao: „Pošto selo“?
MITROVIĆ: Pa, ne selo baš. Dijelovi.
RSE: Da li biste dali Albancima jeftinije selo?
MITROVIĆ: Bi, sigurno, dali bi jeftinije.
RSE: Zašto?
MITROVIĆ: Kapric. Ako već moramo da idemo.
RSE: Mora li se?
MITROVIĆ: Mora i ne mora. Imamo mi sad tu nekih pomaka u tome.
RSE: Jeste li dali oglas u Albaniji?
MITROVIĆ: Jesmo. To je bilo na nekom radiju u Skadru.
RSE: Na albanskom jeziku.
MITROVIĆ: Na albanskom, normalno.
Revolt zbog odvajanja od Srbije jeste razlog za nezadovoljstvo, kaže i Slavko Stojanović, koji je uvjeren da su ljudi sa strane odlučili referendum, zbog čega su, kaže, logični potezi kakve prave Seočani:
„Prikažuje javni servis Crne Gore i veli: 'Posle četeres' godina sam došao da glasam za državu'. Oni odlučuju o državi. Dokle, moje dijete otišlo prije tri godine u Srbiju i nema pravo glasa.“
Seočani bi, istina, „glavu za glavu“ , kako se to u žargonu kaže, teško mogli dobiti plodnu srbijansku ravnicu za tanku šumu uz njihovu planinu Balj. Bez obzira što se na njenom vrhu nalazi repetitor istaknut u oglasu o prodaji sela. Ipak, medijska akcija Seočana imala je, kaže Mitrović i snažan politički odjek:
„Pozvati smo od nekih partija iz Srbije. Imaćemo gore sastanak sa nekim liderima gde nam sugerišu isto da ne idemo, da ne napušćamo.“
RSE: Znači lomite se ipak?
MITROVIĆ: Teško to ide da prodaš čitavo selo. I sad da možemo pojedinačno. Stvarno imamo pojedinačno, ali mi smo kao dogovor napravili tada da idemo makar po pet kuća i da budemo kolonijalno tamo, na primer.
RSE: Kada očekujete prvu selidbu?
MITROVIĆ: Ne znam. Možda i ne bude. Ne znamo sad. Ako nalete neki kupci može da se desi i ove godine.
U Seocu nakon oglasa o navodnoj prodaji puno je krupnih riječi, ali još nema ni krupnih para koje bi neko ponudio za selo. Milisav Guberinić uvjeren da priča o prodaji Seoca ima i dimenziju zbog koje bi se moglo i krivično odgovarati:
„Imalo je mnogo nedoličnih izjava od strane onih koji navodno prodaju selo. Mislim da bi i tužilac imao tu posla.“