Na kraju su čelnici DPS-a odredili kako su odavno zamislili: prvi parlamentarni izbori u nezavisnoj Crnoj Gori održaće se 10. septembra, samo tri i po mjeseca nakon referenduma.
To je i bio cilj Đukanovića i njegovih partijskih kolega. Kratka izborna kampanja neće dopustiti da se rasplamsaju stare ili otvore nove, neželjene teme. Osim toga, u vrhu DPS-a brižljivo su pripremili teren: ukidanjem Zakona o manjinskim pravima otvorena su vrata za pregovore sa Hrvatskom građanskom inicijativom i Bošnjačkom strankom. Možda nije baš najmoralnije, ali je najprofitabilnije: partije manjinskih etničkih zajednica moraće da sklapaju sporazum sa Đukanovićevom strankom ukoliko žele svoje predstavnike u crnogorskom parlamentu.
Priprema izbora pokazala je kako DPS ozbiljno i lukavo priprema teren: kada su govorili o dugoj predizbornoj kampanji, smišljali su izborni „blic krig“, dok su se zalagali da sve stranke nastupe samostalno, kovali su plan o široj koaliciji sa strankama manjinskih zajednica. Sada su, uz podršku starih partnera iz SDP-a i novih iz manjinskih stranaka, spremni da iskoriste nasljeđe referendumske pobjede i da, kao predvodnici višenacionalne koalicije, pnovo osvoje apsolutnu vlast.
Na drugoj strani, ispada da su opozicione stranke iznenađene izborima nakon referenduma, kao da su ih šokirale vrućine tokom ljeta. Jedini mogući potez vladajuće koalicije – brzo sazivanje izbora - ispao je veliko iznenađenje za lidere opozicije.
To je najboji dokaz da ova i ovakva opozicija ponovo ulazi u unaprijed izgubljenu bitku. Jer, dok DPS širi svoj front, njegovi protivnici se dijele. Blok za zajedničku državu sada čine dva bloka: Predrag Bulatović napravio je trojnu koaliciju sa Popovićevom i Kadićevom strankom, dok se Andrija Mandić opredijelio za formiranje srpske liste, zajedno sa srpskim radikalima i novom strankom Zorana Žižića.
Iako Bulatović govori o građanskoj a Mandić o srpskoj listi u stvarnom životu obje koalicije boriće se za - glasove birača koji se izjašnjavaju kao Srbi. Drugim riječima: umjesto da se bore protiv Đukanovića, na jesenjim izborima Bulatović i Mandić će se međusobno tući za lidersku poziciju među prosrpskim glasačima u Crnoj Gori. Tako su obojica sebe unaprijed osudili na izborni poraz.
Jedina novost za jesenje izbore je formiranje Pokreta za promjene Nebojše Medojevića. Nekadašnja nevladina organizacija prerasla je ove sedmice u političku partiju i to je jedina nova snaga na crnogorskoj političkoj sceni koja može donekle izazvati potrese.
Istraživanja javnog mnjenja pokazuju da postoji značajan broj glasača razočaranih i u vlast i u opoziciju i Medojević bi možda mogao da profitira. Samo, prije toga mora da pokaže i političko znanje da ne ulazi u bespotrebne političke sukobe sa politički bliskim partijama, da se odrekne vlastite političke narcisoidnosti i da uspostavi partijsku infrastrukturu.
Preciznije: u naredna dva mjeseca Medojevićeva ekipa mora da dotjera vlastiti imidž i da napravi partiju – djeluje kao suviše veliki zadatak.
I tu je negdje suština: i u novoj državi nastavilo se po starim šemama. Crna Gora jeste promijenila državni okvir ali će izgleda mnogo teže promijeniti suštinu vladanja i življenja. Ovdje i Pokret za promjene prvo mora da se iymijeni da bi Crna Gora doživjela promjene.
To je i bio cilj Đukanovića i njegovih partijskih kolega. Kratka izborna kampanja neće dopustiti da se rasplamsaju stare ili otvore nove, neželjene teme. Osim toga, u vrhu DPS-a brižljivo su pripremili teren: ukidanjem Zakona o manjinskim pravima otvorena su vrata za pregovore sa Hrvatskom građanskom inicijativom i Bošnjačkom strankom. Možda nije baš najmoralnije, ali je najprofitabilnije: partije manjinskih etničkih zajednica moraće da sklapaju sporazum sa Đukanovićevom strankom ukoliko žele svoje predstavnike u crnogorskom parlamentu.
Priprema izbora pokazala je kako DPS ozbiljno i lukavo priprema teren: kada su govorili o dugoj predizbornoj kampanji, smišljali su izborni „blic krig“, dok su se zalagali da sve stranke nastupe samostalno, kovali su plan o široj koaliciji sa strankama manjinskih zajednica. Sada su, uz podršku starih partnera iz SDP-a i novih iz manjinskih stranaka, spremni da iskoriste nasljeđe referendumske pobjede i da, kao predvodnici višenacionalne koalicije, pnovo osvoje apsolutnu vlast.
Na drugoj strani, ispada da su opozicione stranke iznenađene izborima nakon referenduma, kao da su ih šokirale vrućine tokom ljeta. Jedini mogući potez vladajuće koalicije – brzo sazivanje izbora - ispao je veliko iznenađenje za lidere opozicije.
To je najboji dokaz da ova i ovakva opozicija ponovo ulazi u unaprijed izgubljenu bitku. Jer, dok DPS širi svoj front, njegovi protivnici se dijele. Blok za zajedničku državu sada čine dva bloka: Predrag Bulatović napravio je trojnu koaliciju sa Popovićevom i Kadićevom strankom, dok se Andrija Mandić opredijelio za formiranje srpske liste, zajedno sa srpskim radikalima i novom strankom Zorana Žižića.
Iako Bulatović govori o građanskoj a Mandić o srpskoj listi u stvarnom životu obje koalicije boriće se za - glasove birača koji se izjašnjavaju kao Srbi. Drugim riječima: umjesto da se bore protiv Đukanovića, na jesenjim izborima Bulatović i Mandić će se međusobno tući za lidersku poziciju među prosrpskim glasačima u Crnoj Gori. Tako su obojica sebe unaprijed osudili na izborni poraz.
Jedina novost za jesenje izbore je formiranje Pokreta za promjene Nebojše Medojevića. Nekadašnja nevladina organizacija prerasla je ove sedmice u političku partiju i to je jedina nova snaga na crnogorskoj političkoj sceni koja može donekle izazvati potrese.
Istraživanja javnog mnjenja pokazuju da postoji značajan broj glasača razočaranih i u vlast i u opoziciju i Medojević bi možda mogao da profitira. Samo, prije toga mora da pokaže i političko znanje da ne ulazi u bespotrebne političke sukobe sa politički bliskim partijama, da se odrekne vlastite političke narcisoidnosti i da uspostavi partijsku infrastrukturu.
Preciznije: u naredna dva mjeseca Medojevićeva ekipa mora da dotjera vlastiti imidž i da napravi partiju – djeluje kao suviše veliki zadatak.
I tu je negdje suština: i u novoj državi nastavilo se po starim šemama. Crna Gora jeste promijenila državni okvir ali će izgleda mnogo teže promijeniti suštinu vladanja i življenja. Ovdje i Pokret za promjene prvo mora da se iymijeni da bi Crna Gora doživjela promjene.