RSE: Gospdine Lakušiću, Udruženje Vasojevića iz Lijeve Rijeke je izašlo sa dosta ambicioznim zahtjevima. Od crnogorskih vlasti tražili ste autonomiju vasojevićke regije, a od srpske Vlade konzularno predstavništvo u Andrijevici. Da li je ovo zaista realan zahtjev ili se više može posmatrati kao marketinški potez?
LAKUŠIĆ: Zahtjev koje je uputilo Udruženje Vasojevića u Lijevu Rijeku se zasniva na realnim osnovama iz razloga što smo mi i prije referenduma donijeli Deklaraciju o zaštiti interesa Vasojevića i u Crnoj Gori, nezavisno od toga da li ona bila samostalna ili u zajedničkoj državi sa Srbijom. Što se tiče drugog dijela pitanja vezano za otvaranje konzularnog predstavništva, stav je Udruženja Vasojevića u zaštiti svojih interesa je da se konzularno predstavništvo otvori u Andrijevici, a ne na Cetinje, kako je najavio ministar inostranih poslova Vuk Drašković. Iz jednostavnog razloga da na teritoriji Vasojevića živi preko 80% ljudi, odnosno građana koji su se izjasnili kao Srbi.
RSE: Pošto ste već krenuli ozbiljno sa ovom inicijativom zašto ste tražili samo konzularno predstavništvo, zašto ne recimo ambasadu Srbije u Andrijevici ?
LAKUŠIĆ: Ali ambasade se uvjek otvraju upravo gdje su centri, gdje su glavni gradovi, a mi smo ovdje tražili konzulano predstvništvo upravo u zaštiti srpskih nacionalnih interesa onih gradjana koji su se izjasnili kao Srbi na teritoriji Vasojevića.
RSE :Da možda nijeste već u Andrijevici našli objekat za otvarnje konzularnog predstvništva, da li vam je neko ponudio na ustupanje neki objekat?
LAKUŠIĆ: Pa mi u Andrijevici imamo dovoljno protora gdje bi mogli naći ne samo za konzularno predstvništvo Srbije nego i drugih kozulata.
RSE : Naprimjer, neka mjesna zajednica ili na šta mislite konkretno?
LAKUŠIĆ: Ne, nego mislim na samu Andrijevicu. To je jedan stari grad koji ima svoju tradiciju, svoju kulturu, svoju istoriju. I ne samo da je poznat u samoj Crnoj Gori, nego je poznat i izvan Crne Gore i da ne kažemo da odatle potiče i konzul Nikola Milošević, koji je poznati diplomata i bio je engleski konzul. On upravo potiče sa tih prostora gdje mi namjeravamo da se otvori konzularno predstavništvo. Mi smo imali namjeru čak i da se britansko konzularno predstavništvo otvori upravo na teritoriji Vasojevića. U tom smislu govoreći. imamo na ovoj teritoriji dosta i adekvatnog prostora i volje i otvorenog srca da tamo upravo bude jedno takvo konzularno predstavništvo.
RSE: Tvrdite da su Vasojevići u Crnoj Gori građani drugog reda. Zar nije upravo ova vaša inicijativa na neki način u pravcu getoiziranja tog kraja i građana tog područja?
LAKUŠIĆ: Ne. Mi upravo radimo na onim evropskim standardima. Hoćemo da su Vasojevići, odnosno ljudi koji se nalaze na teritoriji Vasojevića, da su ih mimoišle u posljednjih nekoliko godina i decenija i pruge i putevi. I to što su ugašene sve fabrike koje su na teritoriji Vasojevića govori da su upravo Vasojevići u Crnoj Gori u ovom trenutku građani drugog reda, da nacionalne manjine i etničke manjine imaju veća prava nego mi koji smo kao državotvorni narod, što je veoma veliki paradoks koji se pokazao u Crnoj Gori, a to je sve zahvaljujući ovoj aktuelnoj vlasti.
* * * **
Komentarišući zahtjev Udruženja Vasojevića za autonomnom regijom, potpredsjednik Skupštine i visoki funkcioner vladajuće Demokratske partije socijalista Dragan Kujović kaže da mu čitava priča zvuči neozbiljno i da bi svim sličnim udruženjima bilo bolje da se okrenu svojoj kući Crnoj Gori:
„To se dobro uklapa u onu smiješnu priču i ponudu na prodaju onog sela pored Andrijevice koje se inače zove Seoce. Pa, eto, umjesto te ponude koja je izgleda i dalje aktuelna oni bi prodali Seoce Albancima da na taj način kazne svoje komšije koje su glasale za Crnu Goru, pa umjesto da to rade neka Seoce izdaju za konzulat, neka ga prodaju Beogradu. Dakle, neka im Beograd plati kuće i zemlju u tom selu i neka tu otvore konzulat, a tu bi mogli i da i kada se obraćaju svi Srbi iz vasojevićkog plemena za papire potrebne za zaštitu njihovog identiteta od nacije do jezika, kulture i srpskog izgleda. A što se autonomije Vasojevića tiče to bi nešto otprilike bilo kao one bivše SAO po Bosni i Hercegovini. To je taj model koji je već viđen i koji je propao, pa bi im možda bilo bolje da iz tih autonomija toga tipa razmisle o tome da priznaju Crnu Goru kao državu, kao što je to uradio konačno i njihov mentor Koštunica onda kada mu je „veliki brat“ zavrnuo ruku u Moskvi.
LAKUŠIĆ: Zahtjev koje je uputilo Udruženje Vasojevića u Lijevu Rijeku se zasniva na realnim osnovama iz razloga što smo mi i prije referenduma donijeli Deklaraciju o zaštiti interesa Vasojevića i u Crnoj Gori, nezavisno od toga da li ona bila samostalna ili u zajedničkoj državi sa Srbijom. Što se tiče drugog dijela pitanja vezano za otvaranje konzularnog predstavništva, stav je Udruženja Vasojevića u zaštiti svojih interesa je da se konzularno predstavništvo otvori u Andrijevici, a ne na Cetinje, kako je najavio ministar inostranih poslova Vuk Drašković. Iz jednostavnog razloga da na teritoriji Vasojevića živi preko 80% ljudi, odnosno građana koji su se izjasnili kao Srbi.
RSE: Pošto ste već krenuli ozbiljno sa ovom inicijativom zašto ste tražili samo konzularno predstavništvo, zašto ne recimo ambasadu Srbije u Andrijevici ?
LAKUŠIĆ: Ali ambasade se uvjek otvraju upravo gdje su centri, gdje su glavni gradovi, a mi smo ovdje tražili konzulano predstvništvo upravo u zaštiti srpskih nacionalnih interesa onih gradjana koji su se izjasnili kao Srbi na teritoriji Vasojevića.
RSE :Da možda nijeste već u Andrijevici našli objekat za otvarnje konzularnog predstvništva, da li vam je neko ponudio na ustupanje neki objekat?
LAKUŠIĆ: Pa mi u Andrijevici imamo dovoljno protora gdje bi mogli naći ne samo za konzularno predstvništvo Srbije nego i drugih kozulata.
RSE : Naprimjer, neka mjesna zajednica ili na šta mislite konkretno?
LAKUŠIĆ: Ne, nego mislim na samu Andrijevicu. To je jedan stari grad koji ima svoju tradiciju, svoju kulturu, svoju istoriju. I ne samo da je poznat u samoj Crnoj Gori, nego je poznat i izvan Crne Gore i da ne kažemo da odatle potiče i konzul Nikola Milošević, koji je poznati diplomata i bio je engleski konzul. On upravo potiče sa tih prostora gdje mi namjeravamo da se otvori konzularno predstavništvo. Mi smo imali namjeru čak i da se britansko konzularno predstavništvo otvori upravo na teritoriji Vasojevića. U tom smislu govoreći. imamo na ovoj teritoriji dosta i adekvatnog prostora i volje i otvorenog srca da tamo upravo bude jedno takvo konzularno predstavništvo.
RSE: Tvrdite da su Vasojevići u Crnoj Gori građani drugog reda. Zar nije upravo ova vaša inicijativa na neki način u pravcu getoiziranja tog kraja i građana tog područja?
LAKUŠIĆ: Ne. Mi upravo radimo na onim evropskim standardima. Hoćemo da su Vasojevići, odnosno ljudi koji se nalaze na teritoriji Vasojevića, da su ih mimoišle u posljednjih nekoliko godina i decenija i pruge i putevi. I to što su ugašene sve fabrike koje su na teritoriji Vasojevića govori da su upravo Vasojevići u Crnoj Gori u ovom trenutku građani drugog reda, da nacionalne manjine i etničke manjine imaju veća prava nego mi koji smo kao državotvorni narod, što je veoma veliki paradoks koji se pokazao u Crnoj Gori, a to je sve zahvaljujući ovoj aktuelnoj vlasti.
* * * **
Komentarišući zahtjev Udruženja Vasojevića za autonomnom regijom, potpredsjednik Skupštine i visoki funkcioner vladajuće Demokratske partije socijalista Dragan Kujović kaže da mu čitava priča zvuči neozbiljno i da bi svim sličnim udruženjima bilo bolje da se okrenu svojoj kući Crnoj Gori:
„To se dobro uklapa u onu smiješnu priču i ponudu na prodaju onog sela pored Andrijevice koje se inače zove Seoce. Pa, eto, umjesto te ponude koja je izgleda i dalje aktuelna oni bi prodali Seoce Albancima da na taj način kazne svoje komšije koje su glasale za Crnu Goru, pa umjesto da to rade neka Seoce izdaju za konzulat, neka ga prodaju Beogradu. Dakle, neka im Beograd plati kuće i zemlju u tom selu i neka tu otvore konzulat, a tu bi mogli i da i kada se obraćaju svi Srbi iz vasojevićkog plemena za papire potrebne za zaštitu njihovog identiteta od nacije do jezika, kulture i srpskog izgleda. A što se autonomije Vasojevića tiče to bi nešto otprilike bilo kao one bivše SAO po Bosni i Hercegovini. To je taj model koji je već viđen i koji je propao, pa bi im možda bilo bolje da iz tih autonomija toga tipa razmisle o tome da priznaju Crnu Goru kao državu, kao što je to uradio konačno i njihov mentor Koštunica onda kada mu je „veliki brat“ zavrnuo ruku u Moskvi.