Mahmud Ahmedinedžad pobijedio je na izborima zahvaljujući podršci koju su birači dali njegovoj političkoj platformi kojom je obećao da će od nacionalnog bogatstva profitirati svi i da će u njegovoj vladi biti zastupljeni interesi svakog od 70 miliona Iranaca. Proteklu je godinu novi predsjednik proveo uglavnom obilazeći svoju zemlju i obećavajući blagostanje. Za razliku od svog prethodnika, Mohamada Hatamija, koji je govorio o vladavini prava i građanskom društvu, Ahmedinedžadove su poruke bile prostije i lakše za razmjevanje.
Ispitivanje javnog mišljenja u Iranu nije uobičajeno, pa zato nema ni pouzdanijih statističkih iskaza moguće podrške predsjedniku Ahmedinedžadu. No, nema sumnje da su mu njegov otpor Zapadu i ohrabrivanje iranskog nacionalizma podigli popularnost kod većine Iranaca. Profesor na Sveučilistu u Teheranu Sadegh Zibakalam, ipak vjeruje da veći dio biračke baze još uvijek čeka na otklon od retorike i konkretne rezultate koji bi ublažili zabrinutost Iranaca zbog nepostojanja jasne ekonomske strategije kojom bi se, uz ostalo, smanjili inflacija i nezaposlenost:
"Za sada, nažalost, ne samo da nije bilo nikakvih konkretnih rezultata Ahmedinedžadove vladavine, nego u posljednjih nekoliko mjeseci inflacija u zemlji bilježi rast bez presedana. Ono što posebno zabrinjava, činjenica je da osim zapaljivih govora i privlačnih slogana, Ahmedinedžadova vlada nema razrađen ekonomski plan."
Profesor Zibakalam podsjeća kako je prošle sedmice skupina od 50 najistaknutijih iranskih ekonomista javno kritizirala Ahmedinedžadovu politiku, ocijenivši da joj nedostaje stručna osnova, što će dovesti do usporavanja ekonomije, porasta siromaštva i odljeva stručnjaka. Iranski predsjednik Ahmadinedžad također je izložen kritikama zbog sve vidljivijeg i jačeg utjecaja istaknutih članova Iranske revolucionarne garde, tvrdokornog čuvara tekovina islamske revoulucije, na političku scenu u zemlji. Pod njihovim utjecajem, s čelnih mjesta u vodećim tvrtkama i korporacijama smjenjuju se iskusni menadžeri i zamjenjuju idelološki podobnim i odanim kadrovicima, kaže urednik teheranskog on- line magazina "Rooz", Hossein Bastani:
"Nova skupina konzervativaca koje nazivamo neo-konzervativcima učvrstila se na vlasti. Radi se o ljudima koji su proteklih godina bili u srednjem ili nižem menadžmentu, a povezani su s vojskom. U okolnostima kada nema jasne gospodarske politike, ta se skupina prihvatila praznih parola i slogana državnog vrha i prigrlila ih kao principe upravljanja koji više dolikuju sistemu državne kontrole nad privredom."
Iako se pri dolasku na vlast oslanjao na potporu konzervativnih krugova, činjenicom da nije ispunio ništa od onoga što im je obećao, predsjednik Ahmedinedžad sada potiče njihov otpor, ali i unutrašnje podjele, kaže Bastani:
"Za vrlo kratko vrijeme Ahmedinedžad je, umjesto da ga ujedini, zapravo stvorio duboki razdor u establišmentu koji na okupu sada još samo održava iranska nuklearna kriza. Sukobi unutar tog kruga zamrznti su dok se ta kriza ne razriješi."
Ispitivanje javnog mišljenja u Iranu nije uobičajeno, pa zato nema ni pouzdanijih statističkih iskaza moguće podrške predsjedniku Ahmedinedžadu. No, nema sumnje da su mu njegov otpor Zapadu i ohrabrivanje iranskog nacionalizma podigli popularnost kod većine Iranaca. Profesor na Sveučilistu u Teheranu Sadegh Zibakalam, ipak vjeruje da veći dio biračke baze još uvijek čeka na otklon od retorike i konkretne rezultate koji bi ublažili zabrinutost Iranaca zbog nepostojanja jasne ekonomske strategije kojom bi se, uz ostalo, smanjili inflacija i nezaposlenost:
"Za sada, nažalost, ne samo da nije bilo nikakvih konkretnih rezultata Ahmedinedžadove vladavine, nego u posljednjih nekoliko mjeseci inflacija u zemlji bilježi rast bez presedana. Ono što posebno zabrinjava, činjenica je da osim zapaljivih govora i privlačnih slogana, Ahmedinedžadova vlada nema razrađen ekonomski plan."
Profesor Zibakalam podsjeća kako je prošle sedmice skupina od 50 najistaknutijih iranskih ekonomista javno kritizirala Ahmedinedžadovu politiku, ocijenivši da joj nedostaje stručna osnova, što će dovesti do usporavanja ekonomije, porasta siromaštva i odljeva stručnjaka. Iranski predsjednik Ahmadinedžad također je izložen kritikama zbog sve vidljivijeg i jačeg utjecaja istaknutih članova Iranske revolucionarne garde, tvrdokornog čuvara tekovina islamske revoulucije, na političku scenu u zemlji. Pod njihovim utjecajem, s čelnih mjesta u vodećim tvrtkama i korporacijama smjenjuju se iskusni menadžeri i zamjenjuju idelološki podobnim i odanim kadrovicima, kaže urednik teheranskog on- line magazina "Rooz", Hossein Bastani:
"Nova skupina konzervativaca koje nazivamo neo-konzervativcima učvrstila se na vlasti. Radi se o ljudima koji su proteklih godina bili u srednjem ili nižem menadžmentu, a povezani su s vojskom. U okolnostima kada nema jasne gospodarske politike, ta se skupina prihvatila praznih parola i slogana državnog vrha i prigrlila ih kao principe upravljanja koji više dolikuju sistemu državne kontrole nad privredom."
Iako se pri dolasku na vlast oslanjao na potporu konzervativnih krugova, činjenicom da nije ispunio ništa od onoga što im je obećao, predsjednik Ahmedinedžad sada potiče njihov otpor, ali i unutrašnje podjele, kaže Bastani:
"Za vrlo kratko vrijeme Ahmedinedžad je, umjesto da ga ujedini, zapravo stvorio duboki razdor u establišmentu koji na okupu sada još samo održava iranska nuklearna kriza. Sukobi unutar tog kruga zamrznti su dok se ta kriza ne razriješi."
