* * * * *
Predstavnici entitetskih i državnih vlasti BiH obećali su na donatorskoj konferenciji za prikupljanje sredstava za obnovu stambenih zgrada u centru Mostara da će u ovoj godini izdvojiti blizu tri miliona konvertibilnih maraka. Federalni ministar Edin Mušić je izjavio kako će vlada izdvojiti do milion i po konvertibilnih maraka. Ali, tu nije kraj:
„Mi izražavamo spremnost da na sva donatorska sredstva koja nađu vladin i nevladin sektor izvan budžetskih sredstava, mi pridružimo negdje između 25 do 30 posto dodatnih sredstava, kako bi dali jedan katalizator samoj rekonstrukciji devastiranih objekata.“
Branko Vukadinović, pomoćnik ministra za izbjeglice Republike Srpske je prenio informaciju o izdvajanju 150.000 maraka:
„Sa područja Mostara u Republici Srpskoj koristi alternativni smještaj 365 porodica. To nije mala cifra, tako da je Republika Srpska jako zainteresovana za adaptaciju kuća u gradu Mostaru.“
Na obnovu u centru Mostara čeka još 35 stambenih objekata u kojima se nalazi preko 380 stanova, a prema procjenama Gradske uprave, za njihovu obnovu potrebno je oko 20 miliona KM. Milka Bojčenko, predstavnica stanara iz centralne gradske zone:
„S mrtve točke se pokrenulo, radi se, ljudi su zainteresirani.“
* * * * *
Donatorsku konferenciju organizovali su Savez izbjeglih i raseljenih BiH i Kancelarija ombudsmena u Mostaru. Stoga ocjenu konferencije prepuštamo njima. Prvo federalni ombudsmen, Ured u Mostaru, Amra Kazić:
„Donatorska konferencija predstavlja sigurno pomak za Mostar. Probijena je blokada koja je godinama trajala i aktualiziran je složeni problem obnove razrušenog stambenog fonda u gradu. Pored jednog dijela stanara devastiranih zgrada, na konferenciji su bile prisutne sve značajne osobe kao kompetentni predstavnici domaćih organa vlasti koji moraju biti uključeni u povratak na ovim prostorima, kako bi se on napokon i realizirao. Svi učesnici konferencije su shvatili da je situacija ovdje izuzetno teška, da se život ne može normalizirati bez novih ulaganja i da moramo ići dalje. Na konferenciji su definirana dva najvažnija zaključka – da se za oko tri miliona maraka, koliko će se izdvojiti iz domaćih izvora financiranja, dinamika i raspodjela sredstava postigne u dogovoru sa gradom Mostarom i predstavnicima stanara. Također, drugi zaključak je da se ministar za ljudska prava i izbjeglice, gospodin Mirsad Kebo, upozna sa stanjem u Mostaru i lično angažira sa cilj organiziranja susreta sa akreditiranim ambasadorima u našoj zemlji, ali i sa svim prijateljima države Bosne i Hercegovine koji u ovom važnom trenutku mogu pomoći gradu Mostaru da se trajno oporavi. Institucija ombudsmena Federacije Bosne i Hercegovine je najdirektnije uključena u problem i ustrajat će u tome da obespravljeni građani Mostara, koji nemaju domove, ostvare zagarantirana temeljna ljudska prava.“
Kako je moguće da poslije toliko godina upravo centralna gradska zona ostaje onako sablasna?
„Mi smo kroz izvještaje i na svaki način redovno ukazivali javnosti da je upravo potrebno obnoviti centralnu zonu – srce grada. Tu se nalazi negdje oko 35 devastiranih stambenih objekata. Tu je živio veliki broj – negdje oko 800 – porodica, svih nacionalnosti. Obnavljanje centralne zone bi značilo povratak života u Mostar. Očigledno je da se radilo o opstrukcijama i da se svjesno zaobilazila njena obnova kroz cijeli protekli period. Na to je institucija ombudsmena neprestano ukazivala i nadamo se, dakle, da će ova donatorska konferencija prije svega biti poticaj za dalja ulaganja u Mostar i da će se konačno imati sluha da se pomogne kako bi se zaista ostvarila normalizacija života za sve građane Mostara jednako. Razrušena centralna zona grada svjedoči o strašnom ratu, o podjelama u ovom gradu, onima koje su vještački nametnute, i zaista bi bilo u interesu Mostara da se to obnovi. Stari dio grada Mostara je postao dio svjetske kulturne baštine pod zaštitom UNESCO-a. Država BiH je članica Vijeća Evrope. Također, nad Mostarom je odmah od početka rata bila uspostavljena administracija Evropske unije. Donedavno je također bila instalirana jedinica za implementaciju statuta grada Mostara OHR-a. Sve to obavezuje da moramo hitno tražiti načine da se ovdje što prije dogodi obnova i da se život u gradu normalizira, jer je to jedini put da Mostar ponovo postane multietnički, evropski grad.“
Iako je prikupljena samo sedmina potrebnog novca, to će – kako i sami kažete – ipak djelovati izuzetno podsticajno?
„Da, to je samo dio. Prema zvaničnim procjenama je potrebno negdje oko 19 miliona maraka za obnovu devastiranih stambenih objekata u Mostaru. Ali bez obzira na to, moramo biti zadovoljni što se konačno krenulo. Ja sam ohrabrena samim tim što mi se ovaj put čini da smo shvatili neminovnost zajedničkog djelovanja. Svako iz svog domena možemo pomoći da se konačno na ovim prostorima dogodi progres na dobrobit svih građana.“
Predsjednica Saveza izbjeglih i raseljenih BiH Mirhunisa Zukić:
„Ne da smo zadovoljni, nego smo presretni da smo u ovakvom političkom ambijentu uspjeli da privučemo pažnju. Lobiramo već duži period kako bi Mostar zaista bio jedna lokacija gdje bi se naša sredstva, sredstva domaćih institucija, mogla uložiti za sve one raseljene koji evo jedanaestu godinu čekaju da se vrate u svoje stanove u središnjem dijelu Mostara. Smatramo da smo uspjeli. A ono što mislimo da u narednom periodu moramo da učinimo, to je da pokušamo vratiti pažnju, interesovanje stranih donatora, mimo holandske vlade koja trenutno učestvuje u obnovi 10 kuća. Ovo je početak upravo onoga što nazivamo povratkom u svoje domove i mogućnošću da ljudi ostvare svoje elementarno pravo da imaju krov nad glavom, jer svi ti ljudi imaju certifikate i pravo da se vrate u svoj dom, ali to su nažalost ruševine. Institucije vlasti koje su ušle u projekat s ovih tri miliona maraka su konkretno Ministarstvo za ljudska prava, Federalno ministarstvo za izbjeglice i Ministarstvo Republike Srpske. Mislim da će nam oni biti i od pomoći da pozovemo ambasadore i predočimo im važnost tog projekta.“
Još jedna vaša velika akcija je potpisivanje peticije za povratak na prijeratna radna mjesta. Koliko uspjeha tu postižete?
„Imamo dvije akcije. Jedna je potpisivanje i vraćanje na radna mjesta, gdje imamo oko 30.000 potpisa i očekujemo zajednički sastanak sa predstavnicima OHR-a, Ministarstva za ljudska prava i Ministarstva civilnih poslova i komunikacija, na prijedlog svih ljudi koji su se u ovom momentu vratili u gradove, ali nemaju mogućnost da se vrate na svoja radna mjesta. Naravno, nismo računali da će se ljudi moći vratiti na posao u privatizirana preduzeća koja su, nažalost, opljačkana i samim tim su njihova radna mjesta izgubljena. Da bismo dali snažni poticaj ovom projektu, pokrenuli smo u okviru GROZD-a i peticiju koju ćemo pripremiti do 18. juna i obići 180 lokacija, a u kojoj ćemo od političkih stranaka zatražiti da na narednim izborima proces povratka i rješavanje tih problema zaista doživi svoj kraj. Mi smo u okviru ovog projekta već održali tri radionice gdje su bili predstavnici lokalnih udruženja, u Zvorniku, Goraždu i Mostaru. Evo sad planiramo Posavinu – 1. juna Odžak, 5. juna sjeverozapadnu Banjaluku. Tako da će sva lokalna udruženja iz opština pokrenuti inicijativu i skupljanja potpisa i zajedničkih sastanaka u zajednicama, koji će rezultirati zajedničkim zahtjevima kako bi se nakon 10. juna izradila platforma za izbjeglice i raseljena lica i ponudila političkim partijama na potpis.“
Kojim ste povodom na putu u Prijedoru i Bihaću, da li povodom tih akcija?
„Upravo sam juče obišla četiri mjesne zajednice u opštini Prijedor, gdje smo razgovarali sa ljudima upravo o organizovanju takvih skupova. Obzirom da sam baš juče dobila informaciju da u opštini Prijedor ima oko 28.000 povratnika. Na prostoru Unsko-sanskog kantona sam danas obišla dvije mjesne zajednice. Danas planiram ići u Bosanski Petrovac, Jajce i Mrkonjić.“
* * * * *
Dom naroda federalnog Parlamenta, i pored očekivanja, nije na dnevnom redu zasjedanja imao Izvještaj Komisije za usaglašavanje Zakona o otkupu nacionaliziranih stanova. U prošloj emisiji smo informisali kako se Komisija opredijelila za stav poslanika Predstavničkog doma kojim bi bio omogućen otkup stanova osim onih koji pripadaju vakufima, legatima i zadužbinama.
Nasih Rašidagić, predsjednik Udruženja građana za zaštitu oduzete i nacionalizovane imovine, ističe kako je po prvi put predočeno prihvatljivo rješenje, jer nudi obeštećenje stvarnim vlasnicima. Međutim, on prenosi i stav da je bolje sačekati državni Zakon o restituciji:
„Treba sačekati Zakon o restituciji. Međunarodni faktori insistiraju da mora biti donesen u mandatu ove zakonodavne vlasti, dakle do izbora. Zakon o restituciji ne samo da rješava pitanje otkupa, već rješava i pitanje obeštećenja bivših vlasnika ili stanara. Svi prave takvu zbrku – jednom puste takav zakon koji isključuje vakufe i legate, a drugi put dignu ruku za to da se izvrši otkup svih stanova, bez obzira da li su sadašnji korisnici u vakufskim ili u stanovima fizičkih osoba. To je samo jedna igra ukrug.“
Zoran Žuljević, predsjednik udruženja „Dom“ koje okuplja stanare sa stanarskim pravom u nacionalizovanim stanovima:
„Agonija se nastavlja. Nijedan zakon nije u potpunosti pravedan, pa tako ni ovaj. Mi s ovim problemom živimo devet godina. Dvadeset hiljada ljudi može reći da su otkupili svoj stan, ali na drugoj strani bi ostalo 270 nosilaca stanarskog prava u vakufima, zadužbinama i legatima, koje bi riješili kroz apelaciju prema Ustavnom sudu, koju smo zajedno sa poslanicima podnijeli prije nove godine. Strategija u „Domu“ je bila da idemo korak po korak, da dobijemo ono što možemo da dobijemo u ovakvom trenutku.“
Predsjednik državne komisije za restituciju Mustafa Begić potvrđuje
da je pri kraju izrada Nacrta zakona o restituciji u Bosni i Hercegovini:
„Tridesetog maja će to biti na komisiji. Nakon toga ostaje dorada nakon izrade studije o izvodljivosti restitucije. Tako da će zakon biti upućen Vijeću ministara do 30. juna.“
Državni zakon o restituciji, parlamentarnu proceduru bi trebao proći do kraja godine.
Realno je očekivati da se u naredne četiri godine, sa ovom dinamikom ulaganja, u potpunosti okonča proces povratka za one osobe koji se žele vratiti, izjavio je federalni ministar raseljenih osoba i izbjeglica Edin Mušić. On je istaknuo da bi taj period mogao biti znatno kraći ukoliko država uđe u neki drugi aranžman ili izvrši dodatno finansijsko zaduživanje.
Pomoćnik ministra za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske Drago Vuleta izjavio je da će do kraja juna ove godine u Republici Srpskoj biti okončano potvrđivanje statusa raseljenih lica. On je naveo da je od 26.400 porodica raseljenih lica, koje su se prijavile na registraciju, do sada riješeno 18.600 zahtjeva, ili preko 70 posto.
* * * * *
Na Kongresu Svjetskog Saveza dijaspore BiH, sreli smo dva mlada čovjeka koji žele jačati veze s domovinom, kako vlastite tako i drugih pripadnika mlade generacije. To su Omer Vrača i Ivan Butina:
„Rođen sam u Minhenu, porijeklom sam iz Blagaja kod Mostara. Studiram mašinstvo u Minhenu, treća sam godina. Motiv sam stekao kroz odgoj i kroz angažovanost mog oca, koji je za vrijeme rata organizovao dosta humanitarnih akcija. Za vrijeme rata sam bio dijete, svi moji rođaci su bili gladni, bili su po logorima… Ja želim jednu multietničku, cjelovitu, demokratsku Bosnu i Hercegovinu, gdje ima mjesta i za Muju i za Ivana i za Svetozara, za sve nas. Jedino tako BiH može i funkcionisati. Ako se ne varam, Kennedy je rekao da se sve u životu može mijenjati osim dvije stvari, a to su majka i domovina. Ja jesam rođen u Njemačkoj, ali imao njemački pasoš, ne imao, kako god se okrene, ja sam u tom pasošu Omer. Ne trebamo se ovako brzo asimilirati. Ja sam rođen gore, međutim neka djeca koja su u BiH završila osnovu školu i protjerana su, sada zaboravljaju jezik, brzo se asimiliraju, a korijeni su im iz Bosne i Hercegovine. Dosta smo odradili, na primjer mi u Minhenu, ali možemo i bolje. Ako je tamo 17.000 građana BiH, onda je od toga najmanje 3.000 mladih, a nemamo možda 40 aktivnih mladih na koje se možemo uvijek osloniti. Trebamo, znači, jačati svoje temelje, povezivati se s drugim državama, povezati tu omladinu dijaspore i tek onda krenuti na povezivanje sa omladinom Bosne i Hercegovine s omladinom dijaspore.“
„Ja živim u Bolonji, u sjevernoj Italiji, od ljeta 1992. godine, to znači 14 godina. Imao sam osam godina kada sam stigao iz Sarajeva u Bolonju. Otišao sam s mamom par mjeseci nakon izbijanja rata. Studiram međunarodne odnose i diplomatiju na Fakultetu političkih nauka u Bolonji. U Glavnom sam odboru Svjetskog saveza dijaspore i ovih dana puno radim s omladincima iz BiH, što je za nas mlade vrlo važna veza. Važno je da se omladina u dijaspori ujedinjuje i povezuje s omladinom u BiH. Mladi, i ovdje i u dijaspori, treba da imaju više glasa u institucijama. Ovo danas je vrlo značajan dan za nas mlade u Glavnom odboru. Nakon malo forisiranja, uspjeli smo da dobijemo dva predstavnika, iako imamo samo jedan glas. Trudit ćemo se da imamo predstavnike u institucijama. U ovoj novoj instituciji – Komisiji za mlade BiH pri Vijeću ministara, postoje predstavnici omladinskih udruženja BiH, pa hoćemo da tu imaju predstavnika i mladi iz dijaspore.“
Voliš li doći u Sarajevo?
„Obožavam.“
* * * * *
Specijalna emisija Radija Slobodna Evropa, posvećena pravima izbjeglih i raseljenih osoba i vraćanju njihove imovine, na programu je svake nedjelje u 15 sati, na kratkim talasima 9 660, 11 770 i 13 685 KHz. Možete je slušati i na 20-tak lokalnih radiostanica u BiH. U ovoj emisiji na vaša pitanja odgovaraju predstavnici vlasti i nevladinog sektora, zatim međunarodnih organizacija u BiH, te drugi stučnjaci za oblast imovinskih i drugih ljudskih prava. Pismo s pitanjem pošaljite u našu redakciju u Sarajevu, gdje se priprema ova emisija, a adresa je: Fra Anđela Zvizdovića br.1, Sarajevo. Ako je to za vas jednostavniji put, pisma možete poslati i našoj redakciji u Pragu. Adresa je: Vinohradska 1, Češka Republika; ili našim dopisništvima:
- u Zagrebu, Iblerov trg 9,
- u Beogradu, Kneza Miloša 25.
Na pismu naznačite: Radio Slobodna Evropa, za emisiju Neću tuđe, hoću svoje
Predstavnici entitetskih i državnih vlasti BiH obećali su na donatorskoj konferenciji za prikupljanje sredstava za obnovu stambenih zgrada u centru Mostara da će u ovoj godini izdvojiti blizu tri miliona konvertibilnih maraka. Federalni ministar Edin Mušić je izjavio kako će vlada izdvojiti do milion i po konvertibilnih maraka. Ali, tu nije kraj:
„Mi izražavamo spremnost da na sva donatorska sredstva koja nađu vladin i nevladin sektor izvan budžetskih sredstava, mi pridružimo negdje između 25 do 30 posto dodatnih sredstava, kako bi dali jedan katalizator samoj rekonstrukciji devastiranih objekata.“
Branko Vukadinović, pomoćnik ministra za izbjeglice Republike Srpske je prenio informaciju o izdvajanju 150.000 maraka:
„Sa područja Mostara u Republici Srpskoj koristi alternativni smještaj 365 porodica. To nije mala cifra, tako da je Republika Srpska jako zainteresovana za adaptaciju kuća u gradu Mostaru.“
Na obnovu u centru Mostara čeka još 35 stambenih objekata u kojima se nalazi preko 380 stanova, a prema procjenama Gradske uprave, za njihovu obnovu potrebno je oko 20 miliona KM. Milka Bojčenko, predstavnica stanara iz centralne gradske zone:
„S mrtve točke se pokrenulo, radi se, ljudi su zainteresirani.“
* * * * *
Donatorsku konferenciju organizovali su Savez izbjeglih i raseljenih BiH i Kancelarija ombudsmena u Mostaru. Stoga ocjenu konferencije prepuštamo njima. Prvo federalni ombudsmen, Ured u Mostaru, Amra Kazić:
„Donatorska konferencija predstavlja sigurno pomak za Mostar. Probijena je blokada koja je godinama trajala i aktualiziran je složeni problem obnove razrušenog stambenog fonda u gradu. Pored jednog dijela stanara devastiranih zgrada, na konferenciji su bile prisutne sve značajne osobe kao kompetentni predstavnici domaćih organa vlasti koji moraju biti uključeni u povratak na ovim prostorima, kako bi se on napokon i realizirao. Svi učesnici konferencije su shvatili da je situacija ovdje izuzetno teška, da se život ne može normalizirati bez novih ulaganja i da moramo ići dalje. Na konferenciji su definirana dva najvažnija zaključka – da se za oko tri miliona maraka, koliko će se izdvojiti iz domaćih izvora financiranja, dinamika i raspodjela sredstava postigne u dogovoru sa gradom Mostarom i predstavnicima stanara. Također, drugi zaključak je da se ministar za ljudska prava i izbjeglice, gospodin Mirsad Kebo, upozna sa stanjem u Mostaru i lično angažira sa cilj organiziranja susreta sa akreditiranim ambasadorima u našoj zemlji, ali i sa svim prijateljima države Bosne i Hercegovine koji u ovom važnom trenutku mogu pomoći gradu Mostaru da se trajno oporavi. Institucija ombudsmena Federacije Bosne i Hercegovine je najdirektnije uključena u problem i ustrajat će u tome da obespravljeni građani Mostara, koji nemaju domove, ostvare zagarantirana temeljna ljudska prava.“
Kako je moguće da poslije toliko godina upravo centralna gradska zona ostaje onako sablasna?
„Mi smo kroz izvještaje i na svaki način redovno ukazivali javnosti da je upravo potrebno obnoviti centralnu zonu – srce grada. Tu se nalazi negdje oko 35 devastiranih stambenih objekata. Tu je živio veliki broj – negdje oko 800 – porodica, svih nacionalnosti. Obnavljanje centralne zone bi značilo povratak života u Mostar. Očigledno je da se radilo o opstrukcijama i da se svjesno zaobilazila njena obnova kroz cijeli protekli period. Na to je institucija ombudsmena neprestano ukazivala i nadamo se, dakle, da će ova donatorska konferencija prije svega biti poticaj za dalja ulaganja u Mostar i da će se konačno imati sluha da se pomogne kako bi se zaista ostvarila normalizacija života za sve građane Mostara jednako. Razrušena centralna zona grada svjedoči o strašnom ratu, o podjelama u ovom gradu, onima koje su vještački nametnute, i zaista bi bilo u interesu Mostara da se to obnovi. Stari dio grada Mostara je postao dio svjetske kulturne baštine pod zaštitom UNESCO-a. Država BiH je članica Vijeća Evrope. Također, nad Mostarom je odmah od početka rata bila uspostavljena administracija Evropske unije. Donedavno je također bila instalirana jedinica za implementaciju statuta grada Mostara OHR-a. Sve to obavezuje da moramo hitno tražiti načine da se ovdje što prije dogodi obnova i da se život u gradu normalizira, jer je to jedini put da Mostar ponovo postane multietnički, evropski grad.“
Iako je prikupljena samo sedmina potrebnog novca, to će – kako i sami kažete – ipak djelovati izuzetno podsticajno?
„Da, to je samo dio. Prema zvaničnim procjenama je potrebno negdje oko 19 miliona maraka za obnovu devastiranih stambenih objekata u Mostaru. Ali bez obzira na to, moramo biti zadovoljni što se konačno krenulo. Ja sam ohrabrena samim tim što mi se ovaj put čini da smo shvatili neminovnost zajedničkog djelovanja. Svako iz svog domena možemo pomoći da se konačno na ovim prostorima dogodi progres na dobrobit svih građana.“
Predsjednica Saveza izbjeglih i raseljenih BiH Mirhunisa Zukić:
„Ne da smo zadovoljni, nego smo presretni da smo u ovakvom političkom ambijentu uspjeli da privučemo pažnju. Lobiramo već duži period kako bi Mostar zaista bio jedna lokacija gdje bi se naša sredstva, sredstva domaćih institucija, mogla uložiti za sve one raseljene koji evo jedanaestu godinu čekaju da se vrate u svoje stanove u središnjem dijelu Mostara. Smatramo da smo uspjeli. A ono što mislimo da u narednom periodu moramo da učinimo, to je da pokušamo vratiti pažnju, interesovanje stranih donatora, mimo holandske vlade koja trenutno učestvuje u obnovi 10 kuća. Ovo je početak upravo onoga što nazivamo povratkom u svoje domove i mogućnošću da ljudi ostvare svoje elementarno pravo da imaju krov nad glavom, jer svi ti ljudi imaju certifikate i pravo da se vrate u svoj dom, ali to su nažalost ruševine. Institucije vlasti koje su ušle u projekat s ovih tri miliona maraka su konkretno Ministarstvo za ljudska prava, Federalno ministarstvo za izbjeglice i Ministarstvo Republike Srpske. Mislim da će nam oni biti i od pomoći da pozovemo ambasadore i predočimo im važnost tog projekta.“
Još jedna vaša velika akcija je potpisivanje peticije za povratak na prijeratna radna mjesta. Koliko uspjeha tu postižete?
„Imamo dvije akcije. Jedna je potpisivanje i vraćanje na radna mjesta, gdje imamo oko 30.000 potpisa i očekujemo zajednički sastanak sa predstavnicima OHR-a, Ministarstva za ljudska prava i Ministarstva civilnih poslova i komunikacija, na prijedlog svih ljudi koji su se u ovom momentu vratili u gradove, ali nemaju mogućnost da se vrate na svoja radna mjesta. Naravno, nismo računali da će se ljudi moći vratiti na posao u privatizirana preduzeća koja su, nažalost, opljačkana i samim tim su njihova radna mjesta izgubljena. Da bismo dali snažni poticaj ovom projektu, pokrenuli smo u okviru GROZD-a i peticiju koju ćemo pripremiti do 18. juna i obići 180 lokacija, a u kojoj ćemo od političkih stranaka zatražiti da na narednim izborima proces povratka i rješavanje tih problema zaista doživi svoj kraj. Mi smo u okviru ovog projekta već održali tri radionice gdje su bili predstavnici lokalnih udruženja, u Zvorniku, Goraždu i Mostaru. Evo sad planiramo Posavinu – 1. juna Odžak, 5. juna sjeverozapadnu Banjaluku. Tako da će sva lokalna udruženja iz opština pokrenuti inicijativu i skupljanja potpisa i zajedničkih sastanaka u zajednicama, koji će rezultirati zajedničkim zahtjevima kako bi se nakon 10. juna izradila platforma za izbjeglice i raseljena lica i ponudila političkim partijama na potpis.“
Kojim ste povodom na putu u Prijedoru i Bihaću, da li povodom tih akcija?
„Upravo sam juče obišla četiri mjesne zajednice u opštini Prijedor, gdje smo razgovarali sa ljudima upravo o organizovanju takvih skupova. Obzirom da sam baš juče dobila informaciju da u opštini Prijedor ima oko 28.000 povratnika. Na prostoru Unsko-sanskog kantona sam danas obišla dvije mjesne zajednice. Danas planiram ići u Bosanski Petrovac, Jajce i Mrkonjić.“
* * * * *
Dom naroda federalnog Parlamenta, i pored očekivanja, nije na dnevnom redu zasjedanja imao Izvještaj Komisije za usaglašavanje Zakona o otkupu nacionaliziranih stanova. U prošloj emisiji smo informisali kako se Komisija opredijelila za stav poslanika Predstavničkog doma kojim bi bio omogućen otkup stanova osim onih koji pripadaju vakufima, legatima i zadužbinama.
Nasih Rašidagić, predsjednik Udruženja građana za zaštitu oduzete i nacionalizovane imovine, ističe kako je po prvi put predočeno prihvatljivo rješenje, jer nudi obeštećenje stvarnim vlasnicima. Međutim, on prenosi i stav da je bolje sačekati državni Zakon o restituciji:
„Treba sačekati Zakon o restituciji. Međunarodni faktori insistiraju da mora biti donesen u mandatu ove zakonodavne vlasti, dakle do izbora. Zakon o restituciji ne samo da rješava pitanje otkupa, već rješava i pitanje obeštećenja bivših vlasnika ili stanara. Svi prave takvu zbrku – jednom puste takav zakon koji isključuje vakufe i legate, a drugi put dignu ruku za to da se izvrši otkup svih stanova, bez obzira da li su sadašnji korisnici u vakufskim ili u stanovima fizičkih osoba. To je samo jedna igra ukrug.“
Zoran Žuljević, predsjednik udruženja „Dom“ koje okuplja stanare sa stanarskim pravom u nacionalizovanim stanovima:
„Agonija se nastavlja. Nijedan zakon nije u potpunosti pravedan, pa tako ni ovaj. Mi s ovim problemom živimo devet godina. Dvadeset hiljada ljudi može reći da su otkupili svoj stan, ali na drugoj strani bi ostalo 270 nosilaca stanarskog prava u vakufima, zadužbinama i legatima, koje bi riješili kroz apelaciju prema Ustavnom sudu, koju smo zajedno sa poslanicima podnijeli prije nove godine. Strategija u „Domu“ je bila da idemo korak po korak, da dobijemo ono što možemo da dobijemo u ovakvom trenutku.“
Predsjednik državne komisije za restituciju Mustafa Begić potvrđuje
da je pri kraju izrada Nacrta zakona o restituciji u Bosni i Hercegovini:
„Tridesetog maja će to biti na komisiji. Nakon toga ostaje dorada nakon izrade studije o izvodljivosti restitucije. Tako da će zakon biti upućen Vijeću ministara do 30. juna.“
Državni zakon o restituciji, parlamentarnu proceduru bi trebao proći do kraja godine.
Realno je očekivati da se u naredne četiri godine, sa ovom dinamikom ulaganja, u potpunosti okonča proces povratka za one osobe koji se žele vratiti, izjavio je federalni ministar raseljenih osoba i izbjeglica Edin Mušić. On je istaknuo da bi taj period mogao biti znatno kraći ukoliko država uđe u neki drugi aranžman ili izvrši dodatno finansijsko zaduživanje.
Pomoćnik ministra za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske Drago Vuleta izjavio je da će do kraja juna ove godine u Republici Srpskoj biti okončano potvrđivanje statusa raseljenih lica. On je naveo da je od 26.400 porodica raseljenih lica, koje su se prijavile na registraciju, do sada riješeno 18.600 zahtjeva, ili preko 70 posto.
* * * * *
Na Kongresu Svjetskog Saveza dijaspore BiH, sreli smo dva mlada čovjeka koji žele jačati veze s domovinom, kako vlastite tako i drugih pripadnika mlade generacije. To su Omer Vrača i Ivan Butina:
„Rođen sam u Minhenu, porijeklom sam iz Blagaja kod Mostara. Studiram mašinstvo u Minhenu, treća sam godina. Motiv sam stekao kroz odgoj i kroz angažovanost mog oca, koji je za vrijeme rata organizovao dosta humanitarnih akcija. Za vrijeme rata sam bio dijete, svi moji rođaci su bili gladni, bili su po logorima… Ja želim jednu multietničku, cjelovitu, demokratsku Bosnu i Hercegovinu, gdje ima mjesta i za Muju i za Ivana i za Svetozara, za sve nas. Jedino tako BiH može i funkcionisati. Ako se ne varam, Kennedy je rekao da se sve u životu može mijenjati osim dvije stvari, a to su majka i domovina. Ja jesam rođen u Njemačkoj, ali imao njemački pasoš, ne imao, kako god se okrene, ja sam u tom pasošu Omer. Ne trebamo se ovako brzo asimilirati. Ja sam rođen gore, međutim neka djeca koja su u BiH završila osnovu školu i protjerana su, sada zaboravljaju jezik, brzo se asimiliraju, a korijeni su im iz Bosne i Hercegovine. Dosta smo odradili, na primjer mi u Minhenu, ali možemo i bolje. Ako je tamo 17.000 građana BiH, onda je od toga najmanje 3.000 mladih, a nemamo možda 40 aktivnih mladih na koje se možemo uvijek osloniti. Trebamo, znači, jačati svoje temelje, povezivati se s drugim državama, povezati tu omladinu dijaspore i tek onda krenuti na povezivanje sa omladinom Bosne i Hercegovine s omladinom dijaspore.“
„Ja živim u Bolonji, u sjevernoj Italiji, od ljeta 1992. godine, to znači 14 godina. Imao sam osam godina kada sam stigao iz Sarajeva u Bolonju. Otišao sam s mamom par mjeseci nakon izbijanja rata. Studiram međunarodne odnose i diplomatiju na Fakultetu političkih nauka u Bolonji. U Glavnom sam odboru Svjetskog saveza dijaspore i ovih dana puno radim s omladincima iz BiH, što je za nas mlade vrlo važna veza. Važno je da se omladina u dijaspori ujedinjuje i povezuje s omladinom u BiH. Mladi, i ovdje i u dijaspori, treba da imaju više glasa u institucijama. Ovo danas je vrlo značajan dan za nas mlade u Glavnom odboru. Nakon malo forisiranja, uspjeli smo da dobijemo dva predstavnika, iako imamo samo jedan glas. Trudit ćemo se da imamo predstavnike u institucijama. U ovoj novoj instituciji – Komisiji za mlade BiH pri Vijeću ministara, postoje predstavnici omladinskih udruženja BiH, pa hoćemo da tu imaju predstavnika i mladi iz dijaspore.“
Voliš li doći u Sarajevo?
„Obožavam.“
* * * * *
Specijalna emisija Radija Slobodna Evropa, posvećena pravima izbjeglih i raseljenih osoba i vraćanju njihove imovine, na programu je svake nedjelje u 15 sati, na kratkim talasima 9 660, 11 770 i 13 685 KHz. Možete je slušati i na 20-tak lokalnih radiostanica u BiH. U ovoj emisiji na vaša pitanja odgovaraju predstavnici vlasti i nevladinog sektora, zatim međunarodnih organizacija u BiH, te drugi stučnjaci za oblast imovinskih i drugih ljudskih prava. Pismo s pitanjem pošaljite u našu redakciju u Sarajevu, gdje se priprema ova emisija, a adresa je: Fra Anđela Zvizdovića br.1, Sarajevo. Ako je to za vas jednostavniji put, pisma možete poslati i našoj redakciji u Pragu. Adresa je: Vinohradska 1, Češka Republika; ili našim dopisništvima:
- u Zagrebu, Iblerov trg 9,
- u Beogradu, Kneza Miloša 25.
Na pismu naznačite: Radio Slobodna Evropa, za emisiju Neću tuđe, hoću svoje