Dok bosanskohercegovačka filmska industrija postiže najveće uspjehe u povijesti, o autorskim pravima tih filmova nitko ne vodi računa. Kopirana izdanja filmova «Grbavica» i «Karaula» najprodavanija su izdanja na većini bosanskohercegovačkih pijaca i štandova. Većina građana će se prije odlučiti kuptit kopirani DVD ili CD, nego otići pogledati taj isti fim u kinu:
«Što se tiče CD-ova, većinu kupujem na pijaci, znači pirate, a prvenstveno zbog cijene.»
«Kad država dadne posao mladima, onda ćemo kupovati originale.»
«Pa znam ja da ugrožavam autorska prava, ali evo, npr. ja ne radim, tražim posao i što mogu da priuštim to je ovaj piratski.»
«Kupujemo zato što su jeftiniji piratski. Ništa drugo.»
«Uglavnom, ne znam. Većinom raja mlada kupuje sa pijace CD-ove zato što je jeftinije. A originali – nije baš tako dobra ponuda.»
U Bosni i Hercegovini postoji Zakon o zaštiti autorskih prava, međutim još uvijek se dovoljno ne primjenjuje, što ostavlja prostora pojedincima da organizirano kopiraju CD-ove i prodaju ih na svakom koraku, kaže redatelj Ademir Kenović:
«Očigledno je da se mora preduzeti ozbiljna akcija od organa koji su za to nadležni, koji moraju dati naloge onima koji se time bave - od policije, inspekcije i ostalih - da iskorijene to zlo prodaje po ulicama ukradenih roba, koje nisu ni oporezovane, koje nisu ni kupljene, koje štete na svaki način svemu kod nas, koje nemaju ni određeni kvalitet itd.»
Udruženje filmskih radnika Bosne i Hercegovine, ogorčeno zbog toga što država ne poduzima niti spriječava pirateriju, odlučilo je pokrenuti kampanju za zaštitu autorskih prava, kao i podizanje svijesti javnosti o piratstvu. Mirsad Purivatra, direktor Sarajevo Film Festivala, kaže:
«Mislim da je to jedna od najbitnijih stvari koja treba da se u narednom periodu riješi na više nivoa. Mi kao, dakle, filmski radnici želimo zaista da uputimo apel svim odgovornim – od opštine pa do vrha države – da oni moraju preuzeti odgovornost ne samo za sprovođenje zakona nego za implementaciju koja će omogućiti zabranu umnožavanja i prodaje falsifikovanih DVD-ova.»
Direktor Muzičke produkcije Javnog servisa BiH, Mirsad Bereber, kaže kao pirati jasno zanju da se u BiH ne primjenjuje zakon, što dodatno iskorištavaju:
«Mi smo bili jedna od prvih diskografskih kuća koja se počela brinuti i ukazivati na taj problem. Nešto se malo donošenjem zakona situacija bila popravila, međutim sad je to opet jedna ekspanzija. Tačno znaju pirati da se zakon ne primjenjuje. Samo primjenjivati zakon, ništa više. To je vrlo jednostavna stvar. Ali mislim da to nije u interesu nekih drugih struktura - viših.»
Autorska prava nisu riješena ni u susjednim zemljama. Srbija, Crna Gora i Makedonija imaju ogromne probleme sa piratima. O broju prodanih kopija svog posljednjeg albuma, kao i o piratstvu u Makedoniji, govori jedan od trenutno najpoznatijih makedonskih pjevača Toše Proeski:
«Moram reći da je to veliki problem. I ne samo ovdje. I u Makedoniji je isto. Ja imam informaciju da smo prodali negdje oko 170.000 regularno, i možda jedno sedam, osam puta od toga više pirati. Jednostavno, to je veliki problem. Ja se nadam da će se to i u BiH i Makedoniji - a vjerujem i Srbija ima isti problem, pa čak i Bugarska - uskoro riješiti i da će se prava autora i prava izvođača riješiti onako kako su riješena svuda u svijetu. Veliki je problem, ali da se nadamo da će uskoro nešto da se desi.»
Zbog pirata kino projekcije u Bosni i Hercegovini gube 1.500 gledatelja denvno. Prema grubim procjenama, filmska industirja ove zemlje godišnje gubi 30-tak milijuna maraka, za što se može snimiti desatak dobrih filmova. Filmski radnici očekuju da će pokrenuta kampanja dati dugotrajan učinak, a svim ljubitilja domaćih filmova poručuju da ne kupuju pirate, jer za svoj novac mogu dobiti puno više od loše filmske kopije.
«Što se tiče CD-ova, većinu kupujem na pijaci, znači pirate, a prvenstveno zbog cijene.»
«Kad država dadne posao mladima, onda ćemo kupovati originale.»
«Pa znam ja da ugrožavam autorska prava, ali evo, npr. ja ne radim, tražim posao i što mogu da priuštim to je ovaj piratski.»
«Kupujemo zato što su jeftiniji piratski. Ništa drugo.»
«Uglavnom, ne znam. Većinom raja mlada kupuje sa pijace CD-ove zato što je jeftinije. A originali – nije baš tako dobra ponuda.»
U Bosni i Hercegovini postoji Zakon o zaštiti autorskih prava, međutim još uvijek se dovoljno ne primjenjuje, što ostavlja prostora pojedincima da organizirano kopiraju CD-ove i prodaju ih na svakom koraku, kaže redatelj Ademir Kenović:
«Očigledno je da se mora preduzeti ozbiljna akcija od organa koji su za to nadležni, koji moraju dati naloge onima koji se time bave - od policije, inspekcije i ostalih - da iskorijene to zlo prodaje po ulicama ukradenih roba, koje nisu ni oporezovane, koje nisu ni kupljene, koje štete na svaki način svemu kod nas, koje nemaju ni određeni kvalitet itd.»
Udruženje filmskih radnika Bosne i Hercegovine, ogorčeno zbog toga što država ne poduzima niti spriječava pirateriju, odlučilo je pokrenuti kampanju za zaštitu autorskih prava, kao i podizanje svijesti javnosti o piratstvu. Mirsad Purivatra, direktor Sarajevo Film Festivala, kaže:
«Mislim da je to jedna od najbitnijih stvari koja treba da se u narednom periodu riješi na više nivoa. Mi kao, dakle, filmski radnici želimo zaista da uputimo apel svim odgovornim – od opštine pa do vrha države – da oni moraju preuzeti odgovornost ne samo za sprovođenje zakona nego za implementaciju koja će omogućiti zabranu umnožavanja i prodaje falsifikovanih DVD-ova.»
Direktor Muzičke produkcije Javnog servisa BiH, Mirsad Bereber, kaže kao pirati jasno zanju da se u BiH ne primjenjuje zakon, što dodatno iskorištavaju:
«Mi smo bili jedna od prvih diskografskih kuća koja se počela brinuti i ukazivati na taj problem. Nešto se malo donošenjem zakona situacija bila popravila, međutim sad je to opet jedna ekspanzija. Tačno znaju pirati da se zakon ne primjenjuje. Samo primjenjivati zakon, ništa više. To je vrlo jednostavna stvar. Ali mislim da to nije u interesu nekih drugih struktura - viših.»
Autorska prava nisu riješena ni u susjednim zemljama. Srbija, Crna Gora i Makedonija imaju ogromne probleme sa piratima. O broju prodanih kopija svog posljednjeg albuma, kao i o piratstvu u Makedoniji, govori jedan od trenutno najpoznatijih makedonskih pjevača Toše Proeski:
«Moram reći da je to veliki problem. I ne samo ovdje. I u Makedoniji je isto. Ja imam informaciju da smo prodali negdje oko 170.000 regularno, i možda jedno sedam, osam puta od toga više pirati. Jednostavno, to je veliki problem. Ja se nadam da će se to i u BiH i Makedoniji - a vjerujem i Srbija ima isti problem, pa čak i Bugarska - uskoro riješiti i da će se prava autora i prava izvođača riješiti onako kako su riješena svuda u svijetu. Veliki je problem, ali da se nadamo da će uskoro nešto da se desi.»
Zbog pirata kino projekcije u Bosni i Hercegovini gube 1.500 gledatelja denvno. Prema grubim procjenama, filmska industirja ove zemlje godišnje gubi 30-tak milijuna maraka, za što se može snimiti desatak dobrih filmova. Filmski radnici očekuju da će pokrenuta kampanja dati dugotrajan učinak, a svim ljubitilja domaćih filmova poručuju da ne kupuju pirate, jer za svoj novac mogu dobiti puno više od loše filmske kopije.
