RSE: Nekoliko dana uoči crnogorskog referenduma mnogi analitičari ističu da je nedvojbeno da će njegov ishod biti za nezavisnost, ali da se 55 posto teško može postići. U demokratskoj praksi važi pravilo 50 posto plus jedan. Zašto je Evropska unija inzistirala na 55 posto?
KACIN: Evropska unija nije insistirala na 55 posto. Na 55 posto je insistirao Solana, visoki predstavnik za vanjsku politiku. On je izvršio pritisak na strane u Crnoj Gori koje su to prihvatile. Iza tog stava nikada nije bilo ni jedne evropske institucije.
RSE: Mnogi misle da će, i u slučaju takozvane sive zone, pregovori o državnim odnosima između Srbije i Crne Gore, biti nastavljeni. Po Vašem mišljenju, sa kakvim ishodom?
KACIN: Državna zajednica uključuje dvije države i dvije različite ekonomije. Ne postoji čak ni zajednička statistika koja bi uključivala ekonomiju jedne ili druge republike u zajedničkoj statistici za zajedničku državu ili zajednicu. Govorimo o dva različita ekonomska sistema, u kojima su u upotrebi dvije različite valute, različite porezne stope, različite dadžbine što se tiče carine i svega ostalog. Ove dvije države već dugo postoje kao potpuno nezavisne. Zbog tog istog Solane, prije tri godine, su odlučile, da radi pokušaja stabilizacije Srbije i stvaranja demokratskog okvira za tranziciju u Srbiji, odgode mogući referendum za tri godine. Tada je to bio dogovor. Bila je velika žrtva na strani Srbije i Crne Gore u vezi toga, ali je sada došlo vrijeme da se o tome na referendumu upita stanovništvo i da se oko toga na neki način i odluči. U svakom slučaju, do pregovora mora doći. U slučaju da bude više od 55 posto, moraju biti pregovori o tome na koji način će jedna, kao i druga država, krenuti svojim putem. U slučaju da bude manje od 55 posto, moraju biti pregovori o tome na koji način napraviti zajednicu koja bi funkcionirala na duži rok i koja bi bila efikasnija. Na način kako ona funkcioniše sada, teško da se može stići u Evropsku uniju jer to nije efektivan put.
RSE: Srpski premjer Koštunica na predavanju - Srbija na putu u Evropsku uniju, u njemačkoj zakladi Conrad Adenaueur u Berlinu, se založio za status quo u pogledu granica na Balkanu, ističući da bi nezavisnost Kosova vodila destabilizacije regije. Kakvo je Vaše mišljenje?
KACIN: Rado čujem takvu izjavu, ako zaista tako i misli, jer koliko znam, srpska strana, kada se govori o budućnosti Kosova, želi dijeliti Kosovo, a to je već promjena granica. Granice unutar Srbije postoje. Bile su tu dvije autonomne pokrajine. Granice između Kosova i Srbije, Kosova i Makedonije, Kosova i Albanije, Kosova i Crne Gore su poznate. Ako je to zaista načelan stav, to je pozitivna vijest. Uvijek u Zapadnom Balkanu, a prije svega u Državnoj zajednici, postoji praksa bitke za interpretaciju šta je neko mislio kada je rekao ono što je rekao.
RSE: Do kraja godine status Kosova bi trebao biti riješen. Po Vašem sudu – da li bi to mogla biti puna ili uvjetovana nezavisnost, vrsta međunarodnog protektorata, ili neko treće rješenje?
KACIN: Ne želim se izjašnjavati oko toga jer je to nešto što je u interesu dva najveća naroda, albanskog, koji je većina unutar Kosova a manjina unutar Srbije, i srpskog, koji je većina unutar Srbije a manjina unutar Kosova. Kada govorimo o Kosovu mislim da treba biti principijelan. Kosovo može postati samostalna država, ako za to stvore uslovi i preduslovi. Evropska unija je donijela odluku da postoji evropska perspektiva za sve države Zapadnog Balkana, ali Kosovo nije država. Kosovo u ovom momentu nije pod jurisdikcijom Srbije, tako da se postavljaju u biti dva pitanja. Prvo, da li je Srbija spremna ubrzati svoje napore za ulazak u Evropsku uniju i da li Srbija može ući u Evropsku uniju prije Kosova. Ako ne želi, ne treba, i može čekati još dugi niz godina. Na drugoj strani, zna se da Kosovo, bez statusa države, ne može ući u Evropsku uniju. Ni jedna nedržava, ni jedan međunarodni protektorat, nije dio Evropske unije i neće biti sve dok ne postane efikasna država koja u praksi implementira sve preduslove za članstvo u Evropskoj uniji. Postoji hamletovsko pitanje - Biti ili ne biti, sada ili nikada - za obje strane, za Srbe i Srbiju kao republiku ili unutar državne zajednice i za Albance na Kosovu i Kosovo kao moguću buduću državu ili članicu Evropske unije.
RSE: Evropska unija je prekinula pregovore sa Srbijom i Crnom Gorom o stabilizaciji i pridruživanju zbog nesuradnje sa Haškim tribunalom. Ima li vlast u Beogradu snage i želje suočiti se sa izručenjem haškog optuženika Mladića?
KACIN: To ne znam. Ako bih sudio po riječima, onda bih rekao da se svi muče koliko je moguće da bi došli do tog cilja. Ako bih sudio po djelima, rekao bih da govore jedno, a rade drugo. Na taj način nije moguće produžiti, niti zaključiti pregovore o stabilizaciji i asocijaciji.
RSE: Bosna i Hercegovina nije uspjela donijeti ustavne promjene. Republika Srpska nije prihvatila reformu policije. Koliko je danas Bosna i Hercegovina daleko od europskih integracija?
KACIN: To ne znam, ali je ispred Srbije i Crne Gore jer vodi pregovore o stabilizaciji i asocijaciji. Na žalost, te pregovore je počela poslije Srbije, što je politički i istorijski gledano nekorektno. Bosna je ipak bila prva i najveća žrtva svih jugoslovenskih ratova u devedesetim godinama. Zaslužila bi da krene naprijed. Pregovori ipak idu dalje i spoznaja da su potrebne promjene je sve jača. Mislim da ne treba kukati zbog ovoga što se desilo u vezi sa Ustavom i reformom policije. Treba to uzeti kao spoznaju jer se ta spoznaja širi i unutar stanovništva. Mislim da je svakim danom sve više progresivnih snaga koje znaju da nemaju druge alternative nego da od Bosne naprave validnu državu koja može krenuti brže ka Evropskoj uniji.
RSE: Piranski zaljev, Sveta Gera, Krško, Ljubljanska banka, neki su od sporenja na relaciji Zagreb - Ljubljana. Da li bi Slovenija mogla otežati hrvatski put u punopravno članstvo Evropske unije?
KACIN: Slovenija ne može otežati put Hrvatske, koji je i onako veoma težak. Neće biti nikakve šanse za ulazak u Evropsku uniju sve dok se ne stvore uslovi za širenje, a to je odluka oko budućeg ustavnog dokumenta. Za to nam treba još nekoliko godina. Što se tiče uslova i zatvaranja poglavlja, kojih ima 35, Hrvatska će morati stvoriti bolji imidž za sebe jer inače neće biti u stanju zatvoriti pojedina poglavlja, kao što je to morala Slovenija, kao što se to danas traži od Bugarske i Rumunije, kojima se čak može odgoditi ulazak u Evropsku uniju. To sve važi i za Hrvatsku. Evropski standardi u praksi su preduslov za ulazak, a ne samo riječi. Djela su bitna.
KACIN: Evropska unija nije insistirala na 55 posto. Na 55 posto je insistirao Solana, visoki predstavnik za vanjsku politiku. On je izvršio pritisak na strane u Crnoj Gori koje su to prihvatile. Iza tog stava nikada nije bilo ni jedne evropske institucije.
RSE: Mnogi misle da će, i u slučaju takozvane sive zone, pregovori o državnim odnosima između Srbije i Crne Gore, biti nastavljeni. Po Vašem mišljenju, sa kakvim ishodom?
KACIN: Državna zajednica uključuje dvije države i dvije različite ekonomije. Ne postoji čak ni zajednička statistika koja bi uključivala ekonomiju jedne ili druge republike u zajedničkoj statistici za zajedničku državu ili zajednicu. Govorimo o dva različita ekonomska sistema, u kojima su u upotrebi dvije različite valute, različite porezne stope, različite dadžbine što se tiče carine i svega ostalog. Ove dvije države već dugo postoje kao potpuno nezavisne. Zbog tog istog Solane, prije tri godine, su odlučile, da radi pokušaja stabilizacije Srbije i stvaranja demokratskog okvira za tranziciju u Srbiji, odgode mogući referendum za tri godine. Tada je to bio dogovor. Bila je velika žrtva na strani Srbije i Crne Gore u vezi toga, ali je sada došlo vrijeme da se o tome na referendumu upita stanovništvo i da se oko toga na neki način i odluči. U svakom slučaju, do pregovora mora doći. U slučaju da bude više od 55 posto, moraju biti pregovori o tome na koji način će jedna, kao i druga država, krenuti svojim putem. U slučaju da bude manje od 55 posto, moraju biti pregovori o tome na koji način napraviti zajednicu koja bi funkcionirala na duži rok i koja bi bila efikasnija. Na način kako ona funkcioniše sada, teško da se može stići u Evropsku uniju jer to nije efektivan put.
RSE: Srpski premjer Koštunica na predavanju - Srbija na putu u Evropsku uniju, u njemačkoj zakladi Conrad Adenaueur u Berlinu, se založio za status quo u pogledu granica na Balkanu, ističući da bi nezavisnost Kosova vodila destabilizacije regije. Kakvo je Vaše mišljenje?
KACIN: Rado čujem takvu izjavu, ako zaista tako i misli, jer koliko znam, srpska strana, kada se govori o budućnosti Kosova, želi dijeliti Kosovo, a to je već promjena granica. Granice unutar Srbije postoje. Bile su tu dvije autonomne pokrajine. Granice između Kosova i Srbije, Kosova i Makedonije, Kosova i Albanije, Kosova i Crne Gore su poznate. Ako je to zaista načelan stav, to je pozitivna vijest. Uvijek u Zapadnom Balkanu, a prije svega u Državnoj zajednici, postoji praksa bitke za interpretaciju šta je neko mislio kada je rekao ono što je rekao.
RSE: Do kraja godine status Kosova bi trebao biti riješen. Po Vašem sudu – da li bi to mogla biti puna ili uvjetovana nezavisnost, vrsta međunarodnog protektorata, ili neko treće rješenje?
KACIN: Ne želim se izjašnjavati oko toga jer je to nešto što je u interesu dva najveća naroda, albanskog, koji je većina unutar Kosova a manjina unutar Srbije, i srpskog, koji je većina unutar Srbije a manjina unutar Kosova. Kada govorimo o Kosovu mislim da treba biti principijelan. Kosovo može postati samostalna država, ako za to stvore uslovi i preduslovi. Evropska unija je donijela odluku da postoji evropska perspektiva za sve države Zapadnog Balkana, ali Kosovo nije država. Kosovo u ovom momentu nije pod jurisdikcijom Srbije, tako da se postavljaju u biti dva pitanja. Prvo, da li je Srbija spremna ubrzati svoje napore za ulazak u Evropsku uniju i da li Srbija može ući u Evropsku uniju prije Kosova. Ako ne želi, ne treba, i može čekati još dugi niz godina. Na drugoj strani, zna se da Kosovo, bez statusa države, ne može ući u Evropsku uniju. Ni jedna nedržava, ni jedan međunarodni protektorat, nije dio Evropske unije i neće biti sve dok ne postane efikasna država koja u praksi implementira sve preduslove za članstvo u Evropskoj uniji. Postoji hamletovsko pitanje - Biti ili ne biti, sada ili nikada - za obje strane, za Srbe i Srbiju kao republiku ili unutar državne zajednice i za Albance na Kosovu i Kosovo kao moguću buduću državu ili članicu Evropske unije.
RSE: Evropska unija je prekinula pregovore sa Srbijom i Crnom Gorom o stabilizaciji i pridruživanju zbog nesuradnje sa Haškim tribunalom. Ima li vlast u Beogradu snage i želje suočiti se sa izručenjem haškog optuženika Mladića?
KACIN: To ne znam. Ako bih sudio po riječima, onda bih rekao da se svi muče koliko je moguće da bi došli do tog cilja. Ako bih sudio po djelima, rekao bih da govore jedno, a rade drugo. Na taj način nije moguće produžiti, niti zaključiti pregovore o stabilizaciji i asocijaciji.
RSE: Bosna i Hercegovina nije uspjela donijeti ustavne promjene. Republika Srpska nije prihvatila reformu policije. Koliko je danas Bosna i Hercegovina daleko od europskih integracija?
KACIN: To ne znam, ali je ispred Srbije i Crne Gore jer vodi pregovore o stabilizaciji i asocijaciji. Na žalost, te pregovore je počela poslije Srbije, što je politički i istorijski gledano nekorektno. Bosna je ipak bila prva i najveća žrtva svih jugoslovenskih ratova u devedesetim godinama. Zaslužila bi da krene naprijed. Pregovori ipak idu dalje i spoznaja da su potrebne promjene je sve jača. Mislim da ne treba kukati zbog ovoga što se desilo u vezi sa Ustavom i reformom policije. Treba to uzeti kao spoznaju jer se ta spoznaja širi i unutar stanovništva. Mislim da je svakim danom sve više progresivnih snaga koje znaju da nemaju druge alternative nego da od Bosne naprave validnu državu koja može krenuti brže ka Evropskoj uniji.
RSE: Piranski zaljev, Sveta Gera, Krško, Ljubljanska banka, neki su od sporenja na relaciji Zagreb - Ljubljana. Da li bi Slovenija mogla otežati hrvatski put u punopravno članstvo Evropske unije?
KACIN: Slovenija ne može otežati put Hrvatske, koji je i onako veoma težak. Neće biti nikakve šanse za ulazak u Evropsku uniju sve dok se ne stvore uslovi za širenje, a to je odluka oko budućeg ustavnog dokumenta. Za to nam treba još nekoliko godina. Što se tiče uslova i zatvaranja poglavlja, kojih ima 35, Hrvatska će morati stvoriti bolji imidž za sebe jer inače neće biti u stanju zatvoriti pojedina poglavlja, kao što je to morala Slovenija, kao što se to danas traži od Bugarske i Rumunije, kojima se čak može odgoditi ulazak u Evropsku uniju. To sve važi i za Hrvatsku. Evropski standardi u praksi su preduslov za ulazak, a ne samo riječi. Djela su bitna.
