Vlada Srednjobosanskog kantona je iz budžetskih sredstava za ovu godinu odobrila milon i 800 hiljada KM za obnovu stambenih jedinica. Sredstva su raspoređena na svih 12 srednjobosanskih općina, od kojih je najviše dobila travnička – 340.000 KM, a najmanje općina Kreševo – 40.000 KM.
Dodjela donacija vršiće se u građevinskom materijalu, a njihova pojedinačna vrijednost biće od 5.000 do 7.000 KM, zavisno od stepena oštećenja objekta.
Ministarstvo prostornog uređenja obnove i povratka uputilo je poziv svim zainteresovanim osobama da do 25. maja prikupe potrebnudokumentaciju i podnesu zahtjeve za dobijanje pomoći.
Tokom ove godine u Srednjobosanskom Kantonu, sredstvima Vlade, biće rekonstruisano oko 300 stambenih objekata. U ovom dijelu BiH potrebno je obnoviti još 10.700 stambenih jedinica.
* * * * *
Zavod za pravnu pomoć Zeničko-dobojskog kantona, od osnivanja – krajem prošle godine, pružio je usluge za 1.500 građana. Prema broju primljenih predmeta, pravnici Zavoda najviše su se bavili radno-pravnim sporovima, te stambenim sporovima radnika Željezare Zenica i drugih preduzeća, te sporovima imovinsko pravnog karaktera.
„Zbog neusklađenosti Zakona o krivičnom postupku na Općinskom i Kantonalnom sudu u Zenici još nije zabilježen angažman advokata Zavoda za pravnu pomoć u krivičnim predmetima, dok su advokati u takvim sporovima učestvovali na općinskim sudovima u Kaknju, Visokom, Žepču i Tešnju“, izjavio je za agenciju „Fena“ Admir Živojević, pomoćnik direktora Zavoda za pravnu pomoć Zeničko-dobojskog kantona za krivični postupak.
Svojim radom u proteklih šest mjeseci, Zavod je u potpunosti opravdao formiranje i ispunio obavezu da pruža pravnu pomoć građanima lošeg imovnog stanja.
„Svaki od odvjetnika Zavoda, individualnim angažmanom u krivičnim postupcima, smanjio je troškove budžeta Kantona koji je značajan dio novca izdvajao advokatima po tzv. odbrani po službenoj dužnosti“, izjavio je Živojević.
* * * * *
Pred Osnovnim sudom u Sarajevu, za septembar je odgođeno pripremno ročište o tužbi 273 lica protiv Federacije BiH za uništenu ili oštećenu imovinu nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma.
Pripremno ročište već je jednom odgođeno prošle godine, kada je tužba obuhvatala više od 400 osoba. Broj je smanjen, jer je preko 100 ljudi dostavilo punomoć za zastupanje.
Predsjednik Regionalnog udruženja izbjeglih i raseljenih lica Bijeljine, Ugljevika, Lopara i Janje Veljko Stevanović je izjavio da je ovaj put ročište odgođeno zbog tehničkih nedostataka u tužbi.
* * * * *
U organizaciji Omladinskog centra i Udruženja povratnika u Trebinje, održan je okrugli sto o temi „Povratak raseljenog stanovništva u Trebinje“, na kojem je konstatovano kako je nezaposlenost glavna prepreka u procesu povratka. Predstavnici Udruženja su kazali da se niko od 88 povratnika, koliko ih je registrovano u Udruženju, nije zaposlio.
Izvršni direktor Omladinskog centra Trebinje Predrag Puljić je naveo kako je cilj okruglog stola da se dođe do informacija o prioritetnim problemima koji sprječavaju povratak u Trebinje, te o problemima sa kojima se suočavaju povratnici, kao i o načinu na koji im se može pomoći.
Ovaj okrugli sto organizovan je u sklopu projekta „Povratak raseljenog stanovništva u lokalne zajednice“, koji implementira Savjet za izbjeglice iz Danske.
* * * * *
Primjena Zakona o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova u Federaciji BiH dodatno će otežati položaj ugroženih kategorija, posebno žrtava ratne torture i drugih oblika nasilja, zaključeno je na sastanku predstavnika resornih federalnih i kantonalnih ministarstava, održanog na inicijativu Visokog komesarijata za ljudska prava u BiH.
učesnici sastanka smatraju da je potrebno izvršiti izmjene i dopune člana 2 stava 2 Zakona o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova u Federaciji BiH, na način da se propisani rok od jedne godine produži za još godinu u slučajevima kada stambenu jedinicu koristi lice koje pripada ugroženoj kategoriji i koje ispunjava dodatne kriterijume koje će definisati nadležni organ.
* * * * *
Naša današnja gošća je Mirjana Guska, izvršna direktorica nevladine organizacije „Centar života“ iz Konjica i predsjednica internacionalne organizacije „Moj bližnji“:
GUSKA: Humanitarna organizacija žena „Centar života“ ili „Life Center“, sa sjedištem u Konjicu, djeluje na području Kantona i šire – u cijeloj Bosni i Hercegovini. Registrirana je u aprilu 2000. godine kao neprofitna, nestranačka organizacija. Njeni osnivači su dugogodišnji članovi internacionalne humanitarne organizacije „Moj bližnji“. Naša organizacija danas broji 350 članova iz raznih nacionalnih, socijalnih, profesionalnih i starosnih grupa. U članstvo su uvedene sve kategorije stanovništva – lokalne žene, protjerane žene, izbjeglice, povratnice, mladi i ostali. Kao dokaz dugogodišnjeg rada posjedujemo veliku bazu podataka općina Konjic, Prozor, Jablanica i drugih. Također smo članice nekoliko mreža i Referentne grupe Mostar. U sklopu tog rada aktivno surađujemo sa izbjegličkim kampovima, civilnim žrtvama rata, školama, udruženjima penzionera, udruženjima slijepih, Ministarstvom za raseljene, Centrom za socijalnu pomoć i sa povratnicima. Stoga je „Centar života“ u 2005. godini i u prošlo vrijeme uložio mnogo u pokretanju, planiranju i prikupljanju sredstava za projekte koje je radio, a to su edukacija, zaštita ljudskih prava i povratak. „Centar života“ je i dalje nastavio sa intenzivnim radom na umrežavanju i održavanju kontakata sa srodnim grupama, organizacijama i institucijama. Članice su bile sudionici na brojnim konferencijama, radionicama i skupovima. I na kraju još jedna novost – postali smo članovi Referentne grupe Mostar, a glavni nosioci aktivnosti u općini Konjic.
RSE: Pomenuli ste obilazak korisnika kolektivnih centara. Gdje se oni nalaze na području vašeg Kantona, odnosno onog područja koje vi pokrivate?
GUSKA: Imamo kolektivni centar u Ovčarima, općina Konjic, i imamo kolektivni centar u Jablanici koji je otvoren od početka rata do dan danas za ove koji još nemaju riješen svoj status i koji nisu ostvarili povratak. U kolektivnom centru u Jablanici imamo još 75 porodica, što baš i nije mali broj ljudi.
RSE: Odakle su ti ljudi?
GUSKA: Najviše iz Foče, Gacka, Prozora, Čapljine i tako dalje. Ne mogu se vratiti najviše zbog nedostatka obnove i rekonstrukcije. Mogu se vratiti na svoje imanje, ali je manjak donatora koji bi mogli da obnove njihove kuće da bi oni mogli doći u njih. Jako loše žive. Moraju sve sami sebi da nabave, i drva i hranu i da plate struju… Ništa ne dobivaju, jedino imaju taj smještaj u tim barakama koji ne plaćaju, a sve ostalo plaćaju, osim ako ne dobiju neku humanitarnu pomoć od nekog donatora koja je već odavno neznatna. U ovom drugom kolektivnom centru ih nema mnogo. To su uglavnom stari i bolesni ljudi iz okoline Foče. Isto tako čekaju na povratak. Također jako slabo žive. Dobivaju samo taj krov nad glavom i ništa više. To je stvarno za svaku kritiku. Više od deceniju nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma izbjeglice, raseljeni i povratnici traže konkretne rezultate u povratku, u zapošljavanju, obrazovanju, socijalnom i penzijskom osiguranju. Jednom riječju, ljudi traže održivi povratak. Ako im se samo kuća napravi i da im se ključ, oni ne mogu od toga živjeti. To pratimo, obilazimo ljude… Upravo za održivi povratak su prioritetne te tačke koje sam sad navela – socijalno, penziono, zapošljavanje. Sada imamo nezaposlenost, podijeljene škole, probleme kod ljekara…
RSE: Da li obilazite i mjesta povratka?
GUSKA: Što se tiče povratničkih mjesta, imali smo u općini Konjic najizraženije Donje Selo, gdje su se vratili ljudi srpske nacionalnosti prije tri godine. Zatim imamo Boračko jezero, Glavatičevo i naselja Borci i Bijela. Tu se vraćaju ljudi srpske nacionalnosti, iz Višegrada i iz ostalih mijesta gdje su bili izbjegli. Imamo još povratnike iz Jablanice, iz općine Prozor, koji su se vratili u općinu Prozor, i imamo u Jablanici nekoliko povratnika. To je bio program za nezbrinute majke.
RSE: Na koji način pomažete povratnicima?
GUSKA: Pomažemo im tako što ih obilazimo, pružamo im psihosocijalnu pomoć, pravnu pomoć, humanitarnu pomoć. Radimo s njima, organiziramo okrugle stolove, druženja… Najviše radimo sa ženama i mladima. Sa ženama imamo te okrugle stolove, imamo druženja. Žene dođu da bi se upoznale sa svojim dosadašnjim ili predratnim komšijama. One tu najlakše dođu do kontakta, zbliže se. Prestaje ona bojazan koja je postojala do samog povratka – kako će nas prihvatiti, kako ćemo živjeti… Međutim, što se tiče tih susjedskih odnosa, u svim mjestima povratka su fantastični. Predivno je vidjeti kad žene dođu kod nas u ured, kad dođe povratnica sa domicilnom mještankom i jedna drugu vode, pomažu. To je ono pravo pomirenje i pravi povratak, gdje ne učestvuje ni politika, ni neka sila, nego jednostavno ljudi sami nađu svoje komšije, prijatelje, partnere, susjede.
RSE: Gotovo nevjerovatno.
GUSKA: Koliko puta tu kod nas dođe i do suza i do plača. Povratnicu srpske nacionalnosti vodi ispod ruke njena predratna susjeda Bošnjakinja, pomaže joj da sredi papire i tako dalje. To je prelijepo vidjeti. Obično naši novinari pišu o ružnim stvarima, a ovdje ima toliko lijepih događaja sa terena i u Centru, koje doživljavamo i koje vidimo. Svaki dan smo svjedoci zaista predivnih stvari.
* * * * *
U nastavku o aktivnostima bosanskohercegovačke dijaspore. Kongres svjetskog saveza dijaspore BiH je zakazan za subotu i nedelju – 13. i 14. maja u Sarajevu, ali će i dan prije, kako kaže Namik Alimajstorović, predsjednik Glavnog odbora, biti radno:
ALIMAJSTOROVIĆ: Već 12. maja, u popodnevnim satima, održaće se biznis-promocija koju rade Federalna agencija za investicije BiH i Svjetski savez dijaspore, a tema će biti – mogućnost ulaganja u Bosnu i Hercegovinu. Znači, u petak popodne faktički počinje taj radni dio kongresa.
RSE: Koliko učesnika očekujete i šta je ostalo da se uradi do početka kongresa?
ALIMAJSTOROVIĆ: Još je ostalo da se analizira završni dokumenat kongresa. U pripremi je specijalno izdanje Svjetskog saveza dijaspore povodom kongresa koje se radi u saradnji sa „Oslobođenjem“. Svaki dan dolaze nove prijave delegata i gostiju. To su tekuće stvari koje se već rade. Na ovom kongresu bi trebalo da bude prisutno, kao i na proteklom, negdje oko 200 delegata i gostiju, što je jedna respektabilna brojka i mi se nadamo da će ovaj kongres ponovo na površinu izbaciti sve one naše probleme sa kojima se susrećemo, to jest s kojima se susreće kompletna dijaspora Bosne i Hercegovine.
RSE: Šta očekujete od ovog značajnog skupa?
ALIMAJSTOROVIĆ: Kongres radimo u saradnji sa Danskim vijećem za izbjeglice, a pokrovitelj nam je Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, znači dvije organizacije koje su itekako uključene u probleme BH dijaspore i općenito u probleme izbjeglih i raseljenih lica u Bosni i Hercegovini. Na kongres smo pozvali sve važnije ljude iz politike i organizacija, od Predsjedništva BiH, Vijeća ministara, Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, Ministarstva za civilne poslove, Ministarstva vanjskih poslova, predstavnike OHR-a, predstavnike ambasada u BiH i tako dalje. Tako da ćemo tu, na jednom mjestu, imati sve one koji na neki način odlučuju o našoj sudbini. Nažalost, ja opet moram istaći da sam pomalo skeptičan da će to donijeti neke revolucionarne promjene, jer, nažalost, kada pogledamo rezultate, malo tih naših zahtjeva je riješeno na zadovoljavajući način. Ja se nadam da će ponovo svi oni koji odlučuju o našoj sudbini na ovom kongresu čuti naše zahtjeve, naše probleme, ali sam skeptičan po pitanju realizacije, jer se od prazne priče i praznih obećanja ne živi. Pogotovo što je ovo i godina izbora, pa će se i mnoge stranke preko svojih predstavnika u vlasti potruditi da nešto i obećaju, a kad prođu izbori biće kao i poslije prošlih izbora.
RSE: Kongres je izbornog karaktera, Svjetski savez će dobiti novog predsjednika. Na koji mandat se biraju članovi Glavnog odbora i predsjednik?
ALIMAJSTOROVIĆ: Biraju se na mandat od dvije godine. Zaključili smo da je to jedan optimalni period u kojem se iskristališu oni koji mogu nešto uraditi i oni koji su tu bili samo pro forma.
* * * * *
U prošlim emisijama već smo govorili o nastupu bosanskohercegovačkih pisaca koji žive i rade širom svijeta, na Sajmu knjiga u Sarajevu. Na sajmu su se prvi put predstavili i univerzitetski profesori odnosno stvaraoci iz različitih oblasti nauke.
Suad Kapidžić, Banjalučanin, doktor tehničkih nauka i pravnik, objavio je brojne radove iz različitih oblasti, te osam knjiga među kojim i Englesko - bosanski hemijsko-tehnološki leksikon. Šta je pisanje za njega?
„Knjiga je za mene izraz ljubavi prema domovini, prognanički bijes pretočen u rečenice, izlet u svijet nauke, ostvareni san. Leksikon nisam radio sam, to je rezultat timskog rada, mene kao autora, zatim recenzenata, lektora i korektora za engleski i bosanski jezik i stručnih konzultanata. Ja se nadam da će ova knjiga postati obavezno štivo na fakultetima, pa čak i u srednjim školama.“
Izet Muratspahić, koji danas živi u Švedskoj, bio je profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, a danas je ugledni profesor univerziteta u gradu Upsala:
„Moja aktivnost je vezana uglavnom za književnost i jezik. U tom sektoru sam objavio više projekata. Jedan od najvažnijih, s kojim nastupam ove godine jeste Švedsko-bosanski rječnik. To je jedan veliki rječnik od skoro 30 hiljada riječi, od 1.100 stranica, koji predstavlja zapravo švedsko društvo i švedski jezik, i koji je u prvom redu namijenjen svima onima koji žele učiti švedski, ali i bosanski jezik – posebno našoj drugoj i trećoj generaciji koji gube kontakt sa materinjim jezikom. To zapravo nije pravi rječnik, nego nešto između leksikona i rječnika, jer ima mnogo više informacija od samog imena riječi koje se mogu tu naći – izgovor riječi, kako se riječ upotrebljava u rečenici, određeni izrazi, sinonimi i tako dalje.“
S nama je danas još jedan autor. Enes Topalović, Goraždanin, koji danas živi u norveškom gradu Bergenu:
„U Norveškoj sam 11 godina. Predajem maternji jezik našoj djeci koji se zove bosanski, srpski i hrvatski. Imam problema da to objasnim Norvežanima, odnosno imam problema da to trostruko naplatim, jer oni misle da su to tri vrlo različita jezika. Inače sam debitirao romanom ,Let kroz snove‘ 2003. godine. To je jedna knjižica koja gleda na svijet sa onoga svijeta. Druga knjiga ,Šapat predaka‘ je knjiga priča koje su zapravo priče mojih umrlih rođaka, predaka, koji ih nisu stigli zapisati. Svako ima neku svoju životnu priču, a ja sam pokupio neke za koje sam mislio da su vrijedne da se zapišu i skupio ih u ovu svoju zbirku ,Šapat predaka‘. Imao sam želju da napišem nešto. Pošto sam u školi predavao jezik djeci, predavao sam im o našim velikim piscima i pjesnicima i imao sam i želju da i sam tako nešto pokušam. Bavio sam se tim pomalo, amaterski, a onda sam se 2003. godine, da vam pravo kažem, razbolio i kada sam sveo račune sam sa sobom, ispalo je da je ono što nisam ostvario je knjiga. Jednostavno sam sjeo, počeo pisati i za devet mjeseci, nećete vjerovati, simbolično, kao dijete, rodio se ovaj roman ,Let kroz snove‘. Poslije te prve knjige sam dobio krila i odmah za godinu dana je došla druga knjiga, pa se nadam da će u toku ove godine izaći i moja treća knjiga – još jedna zbirka priča. Sigurno da je u dijaspori ta nostalgija dosta izražena, tako da ona jednostavno doprinosi toj potrebi da se nešto kaže. Ja sam jedne prilike na jednoj promociji rekao – da nisam napisao ovo što sam napisao, da sam te godine umro, čini mi se da bi iz zemlje izrasla ona zova kao u onoj priči ,U cara Trojana kozje uši‘ i ispričala ono što sam ja imao potrebu da kažem. Toliko je bila jaka ta moja potreba. Imao sam osjećaj da sam ja ta nekakva zova od koje će da se napravi ta svirala koja će pričati moje priče. U posljednje vrijeme pišem i pjesme, pa ćemo vidjeti šta će od svega toga biti.“
* * * * *
Specijalna emisija Radija Slobodna Evropa posvećena je ostvarivanju prava izbjeglih i raseljenih, ali i svih drugih kojima su ugrožena temeljna ljudska prava. U ovoj emisiji na vaša pitanja odgovaraju predstavnici vlasti i nevladinog sektora, zatim međunarodnih organizacija u Bosni i Hercegovini, te drugi stručnjaci za oblast imovinskih i drugih ljudskih prava. Pisma s pitanjima pošaljite u našu sarajevsku redakciju, gdje se priprema ova emisija. Adresa je Fra Anđela Zvizdovića br. 1, Sarajevo. Na pismo naznačite: Radio Slobodna Evropa, za emisiju Neću tuđe, hoću svoje. Ukoliko je to za vas jednostavnije, možete pisati i na našu e-mail adresu: rfe.sa@bih.net.ba
Dodjela donacija vršiće se u građevinskom materijalu, a njihova pojedinačna vrijednost biće od 5.000 do 7.000 KM, zavisno od stepena oštećenja objekta.
Ministarstvo prostornog uređenja obnove i povratka uputilo je poziv svim zainteresovanim osobama da do 25. maja prikupe potrebnudokumentaciju i podnesu zahtjeve za dobijanje pomoći.
Tokom ove godine u Srednjobosanskom Kantonu, sredstvima Vlade, biće rekonstruisano oko 300 stambenih objekata. U ovom dijelu BiH potrebno je obnoviti još 10.700 stambenih jedinica.
* * * * *
Zavod za pravnu pomoć Zeničko-dobojskog kantona, od osnivanja – krajem prošle godine, pružio je usluge za 1.500 građana. Prema broju primljenih predmeta, pravnici Zavoda najviše su se bavili radno-pravnim sporovima, te stambenim sporovima radnika Željezare Zenica i drugih preduzeća, te sporovima imovinsko pravnog karaktera.
„Zbog neusklađenosti Zakona o krivičnom postupku na Općinskom i Kantonalnom sudu u Zenici još nije zabilježen angažman advokata Zavoda za pravnu pomoć u krivičnim predmetima, dok su advokati u takvim sporovima učestvovali na općinskim sudovima u Kaknju, Visokom, Žepču i Tešnju“, izjavio je za agenciju „Fena“ Admir Živojević, pomoćnik direktora Zavoda za pravnu pomoć Zeničko-dobojskog kantona za krivični postupak.
Svojim radom u proteklih šest mjeseci, Zavod je u potpunosti opravdao formiranje i ispunio obavezu da pruža pravnu pomoć građanima lošeg imovnog stanja.
„Svaki od odvjetnika Zavoda, individualnim angažmanom u krivičnim postupcima, smanjio je troškove budžeta Kantona koji je značajan dio novca izdvajao advokatima po tzv. odbrani po službenoj dužnosti“, izjavio je Živojević.
* * * * *
Pred Osnovnim sudom u Sarajevu, za septembar je odgođeno pripremno ročište o tužbi 273 lica protiv Federacije BiH za uništenu ili oštećenu imovinu nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma.
Pripremno ročište već je jednom odgođeno prošle godine, kada je tužba obuhvatala više od 400 osoba. Broj je smanjen, jer je preko 100 ljudi dostavilo punomoć za zastupanje.
Predsjednik Regionalnog udruženja izbjeglih i raseljenih lica Bijeljine, Ugljevika, Lopara i Janje Veljko Stevanović je izjavio da je ovaj put ročište odgođeno zbog tehničkih nedostataka u tužbi.
* * * * *
U organizaciji Omladinskog centra i Udruženja povratnika u Trebinje, održan je okrugli sto o temi „Povratak raseljenog stanovništva u Trebinje“, na kojem je konstatovano kako je nezaposlenost glavna prepreka u procesu povratka. Predstavnici Udruženja su kazali da se niko od 88 povratnika, koliko ih je registrovano u Udruženju, nije zaposlio.
Izvršni direktor Omladinskog centra Trebinje Predrag Puljić je naveo kako je cilj okruglog stola da se dođe do informacija o prioritetnim problemima koji sprječavaju povratak u Trebinje, te o problemima sa kojima se suočavaju povratnici, kao i o načinu na koji im se može pomoći.
Ovaj okrugli sto organizovan je u sklopu projekta „Povratak raseljenog stanovništva u lokalne zajednice“, koji implementira Savjet za izbjeglice iz Danske.
* * * * *
Primjena Zakona o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova u Federaciji BiH dodatno će otežati položaj ugroženih kategorija, posebno žrtava ratne torture i drugih oblika nasilja, zaključeno je na sastanku predstavnika resornih federalnih i kantonalnih ministarstava, održanog na inicijativu Visokog komesarijata za ljudska prava u BiH.
učesnici sastanka smatraju da je potrebno izvršiti izmjene i dopune člana 2 stava 2 Zakona o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova u Federaciji BiH, na način da se propisani rok od jedne godine produži za još godinu u slučajevima kada stambenu jedinicu koristi lice koje pripada ugroženoj kategoriji i koje ispunjava dodatne kriterijume koje će definisati nadležni organ.
* * * * *
Naša današnja gošća je Mirjana Guska, izvršna direktorica nevladine organizacije „Centar života“ iz Konjica i predsjednica internacionalne organizacije „Moj bližnji“:
GUSKA: Humanitarna organizacija žena „Centar života“ ili „Life Center“, sa sjedištem u Konjicu, djeluje na području Kantona i šire – u cijeloj Bosni i Hercegovini. Registrirana je u aprilu 2000. godine kao neprofitna, nestranačka organizacija. Njeni osnivači su dugogodišnji članovi internacionalne humanitarne organizacije „Moj bližnji“. Naša organizacija danas broji 350 članova iz raznih nacionalnih, socijalnih, profesionalnih i starosnih grupa. U članstvo su uvedene sve kategorije stanovništva – lokalne žene, protjerane žene, izbjeglice, povratnice, mladi i ostali. Kao dokaz dugogodišnjeg rada posjedujemo veliku bazu podataka općina Konjic, Prozor, Jablanica i drugih. Također smo članice nekoliko mreža i Referentne grupe Mostar. U sklopu tog rada aktivno surađujemo sa izbjegličkim kampovima, civilnim žrtvama rata, školama, udruženjima penzionera, udruženjima slijepih, Ministarstvom za raseljene, Centrom za socijalnu pomoć i sa povratnicima. Stoga je „Centar života“ u 2005. godini i u prošlo vrijeme uložio mnogo u pokretanju, planiranju i prikupljanju sredstava za projekte koje je radio, a to su edukacija, zaštita ljudskih prava i povratak. „Centar života“ je i dalje nastavio sa intenzivnim radom na umrežavanju i održavanju kontakata sa srodnim grupama, organizacijama i institucijama. Članice su bile sudionici na brojnim konferencijama, radionicama i skupovima. I na kraju još jedna novost – postali smo članovi Referentne grupe Mostar, a glavni nosioci aktivnosti u općini Konjic.
RSE: Pomenuli ste obilazak korisnika kolektivnih centara. Gdje se oni nalaze na području vašeg Kantona, odnosno onog područja koje vi pokrivate?
GUSKA: Imamo kolektivni centar u Ovčarima, općina Konjic, i imamo kolektivni centar u Jablanici koji je otvoren od početka rata do dan danas za ove koji još nemaju riješen svoj status i koji nisu ostvarili povratak. U kolektivnom centru u Jablanici imamo još 75 porodica, što baš i nije mali broj ljudi.
RSE: Odakle su ti ljudi?
GUSKA: Najviše iz Foče, Gacka, Prozora, Čapljine i tako dalje. Ne mogu se vratiti najviše zbog nedostatka obnove i rekonstrukcije. Mogu se vratiti na svoje imanje, ali je manjak donatora koji bi mogli da obnove njihove kuće da bi oni mogli doći u njih. Jako loše žive. Moraju sve sami sebi da nabave, i drva i hranu i da plate struju… Ništa ne dobivaju, jedino imaju taj smještaj u tim barakama koji ne plaćaju, a sve ostalo plaćaju, osim ako ne dobiju neku humanitarnu pomoć od nekog donatora koja je već odavno neznatna. U ovom drugom kolektivnom centru ih nema mnogo. To su uglavnom stari i bolesni ljudi iz okoline Foče. Isto tako čekaju na povratak. Također jako slabo žive. Dobivaju samo taj krov nad glavom i ništa više. To je stvarno za svaku kritiku. Više od deceniju nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma izbjeglice, raseljeni i povratnici traže konkretne rezultate u povratku, u zapošljavanju, obrazovanju, socijalnom i penzijskom osiguranju. Jednom riječju, ljudi traže održivi povratak. Ako im se samo kuća napravi i da im se ključ, oni ne mogu od toga živjeti. To pratimo, obilazimo ljude… Upravo za održivi povratak su prioritetne te tačke koje sam sad navela – socijalno, penziono, zapošljavanje. Sada imamo nezaposlenost, podijeljene škole, probleme kod ljekara…
RSE: Da li obilazite i mjesta povratka?
GUSKA: Što se tiče povratničkih mjesta, imali smo u općini Konjic najizraženije Donje Selo, gdje su se vratili ljudi srpske nacionalnosti prije tri godine. Zatim imamo Boračko jezero, Glavatičevo i naselja Borci i Bijela. Tu se vraćaju ljudi srpske nacionalnosti, iz Višegrada i iz ostalih mijesta gdje su bili izbjegli. Imamo još povratnike iz Jablanice, iz općine Prozor, koji su se vratili u općinu Prozor, i imamo u Jablanici nekoliko povratnika. To je bio program za nezbrinute majke.
RSE: Na koji način pomažete povratnicima?
GUSKA: Pomažemo im tako što ih obilazimo, pružamo im psihosocijalnu pomoć, pravnu pomoć, humanitarnu pomoć. Radimo s njima, organiziramo okrugle stolove, druženja… Najviše radimo sa ženama i mladima. Sa ženama imamo te okrugle stolove, imamo druženja. Žene dođu da bi se upoznale sa svojim dosadašnjim ili predratnim komšijama. One tu najlakše dođu do kontakta, zbliže se. Prestaje ona bojazan koja je postojala do samog povratka – kako će nas prihvatiti, kako ćemo živjeti… Međutim, što se tiče tih susjedskih odnosa, u svim mjestima povratka su fantastični. Predivno je vidjeti kad žene dođu kod nas u ured, kad dođe povratnica sa domicilnom mještankom i jedna drugu vode, pomažu. To je ono pravo pomirenje i pravi povratak, gdje ne učestvuje ni politika, ni neka sila, nego jednostavno ljudi sami nađu svoje komšije, prijatelje, partnere, susjede.
RSE: Gotovo nevjerovatno.
GUSKA: Koliko puta tu kod nas dođe i do suza i do plača. Povratnicu srpske nacionalnosti vodi ispod ruke njena predratna susjeda Bošnjakinja, pomaže joj da sredi papire i tako dalje. To je prelijepo vidjeti. Obično naši novinari pišu o ružnim stvarima, a ovdje ima toliko lijepih događaja sa terena i u Centru, koje doživljavamo i koje vidimo. Svaki dan smo svjedoci zaista predivnih stvari.
* * * * *
U nastavku o aktivnostima bosanskohercegovačke dijaspore. Kongres svjetskog saveza dijaspore BiH je zakazan za subotu i nedelju – 13. i 14. maja u Sarajevu, ali će i dan prije, kako kaže Namik Alimajstorović, predsjednik Glavnog odbora, biti radno:
ALIMAJSTOROVIĆ: Već 12. maja, u popodnevnim satima, održaće se biznis-promocija koju rade Federalna agencija za investicije BiH i Svjetski savez dijaspore, a tema će biti – mogućnost ulaganja u Bosnu i Hercegovinu. Znači, u petak popodne faktički počinje taj radni dio kongresa.
RSE: Koliko učesnika očekujete i šta je ostalo da se uradi do početka kongresa?
ALIMAJSTOROVIĆ: Još je ostalo da se analizira završni dokumenat kongresa. U pripremi je specijalno izdanje Svjetskog saveza dijaspore povodom kongresa koje se radi u saradnji sa „Oslobođenjem“. Svaki dan dolaze nove prijave delegata i gostiju. To su tekuće stvari koje se već rade. Na ovom kongresu bi trebalo da bude prisutno, kao i na proteklom, negdje oko 200 delegata i gostiju, što je jedna respektabilna brojka i mi se nadamo da će ovaj kongres ponovo na površinu izbaciti sve one naše probleme sa kojima se susrećemo, to jest s kojima se susreće kompletna dijaspora Bosne i Hercegovine.
RSE: Šta očekujete od ovog značajnog skupa?
ALIMAJSTOROVIĆ: Kongres radimo u saradnji sa Danskim vijećem za izbjeglice, a pokrovitelj nam je Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, znači dvije organizacije koje su itekako uključene u probleme BH dijaspore i općenito u probleme izbjeglih i raseljenih lica u Bosni i Hercegovini. Na kongres smo pozvali sve važnije ljude iz politike i organizacija, od Predsjedništva BiH, Vijeća ministara, Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, Ministarstva za civilne poslove, Ministarstva vanjskih poslova, predstavnike OHR-a, predstavnike ambasada u BiH i tako dalje. Tako da ćemo tu, na jednom mjestu, imati sve one koji na neki način odlučuju o našoj sudbini. Nažalost, ja opet moram istaći da sam pomalo skeptičan da će to donijeti neke revolucionarne promjene, jer, nažalost, kada pogledamo rezultate, malo tih naših zahtjeva je riješeno na zadovoljavajući način. Ja se nadam da će ponovo svi oni koji odlučuju o našoj sudbini na ovom kongresu čuti naše zahtjeve, naše probleme, ali sam skeptičan po pitanju realizacije, jer se od prazne priče i praznih obećanja ne živi. Pogotovo što je ovo i godina izbora, pa će se i mnoge stranke preko svojih predstavnika u vlasti potruditi da nešto i obećaju, a kad prođu izbori biće kao i poslije prošlih izbora.
RSE: Kongres je izbornog karaktera, Svjetski savez će dobiti novog predsjednika. Na koji mandat se biraju članovi Glavnog odbora i predsjednik?
ALIMAJSTOROVIĆ: Biraju se na mandat od dvije godine. Zaključili smo da je to jedan optimalni period u kojem se iskristališu oni koji mogu nešto uraditi i oni koji su tu bili samo pro forma.
* * * * *
U prošlim emisijama već smo govorili o nastupu bosanskohercegovačkih pisaca koji žive i rade širom svijeta, na Sajmu knjiga u Sarajevu. Na sajmu su se prvi put predstavili i univerzitetski profesori odnosno stvaraoci iz različitih oblasti nauke.
Suad Kapidžić, Banjalučanin, doktor tehničkih nauka i pravnik, objavio je brojne radove iz različitih oblasti, te osam knjiga među kojim i Englesko - bosanski hemijsko-tehnološki leksikon. Šta je pisanje za njega?
„Knjiga je za mene izraz ljubavi prema domovini, prognanički bijes pretočen u rečenice, izlet u svijet nauke, ostvareni san. Leksikon nisam radio sam, to je rezultat timskog rada, mene kao autora, zatim recenzenata, lektora i korektora za engleski i bosanski jezik i stručnih konzultanata. Ja se nadam da će ova knjiga postati obavezno štivo na fakultetima, pa čak i u srednjim školama.“
Izet Muratspahić, koji danas živi u Švedskoj, bio je profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, a danas je ugledni profesor univerziteta u gradu Upsala:
„Moja aktivnost je vezana uglavnom za književnost i jezik. U tom sektoru sam objavio više projekata. Jedan od najvažnijih, s kojim nastupam ove godine jeste Švedsko-bosanski rječnik. To je jedan veliki rječnik od skoro 30 hiljada riječi, od 1.100 stranica, koji predstavlja zapravo švedsko društvo i švedski jezik, i koji je u prvom redu namijenjen svima onima koji žele učiti švedski, ali i bosanski jezik – posebno našoj drugoj i trećoj generaciji koji gube kontakt sa materinjim jezikom. To zapravo nije pravi rječnik, nego nešto između leksikona i rječnika, jer ima mnogo više informacija od samog imena riječi koje se mogu tu naći – izgovor riječi, kako se riječ upotrebljava u rečenici, određeni izrazi, sinonimi i tako dalje.“
S nama je danas još jedan autor. Enes Topalović, Goraždanin, koji danas živi u norveškom gradu Bergenu:
„U Norveškoj sam 11 godina. Predajem maternji jezik našoj djeci koji se zove bosanski, srpski i hrvatski. Imam problema da to objasnim Norvežanima, odnosno imam problema da to trostruko naplatim, jer oni misle da su to tri vrlo različita jezika. Inače sam debitirao romanom ,Let kroz snove‘ 2003. godine. To je jedna knjižica koja gleda na svijet sa onoga svijeta. Druga knjiga ,Šapat predaka‘ je knjiga priča koje su zapravo priče mojih umrlih rođaka, predaka, koji ih nisu stigli zapisati. Svako ima neku svoju životnu priču, a ja sam pokupio neke za koje sam mislio da su vrijedne da se zapišu i skupio ih u ovu svoju zbirku ,Šapat predaka‘. Imao sam želju da napišem nešto. Pošto sam u školi predavao jezik djeci, predavao sam im o našim velikim piscima i pjesnicima i imao sam i želju da i sam tako nešto pokušam. Bavio sam se tim pomalo, amaterski, a onda sam se 2003. godine, da vam pravo kažem, razbolio i kada sam sveo račune sam sa sobom, ispalo je da je ono što nisam ostvario je knjiga. Jednostavno sam sjeo, počeo pisati i za devet mjeseci, nećete vjerovati, simbolično, kao dijete, rodio se ovaj roman ,Let kroz snove‘. Poslije te prve knjige sam dobio krila i odmah za godinu dana je došla druga knjiga, pa se nadam da će u toku ove godine izaći i moja treća knjiga – još jedna zbirka priča. Sigurno da je u dijaspori ta nostalgija dosta izražena, tako da ona jednostavno doprinosi toj potrebi da se nešto kaže. Ja sam jedne prilike na jednoj promociji rekao – da nisam napisao ovo što sam napisao, da sam te godine umro, čini mi se da bi iz zemlje izrasla ona zova kao u onoj priči ,U cara Trojana kozje uši‘ i ispričala ono što sam ja imao potrebu da kažem. Toliko je bila jaka ta moja potreba. Imao sam osjećaj da sam ja ta nekakva zova od koje će da se napravi ta svirala koja će pričati moje priče. U posljednje vrijeme pišem i pjesme, pa ćemo vidjeti šta će od svega toga biti.“
* * * * *
Specijalna emisija Radija Slobodna Evropa posvećena je ostvarivanju prava izbjeglih i raseljenih, ali i svih drugih kojima su ugrožena temeljna ljudska prava. U ovoj emisiji na vaša pitanja odgovaraju predstavnici vlasti i nevladinog sektora, zatim međunarodnih organizacija u Bosni i Hercegovini, te drugi stručnjaci za oblast imovinskih i drugih ljudskih prava. Pisma s pitanjima pošaljite u našu sarajevsku redakciju, gdje se priprema ova emisija. Adresa je Fra Anđela Zvizdovića br. 1, Sarajevo. Na pismo naznačite: Radio Slobodna Evropa, za emisiju Neću tuđe, hoću svoje. Ukoliko je to za vas jednostavnije, možete pisati i na našu e-mail adresu: rfe.sa@bih.net.ba