Naslovljen "Trgovina ljudima – globalna pojava" kretanja, danas objavljen izvještaj Ureda Ujedinjenih naroda za borbu protiv droge i kriminala, ukupno 127 drzava navodi kao polazna mjesta trgovine, 98 ih se smatra tranzitnim područjem, a kao krajnja odredišta ovog procesa navodi se 137 zemalja.
Podaci iz izvještaja ukazuju da globalne napore za suzbijanje ove pojave otežva nedostatak provjerenih podataka, što se smatra odrazom nevoljkosti nekih držva da priznaju koliko su ozbiljno ugrozene ovim problemom.
"Vrlo je teško utvrditi koliki je broj žtava trgovine ljudima širom svijeta, jer se obim u kojem se o tome izvještava i vodi evidencija, razlikuje od zemlje do zemlje. Po svemu sudeći, radi se o milionima osoba i teško je izdvojiti i jednu zemlju koja na neki način nije pogođena ", kaže izvršni direktor Odjela Ujedinjenih naroda za suzbijanje droge i kriminala Antonio Maria Costa.
Nedostatak pouzdane evidencije na globalnom planu sprečava vlade i međunarodne organizacije da se djelotvorno suprotstave ovom problemu.
Napori da se postigne napredak na tom planu do sada su bili nekoordinirani i nedovoljni, uglavom zbog odnosa vlasti koje ne žele priznati obim trgovine ljudima, bez obzira da li je njihova zemlja polazište, tranzitno područje ili krajnje odredište trgovine ljudima. Vlade moraju činiti više. Činjenica da ovaj oblik ropstva još uvijek postoji u 21. stoljeću je sramotna, kaže Antonio Maria Costa.
Da bi se postigao pozitivan pomak u borbi protiv trgovine ljudima, treba ostvariti napredak u tri ključne oblasti, tvrde Ujedinjeni narodi.
Mora se smanjiti potraznja, bez obzira da li se radi o jeftinoj robi koju izrađuju djeca za plaću od nekoliko centi dnevno ili o seksualnim uslugama koje pružaju porobljene osobe. Mora se aktivnije boriti protiv kriminalaca koji profitiraju od nesreće ljudi što pokušaaju izbjeći od siromaštva, nezaposlenosti, glade i represije. I na kraju, moraju se zaštititi zrtve trgovine ljudima, posebno žene i djeca.
Danas objavljeni izvještaj kategorizira države prema intenzitetu trgovine ljudima koja se odvija na njihovom teritoriju, bez obzira da li se radi o polaznim, tranzitnim ili odredišnim zemljama. Opći je trend da ljudi bjeze iz najsiromašnijih u bogatije države, a najčešće zžtve dobro povezanih i koordiniranih međunarodnih kriminalnih skupina zene su i djeca.
Kao polazne zemlje "srednjeg intenziteta", među ostalima, navode se i sve države bivše Jugoslavije, uključujući Sloveniju. Kao tranzitne zemlje visokog intenziteta trgovine ljudima navode se: Bosna i Hercegovina, Kosovo, Makedonija i Srbija i Crna Gora. Kao tranzitno područje, Hrvatska je u kategoriji "srednjeg", a Slovenija "niskog" intenziteta. Kao krajnje destinacije, odnosno odredišne zemlje u ilegalnoj trgovini ljudima, Bosna i Hercegovina i Kosovo uvršteni su u države "viskog intenziteta", gdje se nalaze i zemlje poput Velike Britanije, Austrije, Kanade, Francuske i Švicarske.
Podaci iz izvještaja ukazuju da globalne napore za suzbijanje ove pojave otežva nedostatak provjerenih podataka, što se smatra odrazom nevoljkosti nekih držva da priznaju koliko su ozbiljno ugrozene ovim problemom.
"Vrlo je teško utvrditi koliki je broj žtava trgovine ljudima širom svijeta, jer se obim u kojem se o tome izvještava i vodi evidencija, razlikuje od zemlje do zemlje. Po svemu sudeći, radi se o milionima osoba i teško je izdvojiti i jednu zemlju koja na neki način nije pogođena ", kaže izvršni direktor Odjela Ujedinjenih naroda za suzbijanje droge i kriminala Antonio Maria Costa.
Nedostatak pouzdane evidencije na globalnom planu sprečava vlade i međunarodne organizacije da se djelotvorno suprotstave ovom problemu.
Napori da se postigne napredak na tom planu do sada su bili nekoordinirani i nedovoljni, uglavom zbog odnosa vlasti koje ne žele priznati obim trgovine ljudima, bez obzira da li je njihova zemlja polazište, tranzitno područje ili krajnje odredište trgovine ljudima. Vlade moraju činiti više. Činjenica da ovaj oblik ropstva još uvijek postoji u 21. stoljeću je sramotna, kaže Antonio Maria Costa.
Da bi se postigao pozitivan pomak u borbi protiv trgovine ljudima, treba ostvariti napredak u tri ključne oblasti, tvrde Ujedinjeni narodi.
Mora se smanjiti potraznja, bez obzira da li se radi o jeftinoj robi koju izrađuju djeca za plaću od nekoliko centi dnevno ili o seksualnim uslugama koje pružaju porobljene osobe. Mora se aktivnije boriti protiv kriminalaca koji profitiraju od nesreće ljudi što pokušaaju izbjeći od siromaštva, nezaposlenosti, glade i represije. I na kraju, moraju se zaštititi zrtve trgovine ljudima, posebno žene i djeca.
Danas objavljeni izvještaj kategorizira države prema intenzitetu trgovine ljudima koja se odvija na njihovom teritoriju, bez obzira da li se radi o polaznim, tranzitnim ili odredišnim zemljama. Opći je trend da ljudi bjeze iz najsiromašnijih u bogatije države, a najčešće zžtve dobro povezanih i koordiniranih međunarodnih kriminalnih skupina zene su i djeca.
Kao polazne zemlje "srednjeg intenziteta", među ostalima, navode se i sve države bivše Jugoslavije, uključujući Sloveniju. Kao tranzitne zemlje visokog intenziteta trgovine ljudima navode se: Bosna i Hercegovina, Kosovo, Makedonija i Srbija i Crna Gora. Kao tranzitno područje, Hrvatska je u kategoriji "srednjeg", a Slovenija "niskog" intenziteta. Kao krajnje destinacije, odnosno odredišne zemlje u ilegalnoj trgovini ljudima, Bosna i Hercegovina i Kosovo uvršteni su u države "viskog intenziteta", gdje se nalaze i zemlje poput Velike Britanije, Austrije, Kanade, Francuske i Švicarske.
