Kinesko - Australijski sporazum izazvao je oprečne ocjene i različite odgovore na pitanje da li Kina može biti prijetnju azijsko-pacifičkom regionu. Ugovor predviđa da Australija isporučuje Kini oko 20.000 tona uranijuma godišnje, što je dvostruko više od ukupne Australijske proizvodnje danas, a Kina se obavezuje da uran ne smije koristiti u vojne svrhe. Većina Australijanaca podržava ovaj potez, kaže novinar uglednog lista "The Age," Michelle Grattan:
"Oni uglavnom podržavaju izvoz u Kinu, i vide dosta zajedničkih interesa sa tom zemljom. Već sada Kina dosta toga kupuje u Australiji i, naravno, dosta toga nam prodaje. Naše dvije zemlje već duže vrijeme imaju jake trgovačke veze."
Ipak, ne slažu se svi s ovakvim stavom – predsjednik Partije zelenih, senatorka Christine Miln, tvrdi da se zarad profita, previđaju moguće opasnosti ovakvog sporazuma:
"Naši zvaničnici tvrde da ugovor dodatnim zastitnim klauzulama obezbjeđuje da se uranijum koristi samo za proizvodnju nuklearne energije."
Naša sagovornica i upozorava da Kina, kao nuklearna sila, ima načina da izigra međunarodne nuklearne inspektore, te da može povući svoj potpis sa sporazuma kad god zaželi. Gotovo je nemoguće kontrolisati kinesku upotrebu uranijuma, smatra senatorka Miln:
"Dakle, nema siguronosnih klauzula tamo gdje ide australijski uranijum, a najvjerovatnije će se njime puniti vojna postrojenja, koja uopšte ne podliježu nadzoru."
Podsjetimo, kineski premijer Wen Jaoboa je nakon potpisivanja ugovora ustvrdio:
"Kina i Australija su zaključile ovaj sporazum isključivo u mirnodopske svrhe. Moramo se pridržavati Međunarodnog sporazuma o neširenju nukelarnog oruzja".
Skeptici, poput predsjednice Stranke zelenih, na ovakve izjave podsjećaju da je Kina snabdjela nuklearnom tehnologijom određene visokorizične djelove kontinenta:
"Kina je ranije prodala nuklearnu tehnologiju Pakistanu, a prošle godine je objavila da nema dovoljno urana za civilna postrojenja i vojne svrhe. Kako god, Australijski uran će se ili direktno utrošiti na vojni program, ili će samo nadomjestiti kineske zalihe."
Isporuke australijskog urana Kini počeće 2010. godine.
"Oni uglavnom podržavaju izvoz u Kinu, i vide dosta zajedničkih interesa sa tom zemljom. Već sada Kina dosta toga kupuje u Australiji i, naravno, dosta toga nam prodaje. Naše dvije zemlje već duže vrijeme imaju jake trgovačke veze."
Ipak, ne slažu se svi s ovakvim stavom – predsjednik Partije zelenih, senatorka Christine Miln, tvrdi da se zarad profita, previđaju moguće opasnosti ovakvog sporazuma:
"Naši zvaničnici tvrde da ugovor dodatnim zastitnim klauzulama obezbjeđuje da se uranijum koristi samo za proizvodnju nuklearne energije."
Naša sagovornica i upozorava da Kina, kao nuklearna sila, ima načina da izigra međunarodne nuklearne inspektore, te da može povući svoj potpis sa sporazuma kad god zaželi. Gotovo je nemoguće kontrolisati kinesku upotrebu uranijuma, smatra senatorka Miln:
"Dakle, nema siguronosnih klauzula tamo gdje ide australijski uranijum, a najvjerovatnije će se njime puniti vojna postrojenja, koja uopšte ne podliježu nadzoru."
Podsjetimo, kineski premijer Wen Jaoboa je nakon potpisivanja ugovora ustvrdio:
"Kina i Australija su zaključile ovaj sporazum isključivo u mirnodopske svrhe. Moramo se pridržavati Međunarodnog sporazuma o neširenju nukelarnog oruzja".
Skeptici, poput predsjednice Stranke zelenih, na ovakve izjave podsjećaju da je Kina snabdjela nuklearnom tehnologijom određene visokorizične djelove kontinenta:
"Kina je ranije prodala nuklearnu tehnologiju Pakistanu, a prošle godine je objavila da nema dovoljno urana za civilna postrojenja i vojne svrhe. Kako god, Australijski uran će se ili direktno utrošiti na vojni program, ili će samo nadomjestiti kineske zalihe."
Isporuke australijskog urana Kini počeće 2010. godine.
