Zapadni bezbjednosni anlitičari su skeptični povodom tvrdnji Irana da je razvio novo visokotehnološko oružje, snažnije i brže od postojećeg. Iranci kažu da su testirali podvodne projektile nevidljive za ultrazvučne radare, koji mogu da razviju brzinu od 375 km na sat, što je 3 ili 4 puta brže od konvencionalnih torpeda. Takođe su objavili da testiraju višebojne projektile, koji mogu biti gotovo potpuno nevidljivi radaru.
Vojni stručnjaci smatraju da za takve navode ne postoje dovoljno čvrsti dokazi. Nezavisna vojna konsultantkinja iz Londona Alexandra Ashbourne kaže da bi bila iznenađena da se iranske tvrdnje ispostave tačnim:
"Znamo da imaju (Iranci) određene vojne sposobnosti, ali da li vjerujemo da su one toliko napredne, to je drugo pitanje."
Projektil uspijeva izbjeći radar zahvaljujući materijalu od kojeg je proizveden. Savremeni ugljenični fiber ili supstanca ’kevlar’ su čvrste i na toplotu otporne plastike koje manje odbijaju talase radara od metalnih materijala. Nevidljivost aviona i projektila pokušava se postići kroz ‘stealth’ tehnologiju, ali Ashbourne dodaje da je do sada, makar zvanično, dosegnuta samo njena djelimična nevidljivost:
"Sudeći po tvrdnjama Irana, oni su prevazišli zapadna dostignuća. I bila bih zaista iznenađena da se to ispostavi tačnim."
Iranski general Ali Fadavi predstavio je na državnoj televiziji podvodni projektil nazvan ‘kit’, tvrdeći da mu nijedno plovilo ne može umaći, te da
jedino Rusija posjeduje projektile slične brzine – mislio je na ‘shkval’ projektil, koji može dosegnuti 6,9 kilometara, brzinom od 100 metara u sekundi. Analitičar Međunarodnog Instituta za bezbjednosne studije u Londonu Jason Alderwick, ostao je skeptičan povodom iranskih navoda i nakon što je odgledao njihovu prezentaciju:
"Izgleda da su izveli testiranja određenih podvodnih projektila, ali ići tako daleko i tvrditi da je riječ o pouzdanom, operativnom projektilu je značajno pretjerivanje."
Alderwick podsjeća da najbolja konvencionalna torpeda imaju brzinu od oko 110 km na sat:
"Postoje značajni problemi u manevrisanju ovakvim projektilom, jer proizvodi buku i nije nevidljiv za radare, tako da tu ima prilično problema za one koji žele razviti podvodni torpedo velike brzine."
Još jedan veliki problem je i doseg projektila, kaže naš sagovornik. Iranci ne pominju domet svog torpeda, ali ako je napravljen po uzoru na ruski ‘shkval’, to znači da da je raketa upotrebljiva samo za mali doseg, oko sedam kilometara. Takođe, stručnjaci upozoravaju na još dvije slabe tačke iranskog oružja – veoma ga je lako neutralisati iz vazduha, a ako će se koristiti kao oružje protiv podmornica, kao što iranski zvaničnici sugerišu, mora biti potpomognuta kompletnom borbenom strukturom za ratovanje pod vodom.
Iran na ove primjedbe za sada ne odgovara, najavljujući nove detalje o svom oružju narednih dana.
Vojni stručnjaci smatraju da za takve navode ne postoje dovoljno čvrsti dokazi. Nezavisna vojna konsultantkinja iz Londona Alexandra Ashbourne kaže da bi bila iznenađena da se iranske tvrdnje ispostave tačnim:
"Znamo da imaju (Iranci) određene vojne sposobnosti, ali da li vjerujemo da su one toliko napredne, to je drugo pitanje."
Projektil uspijeva izbjeći radar zahvaljujući materijalu od kojeg je proizveden. Savremeni ugljenični fiber ili supstanca ’kevlar’ su čvrste i na toplotu otporne plastike koje manje odbijaju talase radara od metalnih materijala. Nevidljivost aviona i projektila pokušava se postići kroz ‘stealth’ tehnologiju, ali Ashbourne dodaje da je do sada, makar zvanično, dosegnuta samo njena djelimična nevidljivost:
"Sudeći po tvrdnjama Irana, oni su prevazišli zapadna dostignuća. I bila bih zaista iznenađena da se to ispostavi tačnim."
Iranski general Ali Fadavi predstavio je na državnoj televiziji podvodni projektil nazvan ‘kit’, tvrdeći da mu nijedno plovilo ne može umaći, te da
jedino Rusija posjeduje projektile slične brzine – mislio je na ‘shkval’ projektil, koji može dosegnuti 6,9 kilometara, brzinom od 100 metara u sekundi. Analitičar Međunarodnog Instituta za bezbjednosne studije u Londonu Jason Alderwick, ostao je skeptičan povodom iranskih navoda i nakon što je odgledao njihovu prezentaciju:
"Izgleda da su izveli testiranja određenih podvodnih projektila, ali ići tako daleko i tvrditi da je riječ o pouzdanom, operativnom projektilu je značajno pretjerivanje."
Alderwick podsjeća da najbolja konvencionalna torpeda imaju brzinu od oko 110 km na sat:
"Postoje značajni problemi u manevrisanju ovakvim projektilom, jer proizvodi buku i nije nevidljiv za radare, tako da tu ima prilično problema za one koji žele razviti podvodni torpedo velike brzine."
Još jedan veliki problem je i doseg projektila, kaže naš sagovornik. Iranci ne pominju domet svog torpeda, ali ako je napravljen po uzoru na ruski ‘shkval’, to znači da da je raketa upotrebljiva samo za mali doseg, oko sedam kilometara. Takođe, stručnjaci upozoravaju na još dvije slabe tačke iranskog oružja – veoma ga je lako neutralisati iz vazduha, a ako će se koristiti kao oružje protiv podmornica, kao što iranski zvaničnici sugerišu, mora biti potpomognuta kompletnom borbenom strukturom za ratovanje pod vodom.
Iran na ove primjedbe za sada ne odgovara, najavljujući nove detalje o svom oružju narednih dana.
