* * * * *
U Mostaru ima 850 neriješenih slučajeva povrata imovine, što je zabrinjavajući podatak, imajući u vidu da proces povratka izbjeglih i raseljenih osoba traje duže od deset godina, zaključeno je na sastanku predstavnika međunarodnih organizacija u Bosni i Hercegovini, s gradonačelnikom Mostara Ljubom Bešlićem.
Izražena je zabrinutost podatkom da je u prošloj godini bilo zakazano samo 67 deložacija, od kojih je 27 odloženo, a učesnici sastanka su posebno ukazali na dokaze koji navode da je grad Mostar bespravno prodao barem 37, a možda čak i mnogo više stanova za koje nije podnesen zahtjev za povrat.
U zajedničkom saopštenju Misije OSCE-a i Ureda Ombudsmena Federacije BiH, između ostalog, navodi se i to da postoje dokazi da su stanovi u Mostaru bespravno dodjeljivani gradskim činovnicima.
„Iako Uprava grada Mostara nije jedina odgovorna za trenutnu situaciju, ona je ta koja snosi krajnju odgovornost u rješavanju ovih pitanja“, kaže se u saopćenju.
Klub Bošnjaka u Vijeću naroda Republike Srpske pokrenuće inicijativu za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa Bošnjaka, na zaključak Narodne skupštine od 16. marta o suštinskom završetku primjene imovinskih zakona u ovom entitetu.
Prema riječima predsjednika Kluba, Ramiza Salkića, proces povratka nije završen, te riječ „suštinski“ ne odražava stvarno stanje terenu. Povratak nije samo povratak imovine na papiru, već predstavlja mnogo širi pojam od onog što se prezentira u pomentom izvještaju. Mnogo je primjera na terenu koji nisu u skladu s podacima koji se pominju u izvještaju, rekao je Salkić.
* * * * *
Iz Glavnog odbora svjetskog saveza dijaspore BiH dobili smo Saopćenje u kojem se kaže:
„Treći kongres dijaspore biće održan u Sarajevu, od 12. do 14. maja 2006. godine, u hotelu „Terme“. Na kongresu se očekuje prisustvo nekoliko stotina delegata i gostiju iz čitavog svijeta. Pravo učešća na kongresu imaju sve osobe i svi predstavnici zajednica i klubova koji se na vrijeme prijave i registruju za Kongres, s tim da pravo glasa imaju punopravne članice. Stoga pozivamo sve zajednice, udruženja i klubove s bosanskohercegovačkim predznakom koji još nisu pristupili Savezu, a žele da učestvuju u radu kongresa i žele da kandiduju i biraju članove novog rukovodstva, da najkasnije do 28. aprila. 2006. godine pristupe Svjetskom savezu dijaspore BiH.“
* * * * *
Boraveći u Srebrenici, ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH Mirsad Kebo, najavio je završetak procesa povratka u Bosnu i Hercegovinu do 2010. godine, kao i to da će u tom procesu ova godina biti ključna:
„Nakon usvajanja budžeta oba entiteta, stvorili su se uvjeti za održavanje sastanaka i planiranja aktivnosti za naredni period. Usmjereni smo na ovo područje, jer ovdje vlada veliko interesovanje za povratak. Cilj nam je da tim ljudima podignemo kvalitet života“, rekao je ministar Kebo.
Ministar za povratak i izbjeglice u Federaciji BiH, koji je zajedno s ministrom Kebom boravio u Srebrenici, Edin Mušić, istakao je da u ovih pet općina zaista vlada najveće interesovanje za povratak, te da je iz budžeta Federacije u ovoj godini osigurano četiri miliona KM za fond povratka.
* * * * *
Ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH Mirsad Kebo, ministar mora, turizma, prometa i razvitka Republike Hrvatske Božidar Kalmeta i ministar za ljudska i manjinska prava Srbije i Crne Gore Rasim Ljajić, ocijenili su u petak u Sarajevu kako je u provedbi Sarajevske deklaracije postignut određeni napredak.
Razmatrajući dosadašnje aktivnosti i buduće mjere u cilju trajnog rješavanja izbjegličko-raseljeničkih pitanja u regionu, oni su naglasili važnost njene dosljedne provedbe sa stanovišta humanitarnih i drugih interesa građana triju zemalja, te preuzetih međunarodnih obaveza.
U zajedničkoj ministarskoj izjavi, ministri su potvrdili svoju punu opredijeljenost da se do kraja 2006. godine omogući proces povratka ili integracije na osnovi koja ne trpi diskriminaciju i na temelju individualnih odluka i razvijenih strategija i planova zemalja u regionu.
Ministri su razmotrili pitanja koja su ostala otvorena nakon dosadašnjih sastanaka Radne grupe, uključujući i rješavanje stanarskih prava. Šef OSCE Misije u BiH Daglas Davidson je za naš Radio izjavio:
„Ono što je najvažnije pitanje, to je pitanje stanarskog prava. Očito je da je postignut neki napredak i da su učinjeni neki koraci naprijed. Na sastanku nisu riješena sva neriješena pitanja, ali je ostvaren napredak u tom smislu, i nadam se da će oni nastaviti raditi u tom pravcu dok ne postignu taj krajnji cilj. Postoji još veliki broj pitanja, s tim da je pitanje stanarskog prava je jedno od najtežih. Ali, kako bi povratak postao održiv, mora se riješiti i pitanje spiskova ratnih zločinaca. Isto tako, ostalo je otvoreno pitanje priznavanja dokumenata koji su izdati između 1991. i 1995. godine. Onda je potrebno da se riješe neka pitanja vezana za državljanstvo, a koja su još uvijek ostala neriješena. Isto tako, u tom kontekstu, i pitanja prava na penzije. Ali s obzirom da ovo pitanje stanarskih prava ima kako pravne, tako i financijske implikacije, to je najteže pitanje za riješiti, imeni je drago da su se ministri danas, na ovom sastanku, koncentrirali upravo na to pitanje.“
Ministar za ljudska prava i izbjeglice Bosni i Hercegovini Mirsad Kebo također potencira značaj rješavanja problematike stanarskih prava:
„Ovo je bio radno-konzultativni sastanak ministara triju vlada regiona o jednom vrlo važnom pitanju, a to je provedba Sarajevske deklaracije o izbjegličko-raseljeničkom statusu ljudi koji su protjerani sa svojih ognjišta. U svom ovom poslu koji radimo, Radna grupa je evo uspjela da usaglasi određena otvorena pitanja. Danas smo u jednoj konstruktivnoj atmosferi otvorili rasprave o nekim tabu temama, za koje očekujemo da će se raspraviti do kraja djelovanja Radne grupe, dakle do 15. aprila, a jedno od osnovnih pitanja je rješavanje stanarskog prava u regionu. Mi smo danas izrazili političku želju i iskazali interes da o tome razgovaramo i da nađemo odgovarajuća rješenja i to pitanje konačno pokrenemo sa mrtve tačke i otklonimo ga kao prepreku daljim aktivnostima i naporima. Dakle, cilj je da se ovo pitanje u regionu počne završavati, i kao humanitarno, ali i kao političko pitanje koje je vrlo važno za odnose u regionu. Vlasti triju zemalja pokazuju spremnost da, ispunjavajući obavezu prema svojim građanima, ispunjavaju i međunarodne obaveze u ovoj oblasti, a to je put u Evropsku uniju.“
Hrvatska delegacija izvijestila je o ubrzanoj provedbi Plana stambenog zbrinjavanja i neposrednim aktivnostima predviđenim do kraja 2006. godine.
Delegacija Srbije i Crne Gore izrazila je očekivanja da će se za pitanje stanarskih prava naći cjelovito i sveobuhvatno rješenje. Ministar za ljudska i manjinska prava Rasim Ljajić:
„Mi smo ovim sastankom hteli da damo jedan novi podstrek sprovođenju Sarajevske deklaracije, imajući u vidu da smo, ipak, bili u zastoju u sprovođenju i realizaciji njenih odredbi. Ne možemo reći da smo napravili jedan ogroman napredak. Neki rezultati su evidentni, ali je činjenica da smo svi očekivali više. Osnovna svrha ovog sastanka je bila, ne samo da definiše preostale probleme, već i da ukaže na njihovo rješavanje. Dali smo neke preciznije rokove nego što je to ranije bio slučaj. Očekujemo da ćemo na sledećoj ministarskoj konferenciji uraditi zajedničku matricu za sprovođenje Sarajevske deklaracije i da ćemo odlučnije krenuti u rešavanje preostalih izbegličkih pitanja, a jedno od osnovnih pitanja za nas, tiče se rešavanja pitanja nosioca stanarskih prava. U tom pogledu su i tokom današnje rasprave izneta različita gledišta. Tražićemo ono rešenje koje je prihvatljivo za sve strane učesnice u ovom procesu. U svakom slučaju, Srbija i Crna Gora, ne samo da je zainteresovana za potpuno sprovođenje ove Deklaracije, već će dati svoj maksimalni doprinos da se što pre stavi tačka na rešavanje preostalih izbegličkih pitanja.“
Komesar za izbjeglice Crne Gore Željko Šafranac:
„Na ministarskom sastanku smo konstatovali da je vrijeme, koje je na neki način oročeno do kraja 2006. godine, ipak kratko da bi se riješila preostala, vrlo složena pitanja u ovom procesu, a koja se tiču i Bosne i Hrvatske i Srbije i Crne Gore. Danas smo na neki način svi uložili napor da ta pitanja, koja su jako složena, pogotovo kada je u pitanju restitucija stanarskih prava, dovedemo u jednu ravan gdje će ta raseljena i izbjegla lica biti zainteresovana. Kad sam rekao da je proces složen, mislio sam i na moguće procese u rješavanju državnopravnog statusa pije svega Crne Gore, ali i na pitanje rješenja statusa Kosova. Sve će to na neki način usložiti proces sprovođenja Sarajevske deklaracije, jer je problem izbjeglištva ili migracioni proces jako složen i svakim danom traži efektnija i racionalnija rješenja. U svemu tome apsolutno tražimo pomoć međunarodne zajednice, jer mislim da bez njihove pomoći ne možemo, na jedan dobar i konstruktivan način, riješiti ova pitanja.“
Komesar za izbjeglice Srbije Nikola Dabetić:
„To je jedan složen proces i nema rešenja preko noći. Mi moramo intenzivno raditi na tome da u 2006. godini bar pokušamo da stvorimo neke preduslove i da otvorimo neka pitanja. Možda je stvarno kraj 2006. godina bio preambiciozan rok, jer je to jedan duži proces. Međutim, morali smo dati neki termin, a to je kraj 2006. godine. Hteli bismo do kraja 2006. godine bar da otvorimo i započnemo neke procese. Držaćemo se striktno Sarajevske deklaracije, onog što je ona predvidela, znači rešavanje pitanja izbeglica u regionu, odnosno pitanja povratka i integracije. Ali kao i uvek, problem je novac, znači finansijska sredstva. Očekujemo od međunarodne zajednice, a to je inače i sadržano u Sarajevskoj deklaraciji, da nam pruži finansijsku i drugu pomoć u rešavanju tih pitanja. Krediti su jedna od opcija da se to pitanje reši, ali pomoć je nešto drugo. Pomoć nisu samo krediti, već vrlo konkretna finansijska pomoć. Krediti mogu da dođu uz to, kombinovano. Potrebna su velika sredstva, i mnogo toga zavisi od međunarodne zajednice. Naša država će sigurno učiniti sve što je u njenoj moći. Ali u ovoj situaciji, gde imamo posledice rata u okruženju, sankcija, pa i proces tranzicije koji je bolan i težak, naši kapaciteti su jednostavno limitirani. Naravno, s daljim razvojem Republike Srbije će, verovatno, i integracija izbeglica biti lakša. Međutim, oni ne mogu čekati ceo taj proces. Znači, moramo preduzeti posebne mere za integraciju, a to zahteva velika finansijska sredstva.“
Razmotrena su i druga preostala otvorena pitanja i zadužena je Radna grupa da do polovine aprila pripremi zajedničku provedbenu matricu koja će biti predstavljena na sljedećoj ministarskoj konferenciji, koja će biti održana u Beogradu sredinom maja.
Visoko je ocijenjen dosadašnji doprinos međunarodne zajednice ovom procesu i istaknuta je neophodnost njenog daljeg aktivnog učešća.
* * * * *
U Doboju je održana godišnja skupština Saveza udruženja izbjeglih i raseljenih BiH. Predsjednica Saveza Mirhunisa Zukić:
ZUKIĆ: Po prvi put su na našoj skupštini bili predstavnici lokalnih vlasti sa prostora Bosne i Hercegovine. S nekima od njih smo potpisali memorandume o razumijevanju i dogovorili smo se o jednoj koordinaciji između lokalnih nevladinih organizacija, odnosno naših udruženja i udruga, i predstavnika lokalne vlasti, kao i Saveza kao krovne organizacije, da u narednom periodu možemo zajednički prepoznati određene probleme u lokalnim zajednicama i kao takve prezentirati ih Državnoj komisiji i drugim potencijalnim ulagačima odnosno donatorima. Također smo se obavezali da će Savez redovno informisati predstavnike lokalne vlasti o svima onima koji Bosni i Hercegovini žele pomoći u bilo kom pogledu – u rekonstrukciji kuća, održivom povratku, infrastrukturi i tome slično. Dakle, povezivanje lokalnih vlasti i informacija koja bi, dakle, došla iz Saveza. S druge strane, ono što je vrlo bitno i što bi u narednom periodu trebalo da funkcionira između državnog Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice i lokalnih vlasti, a što se pokazalo da ne postoji, vjerovatno zbog nedostatka kadrova u samom Ministarstvu, Savez će, kao nevladina organizacija, preuzeti ulogu da bude posrednik između predstavnika lokalne vlasti i Ministarstva, što će pomoći lokalnoj zajednici da može ravnopravno sa ostalim lokalnim zajednicama aplicirati kod Državne komisije, odnosno Fonda za pomoć u rekonstrukciji stambenih objekata, a u narednom periodu, nadamo se, i kod Interventnog fonda.
RSE: Koji ste još problem posebno istakli?
ZUKIĆ: Jedan od najvećih problema je zapošljavanje samih povratnika i omogućavanje ljudima da se vrate na radna mjesta, dakle, zapravo, realizacija ove naše peticije koja je u toku. Svjesni smo toga da će to ići veoma teško. Iduće sedmice očekujemo sastanak sa zamjenikom Visokog predstavnika, obzirom da je taj zakon na snazi i da je Visoki predstavnik njegov potpisnik. Međutim, ne vidimo da postoje neke sankcije u mjestima gdje bi to trebalo da se realizuje, a ne realizuje se, bilo u Federaciji BiH ili u Republici Srpskoj. Administracija se jednostavno oglušuje kad su u pitanju upravo povratnici i njihovi zahtjevi. Ono što je jučer također zajednički inicirano, uz pridruživanje ostalih lokalnih udruženja, to je da se poveže radni staž ljudi. Jer su ljudi, od 45 godina pa nadalje, u jednoj vrlo teškoj situaciji – ne mogu naći radno mjesto, a istovremeno su imali po 15-20 godina radnog staža i sad im je taj staž nepovezan. Predstavnici Udruženja Bosanska Gradiška su inicirali da se vaučeri koji su uloženi u određene privatizacijske fondove, realizuju i da se zna njihova sudbina.
RSE: Kako komentarišete ministarsku konferenciju zemalja regiona o zajedničkom rješavanju izbjegličke problematike, koja je održana u Sarajevu?
ZUKIĆ: Mi se uvijek vraćamo 10 godina unazad. To je bila njihova obaveza 1996. godine, kao zemalja potpisnica Dejtonskog sporazuma. Poznato je da su Srbija i Crna Gora, u to vrijeme Jugoslavija, Republika Hrvatska i Bosna i Hercegovina potpisnice Dejtonskog mirovnog sporazuma, a u Dejtonskom sporazumu je veoma decidno rečeno da je, po Ustavu BiH, potrebno formirati komisiju na nivou države Bosne i Hercegovine i imovinski fond koji bi omogućio jedan efikasniji proces povratka. To se, međutim, nikada nije desilo. I evo svake godine vidimo, reprizno, taj regionalni sastanak, koji jednostavno demantira sam dejtonski ustav koji je na snazi. Udruga „Vrata Bosne“ iz Bosanskog broda je inicirala slanje pisama upravo ovim državama, u kojima tražimo da se to ispoštuje. Ti regionalni sastanci, po nama, samo odvlače pažnju od glavnog cilja, a to je da se na jedan koordiniran i konkretan način zaduže te države da riješe problem, a to izgradnjom stambenih objekata.
* * * * *
Nebojša Kolak – reportaža o obnovi i povratku u Ivanjici, općina Ravno:
Mjesna zajednica Ivanjica, opština Ravno, locirana je na samom graničnom prijelazu između Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Prije desetak godina, Ivanjica je bila potpuno devastirana, da bi danas došla u status jednog od najperspektivnijih turističkih mjesta u Bosni i Hercegovini.
Povratak nije tekao lako, a o samom toku povratka Petar Sedanović, predsjednik Udruženja povratnika u Ivanjicu kaže:
„Povratak je zaista bio težak. Međutim, kada pogledamo rezultate, koliko se ljudi vratilo, zaista možemo da budemo zadovoljni. Sada u Ivanjici živi preko 80 porodica svih nacionalnosti. Urađen je i dobar dio infrastrukture – struja, škole i nešto puteva. Tako da su se donekle stvorili uslovi za nekakav, koliko-toliko normalan život. Čitavo ovo vrijeme mi ustvari pokušavamo, kao Udruženje, a sad i kao mjesna zajednica, da stvorimo ljudima uslove za život. Znamo da su se u mnogim dijelovima Bosne i Hercegovine, kad je riječ o povratku, mnoga naselja izgradila, a tamo danas nema nikoga.“
Ivanjica je karakteristična kao pogranično mjesto, a to sa sobom nosi određene prednosti i mane:
„Kad su u pitanju ti nemili događaji koji su se desili, onda je to svakako mana. Međutim, komunikacija sa Dubrovnikom je ponovo uspostavljena. Ista je, zapravo, kao i prije rata. U toku je promet ljudi, ali će uskoro biti uspostavljen i promet roba, jer će uskoro početi izgradnja terminala. To je prednost graničnog mjesta.“
Ovo naselje je počelo da niče iz pepela. Povratnici su počeli renovirati ruševine. Kažu da je mnogo teže renovirati nešto što je devastirano nego graditi nanovo. Mnoge su organizacije pomogle povratak:
„Pomogli su zaista mnogi, jer to sve nije bilo lako uraditi. Na prvom mjestu su Amerikanci. Oni su zaista učinili puno kad je u pitanju infrastruktura, odnosno struja koja je koštala mnogo, onda obnova kuća, izgradnja škole i tako dalje. Pomogli su i drugi – Dansko vijeće, njemačka organizacija ,Help‘, federalna ministarstva, Vlada Republike Srpske, Pravoslavna hrišćanska organizacija i tako dalje. Bilo je puno tih koji su uložili. Međutim, jedan broj ljudi sam gradi i obnavlja svoje domove, i to nas posebno raduje. Znamo da je nemoguće, s obzirom koliko je porušeno u Bosni i Hercegovini, sve obnoviti, ali, eto, Ivanjica je imala sreće.“
Ivanjica svoju perspektivu vidi u turizmu. Firme koje su bile na ovim prostorima, kako kaže naš sagovornik, na koljenima su i uglavnom su zainteresovane za prodaju i izdavanje svojih poslovnih prostora. Sudar mediteranske i kontinentalne klime stvara odlične uslove za plućne bolesnike i uopšte za turizam:
„Turizam je naša šansa. Nekoliko porodica ima dobro uređene kuće i već ih izdaju. Cijena nije kao u Dubrovniku, ali se nešto može zaraditi. Imamo i nekoliko dobro opremljenih restorana. Pokazalo se da to dobro funkcioniše. Ali treba promijeniti cjelokupnu sliku Ivanjice, jer dosta kuća je još uvijek porušeno. Međutim, ide se u tom pravcu. Turisti već dolaze u Ivanjicu, jer imaju dobar smještaj i dobru hranu. To je nešto što može stvoriti bolje uslove.“
* * * * *
Specijalna emisija Radija Slobodna Evropa posvećena je ostvarivanju prava izbjeglih i raseljenih, ali i svih drugih kojima su ugrožena temeljna ljudska prava. U ovoj emisiji na vaša pitanja odgovaraju predstavnici vlasti i nevladinog sektora, zatim međunarodnih organizacija u Bosni i Hercegovini, te drugi stručnjaci za oblast imovinskih i drugih ljudskih prava. Pisma s pitanjima pošaljite u našu sarajevsku redakciju, gdje se priprema ova emisija. Adresa je Fra Anđela Zvizdovića br. 1, Sarajevo. Na pismo naznačite: Radio Slobodna Evropa, za emisiju Neću tuđe, hoću svoje. Ukoliko je to za vas jednostavnije, možete pisati i na našu e-mail adresu: rfe.sa@bih.net.ba
U Mostaru ima 850 neriješenih slučajeva povrata imovine, što je zabrinjavajući podatak, imajući u vidu da proces povratka izbjeglih i raseljenih osoba traje duže od deset godina, zaključeno je na sastanku predstavnika međunarodnih organizacija u Bosni i Hercegovini, s gradonačelnikom Mostara Ljubom Bešlićem.
Izražena je zabrinutost podatkom da je u prošloj godini bilo zakazano samo 67 deložacija, od kojih je 27 odloženo, a učesnici sastanka su posebno ukazali na dokaze koji navode da je grad Mostar bespravno prodao barem 37, a možda čak i mnogo više stanova za koje nije podnesen zahtjev za povrat.
U zajedničkom saopštenju Misije OSCE-a i Ureda Ombudsmena Federacije BiH, između ostalog, navodi se i to da postoje dokazi da su stanovi u Mostaru bespravno dodjeljivani gradskim činovnicima.
„Iako Uprava grada Mostara nije jedina odgovorna za trenutnu situaciju, ona je ta koja snosi krajnju odgovornost u rješavanju ovih pitanja“, kaže se u saopćenju.
Klub Bošnjaka u Vijeću naroda Republike Srpske pokrenuće inicijativu za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa Bošnjaka, na zaključak Narodne skupštine od 16. marta o suštinskom završetku primjene imovinskih zakona u ovom entitetu.
Prema riječima predsjednika Kluba, Ramiza Salkića, proces povratka nije završen, te riječ „suštinski“ ne odražava stvarno stanje terenu. Povratak nije samo povratak imovine na papiru, već predstavlja mnogo širi pojam od onog što se prezentira u pomentom izvještaju. Mnogo je primjera na terenu koji nisu u skladu s podacima koji se pominju u izvještaju, rekao je Salkić.
* * * * *
Iz Glavnog odbora svjetskog saveza dijaspore BiH dobili smo Saopćenje u kojem se kaže:
„Treći kongres dijaspore biće održan u Sarajevu, od 12. do 14. maja 2006. godine, u hotelu „Terme“. Na kongresu se očekuje prisustvo nekoliko stotina delegata i gostiju iz čitavog svijeta. Pravo učešća na kongresu imaju sve osobe i svi predstavnici zajednica i klubova koji se na vrijeme prijave i registruju za Kongres, s tim da pravo glasa imaju punopravne članice. Stoga pozivamo sve zajednice, udruženja i klubove s bosanskohercegovačkim predznakom koji još nisu pristupili Savezu, a žele da učestvuju u radu kongresa i žele da kandiduju i biraju članove novog rukovodstva, da najkasnije do 28. aprila. 2006. godine pristupe Svjetskom savezu dijaspore BiH.“
* * * * *
Boraveći u Srebrenici, ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH Mirsad Kebo, najavio je završetak procesa povratka u Bosnu i Hercegovinu do 2010. godine, kao i to da će u tom procesu ova godina biti ključna:
„Nakon usvajanja budžeta oba entiteta, stvorili su se uvjeti za održavanje sastanaka i planiranja aktivnosti za naredni period. Usmjereni smo na ovo područje, jer ovdje vlada veliko interesovanje za povratak. Cilj nam je da tim ljudima podignemo kvalitet života“, rekao je ministar Kebo.
Ministar za povratak i izbjeglice u Federaciji BiH, koji je zajedno s ministrom Kebom boravio u Srebrenici, Edin Mušić, istakao je da u ovih pet općina zaista vlada najveće interesovanje za povratak, te da je iz budžeta Federacije u ovoj godini osigurano četiri miliona KM za fond povratka.
* * * * *
Ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH Mirsad Kebo, ministar mora, turizma, prometa i razvitka Republike Hrvatske Božidar Kalmeta i ministar za ljudska i manjinska prava Srbije i Crne Gore Rasim Ljajić, ocijenili su u petak u Sarajevu kako je u provedbi Sarajevske deklaracije postignut određeni napredak.
Razmatrajući dosadašnje aktivnosti i buduće mjere u cilju trajnog rješavanja izbjegličko-raseljeničkih pitanja u regionu, oni su naglasili važnost njene dosljedne provedbe sa stanovišta humanitarnih i drugih interesa građana triju zemalja, te preuzetih međunarodnih obaveza.
U zajedničkoj ministarskoj izjavi, ministri su potvrdili svoju punu opredijeljenost da se do kraja 2006. godine omogući proces povratka ili integracije na osnovi koja ne trpi diskriminaciju i na temelju individualnih odluka i razvijenih strategija i planova zemalja u regionu.
Ministri su razmotrili pitanja koja su ostala otvorena nakon dosadašnjih sastanaka Radne grupe, uključujući i rješavanje stanarskih prava. Šef OSCE Misije u BiH Daglas Davidson je za naš Radio izjavio:
„Ono što je najvažnije pitanje, to je pitanje stanarskog prava. Očito je da je postignut neki napredak i da su učinjeni neki koraci naprijed. Na sastanku nisu riješena sva neriješena pitanja, ali je ostvaren napredak u tom smislu, i nadam se da će oni nastaviti raditi u tom pravcu dok ne postignu taj krajnji cilj. Postoji još veliki broj pitanja, s tim da je pitanje stanarskog prava je jedno od najtežih. Ali, kako bi povratak postao održiv, mora se riješiti i pitanje spiskova ratnih zločinaca. Isto tako, ostalo je otvoreno pitanje priznavanja dokumenata koji su izdati između 1991. i 1995. godine. Onda je potrebno da se riješe neka pitanja vezana za državljanstvo, a koja su još uvijek ostala neriješena. Isto tako, u tom kontekstu, i pitanja prava na penzije. Ali s obzirom da ovo pitanje stanarskih prava ima kako pravne, tako i financijske implikacije, to je najteže pitanje za riješiti, imeni je drago da su se ministri danas, na ovom sastanku, koncentrirali upravo na to pitanje.“
Ministar za ljudska prava i izbjeglice Bosni i Hercegovini Mirsad Kebo također potencira značaj rješavanja problematike stanarskih prava:
„Ovo je bio radno-konzultativni sastanak ministara triju vlada regiona o jednom vrlo važnom pitanju, a to je provedba Sarajevske deklaracije o izbjegličko-raseljeničkom statusu ljudi koji su protjerani sa svojih ognjišta. U svom ovom poslu koji radimo, Radna grupa je evo uspjela da usaglasi određena otvorena pitanja. Danas smo u jednoj konstruktivnoj atmosferi otvorili rasprave o nekim tabu temama, za koje očekujemo da će se raspraviti do kraja djelovanja Radne grupe, dakle do 15. aprila, a jedno od osnovnih pitanja je rješavanje stanarskog prava u regionu. Mi smo danas izrazili političku želju i iskazali interes da o tome razgovaramo i da nađemo odgovarajuća rješenja i to pitanje konačno pokrenemo sa mrtve tačke i otklonimo ga kao prepreku daljim aktivnostima i naporima. Dakle, cilj je da se ovo pitanje u regionu počne završavati, i kao humanitarno, ali i kao političko pitanje koje je vrlo važno za odnose u regionu. Vlasti triju zemalja pokazuju spremnost da, ispunjavajući obavezu prema svojim građanima, ispunjavaju i međunarodne obaveze u ovoj oblasti, a to je put u Evropsku uniju.“
Hrvatska delegacija izvijestila je o ubrzanoj provedbi Plana stambenog zbrinjavanja i neposrednim aktivnostima predviđenim do kraja 2006. godine.
Delegacija Srbije i Crne Gore izrazila je očekivanja da će se za pitanje stanarskih prava naći cjelovito i sveobuhvatno rješenje. Ministar za ljudska i manjinska prava Rasim Ljajić:
„Mi smo ovim sastankom hteli da damo jedan novi podstrek sprovođenju Sarajevske deklaracije, imajući u vidu da smo, ipak, bili u zastoju u sprovođenju i realizaciji njenih odredbi. Ne možemo reći da smo napravili jedan ogroman napredak. Neki rezultati su evidentni, ali je činjenica da smo svi očekivali više. Osnovna svrha ovog sastanka je bila, ne samo da definiše preostale probleme, već i da ukaže na njihovo rješavanje. Dali smo neke preciznije rokove nego što je to ranije bio slučaj. Očekujemo da ćemo na sledećoj ministarskoj konferenciji uraditi zajedničku matricu za sprovođenje Sarajevske deklaracije i da ćemo odlučnije krenuti u rešavanje preostalih izbegličkih pitanja, a jedno od osnovnih pitanja za nas, tiče se rešavanja pitanja nosioca stanarskih prava. U tom pogledu su i tokom današnje rasprave izneta različita gledišta. Tražićemo ono rešenje koje je prihvatljivo za sve strane učesnice u ovom procesu. U svakom slučaju, Srbija i Crna Gora, ne samo da je zainteresovana za potpuno sprovođenje ove Deklaracije, već će dati svoj maksimalni doprinos da se što pre stavi tačka na rešavanje preostalih izbegličkih pitanja.“
Komesar za izbjeglice Crne Gore Željko Šafranac:
„Na ministarskom sastanku smo konstatovali da je vrijeme, koje je na neki način oročeno do kraja 2006. godine, ipak kratko da bi se riješila preostala, vrlo složena pitanja u ovom procesu, a koja se tiču i Bosne i Hrvatske i Srbije i Crne Gore. Danas smo na neki način svi uložili napor da ta pitanja, koja su jako složena, pogotovo kada je u pitanju restitucija stanarskih prava, dovedemo u jednu ravan gdje će ta raseljena i izbjegla lica biti zainteresovana. Kad sam rekao da je proces složen, mislio sam i na moguće procese u rješavanju državnopravnog statusa pije svega Crne Gore, ali i na pitanje rješenja statusa Kosova. Sve će to na neki način usložiti proces sprovođenja Sarajevske deklaracije, jer je problem izbjeglištva ili migracioni proces jako složen i svakim danom traži efektnija i racionalnija rješenja. U svemu tome apsolutno tražimo pomoć međunarodne zajednice, jer mislim da bez njihove pomoći ne možemo, na jedan dobar i konstruktivan način, riješiti ova pitanja.“
Komesar za izbjeglice Srbije Nikola Dabetić:
„To je jedan složen proces i nema rešenja preko noći. Mi moramo intenzivno raditi na tome da u 2006. godini bar pokušamo da stvorimo neke preduslove i da otvorimo neka pitanja. Možda je stvarno kraj 2006. godina bio preambiciozan rok, jer je to jedan duži proces. Međutim, morali smo dati neki termin, a to je kraj 2006. godine. Hteli bismo do kraja 2006. godine bar da otvorimo i započnemo neke procese. Držaćemo se striktno Sarajevske deklaracije, onog što je ona predvidela, znači rešavanje pitanja izbeglica u regionu, odnosno pitanja povratka i integracije. Ali kao i uvek, problem je novac, znači finansijska sredstva. Očekujemo od međunarodne zajednice, a to je inače i sadržano u Sarajevskoj deklaraciji, da nam pruži finansijsku i drugu pomoć u rešavanju tih pitanja. Krediti su jedna od opcija da se to pitanje reši, ali pomoć je nešto drugo. Pomoć nisu samo krediti, već vrlo konkretna finansijska pomoć. Krediti mogu da dođu uz to, kombinovano. Potrebna su velika sredstva, i mnogo toga zavisi od međunarodne zajednice. Naša država će sigurno učiniti sve što je u njenoj moći. Ali u ovoj situaciji, gde imamo posledice rata u okruženju, sankcija, pa i proces tranzicije koji je bolan i težak, naši kapaciteti su jednostavno limitirani. Naravno, s daljim razvojem Republike Srbije će, verovatno, i integracija izbeglica biti lakša. Međutim, oni ne mogu čekati ceo taj proces. Znači, moramo preduzeti posebne mere za integraciju, a to zahteva velika finansijska sredstva.“
Razmotrena su i druga preostala otvorena pitanja i zadužena je Radna grupa da do polovine aprila pripremi zajedničku provedbenu matricu koja će biti predstavljena na sljedećoj ministarskoj konferenciji, koja će biti održana u Beogradu sredinom maja.
Visoko je ocijenjen dosadašnji doprinos međunarodne zajednice ovom procesu i istaknuta je neophodnost njenog daljeg aktivnog učešća.
* * * * *
U Doboju je održana godišnja skupština Saveza udruženja izbjeglih i raseljenih BiH. Predsjednica Saveza Mirhunisa Zukić:
ZUKIĆ: Po prvi put su na našoj skupštini bili predstavnici lokalnih vlasti sa prostora Bosne i Hercegovine. S nekima od njih smo potpisali memorandume o razumijevanju i dogovorili smo se o jednoj koordinaciji između lokalnih nevladinih organizacija, odnosno naših udruženja i udruga, i predstavnika lokalne vlasti, kao i Saveza kao krovne organizacije, da u narednom periodu možemo zajednički prepoznati određene probleme u lokalnim zajednicama i kao takve prezentirati ih Državnoj komisiji i drugim potencijalnim ulagačima odnosno donatorima. Također smo se obavezali da će Savez redovno informisati predstavnike lokalne vlasti o svima onima koji Bosni i Hercegovini žele pomoći u bilo kom pogledu – u rekonstrukciji kuća, održivom povratku, infrastrukturi i tome slično. Dakle, povezivanje lokalnih vlasti i informacija koja bi, dakle, došla iz Saveza. S druge strane, ono što je vrlo bitno i što bi u narednom periodu trebalo da funkcionira između državnog Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice i lokalnih vlasti, a što se pokazalo da ne postoji, vjerovatno zbog nedostatka kadrova u samom Ministarstvu, Savez će, kao nevladina organizacija, preuzeti ulogu da bude posrednik između predstavnika lokalne vlasti i Ministarstva, što će pomoći lokalnoj zajednici da može ravnopravno sa ostalim lokalnim zajednicama aplicirati kod Državne komisije, odnosno Fonda za pomoć u rekonstrukciji stambenih objekata, a u narednom periodu, nadamo se, i kod Interventnog fonda.
RSE: Koji ste još problem posebno istakli?
ZUKIĆ: Jedan od najvećih problema je zapošljavanje samih povratnika i omogućavanje ljudima da se vrate na radna mjesta, dakle, zapravo, realizacija ove naše peticije koja je u toku. Svjesni smo toga da će to ići veoma teško. Iduće sedmice očekujemo sastanak sa zamjenikom Visokog predstavnika, obzirom da je taj zakon na snazi i da je Visoki predstavnik njegov potpisnik. Međutim, ne vidimo da postoje neke sankcije u mjestima gdje bi to trebalo da se realizuje, a ne realizuje se, bilo u Federaciji BiH ili u Republici Srpskoj. Administracija se jednostavno oglušuje kad su u pitanju upravo povratnici i njihovi zahtjevi. Ono što je jučer također zajednički inicirano, uz pridruživanje ostalih lokalnih udruženja, to je da se poveže radni staž ljudi. Jer su ljudi, od 45 godina pa nadalje, u jednoj vrlo teškoj situaciji – ne mogu naći radno mjesto, a istovremeno su imali po 15-20 godina radnog staža i sad im je taj staž nepovezan. Predstavnici Udruženja Bosanska Gradiška su inicirali da se vaučeri koji su uloženi u određene privatizacijske fondove, realizuju i da se zna njihova sudbina.
RSE: Kako komentarišete ministarsku konferenciju zemalja regiona o zajedničkom rješavanju izbjegličke problematike, koja je održana u Sarajevu?
ZUKIĆ: Mi se uvijek vraćamo 10 godina unazad. To je bila njihova obaveza 1996. godine, kao zemalja potpisnica Dejtonskog sporazuma. Poznato je da su Srbija i Crna Gora, u to vrijeme Jugoslavija, Republika Hrvatska i Bosna i Hercegovina potpisnice Dejtonskog mirovnog sporazuma, a u Dejtonskom sporazumu je veoma decidno rečeno da je, po Ustavu BiH, potrebno formirati komisiju na nivou države Bosne i Hercegovine i imovinski fond koji bi omogućio jedan efikasniji proces povratka. To se, međutim, nikada nije desilo. I evo svake godine vidimo, reprizno, taj regionalni sastanak, koji jednostavno demantira sam dejtonski ustav koji je na snazi. Udruga „Vrata Bosne“ iz Bosanskog broda je inicirala slanje pisama upravo ovim državama, u kojima tražimo da se to ispoštuje. Ti regionalni sastanci, po nama, samo odvlače pažnju od glavnog cilja, a to je da se na jedan koordiniran i konkretan način zaduže te države da riješe problem, a to izgradnjom stambenih objekata.
* * * * *
Nebojša Kolak – reportaža o obnovi i povratku u Ivanjici, općina Ravno:
Mjesna zajednica Ivanjica, opština Ravno, locirana je na samom graničnom prijelazu između Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Prije desetak godina, Ivanjica je bila potpuno devastirana, da bi danas došla u status jednog od najperspektivnijih turističkih mjesta u Bosni i Hercegovini.
Povratak nije tekao lako, a o samom toku povratka Petar Sedanović, predsjednik Udruženja povratnika u Ivanjicu kaže:
„Povratak je zaista bio težak. Međutim, kada pogledamo rezultate, koliko se ljudi vratilo, zaista možemo da budemo zadovoljni. Sada u Ivanjici živi preko 80 porodica svih nacionalnosti. Urađen je i dobar dio infrastrukture – struja, škole i nešto puteva. Tako da su se donekle stvorili uslovi za nekakav, koliko-toliko normalan život. Čitavo ovo vrijeme mi ustvari pokušavamo, kao Udruženje, a sad i kao mjesna zajednica, da stvorimo ljudima uslove za život. Znamo da su se u mnogim dijelovima Bosne i Hercegovine, kad je riječ o povratku, mnoga naselja izgradila, a tamo danas nema nikoga.“
Ivanjica je karakteristična kao pogranično mjesto, a to sa sobom nosi određene prednosti i mane:
„Kad su u pitanju ti nemili događaji koji su se desili, onda je to svakako mana. Međutim, komunikacija sa Dubrovnikom je ponovo uspostavljena. Ista je, zapravo, kao i prije rata. U toku je promet ljudi, ali će uskoro biti uspostavljen i promet roba, jer će uskoro početi izgradnja terminala. To je prednost graničnog mjesta.“
Ovo naselje je počelo da niče iz pepela. Povratnici su počeli renovirati ruševine. Kažu da je mnogo teže renovirati nešto što je devastirano nego graditi nanovo. Mnoge su organizacije pomogle povratak:
„Pomogli su zaista mnogi, jer to sve nije bilo lako uraditi. Na prvom mjestu su Amerikanci. Oni su zaista učinili puno kad je u pitanju infrastruktura, odnosno struja koja je koštala mnogo, onda obnova kuća, izgradnja škole i tako dalje. Pomogli su i drugi – Dansko vijeće, njemačka organizacija ,Help‘, federalna ministarstva, Vlada Republike Srpske, Pravoslavna hrišćanska organizacija i tako dalje. Bilo je puno tih koji su uložili. Međutim, jedan broj ljudi sam gradi i obnavlja svoje domove, i to nas posebno raduje. Znamo da je nemoguće, s obzirom koliko je porušeno u Bosni i Hercegovini, sve obnoviti, ali, eto, Ivanjica je imala sreće.“
Ivanjica svoju perspektivu vidi u turizmu. Firme koje su bile na ovim prostorima, kako kaže naš sagovornik, na koljenima su i uglavnom su zainteresovane za prodaju i izdavanje svojih poslovnih prostora. Sudar mediteranske i kontinentalne klime stvara odlične uslove za plućne bolesnike i uopšte za turizam:
„Turizam je naša šansa. Nekoliko porodica ima dobro uređene kuće i već ih izdaju. Cijena nije kao u Dubrovniku, ali se nešto može zaraditi. Imamo i nekoliko dobro opremljenih restorana. Pokazalo se da to dobro funkcioniše. Ali treba promijeniti cjelokupnu sliku Ivanjice, jer dosta kuća je još uvijek porušeno. Međutim, ide se u tom pravcu. Turisti već dolaze u Ivanjicu, jer imaju dobar smještaj i dobru hranu. To je nešto što može stvoriti bolje uslove.“
* * * * *
Specijalna emisija Radija Slobodna Evropa posvećena je ostvarivanju prava izbjeglih i raseljenih, ali i svih drugih kojima su ugrožena temeljna ljudska prava. U ovoj emisiji na vaša pitanja odgovaraju predstavnici vlasti i nevladinog sektora, zatim međunarodnih organizacija u Bosni i Hercegovini, te drugi stručnjaci za oblast imovinskih i drugih ljudskih prava. Pisma s pitanjima pošaljite u našu sarajevsku redakciju, gdje se priprema ova emisija. Adresa je Fra Anđela Zvizdovića br. 1, Sarajevo. Na pismo naznačite: Radio Slobodna Evropa, za emisiju Neću tuđe, hoću svoje. Ukoliko je to za vas jednostavnije, možete pisati i na našu e-mail adresu: rfe.sa@bih.net.ba