DŽONSON: Ovdje se radi na nekim od najkomplikovanijih krivičnih predmeta, kao što su suđenja za ratni zločin. Oni koji su počinili zločine u bivšoj Jugoslaviji, posebno u BiH, odgovaraju kao pojednici, a ne pripadnici etničkih grupa ili naroda. Narodi nisu počinili zločine, nego pojedinci i oni za to trebaju odgovarati - i ovaj pravosudni sistem je osmišljen da upravo to radi. BiH je u proteklom periodu dosta patila i zbog toga joj je potrebna pomoć međunarodne zajednice. Ovdje je došlo dosta stranih stručnjaka kao što sam ja, ali mi ćemo jednog dana otici. A period tranzicije počinje upravo sa mojim odlaskom.
RSE: Gospodine Džonson, zbog čega je organizovana donatorska konferencija?
DŽONSON: Prvi argument: uporedite troškove rada Haškog tribunala i sredstava kojima raspolažu sudovi u Hrvatskoj, Srbiji i BiH. Evo vam jedan primjer: ukupni troškovi Suda, Tužilaštva, programa zaštite svjedoka i zatvora za 5 godina u BiH predstavljaju samo pola iznosa jednogodišnjih troškova Haškog tribunala, a to je 125 miliona dolara. Oni imaju tri sudnice, Sud BiH ima šest. Svijet i međunarodna zajednica posvećeni su ostvarenju pravde i da se jednom stane na kraj nekažnjivosti ratnih zločina. Međunarodna zajednica je podržala Međunarodni sud u Hagu. Prema tome, nema razlike između pravde u Hagu i pravde u Sarajevu - i zbog toga je Tribunal počeo da prebacuje predmete u Sud BiH.“
RSE: Na osnovu dugogodišnjeg iskustava u Haškom sudu i dvogodišnjeg u Sarajevu, recite nam koliko je Sudu BiH potrebno novca godišnje za rad?
RSE: Kako trenutno stvari stoje, Sudu BiH i državnom zatvoru potrebno je 8 miliona eura godišnje. Također, odlaskom međunarodnog kadra, na koji se troši više nego na domaći, ti troškovi će se smanjiti. Namjera je da se izgrade takvi kapaciteti koji će biti u skladu sa svjetskim standardima, a koje će budžetski korisnici BiH moći platiti.
RSE: Glavna tužiteljica Karla del Ponte već godinama ponavlja kako se vrata Ševeningena neće zatvoriti dok se tamo ne nađu Ratko Mladić i Radovan Karadžić. Raspoloženje u Ujedinjenim nacijama je, međutim, drugačije s obzirom na veliki novac koji se u Hagu troši. Kada se može očekivati prestanak rada Tribunala i priliv većeg broj predmeta u BiH?
DŽONSON: Mislim da će se to desiti prije nego je planirano. Bez obzira na tvrdnje Karle del Ponte i njeno nastojanje da se njen ured ne zatvori, sve zavisi od Vijeća sigurnosti UN-a. Mislim da je jako bitno da se ova zemlja i ovaj sud pripreme za preuzimanje odgovornosti od Haškog tribunala vrlo skoro, što je već započelo prebacivanjem predmeta Janković i Stanković, i predmeti koji dolaze biće sve složeniji. Bitno je da međunarodna zajednica bude spremna da prilagodi sredstva da se ispune njeni zahtjevi prema BiH. Njemačkoj je trebalo 50 godina da se riješi svog ratnog nasljeđa. I ovaj sud će raditi na donošenju pravde narednih 30 ili 40 godina.
RSE: To „uskoro“ - može li biti 2008. ili 2010. godina?
DŽONSON: Apsolutno. Ja bih rekao da je 2009. godina o kojoj možemo govoriti, a ovaj sud je sve bolji i bolji.
RSE: Da li zaista svijet i BiH mogu očekivati da se Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću sudi u ovoj zemlji?
DŽONSON: Apsolutno.
RSE: Malo je nevjerovatno to pomisliti iz trenutne pozicije.
DŽONSON: Dan kada se to desi biće dan kada će BiH, bez ikakve sumnje, moći reći da ima najbolje sudove na svijetu.
RSE: Gospodine Džonson, zbog čega je organizovana donatorska konferencija?
DŽONSON: Prvi argument: uporedite troškove rada Haškog tribunala i sredstava kojima raspolažu sudovi u Hrvatskoj, Srbiji i BiH. Evo vam jedan primjer: ukupni troškovi Suda, Tužilaštva, programa zaštite svjedoka i zatvora za 5 godina u BiH predstavljaju samo pola iznosa jednogodišnjih troškova Haškog tribunala, a to je 125 miliona dolara. Oni imaju tri sudnice, Sud BiH ima šest. Svijet i međunarodna zajednica posvećeni su ostvarenju pravde i da se jednom stane na kraj nekažnjivosti ratnih zločina. Međunarodna zajednica je podržala Međunarodni sud u Hagu. Prema tome, nema razlike između pravde u Hagu i pravde u Sarajevu - i zbog toga je Tribunal počeo da prebacuje predmete u Sud BiH.“
RSE: Na osnovu dugogodišnjeg iskustava u Haškom sudu i dvogodišnjeg u Sarajevu, recite nam koliko je Sudu BiH potrebno novca godišnje za rad?
RSE: Kako trenutno stvari stoje, Sudu BiH i državnom zatvoru potrebno je 8 miliona eura godišnje. Također, odlaskom međunarodnog kadra, na koji se troši više nego na domaći, ti troškovi će se smanjiti. Namjera je da se izgrade takvi kapaciteti koji će biti u skladu sa svjetskim standardima, a koje će budžetski korisnici BiH moći platiti.
RSE: Glavna tužiteljica Karla del Ponte već godinama ponavlja kako se vrata Ševeningena neće zatvoriti dok se tamo ne nađu Ratko Mladić i Radovan Karadžić. Raspoloženje u Ujedinjenim nacijama je, međutim, drugačije s obzirom na veliki novac koji se u Hagu troši. Kada se može očekivati prestanak rada Tribunala i priliv većeg broj predmeta u BiH?
DŽONSON: Mislim da će se to desiti prije nego je planirano. Bez obzira na tvrdnje Karle del Ponte i njeno nastojanje da se njen ured ne zatvori, sve zavisi od Vijeća sigurnosti UN-a. Mislim da je jako bitno da se ova zemlja i ovaj sud pripreme za preuzimanje odgovornosti od Haškog tribunala vrlo skoro, što je već započelo prebacivanjem predmeta Janković i Stanković, i predmeti koji dolaze biće sve složeniji. Bitno je da međunarodna zajednica bude spremna da prilagodi sredstva da se ispune njeni zahtjevi prema BiH. Njemačkoj je trebalo 50 godina da se riješi svog ratnog nasljeđa. I ovaj sud će raditi na donošenju pravde narednih 30 ili 40 godina.
RSE: To „uskoro“ - može li biti 2008. ili 2010. godina?
DŽONSON: Apsolutno. Ja bih rekao da je 2009. godina o kojoj možemo govoriti, a ovaj sud je sve bolji i bolji.
RSE: Da li zaista svijet i BiH mogu očekivati da se Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću sudi u ovoj zemlji?
DŽONSON: Apsolutno.
RSE: Malo je nevjerovatno to pomisliti iz trenutne pozicije.
DŽONSON: Dan kada se to desi biće dan kada će BiH, bez ikakve sumnje, moći reći da ima najbolje sudove na svijetu.
