* * * * *
Kako bi povratak bio, kako se to već uobičajeno kaže „održiv“, jedan od izlaza je formiranje zadruga koje bi okupljale proizvođače hrane. Zašto je to najbolji način? Fadil Banjanović poslanik u Vijeću naroda Republike Srpske i predsjednik Mjesne Zajednice Kozluk objašnjava ovako:
BANJANOVIĆ: Mi nismo proizvodili kompjutere ili avione, mi smo najviše proizvodili krastavac, papriku, imali stoku… Znači, trebaju nam te zadruge, trebaju nam te nekakve organizacije koje će uvezivati te ljude i plasman njihove robe, otkupljivati mlijeko, prodavati i tako dalje. Mi u Podrinju bilježimo izuzetne rezultate što se tiče stvarnog povratka. Obnovili smo veliki broj kuća, uspostavili smo infrastrukturu – put, vodu, struju, djeca su nam krenula u školu. Formira se život koji smo nekada imali, da naše njive, da naše bašče budu fabrike. Mi smo se uvijek bavili razvojem sitnog i krupnog stočarstva, imali smo lijepe voćnjake, proizvodili smo najbolju papriku na svijetu. Ovu zimu smo iskoristili da pokušamo napraviti organizacije, udruženja poljoprivrednika, zadruge, privredne ćelije, u kojima će se naši, obični građani okupljati, kroz koje će ono što proizvedu moći da prodaju, da se napravi kooperacija i jedan siguran iskorak prema proizvodnji. Nije nam svejedno ako proizvedemo veliku količinu krompira pa je nemamo gdje prodati. Nije nam svejedno ako danas imamo velike količine neplasiranog sušenog voća. Nije nam svejedno ako imamo velike količine mlijeka koje se moraju prosuti jer nemamo uvezan taj otkup. Mi smo danas u Kozluku imali sastanak većeg broja mjesnih zajednica, imali smo sastanak predsjednika opštine, imali smo sastanak jednog broja privatnih firmi koje se bave otkupom i plasmanom poljoprivrednih i mliječnih proizvoda. Jednom riječju, htjeli smo ovu problematiku da izanaliziramo, da vidimo gdje to škripi da bi se 2006. godina dočekala uspješnije.
RSE: Kakav je interes povratnika za ove zadruge i ovaj način okupljanja?
BANJANOVIĆ: Mi nemamo drugog puta i drugog izlaza nego da udružimo našu zemlju, našu radnu snagu i naše bogatstvo naslijeđeno od naših djedova i naših očeva. Sigurno da ćemo ovaj put maksimalno podržati. Hoćemo da dva-tri sela imaju svoju zadrugu, da imaju svoja udruženja, da radimo i na edukaciji iz oblasti poljoprivrede, stočarstva, voćarstva. Mi danas u Bosni i Hercegovini imamo veliki broj stručnih ljudi. Zašto ti ljudi ne bi držali predavanja, zašto nas ne bi obučili, zašto ne bi primijenili najnovije sorte, najnovija dostignuća u ovoj oblasti. Tako da ja izražavam jednu veliku zainteresovanost svih današnjih učesnika ovog sastanka. A i uopšte, hodajući po terenu, saznajem da su naši povratnici, građani Podrinja veoma zainteresovani za zadrugarstvo, za udruženja, za kooperaciju, jednom riječju za to da ovo bude naša osnovna djelatnost.
RSE: Mnogo je problema u ovoj oblasti. Vi ste ovih dana ukazali na još jedan gorući, a to je nepoštivanje odluka o konstitutivnosti naroda u Bosni i Hercegovini na primjeru Zvornika.
BANJANOVIĆ: Mi smo, kao građani entiteta koji se zove Republika Srpska i kao i građani Bosne i Hercegovine, svjesni da se zakon mora poštovati i mi želimo tako da se ponašamo. Mi danas na sceni imamo usaglašene ustavne promjene o konstitutivnosti naroda, imamo donesene zakone u oblasti lokalne uprave i samouprave. Imamo dogovorene procese u obrazovanju, zdravstvu i drugim vidovima upošljavanja samih povratnika, to jest samih građana. Jednom riječju, imamo problematiku tako urađenu da je nema ni Švajcarska – uredni memorandumi, na papiru uredna zastupljenost svih naroda, pravo svih ljudi da rade, pravo svih predstavnika naroda da učestvuju u odlučivanju i tako dalje. Ali u stvarnosti, u praksi, to ne funkcioniše. Mi danas imamo škole koje pohađaju učenici iz svih naroda, ali predavači, profesori i tehničko osoblje su iz reda samo jednog naroda. I u zdravstvau imamo određene diskriminacije što se tiče liječenja ljudi. Na primjer, neko kad se razboli, upućuje se u Beograd na liječenje, upućuje se u Šabac… Zašto se ne upućuje u Tuzlu, u Banjaluku, u Sarajevo? Ako u školi nastavu pohađaju djeca svih nacija, zašto prosvjetni radnici ne bi bili iz reda svih nacija, a ne samo iz srpske? Zakon o lokalnoj upravi je jasan (on je usvojen u Narodnoj skupštini, verificiran na Vijeću naroda, prošao kroz službene listove) da zapošljavanje u opštinama mora biti izraženo popisom iz 1991. godine, da funkcioneri moraju biti iz različitih naroda i tako dalje. Međutim, u opštinama je slika totalno drugačija – stanje je poražavajuće. Opština Zvornik danas ima preko 150 uposlenih radnika. To je jako mnogo i taj je broj veći od onog koji bi trebao da bude. Tu administraciju ne bi mogao da isfinansira ni američki budžet. Po svim proračunima bi trebalo da bude uposleno negdje oko 70 ljudi, a mi danas imamo 150 ljudi koji rade u opštini. To je administracija koja pojede sredstva koja treba ulagati u zapošljavanje, u privredu, u socijalne sfere i tako dalje. Što se tiče strukture uposlenosti, tamo radi 145-6 građana srpske nacionalnosti i dva-tri građanina bošnjačke nacionalnosti. To je jedna totalna nacionalna diskriminacija i ugroženost bošnjačkog i drugih nesrpskih naroda. Zakon o lokalnoj upravi i samoupravi se, dakle, ne sprovodi, ne implementira. Već je sada godina dana kako je usvojen i verifikovan, međutim ne sprovodi se. Mi smo ovih dana ukazali na neprimjenu ustavnih odredbi o konstitutivnosti naroda, pokazali smo da Zakon o lokalnoj upravi i samoupravi ne funkcioniše i pokazali smo jedno stvarno stanje u obrazovanju, u zdravstvu i tako dalje, gdje vlada diskriminacija nesrpskog stanovništva.
* * * * *
Foča je još uvijek pod sankcijama međunarodne zajednice, odnosno američkog Kongresa zbog nesaradnje s Haškim Tribunalom i nedovoljnog povratka Bošnjaka.
Načelnik opštine Foča Zdravko Krsmanović smatra da je Foča danas siguran grad i da se većina haških optuženika predala, te da se postižu bolji rezultati u povratku prijeratnih stanovnika ovoga grada:
„Po informacijama koje ja imam iz razgovora koje sam obavio sa zvaničnicima američke ambasade, imam utisak da su se stekli svi uslovi da američke sankcije prema Foči budu skinute i da američki ambasador to zvanično kaže ljudima u Foči. Skidanje sankcija u američkom Kongresu sigurno može stvoriti i ekonomske pretpostavke za kvalitetni povratak.“
Međutim, u zvanični statistički podatak da se vratilo 3.000 Bošnjaka malo ko vjeruje, i pretpostavka je da ih u gradu živi jedva stotinjak.
Prije ukidanja sankcija potrebno je analizirati rezultate Sporazuma sa bivšim medijatorom za Foču i sadašnjim visokim predstavnikom međunarodne zajednice u BiH, Kristijanom Švarc Šilingom, smatra predsjedavajući Skupštine opštine Foča Lutvo Šukalo:
„Taj Sporazum se odnosio na konstitutivnost naroda na području naše opštine, odnosno zastupljenost Bošnjaka u svim javnim institucijama. Od toga se, moram da kažem, do danas ništa značajno nije desilo. Tako da javnoj upravi, odnosno opštinskoj administrativnoj upravi imamo trenutno zaposlena tri čovjeka, zajedno sa mnom kao predsjednikom Skupštine opštine Foča, s tim da su još uvijek neraspoređeni, odnosno još uvijek im nisu određene funkcije koje će tamo obavljati. U policiji je nekih petnaestak policajaca bošnjačke nacionalnosti, međutim na funkcionerskim mjestima nema nijednog Bošnjaka. U sudstvu nema nijednog bošnjačkog sudije. U zdravstvu nema nijednog bošnjačkog ljekara. U školstvu nema nijednog bošnjačkog učitelja.“
* * * * *
Prije godinu dana, u Sarajevu je održana Konferencija ministara nadležnih za oblast izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore, na kojoj je dogovoreno brže rješavanje izbjegličke problematike.
U našoj emisiji, ostvarivanje Deklaracije, koju su tada potpisali ministri, komentariše Petar Džodan, predsjednik Udruženja Srba iz Hrvatske u BiH:
DŽODAN: Na području Balkana ili bivših jugoslovenskih republika je potpisano toliko deklaracija, toliko raznoraznih dokumenata, ali izgleda da je ovdje zadaća samo jedno – da se nešto potpiše, ali ne i da se realizuje. Prema tome, o realizaciji dokumenata koji su potpisani se očito može govoriti samo najnegativnije. To su samo načelni dogovori, kojima se dva-tri dana poklanja pažnja javnosti, a poslije toga niko nije odgovarao, niti je prozvan, čak ni politički, a kamoli da odgovara na druge načine za to što nije realizovano ono što je potpisano. Prema tome, izbjeglicama, raseljenim licima na ovim područjima ostaje da se snalaze kako znaju i umiju, a političari će, vjerovatno, i ove godine, uz asistenciju međunarodne zajednice, ponovo sjesti da dogovore novu deklaraciju. Otkako ja to pratim, a nažalost pratim dugo, svaka godina se proglašava godinom povratka i definitivnog završetka povratka.
RSE: Ponovo je vršen popis Srba iz Hrvatske.
DŽODAN: Ne znam više kome i čemu služe ti popisi i šta će im biti smisao. Dosad je izvršeno toliko popisa Srba iz Hrvatske, a da praktično osnovne stvari nisu uspjeli da riješe, jer za to nije zainteresovana međunarodna zajednica, a Hrvatska, logično, to što je opljačkala, ne želi da vrati. Nema slobode kretanja, što je prvi i osnovni razlog. Onda nema povratka stanova i stanarskih prava, već se nudi nekakav smještaj, neko zbrinjavanje, što je obična farsa, obična igra sa ljudima. I treće, rješavanje privatne imovine ide usporeno, skupo i neefikasno.
RSE: I prije re-registracije, vi znate koliko je Srba iz Hrvatske bilo u BiH.
DŽODAN: Mislim da je to više nebitno. Zna se da se u Bosni i Hercegovini nalazi 30-35 hiljada ljudi. Po posljednjem popisu, koji je izvršio UNHCR, bilo je 24.861, s tim da se jedan dio nije prijavio iz razloga što je više besmisleno prijavljivati se na taj popis. Mi sad imamo puno poziva i pitanja – šta je smisao popisa i zašto nas zovu da se popišemo. Ko se snašao, snašao se, tko nije, o tome se jako malo ili nikako ne brine. Ne brine se ni međunarodna zajednica, koja je potrošila ogromne pare za finansiranje raznih svojih agenata koji su se bavili tim poslovima, pa tako ni ministarstva Republike Srpske, niti Bosne i Hercegovine.
* * * * *
Vijeće ministara BiH, usvojilo je amandmane na Prijedlog Zakona o verifikaciji i izmirenju stare devizne štednje na području BiH. Tim amandmanima potvrđena je garancija države da će entiteti i Brčko distrikt osigurati isplatu ušteđevine. S tim rješenjem udruženja štediša nisu zadovoljna.
Amila Omersoftić predsjednica Udruženja za zaštitu prava starih deviznih štediša:
„Ono što nas zabrinjava, to je da u budžetima za ovu godinu nije predviđen ni dinar za povrat devizne štednje. Što znači da je još jedna godina izgubljena. Bojim se da se ponovo radi o kupovini vremena i odlaganju ovog problema.“
Predsjednik Upravnog odbora Udruženja štediša u BiH i dijaspori, Svetozar Nišić:
„Ovo je nešto što me je šokiralo. Mislim da je Vijeće ministara neodgovorno prema svojim građanima. Na javnoj raspravi je bilo amandmana, prijedloga, svega i svačega, međutim ti ljudi to nisu pipnuli, već su to isto vratili da sada ide prema finansijskoj komisiji, a onda u parlamentarnu skupštinu. Nisu to ni otvorili da pogledaju. Znači, oni su nesposobni da išta urade, već vraćaju to isto, ne bi li se usvojilo.“
Štediša, bez novca, Milivoje Milić, Tuzla:
„Mislim da je sve ovo ponovo obmana svih građana Bosne i Hercegovine, bez obzira na naciju i vjeroispovijest. Ovi lopovi i kriminalci to nikada ne misle vratiti. Ja sam tužio Bosnu i Hercegovinu Sudu u Strasburu. Kad tražim pare od Sarajevske banke, kažu da država još nije odlučila na koji način da vrati. Kad tražim od Beogradske banke, kažu mi da su pare ostale u Bosni. A kad tražim od Bosne, Bosna kaže da su u Beogradu. Tako da su se kriminalci povezali.“
Ustavni Sud BiH je već proglasio neustavnim dosadašnja rješenja o isplati stare devizne štednje, podsjeća Amila Omersoftić:
„Mnoge stvari ostaju neriješene, odnosno namjerno se ponovo uvode neke verifikacije, iako ne znam šta će se više verifikovati, ako je Ustavni sud proglasio neustavnom pretvorbu certifikata. Nezakonito su blokirana ta sredstva. Prema tome, ostaje samo jedno maltretiranje štediša.“
* * * * *
Na našu adresu stiglo je pismo slušaoca iz Velike Kladuše, koji nas moli za savjet i pomoć. U pismu se navodi:
„Općinskom sudu Velika Kladuša, 1977. godine podnio sam tužbu radi naknade štete, protiv „Agrokomerca“. Nakon sedam godina, tačnije u februaru 2004. godine, na prvoj raspravi došlo je do sudske nagodbe, te je izvršenik pristao da plati štetu od 5.000 KM. Međutim, ova obaveza nikada nije izvršena. U maju 2005. godine, sud dozvoljava izvršenje putem pljenidbe imovine. Na tu odluku se žali izvršenik, što sud odbacuje. U oktobru 2005. godine, sud donosi zaključak da se uplati 26 KM radi izlaska na lice mjesta. Istog mjeseca traženi iznos je uplaćen. Od tada do danas sud nije našao za shodno da izađe na lice mjesta. Ovim putem tražim savjet i pomoć šta da radim.“
Odgovor su pripremili pravnici udruženja „Vaša prava“, Kancelarija u Bihaću:
„S obzirom da je tražilac izvršenja poduzeo sve pravne radnje u vezi sa naknadom štete protiv izvršenika ,Agrokomerca‘ i po zaključku suda uplatio taksu za izlazak na lice mjesta, radi popisa pokretne imovine određene pljenidbom, potrebno je da se tražilac izvršenja odnosno korisnik obrati Udruženju ,Vaša prava BiH‘, mobilnom timu Velika Kladuša, radi podnošenja urgencije koja će biti upućena predsjedniku nadležnog suda. Detaljnije informacije o posjeti mobilnog tima Velikoj Kladuši mogu se dobiti putem telefona 037 22 66 00 u uredu Udruženja ,Vaša prava BiH‘ u Bihaću. Dakle, našem slušaocu preporučujemo da nazove broj telefona u Bihaću – 22 66 00 i da se dogovori oko posjete mobilnog tima pravnika Udruženja ,Vaša prava‘.“
Naši slušaoci su takođe pitali da li u Bosni i Hercegovini postoji zakon o pružanju besplatne pravne pomoći. Odgovara Hamid Džandžanović, Udruženje „Vaša prava“:
„Iako Ustav BiH i ostali relevantni međunarodni dokumenti predviđaju pravo na pošteno saslušanje i u građanskim i krivičnim slučajevima i garantuju jednak pristup pravdi bez diskriminacije, Bosna i Hercegovina nema Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći na državnom nivou. U krivičnim stvarima pravnu pomoć pružaju advokati nakon što sud odredi branioce po službenoj dužnosti, a u građanskim i upravnim slučajevima pravnu pomoć u Bosni i Hercegovini pružaju samo nevladine organizacije. Jedina nevladina organizacija koja radi na teritoriji cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i osnovna djelatnost joj je pružanje besplatne pravne pomoći u građanskim i upravnim stvarima je Udruženje ,Vaša prava Bosne i Hercegovine‘. U pogledu donošenja Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći vas želimo informisati da je od strane nadležnih organ BiH formirana radna grupa za izradu Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, u koju su uključeni predstavnici: Ministarstva pravde BiH, Ministarstva pravde Federacije BiH, Ministarstva pravde RS-a, Advokatske komore Federacije BiH, Advokatske komore Federacije BiH, Ministarstva finansija BiH, Ministarstva pravde Zeničko-dobojskog kantona, Brčko Distrikta i nevladinih organizacija. Radna grupa je održala četiri sastanka i trenutno se priprema tekst prednacrta Okvirnog zakona o besplatnoj pravnoj pomoći.
* * * * *
Specijalna emisija Radija Slobodna Evropa, posvećena pravima izbjeglih i raseljenih osoba i vraćanju njihove imovine, na programu je svake nedjelje u 15 sati, na kratkim talasima 9 660, 11 770 i 13 685 KHz. Možete je slušati i na 20-tak lokalnih radiostanica u BiH. U ovoj emisiji na vaša pitanja odgovaraju predstavnici vlasti i nevladinog sektora, zatim međunarodnih organizacija u BiH, te drugi stučnjaci za oblast imovinskih i drugih ljudskih prava. Pismo s pitanjem pošaljite u našu redakciju u Sarajevu, gdje se priprema ova emisija, a adresa je: Fra Anđela Zvizdovića br.1, Sarajevo. Ako je to za vas jednostavniji put, pisma možete poslati i našoj redakciji u Pragu. Adresa je: Vinohradska 1, Češka Republika; ili našim dopisništvima:
- u Zagrebu, Iblerov trg 9,
- u Beogradu, Kneza Miloša 25.
Na pismu naznačite: Radio Slobodna Evropa, za emisiju Neću tuđe, hoću svoje
Kako bi povratak bio, kako se to već uobičajeno kaže „održiv“, jedan od izlaza je formiranje zadruga koje bi okupljale proizvođače hrane. Zašto je to najbolji način? Fadil Banjanović poslanik u Vijeću naroda Republike Srpske i predsjednik Mjesne Zajednice Kozluk objašnjava ovako:
BANJANOVIĆ: Mi nismo proizvodili kompjutere ili avione, mi smo najviše proizvodili krastavac, papriku, imali stoku… Znači, trebaju nam te zadruge, trebaju nam te nekakve organizacije koje će uvezivati te ljude i plasman njihove robe, otkupljivati mlijeko, prodavati i tako dalje. Mi u Podrinju bilježimo izuzetne rezultate što se tiče stvarnog povratka. Obnovili smo veliki broj kuća, uspostavili smo infrastrukturu – put, vodu, struju, djeca su nam krenula u školu. Formira se život koji smo nekada imali, da naše njive, da naše bašče budu fabrike. Mi smo se uvijek bavili razvojem sitnog i krupnog stočarstva, imali smo lijepe voćnjake, proizvodili smo najbolju papriku na svijetu. Ovu zimu smo iskoristili da pokušamo napraviti organizacije, udruženja poljoprivrednika, zadruge, privredne ćelije, u kojima će se naši, obični građani okupljati, kroz koje će ono što proizvedu moći da prodaju, da se napravi kooperacija i jedan siguran iskorak prema proizvodnji. Nije nam svejedno ako proizvedemo veliku količinu krompira pa je nemamo gdje prodati. Nije nam svejedno ako danas imamo velike količine neplasiranog sušenog voća. Nije nam svejedno ako imamo velike količine mlijeka koje se moraju prosuti jer nemamo uvezan taj otkup. Mi smo danas u Kozluku imali sastanak većeg broja mjesnih zajednica, imali smo sastanak predsjednika opštine, imali smo sastanak jednog broja privatnih firmi koje se bave otkupom i plasmanom poljoprivrednih i mliječnih proizvoda. Jednom riječju, htjeli smo ovu problematiku da izanaliziramo, da vidimo gdje to škripi da bi se 2006. godina dočekala uspješnije.
RSE: Kakav je interes povratnika za ove zadruge i ovaj način okupljanja?
BANJANOVIĆ: Mi nemamo drugog puta i drugog izlaza nego da udružimo našu zemlju, našu radnu snagu i naše bogatstvo naslijeđeno od naših djedova i naših očeva. Sigurno da ćemo ovaj put maksimalno podržati. Hoćemo da dva-tri sela imaju svoju zadrugu, da imaju svoja udruženja, da radimo i na edukaciji iz oblasti poljoprivrede, stočarstva, voćarstva. Mi danas u Bosni i Hercegovini imamo veliki broj stručnih ljudi. Zašto ti ljudi ne bi držali predavanja, zašto nas ne bi obučili, zašto ne bi primijenili najnovije sorte, najnovija dostignuća u ovoj oblasti. Tako da ja izražavam jednu veliku zainteresovanost svih današnjih učesnika ovog sastanka. A i uopšte, hodajući po terenu, saznajem da su naši povratnici, građani Podrinja veoma zainteresovani za zadrugarstvo, za udruženja, za kooperaciju, jednom riječju za to da ovo bude naša osnovna djelatnost.
RSE: Mnogo je problema u ovoj oblasti. Vi ste ovih dana ukazali na još jedan gorući, a to je nepoštivanje odluka o konstitutivnosti naroda u Bosni i Hercegovini na primjeru Zvornika.
BANJANOVIĆ: Mi smo, kao građani entiteta koji se zove Republika Srpska i kao i građani Bosne i Hercegovine, svjesni da se zakon mora poštovati i mi želimo tako da se ponašamo. Mi danas na sceni imamo usaglašene ustavne promjene o konstitutivnosti naroda, imamo donesene zakone u oblasti lokalne uprave i samouprave. Imamo dogovorene procese u obrazovanju, zdravstvu i drugim vidovima upošljavanja samih povratnika, to jest samih građana. Jednom riječju, imamo problematiku tako urađenu da je nema ni Švajcarska – uredni memorandumi, na papiru uredna zastupljenost svih naroda, pravo svih ljudi da rade, pravo svih predstavnika naroda da učestvuju u odlučivanju i tako dalje. Ali u stvarnosti, u praksi, to ne funkcioniše. Mi danas imamo škole koje pohađaju učenici iz svih naroda, ali predavači, profesori i tehničko osoblje su iz reda samo jednog naroda. I u zdravstvau imamo određene diskriminacije što se tiče liječenja ljudi. Na primjer, neko kad se razboli, upućuje se u Beograd na liječenje, upućuje se u Šabac… Zašto se ne upućuje u Tuzlu, u Banjaluku, u Sarajevo? Ako u školi nastavu pohađaju djeca svih nacija, zašto prosvjetni radnici ne bi bili iz reda svih nacija, a ne samo iz srpske? Zakon o lokalnoj upravi je jasan (on je usvojen u Narodnoj skupštini, verificiran na Vijeću naroda, prošao kroz službene listove) da zapošljavanje u opštinama mora biti izraženo popisom iz 1991. godine, da funkcioneri moraju biti iz različitih naroda i tako dalje. Međutim, u opštinama je slika totalno drugačija – stanje je poražavajuće. Opština Zvornik danas ima preko 150 uposlenih radnika. To je jako mnogo i taj je broj veći od onog koji bi trebao da bude. Tu administraciju ne bi mogao da isfinansira ni američki budžet. Po svim proračunima bi trebalo da bude uposleno negdje oko 70 ljudi, a mi danas imamo 150 ljudi koji rade u opštini. To je administracija koja pojede sredstva koja treba ulagati u zapošljavanje, u privredu, u socijalne sfere i tako dalje. Što se tiče strukture uposlenosti, tamo radi 145-6 građana srpske nacionalnosti i dva-tri građanina bošnjačke nacionalnosti. To je jedna totalna nacionalna diskriminacija i ugroženost bošnjačkog i drugih nesrpskih naroda. Zakon o lokalnoj upravi i samoupravi se, dakle, ne sprovodi, ne implementira. Već je sada godina dana kako je usvojen i verifikovan, međutim ne sprovodi se. Mi smo ovih dana ukazali na neprimjenu ustavnih odredbi o konstitutivnosti naroda, pokazali smo da Zakon o lokalnoj upravi i samoupravi ne funkcioniše i pokazali smo jedno stvarno stanje u obrazovanju, u zdravstvu i tako dalje, gdje vlada diskriminacija nesrpskog stanovništva.
* * * * *
Foča je još uvijek pod sankcijama međunarodne zajednice, odnosno američkog Kongresa zbog nesaradnje s Haškim Tribunalom i nedovoljnog povratka Bošnjaka.
Načelnik opštine Foča Zdravko Krsmanović smatra da je Foča danas siguran grad i da se većina haških optuženika predala, te da se postižu bolji rezultati u povratku prijeratnih stanovnika ovoga grada:
„Po informacijama koje ja imam iz razgovora koje sam obavio sa zvaničnicima američke ambasade, imam utisak da su se stekli svi uslovi da američke sankcije prema Foči budu skinute i da američki ambasador to zvanično kaže ljudima u Foči. Skidanje sankcija u američkom Kongresu sigurno može stvoriti i ekonomske pretpostavke za kvalitetni povratak.“
Međutim, u zvanični statistički podatak da se vratilo 3.000 Bošnjaka malo ko vjeruje, i pretpostavka je da ih u gradu živi jedva stotinjak.
Prije ukidanja sankcija potrebno je analizirati rezultate Sporazuma sa bivšim medijatorom za Foču i sadašnjim visokim predstavnikom međunarodne zajednice u BiH, Kristijanom Švarc Šilingom, smatra predsjedavajući Skupštine opštine Foča Lutvo Šukalo:
„Taj Sporazum se odnosio na konstitutivnost naroda na području naše opštine, odnosno zastupljenost Bošnjaka u svim javnim institucijama. Od toga se, moram da kažem, do danas ništa značajno nije desilo. Tako da javnoj upravi, odnosno opštinskoj administrativnoj upravi imamo trenutno zaposlena tri čovjeka, zajedno sa mnom kao predsjednikom Skupštine opštine Foča, s tim da su još uvijek neraspoređeni, odnosno još uvijek im nisu određene funkcije koje će tamo obavljati. U policiji je nekih petnaestak policajaca bošnjačke nacionalnosti, međutim na funkcionerskim mjestima nema nijednog Bošnjaka. U sudstvu nema nijednog bošnjačkog sudije. U zdravstvu nema nijednog bošnjačkog ljekara. U školstvu nema nijednog bošnjačkog učitelja.“
* * * * *
Prije godinu dana, u Sarajevu je održana Konferencija ministara nadležnih za oblast izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore, na kojoj je dogovoreno brže rješavanje izbjegličke problematike.
U našoj emisiji, ostvarivanje Deklaracije, koju su tada potpisali ministri, komentariše Petar Džodan, predsjednik Udruženja Srba iz Hrvatske u BiH:
DŽODAN: Na području Balkana ili bivših jugoslovenskih republika je potpisano toliko deklaracija, toliko raznoraznih dokumenata, ali izgleda da je ovdje zadaća samo jedno – da se nešto potpiše, ali ne i da se realizuje. Prema tome, o realizaciji dokumenata koji su potpisani se očito može govoriti samo najnegativnije. To su samo načelni dogovori, kojima se dva-tri dana poklanja pažnja javnosti, a poslije toga niko nije odgovarao, niti je prozvan, čak ni politički, a kamoli da odgovara na druge načine za to što nije realizovano ono što je potpisano. Prema tome, izbjeglicama, raseljenim licima na ovim područjima ostaje da se snalaze kako znaju i umiju, a političari će, vjerovatno, i ove godine, uz asistenciju međunarodne zajednice, ponovo sjesti da dogovore novu deklaraciju. Otkako ja to pratim, a nažalost pratim dugo, svaka godina se proglašava godinom povratka i definitivnog završetka povratka.
RSE: Ponovo je vršen popis Srba iz Hrvatske.
DŽODAN: Ne znam više kome i čemu služe ti popisi i šta će im biti smisao. Dosad je izvršeno toliko popisa Srba iz Hrvatske, a da praktično osnovne stvari nisu uspjeli da riješe, jer za to nije zainteresovana međunarodna zajednica, a Hrvatska, logično, to što je opljačkala, ne želi da vrati. Nema slobode kretanja, što je prvi i osnovni razlog. Onda nema povratka stanova i stanarskih prava, već se nudi nekakav smještaj, neko zbrinjavanje, što je obična farsa, obična igra sa ljudima. I treće, rješavanje privatne imovine ide usporeno, skupo i neefikasno.
RSE: I prije re-registracije, vi znate koliko je Srba iz Hrvatske bilo u BiH.
DŽODAN: Mislim da je to više nebitno. Zna se da se u Bosni i Hercegovini nalazi 30-35 hiljada ljudi. Po posljednjem popisu, koji je izvršio UNHCR, bilo je 24.861, s tim da se jedan dio nije prijavio iz razloga što je više besmisleno prijavljivati se na taj popis. Mi sad imamo puno poziva i pitanja – šta je smisao popisa i zašto nas zovu da se popišemo. Ko se snašao, snašao se, tko nije, o tome se jako malo ili nikako ne brine. Ne brine se ni međunarodna zajednica, koja je potrošila ogromne pare za finansiranje raznih svojih agenata koji su se bavili tim poslovima, pa tako ni ministarstva Republike Srpske, niti Bosne i Hercegovine.
* * * * *
Vijeće ministara BiH, usvojilo je amandmane na Prijedlog Zakona o verifikaciji i izmirenju stare devizne štednje na području BiH. Tim amandmanima potvrđena je garancija države da će entiteti i Brčko distrikt osigurati isplatu ušteđevine. S tim rješenjem udruženja štediša nisu zadovoljna.
Amila Omersoftić predsjednica Udruženja za zaštitu prava starih deviznih štediša:
„Ono što nas zabrinjava, to je da u budžetima za ovu godinu nije predviđen ni dinar za povrat devizne štednje. Što znači da je još jedna godina izgubljena. Bojim se da se ponovo radi o kupovini vremena i odlaganju ovog problema.“
Predsjednik Upravnog odbora Udruženja štediša u BiH i dijaspori, Svetozar Nišić:
„Ovo je nešto što me je šokiralo. Mislim da je Vijeće ministara neodgovorno prema svojim građanima. Na javnoj raspravi je bilo amandmana, prijedloga, svega i svačega, međutim ti ljudi to nisu pipnuli, već su to isto vratili da sada ide prema finansijskoj komisiji, a onda u parlamentarnu skupštinu. Nisu to ni otvorili da pogledaju. Znači, oni su nesposobni da išta urade, već vraćaju to isto, ne bi li se usvojilo.“
Štediša, bez novca, Milivoje Milić, Tuzla:
„Mislim da je sve ovo ponovo obmana svih građana Bosne i Hercegovine, bez obzira na naciju i vjeroispovijest. Ovi lopovi i kriminalci to nikada ne misle vratiti. Ja sam tužio Bosnu i Hercegovinu Sudu u Strasburu. Kad tražim pare od Sarajevske banke, kažu da država još nije odlučila na koji način da vrati. Kad tražim od Beogradske banke, kažu mi da su pare ostale u Bosni. A kad tražim od Bosne, Bosna kaže da su u Beogradu. Tako da su se kriminalci povezali.“
Ustavni Sud BiH je već proglasio neustavnim dosadašnja rješenja o isplati stare devizne štednje, podsjeća Amila Omersoftić:
„Mnoge stvari ostaju neriješene, odnosno namjerno se ponovo uvode neke verifikacije, iako ne znam šta će se više verifikovati, ako je Ustavni sud proglasio neustavnom pretvorbu certifikata. Nezakonito su blokirana ta sredstva. Prema tome, ostaje samo jedno maltretiranje štediša.“
* * * * *
Na našu adresu stiglo je pismo slušaoca iz Velike Kladuše, koji nas moli za savjet i pomoć. U pismu se navodi:
„Općinskom sudu Velika Kladuša, 1977. godine podnio sam tužbu radi naknade štete, protiv „Agrokomerca“. Nakon sedam godina, tačnije u februaru 2004. godine, na prvoj raspravi došlo je do sudske nagodbe, te je izvršenik pristao da plati štetu od 5.000 KM. Međutim, ova obaveza nikada nije izvršena. U maju 2005. godine, sud dozvoljava izvršenje putem pljenidbe imovine. Na tu odluku se žali izvršenik, što sud odbacuje. U oktobru 2005. godine, sud donosi zaključak da se uplati 26 KM radi izlaska na lice mjesta. Istog mjeseca traženi iznos je uplaćen. Od tada do danas sud nije našao za shodno da izađe na lice mjesta. Ovim putem tražim savjet i pomoć šta da radim.“
Odgovor su pripremili pravnici udruženja „Vaša prava“, Kancelarija u Bihaću:
„S obzirom da je tražilac izvršenja poduzeo sve pravne radnje u vezi sa naknadom štete protiv izvršenika ,Agrokomerca‘ i po zaključku suda uplatio taksu za izlazak na lice mjesta, radi popisa pokretne imovine određene pljenidbom, potrebno je da se tražilac izvršenja odnosno korisnik obrati Udruženju ,Vaša prava BiH‘, mobilnom timu Velika Kladuša, radi podnošenja urgencije koja će biti upućena predsjedniku nadležnog suda. Detaljnije informacije o posjeti mobilnog tima Velikoj Kladuši mogu se dobiti putem telefona 037 22 66 00 u uredu Udruženja ,Vaša prava BiH‘ u Bihaću. Dakle, našem slušaocu preporučujemo da nazove broj telefona u Bihaću – 22 66 00 i da se dogovori oko posjete mobilnog tima pravnika Udruženja ,Vaša prava‘.“
Naši slušaoci su takođe pitali da li u Bosni i Hercegovini postoji zakon o pružanju besplatne pravne pomoći. Odgovara Hamid Džandžanović, Udruženje „Vaša prava“:
„Iako Ustav BiH i ostali relevantni međunarodni dokumenti predviđaju pravo na pošteno saslušanje i u građanskim i krivičnim slučajevima i garantuju jednak pristup pravdi bez diskriminacije, Bosna i Hercegovina nema Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći na državnom nivou. U krivičnim stvarima pravnu pomoć pružaju advokati nakon što sud odredi branioce po službenoj dužnosti, a u građanskim i upravnim slučajevima pravnu pomoć u Bosni i Hercegovini pružaju samo nevladine organizacije. Jedina nevladina organizacija koja radi na teritoriji cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i osnovna djelatnost joj je pružanje besplatne pravne pomoći u građanskim i upravnim stvarima je Udruženje ,Vaša prava Bosne i Hercegovine‘. U pogledu donošenja Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći vas želimo informisati da je od strane nadležnih organ BiH formirana radna grupa za izradu Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, u koju su uključeni predstavnici: Ministarstva pravde BiH, Ministarstva pravde Federacije BiH, Ministarstva pravde RS-a, Advokatske komore Federacije BiH, Advokatske komore Federacije BiH, Ministarstva finansija BiH, Ministarstva pravde Zeničko-dobojskog kantona, Brčko Distrikta i nevladinih organizacija. Radna grupa je održala četiri sastanka i trenutno se priprema tekst prednacrta Okvirnog zakona o besplatnoj pravnoj pomoći.
* * * * *
Specijalna emisija Radija Slobodna Evropa, posvećena pravima izbjeglih i raseljenih osoba i vraćanju njihove imovine, na programu je svake nedjelje u 15 sati, na kratkim talasima 9 660, 11 770 i 13 685 KHz. Možete je slušati i na 20-tak lokalnih radiostanica u BiH. U ovoj emisiji na vaša pitanja odgovaraju predstavnici vlasti i nevladinog sektora, zatim međunarodnih organizacija u BiH, te drugi stučnjaci za oblast imovinskih i drugih ljudskih prava. Pismo s pitanjem pošaljite u našu redakciju u Sarajevu, gdje se priprema ova emisija, a adresa je: Fra Anđela Zvizdovića br.1, Sarajevo. Ako je to za vas jednostavniji put, pisma možete poslati i našoj redakciji u Pragu. Adresa je: Vinohradska 1, Češka Republika; ili našim dopisništvima:
- u Zagrebu, Iblerov trg 9,
- u Beogradu, Kneza Miloša 25.
Na pismu naznačite: Radio Slobodna Evropa, za emisiju Neću tuđe, hoću svoje