Do rata, vukovarski je vodotoranj imao spremište od 2.200 prostornih metara vode, uz to što je i tada predstavljao jedan od simbola tog grada, bio je zanimljiv i zbog restorana s prekrasnim vidikovcem na Podunavlje. Zbog teških oštećenja koja je pretrpio u ratu, ta njegova funkcija više neće biti moguća, no, odlučeno je da ga se ne poruši, već ostavi kao jedan od simbola ratnog stradanja Vukovara.
Nediljko Bešlić, pročelnik Odjela za komunalno gospodarstvo u Vukovaru, kaže kako će uskoro biti raspisan natječaj za idejno rješenje konzerviranja vukovarskog vodotornja. No, kako taj simbol ratnih razaranja Vukovara ima mnogo šire značenje od lokalnog, odlučeno je da se taj posao obavi u suradnji s Udruženjem hrvatskih arhitekata. Kada bude izabran prvonagrađeni projekt, bit će jasno, kaže Bešlić, kako će ubuduće taj toranj izgledati:
„Što će to prvonagrađeno idejno rješenje podrazumijevat, ni mi ovoga trenutka ne znamo. Iz tog razloga se taj natječaj i provodi. Ono što je grad do sada napravio je to da je sa Zavodom za građevinsko nasljeđe Arhitektonskog fakulteta iz Zagreba potpisan ugovor o izradi dokumentacije za provođenje tog specijalnog natječaja. Trebamo niz specijalnih dokumenata, kao što je snimak našeg vodotornja, izrada arhitektonsko-urbanističkih podloga na temelju geodetskog snimka, fotograđa, arhivska dokumentacija, urbanističko-planerske podloge i slično. Na osnovu toga će se dati cjelovit program natječaja i jedna povijesna elaboracija.“
Predsjednik Turističke zajednice Vukovara, Damir Baran, kaže kako je upravo vodotoranj nezaobilazno mjesto kojeg posjećuje sve veći broj turista u Vukovaru. Zato se i on zalaže da vodotoranj ostane kao simbol stradanja i ratnih razaranja Vukovara:
„Mi tu ideju podržavamo jer držimo da je vodotoranj pravi prikaz stradanja grada Vukovara. Smatramo da ga i posjetitelji koji dolaze u grad doživljavaju i vide kao takvog. Vidljivo je da dolazi sve veći broj turista i da se u posjeti gradu zadržavaju i obilaze vodotoranj.“
Vlasnik novoizgrađenog vukovarskog hotela Lav, Stipan Mijok, također kaže kako je vodotoranj, zbog činjenice da je i pored više stotina pogodaka iz topova ostao uspravan, postao novi simbol grada. Tako ga, kaže Mijok, doživljavaju i gosti njegovog hotela, pa se zato zalaže da vodotoranj ostane sačuvan u sadašnjem stanju, ali da mu se pridoda i neki novi sadržaj:
„Kao Vukovarac, čovjek koji je prošao tu kataklizmu, naravno da ću reći da ostane takav, da se zaštiti. Kada govorim kao poslovni čovjek, onda mislim da treba da ga završimo jer ta lokacija ima jednu širinu. Mislim da se ostaci rata mogu ostaviti, ali da toranj dobije i neku drugu funkciju.“
Mijok smatra kako bi upravo vodotoranj bio i idealno mjesto za Muzej o stradanju Vukovara tokom Domovinskog rata. Građani Vukovara s kojima smo razgovarali također su jedinstveni u mišljenju da vodotoranj, uz nužne radove na zaštiti, ostane upravo ovakav kakav je danas:
„Mislim da bi ga trebalo ostaviti kakav je, da bi trebao biti spomenik rata s polja, a u unutrašnjosti tornja bi se moglo nešto napraviti, neki restoran, ako je to moguće.“
„Treba ga ostati ovakav kakav je, uz radove koji bi osigurali sigurnost građana, da jednom ne ozlijedi ljude koji prolaze u njegovoj blizini. To ne bi ni puno koštalo. Treba ga ostaviti takvim kakvim je da vide naredni naraštaji šta su uradili ljudi sa ovim gradom.“
Vukovarski će vodotoranj dakle ostati u svom sadašnjem obliku, s više od šest stotina rupa od topovskih granata. A kakve će još dodatne sadržaje imati, bit će jasno nakon izbora najboljeg ponuđenog rješenja.
Nediljko Bešlić, pročelnik Odjela za komunalno gospodarstvo u Vukovaru, kaže kako će uskoro biti raspisan natječaj za idejno rješenje konzerviranja vukovarskog vodotornja. No, kako taj simbol ratnih razaranja Vukovara ima mnogo šire značenje od lokalnog, odlučeno je da se taj posao obavi u suradnji s Udruženjem hrvatskih arhitekata. Kada bude izabran prvonagrađeni projekt, bit će jasno, kaže Bešlić, kako će ubuduće taj toranj izgledati:
„Što će to prvonagrađeno idejno rješenje podrazumijevat, ni mi ovoga trenutka ne znamo. Iz tog razloga se taj natječaj i provodi. Ono što je grad do sada napravio je to da je sa Zavodom za građevinsko nasljeđe Arhitektonskog fakulteta iz Zagreba potpisan ugovor o izradi dokumentacije za provođenje tog specijalnog natječaja. Trebamo niz specijalnih dokumenata, kao što je snimak našeg vodotornja, izrada arhitektonsko-urbanističkih podloga na temelju geodetskog snimka, fotograđa, arhivska dokumentacija, urbanističko-planerske podloge i slično. Na osnovu toga će se dati cjelovit program natječaja i jedna povijesna elaboracija.“
Predsjednik Turističke zajednice Vukovara, Damir Baran, kaže kako je upravo vodotoranj nezaobilazno mjesto kojeg posjećuje sve veći broj turista u Vukovaru. Zato se i on zalaže da vodotoranj ostane kao simbol stradanja i ratnih razaranja Vukovara:
„Mi tu ideju podržavamo jer držimo da je vodotoranj pravi prikaz stradanja grada Vukovara. Smatramo da ga i posjetitelji koji dolaze u grad doživljavaju i vide kao takvog. Vidljivo je da dolazi sve veći broj turista i da se u posjeti gradu zadržavaju i obilaze vodotoranj.“
Vlasnik novoizgrađenog vukovarskog hotela Lav, Stipan Mijok, također kaže kako je vodotoranj, zbog činjenice da je i pored više stotina pogodaka iz topova ostao uspravan, postao novi simbol grada. Tako ga, kaže Mijok, doživljavaju i gosti njegovog hotela, pa se zato zalaže da vodotoranj ostane sačuvan u sadašnjem stanju, ali da mu se pridoda i neki novi sadržaj:
„Kao Vukovarac, čovjek koji je prošao tu kataklizmu, naravno da ću reći da ostane takav, da se zaštiti. Kada govorim kao poslovni čovjek, onda mislim da treba da ga završimo jer ta lokacija ima jednu širinu. Mislim da se ostaci rata mogu ostaviti, ali da toranj dobije i neku drugu funkciju.“
Mijok smatra kako bi upravo vodotoranj bio i idealno mjesto za Muzej o stradanju Vukovara tokom Domovinskog rata. Građani Vukovara s kojima smo razgovarali također su jedinstveni u mišljenju da vodotoranj, uz nužne radove na zaštiti, ostane upravo ovakav kakav je danas:
„Mislim da bi ga trebalo ostaviti kakav je, da bi trebao biti spomenik rata s polja, a u unutrašnjosti tornja bi se moglo nešto napraviti, neki restoran, ako je to moguće.“
„Treba ga ostati ovakav kakav je, uz radove koji bi osigurali sigurnost građana, da jednom ne ozlijedi ljude koji prolaze u njegovoj blizini. To ne bi ni puno koštalo. Treba ga ostaviti takvim kakvim je da vide naredni naraštaji šta su uradili ljudi sa ovim gradom.“
Vukovarski će vodotoranj dakle ostati u svom sadašnjem obliku, s više od šest stotina rupa od topovskih granata. A kakve će još dodatne sadržaje imati, bit će jasno nakon izbora najboljeg ponuđenog rješenja.