Posljednji otkriveni slučajevi ptičije gripe u Njemačkoj, Austriji, Italiji i Grčkoj, dovode se u vezu s početkom sezonske selidbe ptica. Nakon zime provedene u toplijim krajevima, milioni selica krenut će ili su već krenuli ka svojim evropskim habitatima. Prvi na takve selidbe kreću labudovi. Nedavna uginuća od ptičije gripe više desetaka tih ptica u Evropi, potakli su strah od novog širenja epidemije te bolesti. Andy Musgrov nije potpuno uvjeren da su ptice selice glavna opasnost:
"Zapravo nema dokaza da ptice selice prenose virus na velike razdaljine iako neki slučajevi zabilježeni posljednjih dana zbilja upućuju na takav zaključak. Riječ je uglavnom o jednoj vrsti labudova, ali još uvijek nije jasno da li je to zbog toga što je baš ta vrsta posebno podlozna virusu. To su velike ptice i kad neka ugine lakše ju je opaziti nego neku manju, naprimjer, malu smeđu patku. Dakle, iako sada uglavnom izvještavamo o uginulim labudovima, moguće je da ugibaju i druge, manje ptice koje jednostavno ne vidimo, pa zato ne možemo ni reći da su labudovi najveći prenosnici virusa."
No, ako ptice selice nisu glavi prenositelji virusa, kako je moguće da se pojave ptičije gripe registriraju na različitim, često vrlo udaljenim lokalitetima. I za to postoji logičan odgovor, kaže Musgrov:
"Postoji mnogo načina na koje se virus može prenijeti. Ima dokaza da se to često događa tokom uzgoja i prerade mesa od peradi. No, posljednji slučajevi zabiljezeni u južnoj Italiji i njemačkom otoku u Baltičkom moru sugeriraju da su prenosnici ipak ptice selice. Riječ je o visoko razvijenim zemljama u kojima bi, da je otkriven u procesu perade mesa, virus ptičije gripe bio odmah prijavljen. U mnogim drugim zemljama nema ni takve vrste odnosa, ni veterinarske pomoći, pa se virus prenosi, gotovo bez traga."
Ptice selice potencijalno su opasni preosnici virusa, a sezona selidbe samo što nije počela, upozorava britanski stručnjak:
"Sredina je februara i blizimo se kraju zime. Ako ne bude nekih jačih i dužih hladnoća, za očekivati je da pokreti ptica selica budu okončani za par mjeseci. Dakle, preko istočne Evrope prelet ptica bit će usmjeren ka sjeveroistoku, dok će na sjeveru kontinenta ptice letjelti ka istoku, prema Rusiji i Sibiru. Dakle, ako ne bude nekih većih vremenskih poremećaja, prirodni ciklus će naloziti pticama selicama da se pokrenu za koji mjesec."
Skori pokret ptica naveo je nekoliko vlada da najave kako će pokušati kontrolirati ili barem utjecati na njihove prelete i zadržavanje na zemlji. To bi mogao biti uzaludan napor, kaže Musgrov:
"Glavna preporuka koju dajemo je da svi napori budu usmjereni ka zaštiti peradi i domaćih ptica. Ako se virus širi posredstvom ptica koje žive u prirodi, treba osnažiti takozvanu bio-sigurnost i uvesti mjere koje će osigurati da domaća perad bude izolirana i držana podalje od divljih ptica. Osim toga, kontrola divljih ptica praktično – nije moguća. Takav bi pokušaj doveo do bjekstva ptica i njihovog skretanja na područja na kojima inače ne žive, pa bi se zapravo povećala opasnost da odlazeći u nove habitate, divlje ptice dodatno šire virus u oblastima u koje inače ne bi ni dolazile."
"Zapravo nema dokaza da ptice selice prenose virus na velike razdaljine iako neki slučajevi zabilježeni posljednjih dana zbilja upućuju na takav zaključak. Riječ je uglavnom o jednoj vrsti labudova, ali još uvijek nije jasno da li je to zbog toga što je baš ta vrsta posebno podlozna virusu. To su velike ptice i kad neka ugine lakše ju je opaziti nego neku manju, naprimjer, malu smeđu patku. Dakle, iako sada uglavnom izvještavamo o uginulim labudovima, moguće je da ugibaju i druge, manje ptice koje jednostavno ne vidimo, pa zato ne možemo ni reći da su labudovi najveći prenosnici virusa."
No, ako ptice selice nisu glavi prenositelji virusa, kako je moguće da se pojave ptičije gripe registriraju na različitim, često vrlo udaljenim lokalitetima. I za to postoji logičan odgovor, kaže Musgrov:
"Postoji mnogo načina na koje se virus može prenijeti. Ima dokaza da se to često događa tokom uzgoja i prerade mesa od peradi. No, posljednji slučajevi zabiljezeni u južnoj Italiji i njemačkom otoku u Baltičkom moru sugeriraju da su prenosnici ipak ptice selice. Riječ je o visoko razvijenim zemljama u kojima bi, da je otkriven u procesu perade mesa, virus ptičije gripe bio odmah prijavljen. U mnogim drugim zemljama nema ni takve vrste odnosa, ni veterinarske pomoći, pa se virus prenosi, gotovo bez traga."
Ptice selice potencijalno su opasni preosnici virusa, a sezona selidbe samo što nije počela, upozorava britanski stručnjak:
"Sredina je februara i blizimo se kraju zime. Ako ne bude nekih jačih i dužih hladnoća, za očekivati je da pokreti ptica selica budu okončani za par mjeseci. Dakle, preko istočne Evrope prelet ptica bit će usmjeren ka sjeveroistoku, dok će na sjeveru kontinenta ptice letjelti ka istoku, prema Rusiji i Sibiru. Dakle, ako ne bude nekih većih vremenskih poremećaja, prirodni ciklus će naloziti pticama selicama da se pokrenu za koji mjesec."
Skori pokret ptica naveo je nekoliko vlada da najave kako će pokušati kontrolirati ili barem utjecati na njihove prelete i zadržavanje na zemlji. To bi mogao biti uzaludan napor, kaže Musgrov:
"Glavna preporuka koju dajemo je da svi napori budu usmjereni ka zaštiti peradi i domaćih ptica. Ako se virus širi posredstvom ptica koje žive u prirodi, treba osnažiti takozvanu bio-sigurnost i uvesti mjere koje će osigurati da domaća perad bude izolirana i držana podalje od divljih ptica. Osim toga, kontrola divljih ptica praktično – nije moguća. Takav bi pokušaj doveo do bjekstva ptica i njihovog skretanja na područja na kojima inače ne žive, pa bi se zapravo povećala opasnost da odlazeći u nove habitate, divlje ptice dodatno šire virus u oblastima u koje inače ne bi ni dolazile."
