Srpski narodni pokret „Izbor je naš“ predstavio je plakat s kartom Bosne i Hercegovine na kojoj je dio Federacije BiH obojen u crno, s natpisom „tamni vilajet“, dok je dio RS-a predstavljan bijelom bojom, bez granica prema Srbiji i Crnoj Gori. Poruku plakata objasnio je predsjednik Pokreta Dane Čanković:
“Ovim plakatima želimo istaći jasnu razliku između nas u RS i njih u Federaciji BiH - počevši od različitog tumačenja uzroka i karaktera prethodnog rata, preko određivanja pravne prirode BiH, pa sve do različitog načina života.”
Čanković kaže da je moto ovog plakata slogan „Šta ćemo sa njima, budimo sa nama“.
Domaći analitičari različito tumače ideje za otcjepljenjem RS i njenim pripajanjem Srbiji i Crnoj Gori. Dok jedni smatraju da je riječ o idejama marginalizovanih grupa koje ne odražavaju bosanskohercegovačku stvarnost, drugi ističu da ih se ne smije potcjenjivati. Sociolog politike Ivan Šijaković:
“Bez obzira o koliko je ljudi reč koji podržavaju takve inicijative, one se zaista trebaju uzeti ozbiljno zbog tog što su one ipak rezultat jedne situacije koja se sada dešava i jedne atmosfere koja se nameće, dakle ponovo podgrevaju te teze nekih starih neprijatelja. To je, u svakom slučaju, jedna kontrareakcija na ono što se dešava oko Srbije i Kosova, toga što se dešava sa problemima islama i slobode štampe, na probleme inače funkcionisanja BiH.”
Profesor Slavo Kukić mišljenja je da ovim pojavama ne treba pridavati preveliku važnost, s obzirom na to da su one više ekscesi nego pravilnost:
“Naime, niti najdesnije političke partije koje su u institucijama vlasti ne zagovaraju takvu logiku, dakle definitivno priznaju BiH kao suverenu, nezavisnu državu. A takve ekscesne situacije su neka vrsta postvulkanskog hlađenja. Ne smije se zaboraviti da je ovdje bio rat, da je on bio i etnički i vjerski i da se ne može očekivati normalizacija preko noći. No, ne vjerujem da je to išta čemu specijalno treba pridavati značenje.”
Analitičari se, ipak, slažu da će rječnik Srpskog narodnog pokreta „Izbor je naš“, zasnovan na konstrukcijama „mi i oni“, „naše i vaše“, još opstajati u BiH. Socilog politike Ivan Šijaković:
“Objektivno, problem je promene svesti koja je ovde jako podeljena, koja je konfuzna, koja je tradicionalna, koja je suprotstavljena, koja ne može tu kategoriju drugog - što je osnovna kategorija za civilno društvo, za demokratiju, za liberalizam, za toleranciju - nikako prihvatiti.”
Profesor Slavo Kukić:
“Teza mi i oni samo je produžetak teze o tome kako u BiH postoje dvije države. I kako je RS definitivno osvojena država srpskog naroda zapadno od Drine. Sve ostalo što iza toga stoji po principu ’mi i oni’ je posljedica toga. Ja držim da će to, nažalost, trajati još godinama, ali da će zapravo udarna moć tih teza stalno slabiti.”
“Ovim plakatima želimo istaći jasnu razliku između nas u RS i njih u Federaciji BiH - počevši od različitog tumačenja uzroka i karaktera prethodnog rata, preko određivanja pravne prirode BiH, pa sve do različitog načina života.”
Čanković kaže da je moto ovog plakata slogan „Šta ćemo sa njima, budimo sa nama“.
Domaći analitičari različito tumače ideje za otcjepljenjem RS i njenim pripajanjem Srbiji i Crnoj Gori. Dok jedni smatraju da je riječ o idejama marginalizovanih grupa koje ne odražavaju bosanskohercegovačku stvarnost, drugi ističu da ih se ne smije potcjenjivati. Sociolog politike Ivan Šijaković:
“Bez obzira o koliko je ljudi reč koji podržavaju takve inicijative, one se zaista trebaju uzeti ozbiljno zbog tog što su one ipak rezultat jedne situacije koja se sada dešava i jedne atmosfere koja se nameće, dakle ponovo podgrevaju te teze nekih starih neprijatelja. To je, u svakom slučaju, jedna kontrareakcija na ono što se dešava oko Srbije i Kosova, toga što se dešava sa problemima islama i slobode štampe, na probleme inače funkcionisanja BiH.”
Profesor Slavo Kukić mišljenja je da ovim pojavama ne treba pridavati preveliku važnost, s obzirom na to da su one više ekscesi nego pravilnost:
“Naime, niti najdesnije političke partije koje su u institucijama vlasti ne zagovaraju takvu logiku, dakle definitivno priznaju BiH kao suverenu, nezavisnu državu. A takve ekscesne situacije su neka vrsta postvulkanskog hlađenja. Ne smije se zaboraviti da je ovdje bio rat, da je on bio i etnički i vjerski i da se ne može očekivati normalizacija preko noći. No, ne vjerujem da je to išta čemu specijalno treba pridavati značenje.”
Analitičari se, ipak, slažu da će rječnik Srpskog narodnog pokreta „Izbor je naš“, zasnovan na konstrukcijama „mi i oni“, „naše i vaše“, još opstajati u BiH. Socilog politike Ivan Šijaković:
“Objektivno, problem je promene svesti koja je ovde jako podeljena, koja je konfuzna, koja je tradicionalna, koja je suprotstavljena, koja ne može tu kategoriju drugog - što je osnovna kategorija za civilno društvo, za demokratiju, za liberalizam, za toleranciju - nikako prihvatiti.”
Profesor Slavo Kukić:
“Teza mi i oni samo je produžetak teze o tome kako u BiH postoje dvije države. I kako je RS definitivno osvojena država srpskog naroda zapadno od Drine. Sve ostalo što iza toga stoji po principu ’mi i oni’ je posljedica toga. Ja držim da će to, nažalost, trajati još godinama, ali da će zapravo udarna moć tih teza stalno slabiti.”
