Crnogorska opozicija je sastavila čak sedam ekspertskih timova. Mada se aduti opozicione platforme kriju, ključni zahtjevi se već naziru: formiranje koncentracione vlade, kadrovske promjene u policiji, dobijanje kouredničkih mjesta u državnim medijima i, naravno, natpolovična većina ukupno upisanih... Očito: opozicija se sprema za dugu, pregovaračku, zimu.
Na drugoj strani, pregovarački tim vlasti ima samo jedan specijalan zahtjev - da referendum bude oragnizovan najkasnije do kraja aprila. Đukanovieva koalicija želi da pregovore o referendumskoj kampanji okonča u dvadesetak sljedećih dana.
Kako mogu vlast i opozicija doći do sporazuma o referendumu kada još uvijek i ne sjede za istim pregovaračkim stolom?
Djeluje komlikovano, ali ne treba uvijek vjerovati prvom utisku. Priča o pregovorima crnogorske vlasti koja se zalaže za nezavisnost i crnogorske opozicije koja hoće zajedničku državu, svodi se, u stvari, na jedno pitanje: ko je bolje procijenio što je misija Miroslava Lajčaka?
Opozicija predvođena Predragom Bulatovićem vjeruje da je Lajčak u stvari samo drugi lik Havijera Solane iz 2002. godine kada je evropski izaslanik javnim i tajnim političkim ultimatumima odgodio crnogorski referendum. Zagovornici zajedničke države očekuju da će Evropa ponovo slomiti crnogorski hod ka nezavisnosti.
U tome je, međutim, glavni problem ovdašnje opozicije: igra na jednu kartu uvijek je opasna igra. Toga bi makar Predrag Bulatović morao biti svjestan: čekajući da Miloševićev Beograd presudi u njihovu korist, SNP je izgubio sve bitke u Crnoj Gori; čekajući da Evropa umjesto njih savlada Đukanovića, crnogorska opozicija rizikuje dapostane kolektivni gubitnik...
Ovdašnji zagovornici zajedničke držve kao da ne žele da spoznaju realnost: oslanjajući se na evropsku pomoć oni su uvučeni u referendumsku proceduru.
U međuvremenu, mnogo toga se dogodilo u Evropi. Prije svega: ideja o evropskom ustavu propala je upravo zbog oštrih referendumskih uslovau Francuskoj i Holandiji. Osim toga, pokazalo se da državna zajednica nije rješenje, nego da sprečava rješenje i za Kosovo i za Crnu Goru.
Ukratko: ako je odgađanje crnogorskog referenduma bilo evropski interes priče četiri godine, sada su se odnosi snaga promijenili. I kao što je dugo, radi vlastitog interesa, sprečavao crnogorski referendum, Brisel će sada učiniti sve da referendum u Crnoj Gori protekne bez nereda i izazivanja nestabilnosti.
Drugim riječima: Brisel jednostavno ne smije dopustiti da Lajčak ne uspije: kada je već poslat u Podgoricu da pregovara slovački diplomata učiniće sve da referendum bude po evropskim standardima i da bude - što prije da bi se Evropa mogla pozabaviti poitanjem Kosova.
Dakle, u danima koji slijede, jedina stvarna priča biće pregovori o procentu kvalifikovane većine i izaslanik Miroslav Lajčak ima jedan ključni zadatak: da obezbijedi princip jednake šanse za sve. Zato, umjesto priče o koncentracionoj vlasti ili namjere da kontroliše rad državnih medija, crnogorska opozicija i, naročito, Predrag Bulatović moraju se okrenuti realnosti i određivanju regularnog procenta kvalifikovane većine.
To je jedini način da ostanu u igri. Bolje je da budu aktivni učesnici u pregovorima nego da na kraju shvate da su izgubili još jednu utakmicu a ada stvarno nijesu ni igrali meč.
Na drugoj strani, pregovarački tim vlasti ima samo jedan specijalan zahtjev - da referendum bude oragnizovan najkasnije do kraja aprila. Đukanovieva koalicija želi da pregovore o referendumskoj kampanji okonča u dvadesetak sljedećih dana.
Kako mogu vlast i opozicija doći do sporazuma o referendumu kada još uvijek i ne sjede za istim pregovaračkim stolom?
Djeluje komlikovano, ali ne treba uvijek vjerovati prvom utisku. Priča o pregovorima crnogorske vlasti koja se zalaže za nezavisnost i crnogorske opozicije koja hoće zajedničku državu, svodi se, u stvari, na jedno pitanje: ko je bolje procijenio što je misija Miroslava Lajčaka?
Opozicija predvođena Predragom Bulatovićem vjeruje da je Lajčak u stvari samo drugi lik Havijera Solane iz 2002. godine kada je evropski izaslanik javnim i tajnim političkim ultimatumima odgodio crnogorski referendum. Zagovornici zajedničke države očekuju da će Evropa ponovo slomiti crnogorski hod ka nezavisnosti.
U tome je, međutim, glavni problem ovdašnje opozicije: igra na jednu kartu uvijek je opasna igra. Toga bi makar Predrag Bulatović morao biti svjestan: čekajući da Miloševićev Beograd presudi u njihovu korist, SNP je izgubio sve bitke u Crnoj Gori; čekajući da Evropa umjesto njih savlada Đukanovića, crnogorska opozicija rizikuje dapostane kolektivni gubitnik...
Ovdašnji zagovornici zajedničke držve kao da ne žele da spoznaju realnost: oslanjajući se na evropsku pomoć oni su uvučeni u referendumsku proceduru.
U međuvremenu, mnogo toga se dogodilo u Evropi. Prije svega: ideja o evropskom ustavu propala je upravo zbog oštrih referendumskih uslovau Francuskoj i Holandiji. Osim toga, pokazalo se da državna zajednica nije rješenje, nego da sprečava rješenje i za Kosovo i za Crnu Goru.
Ukratko: ako je odgađanje crnogorskog referenduma bilo evropski interes priče četiri godine, sada su se odnosi snaga promijenili. I kao što je dugo, radi vlastitog interesa, sprečavao crnogorski referendum, Brisel će sada učiniti sve da referendum u Crnoj Gori protekne bez nereda i izazivanja nestabilnosti.
Drugim riječima: Brisel jednostavno ne smije dopustiti da Lajčak ne uspije: kada je već poslat u Podgoricu da pregovara slovački diplomata učiniće sve da referendum bude po evropskim standardima i da bude - što prije da bi se Evropa mogla pozabaviti poitanjem Kosova.
Dakle, u danima koji slijede, jedina stvarna priča biće pregovori o procentu kvalifikovane većine i izaslanik Miroslav Lajčak ima jedan ključni zadatak: da obezbijedi princip jednake šanse za sve. Zato, umjesto priče o koncentracionoj vlasti ili namjere da kontroliše rad državnih medija, crnogorska opozicija i, naročito, Predrag Bulatović moraju se okrenuti realnosti i određivanju regularnog procenta kvalifikovane većine.
To je jedini način da ostanu u igri. Bolje je da budu aktivni učesnici u pregovorima nego da na kraju shvate da su izgubili još jednu utakmicu a ada stvarno nijesu ni igrali meč.
