Tako je i svjedok, bivši zatočenik Lore Miroslav Čučak iz Trebinja, teretio za torturu vojne policajce Zlatka Sulejmanovića i Ivicu Livaju, koji su se do sada pred sudom pojavljivali samo kao svjedoci. Sudu se na svjedočenje prošlog utorka odazvao i Tvrtko Pašalić, bivši zapovjednik 72. vojne policije, koji je bio nadređen osmorici optuženih iz Lore. Jedan od najznačajnijih svjedoka, bivši vojni policajac iz Šibenika Mario Barišić, do sada je baš Pašalića, inače pukovnika Hrvatske vojske, navodio na čelu svoje liste najodgovornijih za stanje u Lori:
„Tvrtko Pašalić, Antonio Lekoć, Mihail Budimir, Željko Maglov, Frane Goreta, Josip Perković i pokojni ministar Šušak.“
Nervozni Pašalić je, u dijalogu sa sutkinjom Spomenkom Tonković, osuo paljbu po Barišiću:
„Krunski svjedok Mario Barišić je liječeni boljesnik sa dijagnozom.“
„Ma odkud vi znate da je krunski svjedok Mario Barišić?“
„On izmišlja događaje i ljude. I to je sramota da ga sud uzima za krunskog svjedoka.“
„Ali ko kaže da je krunski svjedok? Možda ste vi krunski svjedok u ovom postupku i odakle vama pravo da vi ocjenjujete ko je krunski svjedok.“
Barišić je navodno iz Šibenika zajedno sa Miloradom Pajićem, takođe vojnim policajcem, bio poslan da ispita stanje u splitskom zatvoru Lora, što Pašalić neće:
„Da osoba sa osnovnom školom i osoba sa zanatom ide sređivat vojni zatvor u Loru, pa bilo bi logičnije da su iz Lore dolazili sređivat vojni zatvor u Šibeniku. Jer je Split bio nadređen Šibeniku.“
S druge strane, Zvonimir Cigić koji je bio čelnik vojne policije u Šibeniku kaže da je ipak važni svjedok Barišić odlazio u Loru:
„Pašalić je reka' da mu tribaju Barišić i Pajić, a di su išli i što su radili točno ne znam. A on bi mi reka' samo kad bi mu ja postavija upit di su bili, a on bi reka' - Reci da smo bili u Splitu, u Lori.“
Tvrtko Pašalić inače ima i dodatni motiv za Bališića kao svjedoka, jer se pred šibenskim sudom vodi postupak protiv njega, zato što ga Barišić i Pajić terete da ih je godine 1991. nagovarao da ubiju tadašnjeg zamjenika šefa i samog šefa civilne policije u Šibeniku. I Milorad Pajić se trebao u srijedu pojaviti pred sudom, ali nije, pa je za očekivati da će ga u narednom tijeku suđenja privesti policija. U četvrtak je svjedočio Miroslav Čučak iz Trebinja, koji je u Lori kao ratni zarobljenik kovao mrtvačke sanduke za one koji su podlegli:
„Ja i Vladimir smo skovali masu i nismo ih brojali, ja nisam nikad to ni pomislio da brojim, mnogo tih kapsi, sanduka.“
Čučak je bio svjedok ranjavanja i hvatanja u bijegu zatočenog civila Nenada Kneževića, koji je zatim batinama usmrćen:
„Na ulaznim vratima od kapije, gdje se otvarala glavna velika kapija, to se tu odigralo sve. Ranjena čovjeka mlatili, tukli, mrcvarili i vikali nama - Ovo je za primjer onim što budu pokušali bježati.“
Čučak je kao batinaše ranjenog prepoznao nekog od optuženih, a za neke od vojnih policajaca svjedok je našao i dobrih riječi:
„I lijepih ljudi je bilo. Ovaj jedan drugi, on je bio stražar, taj čovjek meni sada da dođe kući on će biti ugošten i sve što imam ja njemu bi dao. I takvih ljudi je bilo.“
Sutkinja Spomenka Tonković je na kraju suđenja proteklog tjedna zatražila "zaštitu digniteta suda i odvjetnika u ovom postupku". Na to ju je navela primjedba osječkog Centra za mir, nenasilje i ljudska prava, čiji aktivisti promatraju suđenje, da je za vrijeme svjedočenja svjedoka Deretića član Sudskog vijeća sudac Primorac vidljivo, migovima, kontaktirao s braniteljicom optuženog Anđelka Botića. Voditeljica osječkog Centra Katarina Kruhonja o tome nam je rekla:
„Tako je jedna od monitorica to zabilježila da nije formalno komunicirao sa braniteljicom, nego je to činio na vrlo neformalan i u sudu neprimjeren način.“
Osječki Centar za mir inače visoko ocjenjuje rad sudskog vijeća:
„Smatramo da se proces vodi korektno i da će ovo suđenje, baš zbog takvog striktno korektnog provođenja procesa, bitno utjecati na buduća suđenja za ratne zločine u Hrvatskoj, pa vjerojatno i u regiji.“
Nešto slabiju ocjenu, kažu u osječkom Centru za mir, imaju branitelji u ovom slučaju. Voditeljica Centra Katarina Kruhonja:
„U nekim slučajevima koriste sudnicu da bi istakli svoje političke stavove, svoj stav prema karakteru rata i slične stvari. Ali ono šta je najgore i šta zahtjeva kritiku je da nekad svojim komentarima glasnim i primjedbama tijekom ispitivanja svjedoka, zapravo vrijeđaju dostojanstvo svjedoka kao osobe. I drugo, derogiraju vrijednosti međunarodnog humanitarnog prava, pa se čini kao da brane zločin, a ne svoga branjenika.“
„Tvrtko Pašalić, Antonio Lekoć, Mihail Budimir, Željko Maglov, Frane Goreta, Josip Perković i pokojni ministar Šušak.“
Nervozni Pašalić je, u dijalogu sa sutkinjom Spomenkom Tonković, osuo paljbu po Barišiću:
„Krunski svjedok Mario Barišić je liječeni boljesnik sa dijagnozom.“
„Ma odkud vi znate da je krunski svjedok Mario Barišić?“
„On izmišlja događaje i ljude. I to je sramota da ga sud uzima za krunskog svjedoka.“
„Ali ko kaže da je krunski svjedok? Možda ste vi krunski svjedok u ovom postupku i odakle vama pravo da vi ocjenjujete ko je krunski svjedok.“
Barišić je navodno iz Šibenika zajedno sa Miloradom Pajićem, takođe vojnim policajcem, bio poslan da ispita stanje u splitskom zatvoru Lora, što Pašalić neće:
„Da osoba sa osnovnom školom i osoba sa zanatom ide sređivat vojni zatvor u Loru, pa bilo bi logičnije da su iz Lore dolazili sređivat vojni zatvor u Šibeniku. Jer je Split bio nadređen Šibeniku.“
S druge strane, Zvonimir Cigić koji je bio čelnik vojne policije u Šibeniku kaže da je ipak važni svjedok Barišić odlazio u Loru:
„Pašalić je reka' da mu tribaju Barišić i Pajić, a di su išli i što su radili točno ne znam. A on bi mi reka' samo kad bi mu ja postavija upit di su bili, a on bi reka' - Reci da smo bili u Splitu, u Lori.“
Tvrtko Pašalić inače ima i dodatni motiv za Bališića kao svjedoka, jer se pred šibenskim sudom vodi postupak protiv njega, zato što ga Barišić i Pajić terete da ih je godine 1991. nagovarao da ubiju tadašnjeg zamjenika šefa i samog šefa civilne policije u Šibeniku. I Milorad Pajić se trebao u srijedu pojaviti pred sudom, ali nije, pa je za očekivati da će ga u narednom tijeku suđenja privesti policija. U četvrtak je svjedočio Miroslav Čučak iz Trebinja, koji je u Lori kao ratni zarobljenik kovao mrtvačke sanduke za one koji su podlegli:
„Ja i Vladimir smo skovali masu i nismo ih brojali, ja nisam nikad to ni pomislio da brojim, mnogo tih kapsi, sanduka.“
Čučak je bio svjedok ranjavanja i hvatanja u bijegu zatočenog civila Nenada Kneževića, koji je zatim batinama usmrćen:
„Na ulaznim vratima od kapije, gdje se otvarala glavna velika kapija, to se tu odigralo sve. Ranjena čovjeka mlatili, tukli, mrcvarili i vikali nama - Ovo je za primjer onim što budu pokušali bježati.“
Čučak je kao batinaše ranjenog prepoznao nekog od optuženih, a za neke od vojnih policajaca svjedok je našao i dobrih riječi:
„I lijepih ljudi je bilo. Ovaj jedan drugi, on je bio stražar, taj čovjek meni sada da dođe kući on će biti ugošten i sve što imam ja njemu bi dao. I takvih ljudi je bilo.“
Sutkinja Spomenka Tonković je na kraju suđenja proteklog tjedna zatražila "zaštitu digniteta suda i odvjetnika u ovom postupku". Na to ju je navela primjedba osječkog Centra za mir, nenasilje i ljudska prava, čiji aktivisti promatraju suđenje, da je za vrijeme svjedočenja svjedoka Deretića član Sudskog vijeća sudac Primorac vidljivo, migovima, kontaktirao s braniteljicom optuženog Anđelka Botića. Voditeljica osječkog Centra Katarina Kruhonja o tome nam je rekla:
„Tako je jedna od monitorica to zabilježila da nije formalno komunicirao sa braniteljicom, nego je to činio na vrlo neformalan i u sudu neprimjeren način.“
Osječki Centar za mir inače visoko ocjenjuje rad sudskog vijeća:
„Smatramo da se proces vodi korektno i da će ovo suđenje, baš zbog takvog striktno korektnog provođenja procesa, bitno utjecati na buduća suđenja za ratne zločine u Hrvatskoj, pa vjerojatno i u regiji.“
Nešto slabiju ocjenu, kažu u osječkom Centru za mir, imaju branitelji u ovom slučaju. Voditeljica Centra Katarina Kruhonja:
„U nekim slučajevima koriste sudnicu da bi istakli svoje političke stavove, svoj stav prema karakteru rata i slične stvari. Ali ono šta je najgore i šta zahtjeva kritiku je da nekad svojim komentarima glasnim i primjedbama tijekom ispitivanja svjedoka, zapravo vrijeđaju dostojanstvo svjedoka kao osobe. I drugo, derogiraju vrijednosti međunarodnog humanitarnog prava, pa se čini kao da brane zločin, a ne svoga branjenika.“
