Tačno u 9 i 30 ujutro, prošlog četvrtka, suvonjav 48-godišnjak u farmericama i modrom džemperu kročio je na kapiju strogo čuvanog zatvora Kartal u istoimenom kvartu na jugoistoku Istanbula. U pratnji policije sjeo je u automobil koji će ga odvesti u restoran sa pogledom na Bosfor. Prva želja bivšeg zatočenika bila je da naruči svoje omiljeno jelo od pasulja i riže.
Mehmet Ali Agdža, atentator na Papu i pripadnik turskog podzemlja je slobodan poslije četvrt vijeka iza rešetaka. U Italiji je izdržao 20 godina kazne i nakon intervencije pape Ivana Pavla II koji mu je oprostio zločin, izručen je 2000-te Turskoj da odsluži kaznu za ubistvo urednika liberalnog lista i pljačku krajem 70-tih. Dobro vladanje, izmjena propisa i amnestija omogućili su da jedan od najpoznatijih zatočenika na planeti napusti tursku tamnicu nakon pet i po godina. Ministar pravde najavio je žalbu na odluku lokalnog suda o Agdžinom oslobađanju, ali to je maratonski proces i ko zna kako će se završiti.
Ono što međunarodnu javnost zanima jeste prije svega odgovor na pitanje, je li Agdža usamljeni fanatik, kako se u jednoj fazi suđenja u Italiji prije 20 godina nastojao predstaviti, ili puki izvršilac u hladnoratovskoj zavjeri ? Paolo Gucanti (Guzzanti) poslanik italijanskog Parlamenta i predsjednik komisije koja istražuje takozvani dosije Mitrokin, odnosno djelovanje sovjetske tajne službe KGB na Apeninskom poluostvrvu, o indicijama oko atentata na Papu kaže:
“Postoje dvije različte indicije. Jedna se odnosi na nalogodavce. To su izvjesno članovi rukovodstva Sovjetskog Saveza u to doba i to lično Leonid Brežnjev i ministar odbrane. Oni su operativni zadatak povjerili tajnoj službi Sovjetske armije - GRU. Informacije koje imamo o ovim vezama dolaze iz bugarskog izvora poznatog zapadnim obavještajnim službama pod kodiranim imenom Motorbot. To ime mu je 1986. dala ispostava američke CIA-e u Rimu. Šef CIA-e, kome je Motorobot u Rim tada donio važne dokumente, bio je gospodin Aldrih Ejms. On izdržava kaznu doživotne robije u jednom zatvoru u Pensilvaniji nakon što je otkriveno da je dvostruki agent, odnosno da je radio i za sovjetski KGB. To je drugi izvor.”
Motorbot, kako objašnjava gospodin Gucanti, nije bio tajni agent, već službenik bugarske vlade, koji je svojevremeno ponudio Amerikancima saznanja o atentatu na Papu. Nove dokaze u prilog “bugarskoj vezi,” Gucanti je, kako ističe, dobio od francuskog tužioca u jesen 2004, tokom posjete Parizu. Žan Luj Brugier proslavio se istragom u vezi sa zloglasnim teroristom Huanom Ramirezom, zvanom Karlos. U toj istrazi, kako kaže Brugier, došao je i do zaključka da su sovjetske službe, isturajući bugarske kolege, organizovale neuspjeli atentat na papu Ivana Pavla II, 13. maja 1981. godine na trgu Svetog Petra u Vatikanu. Prethodno je šef francuske tajne policije, kako tvrdi Gucanti, poslao svog čovjeka u Vatikan da velikodostijnicima Rimokatoličke crkve prenese saznanja o atentatu koji se sprema.
Gospodin Gucanti je uvjeren da je Ali Agdža samo povukao oroz. Manje od godinu dana prije atentata boravio je tri mjeseca u Sofiji i to ni u kom slučaju nije bila turistička posjeta, jer za takav aranžman nije imao novaca. Gdje je i kada primio instrukcije za atentat?
“Ali Agdza je očigledno naredbu primio u Teheranu, gdje je duže boravio prije atentata. Tu se sastao sa lokalnim šefom KGB-a koji se, kako mi se čini, zvao Kudickin. Tu je, dakle, Agdža primio detaljna uputstva.”
Gucanti objašnjava kako je funkcionisao cijeli sistem:
“Ovdje se radi o lancu komandovanja, u kome sovjeti daju generalna naređenja. Tajna služba nekadašnje Demokratske Republike Njemačke -
Stazi - je zadužena za dezinformacije i širenje laži u štampi. KGB se brine o postavljanju scene za atentat i tu se onda uključuje dio bugarskih službi.“
Papa je još sa bolničke postelje nekoliko dana nakon atentata oprostio Ali Agdži. Pet godina kasnije, proces pred sudom u Rimu protiv trojice Bugara i trojice Turaka, optuženih za zavjeru s ciljem da se ubije poglavar Rimokatoličke crkve, završen je oslobađajem svih šestorice. Sumnje su ipak ostale. Motive sovjetskih službi da uklone Papu, žestokog protivnika komunizma, lako je razumjeti. Koji su bili razlozi da SAD dosije stave ad akta? Paolo Gucanti:
“Identitet Motorbota ne znamo, jer je zaštićen. Znamo, međutim, da živi u Sofiji i da je ono što je ispričao američkim agentima uvjerilo CIA-u i Bijelu kuću da okončaju istragu o atentatu na Papu, jer se došlo do zaključka da je umiješanost Sovjetskog Saveza bila očigledna i prevelika i mogla bi dovesti do incidenta sa nesagledivim posljedicama.“
Ali Agdža nikada nije ponudio konzistentno objašnjenje svojih postupaka. Ima mišljenja da će pravu priču prodati izdavaču koji ponudi najviše. Bivši italijanski sudija Ferdinando Impozimato kazao je ovih dana Rojtersu da je Agdžin život u opasnosti. On zna previše, upozrava Impozimato. Ako Agdža ne progovori ili ako famozni Motorobot, to po svemu sudeći glavno duboko grlo ove afere, ne izađe iz sjene, možda ćemo čekati godinama da arhivi budu otvoreni i svjetlo dana ugleda cijela istina o tri misterizona pucnja na Trgu Svetog Petra, maja daleke 1981.
Mehmet Ali Agdža, atentator na Papu i pripadnik turskog podzemlja je slobodan poslije četvrt vijeka iza rešetaka. U Italiji je izdržao 20 godina kazne i nakon intervencije pape Ivana Pavla II koji mu je oprostio zločin, izručen je 2000-te Turskoj da odsluži kaznu za ubistvo urednika liberalnog lista i pljačku krajem 70-tih. Dobro vladanje, izmjena propisa i amnestija omogućili su da jedan od najpoznatijih zatočenika na planeti napusti tursku tamnicu nakon pet i po godina. Ministar pravde najavio je žalbu na odluku lokalnog suda o Agdžinom oslobađanju, ali to je maratonski proces i ko zna kako će se završiti.
Ono što međunarodnu javnost zanima jeste prije svega odgovor na pitanje, je li Agdža usamljeni fanatik, kako se u jednoj fazi suđenja u Italiji prije 20 godina nastojao predstaviti, ili puki izvršilac u hladnoratovskoj zavjeri ? Paolo Gucanti (Guzzanti) poslanik italijanskog Parlamenta i predsjednik komisije koja istražuje takozvani dosije Mitrokin, odnosno djelovanje sovjetske tajne službe KGB na Apeninskom poluostvrvu, o indicijama oko atentata na Papu kaže:
“Postoje dvije različte indicije. Jedna se odnosi na nalogodavce. To su izvjesno članovi rukovodstva Sovjetskog Saveza u to doba i to lično Leonid Brežnjev i ministar odbrane. Oni su operativni zadatak povjerili tajnoj službi Sovjetske armije - GRU. Informacije koje imamo o ovim vezama dolaze iz bugarskog izvora poznatog zapadnim obavještajnim službama pod kodiranim imenom Motorbot. To ime mu je 1986. dala ispostava američke CIA-e u Rimu. Šef CIA-e, kome je Motorobot u Rim tada donio važne dokumente, bio je gospodin Aldrih Ejms. On izdržava kaznu doživotne robije u jednom zatvoru u Pensilvaniji nakon što je otkriveno da je dvostruki agent, odnosno da je radio i za sovjetski KGB. To je drugi izvor.”
Motorbot, kako objašnjava gospodin Gucanti, nije bio tajni agent, već službenik bugarske vlade, koji je svojevremeno ponudio Amerikancima saznanja o atentatu na Papu. Nove dokaze u prilog “bugarskoj vezi,” Gucanti je, kako ističe, dobio od francuskog tužioca u jesen 2004, tokom posjete Parizu. Žan Luj Brugier proslavio se istragom u vezi sa zloglasnim teroristom Huanom Ramirezom, zvanom Karlos. U toj istrazi, kako kaže Brugier, došao je i do zaključka da su sovjetske službe, isturajući bugarske kolege, organizovale neuspjeli atentat na papu Ivana Pavla II, 13. maja 1981. godine na trgu Svetog Petra u Vatikanu. Prethodno je šef francuske tajne policije, kako tvrdi Gucanti, poslao svog čovjeka u Vatikan da velikodostijnicima Rimokatoličke crkve prenese saznanja o atentatu koji se sprema.
Gospodin Gucanti je uvjeren da je Ali Agdža samo povukao oroz. Manje od godinu dana prije atentata boravio je tri mjeseca u Sofiji i to ni u kom slučaju nije bila turistička posjeta, jer za takav aranžman nije imao novaca. Gdje je i kada primio instrukcije za atentat?
“Ali Agdza je očigledno naredbu primio u Teheranu, gdje je duže boravio prije atentata. Tu se sastao sa lokalnim šefom KGB-a koji se, kako mi se čini, zvao Kudickin. Tu je, dakle, Agdža primio detaljna uputstva.”
Gucanti objašnjava kako je funkcionisao cijeli sistem:
“Ovdje se radi o lancu komandovanja, u kome sovjeti daju generalna naređenja. Tajna služba nekadašnje Demokratske Republike Njemačke -
Stazi - je zadužena za dezinformacije i širenje laži u štampi. KGB se brine o postavljanju scene za atentat i tu se onda uključuje dio bugarskih službi.“
Papa je još sa bolničke postelje nekoliko dana nakon atentata oprostio Ali Agdži. Pet godina kasnije, proces pred sudom u Rimu protiv trojice Bugara i trojice Turaka, optuženih za zavjeru s ciljem da se ubije poglavar Rimokatoličke crkve, završen je oslobađajem svih šestorice. Sumnje su ipak ostale. Motive sovjetskih službi da uklone Papu, žestokog protivnika komunizma, lako je razumjeti. Koji su bili razlozi da SAD dosije stave ad akta? Paolo Gucanti:
“Identitet Motorbota ne znamo, jer je zaštićen. Znamo, međutim, da živi u Sofiji i da je ono što je ispričao američkim agentima uvjerilo CIA-u i Bijelu kuću da okončaju istragu o atentatu na Papu, jer se došlo do zaključka da je umiješanost Sovjetskog Saveza bila očigledna i prevelika i mogla bi dovesti do incidenta sa nesagledivim posljedicama.“
Ali Agdža nikada nije ponudio konzistentno objašnjenje svojih postupaka. Ima mišljenja da će pravu priču prodati izdavaču koji ponudi najviše. Bivši italijanski sudija Ferdinando Impozimato kazao je ovih dana Rojtersu da je Agdžin život u opasnosti. On zna previše, upozrava Impozimato. Ako Agdža ne progovori ili ako famozni Motorobot, to po svemu sudeći glavno duboko grlo ove afere, ne izađe iz sjene, možda ćemo čekati godinama da arhivi budu otvoreni i svjetlo dana ugleda cijela istina o tri misterizona pucnja na Trgu Svetog Petra, maja daleke 1981.
