Iz Bosne i Hercegovine nema inicijativa za regionalnu saradnju, niti vizije kakva bi ta saradnja u budućnosti trebala da bude. Sa druge strane kada iz neke od susjednih zemalja stigne prijedlog ili sugestija, bosanskohercegovački političari ga ili odbacuju ili prihvataju bez rezerve, u zavisnosti od toga odakle prijedlog dolazi ili u kom bh. entitetu se živi.
BiH je još uvijek je zarobljenica stereotipa o velikodržavnim projektima koji žele da je razore, a sa druge strane to je zemlja bez jedinstvene politike, što joj ne dozvoljava da se jače i stabilnije uključi u regionalne integracijske tokove, smatra profesor iz Sarajeva Enver Kazaz.
„BiH nema razvijenu diplomatsku mrežu, niti na kvalitetan način ustrojeno Ministarstvo inostranih poslova. Pritom tri etnopolitička sistema unutar BiH različito se pozicioniraju u odnosu na zemlje u susjedstvu i imaju različite strategijske ciljeve. BiH u regiju mora da se uključi kao punopravna članica politike pomirenja. Međutim, kad izgovorimo jednu ovakvu rečenicu, odmah postavljamo pitanje da li bi, recimo, punopravnost BiH mogla da bude jednaka sa onim kako politiku u regiji provodi Ivo Josipović“, ocjenjuje profesor Kazaz.
Profesor iz Banje Luke Miodrag Živanović kaže da praksa regionalne saradnje na zapadnom Balkanu pokazuje da je BiH isključena ili samoisključena iz svih ti procesa.
„U ovoj našoj, podijeljenoj državi sve to skupa je posljedica ne samo tih podjela nego i podijeljene svijesti. Ove tri strane u BiH, da uporijebim dejtonski rječnik, nikad neće biti sve tri zadovoljne sa nekom saradnjom. Uvijek će jedna ili druga ili treća biti protiv. I naravno da bi onda, po mom sudu, možda bilo najbolje da BiH ni s kim ne sarađuje. Onda bi svi bili zadovoljni, ali bi bili isključivo u sopstvenoj bijedi i u sopstvenom poniženju. Ali, nažalost, čini mi se da idemo upravo takvim putem“, smatra profesor Živanović.
Bez konsenzusa
Bosna i Hercegovina ne samo da stagnira kada je riječ o regionalnoj saradnji, već je očigledna regresija u tim odnosima, smatra profesor Dino Abazović.
Dino Abazović„Vi u regionalnoj saradnji morate imati vrlo inducirane aktere, u tom smislu bi to morala biti država po definiciji. Međutim, zbog specifičnosti BiH, partikularnosti, kao što su entiteti i ostale stvari, pokušavaju da fingiraju državne prerogative, i u tom smislu to nikako ne može biti nešto pozitivno. Dakle, bez obzira na političke zainteresiranosti eventualno iz regije koje mogu forsirati takva pitanja, imali smo, recimo, slučaj Vlade Srbije sa Vladom RS itd., to je u principu nešto što nije u ovom, općem kontekstu dobro zato što dugoročno ne može polučiti nikakve pozitivne rezultate zato što će se prva prepreka pojaviti jako brzo, jer se zna da ako nemate jasno identificirane nosioce odgovornosti na državnom nivou, vi ne možete očekivati nikakav napredak“, kaže profesor Abazović.
Profesor Ugo Vlaisavljević navodi da unutrašnjopolitička situacija u BiH i ne dozvoljava da zemlja ima stabilniju regionalnu saradnju.
„Ne postoji konsenzus unutar BiH. Akteri su toliko podijeljeni da su se zabavili sami sa sobom, a kamoli još da mogu uspostaviti jedan jedinstven subjekat koji ima neki vlastiti interes, nepodijeljen, određen, da tako mogu nastupati prema vani. Mislim da je to jedna logična posljedica onoga što se dešava unutar zemlje, nesposobnost da se bilo šta uradi izvan zemlje“, ocjenjuje profesor Vlaisavljević.
Pozicija BiH u regionalnim odnosima gradi se isključivo na osnovu unutrašnjih odnosa u zemlji. Tako imamo situaciju, smatra profesor Enver Kazaz, da ako je nešto interes Banje Luke odmah ne može biti dobro za Sarajevo, i obrnuto.
„Formula prema kojoj stabilna BiH uslovljava stabilnu regiju može da se prevede u sljedeće: nestabilna BiH nikad neće omogućiti potpunu stabilizaciju regije. Isključivanje BiH, ili način na koji se to tako definira, pokazuje zapravo impotentnost ovdašnjih etnopolitičkih sistema i nedostatak strategijske poltike“, kaže Kazaz.
Koliko nedostatak regionalne saradnje može uticati na evropski put BiH, odgovara profesor Miodrag Živanović:
„Evropski put za BiH još uvijek nije čak ni otvoren sa semaforima, a kamoli da smo zakoračili na njega, tako da će to jednostavno proizvesti stanje u kojem će naša država biti crna rupa na evropskoj karti. Ja mislim još dugo godina, ako ne i decenija, da će, nažalost, biti taj status kvo.“
BiH je još uvijek je zarobljenica stereotipa o velikodržavnim projektima koji žele da je razore, a sa druge strane to je zemlja bez jedinstvene politike, što joj ne dozvoljava da se jače i stabilnije uključi u regionalne integracijske tokove, smatra profesor iz Sarajeva Enver Kazaz.
„BiH nema razvijenu diplomatsku mrežu, niti na kvalitetan način ustrojeno Ministarstvo inostranih poslova. Pritom tri etnopolitička sistema unutar BiH različito se pozicioniraju u odnosu na zemlje u susjedstvu i imaj
"Ove tri strane u BiH, da uporijebim dejtonski rječnik, nikad neće biti sve tri zadovoljne sa nekom saradnjom. Uvijek će jedna ili druga ili treća biti protiv", kaže profesor Miodrag Živanović.
Profesor iz Banje Luke Miodrag Živanović kaže da praksa regionalne saradnje na zapadnom Balkanu pokazuje da je BiH isključena ili samoisključena iz svih ti procesa.
„U ovoj našoj, podijeljenoj državi sve to skupa je posljedica ne samo tih podjela nego i podijeljene svijesti. Ove tri strane u BiH, da uporijebim dejtonski rječnik, nikad neće biti sve tri zadovoljne sa nekom saradnjom. Uvijek će jedna ili druga ili treća biti protiv. I naravno da bi onda, po mom sudu, možda bilo najbolje da BiH ni s kim ne sarađuje. Onda bi svi bili zadovoljni, ali bi bili isključivo u sopstvenoj bijedi i u sopstvenom poniženju. Ali, nažalost, čini mi se da idemo upravo takvim putem“, smatra profesor Živanović.
Bez konsenzusa
Bosna i Hercegovina ne samo da stagnira kada je riječ o regionalnoj saradnji, već je očigledna regresija u tim odnosima, smatra profesor Dino Abazović.
Profesor Ugo Vlaisavljević navodi da unutrašnjopolitička situacija u BiH i ne dozvoljava da zemlja ima stabilniju regionalnu saradnju.
„Ne postoji konsenzus unutar BiH. Akteri su toliko podijeljeni da su se zabavili sami sa sobom, a kamoli još da mogu uspostaviti jedan jedinstven subjekat koji ima neki vlastiti interes, nepodijeljen, određen, da tako mogu nastupati prema vani. Mislim da je to jedna logična posljedica onoga što se dešava unutar zemlje, nesposobnost da se bilo šta uradi izvan zemlje“, ocjenjuje profesor Vlaisavljević.
Pozicija BiH u regionalnim odnosima gradi se isključivo na osnovu unutrašnjih odnosa u zemlji. Tako imamo situaciju, smatra profesor Enver Kazaz, da ako je nešto interes Banje Luke odmah ne može biti dobro za Sarajevo, i obrnuto.
„Formula prema kojoj stabilna BiH uslovljava stabilnu regiju može da se prevede u sljedeće: nestabilna BiH nikad neće omogućiti potpunu stabilizaciju regije. Isključivanje BiH, ili način na koji se to tako definira, pokazuje zapravo impotentnost ovdašnjih etnopolitičkih sistema i nedostatak strategijske poltike“, kaže Kazaz.
Koliko nedostatak regionalne saradnje može uticati na evropski put BiH, odgovara profesor Miodrag Živanović:
„Evropski put za BiH još uvijek nije čak ni otvoren sa semaforima, a kamoli da smo zakoračili na njega, tako da će to jednostavno proizvesti stanje u kojem će naša država biti crna rupa na evropskoj karti. Ja mislim još dugo godina, ako ne i decenija, da će, nažalost, biti taj status kvo.“
