Petnaest mjeseci dugi sukob na Bliskom istoku doveo je do dramatičnog pomjeranja u regionalnoj ravnoteži moći.
Iran i Rusija su znatno oslabljeni dok je Izrael uništavao iranske saveznike u regionu, što je također dovelo do pada režima Bašara al-Asada u Siriji. Izrael je izašao ojačan iz sukoba, dok su zemlje poput Turske, Egipta i Katara također povećale svoj uticaj.
Pad Irana je možda najupečatljiviji. Njegova hvaljena "osovina otpora" bila je prvenstveno zasnovana na Hamasu i Hezbolahu, organizacijama koje Izrael, Sjedinjene Američke Države i druge zemlje smatraju terorističkim.
Dramatične promjene
Rat je počeo nakon što je Hamas pokrenuo napad na Izrael 7. oktobra 2023. U dramatičnoj eskalaciji decenijskog sukoba, Hamasovi napadi na Izrael ubili su preko 1.200 ljudi, dok je militantna grupa zarobila više od 200 talaca.
U izraelskim bombardovanjima i kopnenim napadima koji su uslijedili ubijene su vodeće figure Hamasovog rukovodstva i, prema procjenama, oko 18.000 pripadnika Hamasa.
Međutim, Gaza je svedena na ruševine, a prema podacima zdravstvenih vlasti Gaze, ukupno je poginulo oko 46.000 ljudi.
"Slabljenje ključnog rukovodstva Hamasa i uništavanje Gaze će podstaći druge vrste militantnosti," kaže Fatima Ayub, politička analitičarka i istraživačica iz Washingtona koja se bavi pitanjima Bliskog istoka i južne Azije.
Državni sekretar SAD-a Antony Blinken izjavio je 14. januara da Washington procjenjuje da je Hamas regrutovao onoliko boraca koliko ih je izgubio tokom rata.
"To je recept za trajnu pobunu i vječiti rat," rekao je Blinkenu publici u Washingtonu.
Debakl Irana
Rat je bio katastrofa za Iran. Tokom protekle četiri decenije, Teheran je potrošio milijarde na izgradnju mreže militantnih saveznika širom regije u Libanu, Siriji, Iraku, Gazi i Jemenu.
Danas je ta mreža u ruševinama.
Od septembra 2024. Izrael je zadao teške udarce Hezbollahu u Libanu ubivši njegovog dugogodišnjeg lidera Hassana Nasrallaha i njegove ključne saradnike.
Izraelska ofanziva značajno je oslabila Hezbollah, koji je ranije bio najmoćnija politička sila u Libanu. Bejrut sada ima novog predsjednika i premijera, koji se smatraju umjerenim i reformističkim figurama, slobodnim od utjecaja Teherana.
U Siriji je uticaj bio još dublji. Hezbollah više nije mogao pomoći predsjedniku Basharu al-Assadu da održi vlast. Ni ruske snage, ometene i oslabljene ratom u Ukrajini, nisu bile od pomoći.
"Izrael je pokrenuo lanac događaja koji je na kraju doveo do pada Assadovog režima," rekao je Hugh Lovatt, stručnjak za Bliski istok iz Evropskog savjeta za međunarodne odnose u Londonu.
Teheran je bio primoran da se povuče iz Sirije nakon Assadovog pada.
"Čak i u Iranu, među tvrdolinijašima i zagovornicima ose otpora, priznaju da su poraženi," rekao je Alex Vatanka, direktor Iranskog programa na Institutu za Bliski istok u Washingtonu.
Rekao je da je prerano reći hoće li ovo biti prekretnica za regionalne ambicije Teherana dok razmatra odustajanje od islamističkih militantnih grupa u arapskim državama.
"Troškovi premašuju koristi," kaže Vatanka. "A ako donesu tu odluku, suočit ćemo se s drugačijom stvarnošću iranske regionalne agende u budućnosti."
Dodao je da je iranski uticaj na Huti pobunjenike u Jemenu sve slabiji.
Sjedinjene Američke Države, Izrael i Velika Britanija napali su infrastrukturu električne energije i luke pod kontrolom te grupe na sjeveru Jemena nakon što su ispalili rakete i dronove na Izrael te napadali pomorski promet u Crvenom moru.
"Hutiji imaju mnogo veću nezavisnost i vlastitu agendu kada je riječ o Palestincima," rekao je. "[Oni nisu] toliko ovisni o tome šta Iran odlučuje."
Izlazak Moskve
Asadov bijeg u egzil u Moskvu znači da je Rusija izgubila svoje vojno uporište na Bliskom istoku.
Ruske snage su snimljene tokom evakuacije, navodno prema istočnoj Libiji. Kremlj je izgubio saveznika koji datira još od Hladnog rata.
"Pretrpjeli su ogroman strateški udarac," rekao je Lovatt. "Ne vidim nikakve neposredne mogućnosti da se Rusija ponovo afirmiše na Bliskom istoku."
Međutim, druge države na Bliskom istoku stekle su uticaj na račun Teherana, Moskve i njihovih saveznika.
Turska sada ima mnogo prilika da oblikuje budućnost Sirije.
Islamska grupa Hayat Tahrir al-Sham (HTS), koju podržava Ankara, sada vodi privremenu vladu u Damasku nakon što je u munjevitoj ofanzivi srušila Asadovu vladu.
Izrael se sada nalazi u mnogo jačoj vojnoj poziciji, nakon što je zadao snažne udarce mnogim neprijateljima.
Egipat i Katar su ostvarili diplomatske dobitke posredujući u teško ostvarivom primirju između Hamasa i Izraela.
Međutim, Saudijska Arabija, bogata naftom, nije mnogo dobila od rata.
"Uložili su sve na Abrahamove sporazume i bili su blizu formalizacije normalizacije s Izraelom prije 7. oktobra," rekla je Ayub, analitičarka iz Washingtona. "Ali nisu imali nikakav značajan uticaj na regionalna dešavanja od tada."
Ujedinjeni Arapski Emirati i Bahrein, ključni saveznici Rijada, priznali su Izrael pod Abrahamovim sporazumima u septembru 2020. godine.
Predratne nade da će Saudijska Arabija učiniti isto možda su postale žrtva konflikta, s obzirom na razmjere smrti i razaranja u Gazi.
Ovaj faktor je također okrenuo veliki dio javnog mnjenja u regiji protiv Sjedinjenih Država, koje su pozivale Izrael na uzdržanost dok su istovremeno osiguravale oružje potrebno za rat.
Obje odlazeće i dolazeće američke administracije su preuzele zasluge za mirovni sporazum, ali će novoizabrani predsjednik Donald Trump morati da se bavi posljedicama.
Očekuje se da će usvojiti politiku maksimalnog pritiska prema Iranu. Njegova retorika je bila čvrsto proizraelska. Naredni dani će pokazati hoće li mirovni sporazum opstati i kako će Trumpov dolazak ponovo promiješati karte.