Piše: Mike Eckel
Daleko od ogromnih staklenih nebodera, prostranih bulevara i otmenih restorana Moskve i Sankt Peterburga, u često zanemarivanim djelovima Rusije, događa se nešto važno.
Upravo su siromašne regije poput Tive, Burjatije i Čuvašije nesrazmjerno visoko zastupljene u bilansu poginulih i teško povrijeđenih Rusa, koji su poslani da se bore u ratu protiv Ukrajine, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.
Ipak, muškarci se i dalje prijavljuju za borbu, privučeni veoma visokim platama. Isti je slučaj i sa natprosječnim zaradama u odbrambenim fabrikama u kojima se punom parom proizvode tenkovi, oružje i druga oprema.
Te plate, uz naknade u slučaju smrti za udovice i djecu, kao i naknade za ranjene, slivaju se u regije, pune bankovne račune i "drmaju" lokalnu privredu na način kakav nije viđen od raspada Sovjetskog Saveza - ovog puta na bolje.
"U toku je restrukturiranje, od zapada prema istoku", rekla je Ekaterina Kurbangaleva, ruska politikološkinja koja sada živi van te države.
"Zemlja je prošla kroz veliko restrukturiranje okrećući se prema istoku, gdje teku potoci novca."
"Dvoglavi orao sada počinje da gleda u drugom smjeru", rekla je u intervjuu, aludirajući na državni amblem Rusije.
"Neki sektori i neke regije postali su pobjednici u novoj ruskoj ratno-orjentisanoj privredi", navodi se u radu koji je prošlog mjeseca objavio londonski Centar za istraživanje ekonomske politike.
"To se posebno odnosi na neke od najsiromašnijih regija Rusije, gdje je rat mnogim ljudima ponudio društvenu mobilnost koja nije bila dostupna u prethodnim decenijama reintegracije Rusije u globalnu privredu".
Rezultati nisu samo ekonomski. Tu je i politička podrška ratu uprkos crnom bilansu: više od 315.000 mrtvih i ranjenih, prema američkim procjenama. Britanske procjene govore da je broj žrtava blizu 500.000.
A Rusima koji su ogorčeni na milionere koji su se pojavili preko noći u haotičnim 90-im godinama prošlog vijeka, kao i onima koji su imali manje koristi od rasta blagostanja na početku ovog vijeka, to daje osjećaj da se grešake iz prošlosti ispravljaju.
"Velika preraspodjela resursa u korist manje imućnih podstakla je široku promjenu u percepciji pravde po prvi put od 1990", napisao je Denis Volkov, direktor istraživačke organizacije Levada Center .
Mir, zemlja i hljeb
Tokom svog 25-godišnjeg mandata, predsjednik Rusije Vladimir Putin izgradio je svoju popularnost najviše zahvaljujući prosperitetu koji je zemlja doživjela 2000-ih, dok je ta država širila svoj izvoz nafte i gasa i jahala na talasu visokih svjetskih cijena.
Rast je stvorio istinsku srednju klasu, ali prosperitet je bio neujednačen, uglavnom koncentrisan u tradicionalnim centrima bogatstva - Moskvi i Sankt Peterburgu, a u manjoj mjeri u regionalnim gradovima poput Jekaterinburga ili Novosibirska. Kremlj je napunio nacionalnu kasu "fonda za crne dane" viškom prihoda.
Privreda je srušena globalnom ekonomskom krizom 2008. a šest godina kasnije i zapadnim sankcijama, uvedenim nakon što je Kremlj pripojio ukrajinsko poluostrvo Krim.
Kremlj je pokušao da podstakne ulaganja u daleku unutrašnjost zemlje, a Putin je 2019. pokrenuo šestogodišnji program vrijedan 400 milijardi dolara "Nacionalni projekti", usmjeren na područja poput obrazovanja, zdravsta, nauke, putne i ostale infrastrukture.
Još nije jasno koliki je njihov učinak.
Nakon toga, uslijedila je invazija na Ukrajinu u februaru 2022.
Rat: Za što je dobar?
Kremlj i vojni komandanti očekivali su brzu pobjedu ali su se suočili sa odlučnim i sposobnim ukrajinskim snagama, koje je naoružao zapad.
U septembru 2022. Putin je najavio prvu mobilizaciju u ratu, privlačeći 300.000 ljudi, uglavnom rezervista, kako bi nadoknadili ozbiljne gubitke u vojnim jedinicama.
Vojni regruti takođe su počeli da povećavaju plate i benefite za vojnike dobrovoljce. To su radile i privatne vojne kompanije poput sada nepostojeće Vagner grupe.
Priznajući da se sukob u Ukrajini pretvara u dug rat, Kremlj je takođe adaptirao velike dijelove industrijske ekonomije kako bi naoružao i opremio ruske snage.
U avgustu 2022. prosječna plata u cijeloj Rusiji iznosila je oko 62.000 rubalja mjesečno (700 dolara po trenutnom kursu).
Ipak, u siromašnijim regijama plate su u nekim slučajevima bile znatno niže, prema istraživanju Instituta za privrede u razvoju Banke Finske.
U Sjevernom Kavkazu prosječna mjesečna plata 2022. iznosila je samo 35.000 rubalja (400 dolara).
Muškarci koji se dobrovoljno bore u Ukrajini dobijali su i bonuse za potpisivanje ugovora koji su iznosili do 700.000 rubalja (7.860 dolara) - više od cijele godišnje plate mnogih od njih.
Prema dekretu iz marta 2022. koji je potpisao Putin, vojnici povrijeđeni na bojnom polju dobijaju tri miliona rubalja (33.700 dolara) odštete; porodice poginulih vojnika u međuvremenu dobijaju pet miliona rubalja. Obje sume su velike, posebno za siromašnije regije Rusije.
Isplaćujući visoke plate borcima, Kremlj je izbjegao potencijalni krajnje nepopularan drugi krug mobilizacije.
Sam Putin se početkom juna na ekonomskoj konferenciji hvalio koliko se dobrovoljaca prijavljuje za borbu.
"Umjesto stroge mobilizacije, vlada plaća ogromne količine novca onima koji su potpisali vojne ugovore", rekla je Kurbangaleeva.
- Elektronski pozivi za regrutaciju onemogućavaju izbegavanje vojske u Rusiji
- U Rusiji skoro pola miliona novih vojnika za godinu dana, kaže Putin
- Unutar ruskog improviziranog sistema za mobilizaciju za rat u Ukrajini
Jedna 21-godišnja žena iz Čeboksarija, glavnog grada regije rijeke Volge u Čuvašiji, rekla je da je njen brat ubijen početkom aprila u blizini Avdijevke, žarišta teških borbi u Ukrajini.
Kaže da je njenoj zaovi, sada samohranoj majci dvoje male djece koja živi u selu izvan Čeboksarija, rečeno da očekuje pet miliona rubalja (56.000 dolara) odštete za suprugovu smrt.
"Nikada nisu živjeli u luksuzu, već skromno. Nikada nisu išli u odmarališta ili na odmor", rekla je za tatarsko-baškirski servis RSE-a žena koja nije željela da joj se objavi ime zbog straha od posljedica.
"Štedjeli su. Novca je bilo, ali nikad dosta, pa je brat otišao u borbu. Otišao je tamo zbog novca. Gdje se može tako zaraditi u Čuvašiji?", dodala je.
Rusija takođe sada broji oko 6.000 vojno-industrijskih fabrika i srodnih poduzeća, što je trostruko povećanje u odnosu na razdoblje prije invazije 2022., primjećuje Elina Ribakova, viša saradnica Petersonovog instituta za međunarodnu ekonomiju i viša direktorica Kijevske škole ekonomije.
Više od 3,5 miliona ljudi radi u tim fabrikama, koje su operativne po 24 sata dnevno šest dana u sedmici.
Plate su u međuvremenu porasle sa 20 na 60 odsto od invazije, navela je Ribakova u članku koji je objavio Financial Times. Štaviše, mnoge kompanije nude izuzeća od slanja u borbu u Ukrajinu.
Kurbangaleyeva kao ilustrativan navodi primjer niskokvalifikovanog krojača ili šnajderku koji rade u fabrici: Krajem 2021. on ili ona bi mogli imati mjesečnu platu od 15.000 do 20.000 rubalja, a sada se plate kreću oko 120.000 do 130.000 rubalja.
Pavel Luzin, stručnjak za rusku vojnu i odbrambenu industriju, rekao je kako sumnja da prihod koji ide u siromašnije regije stvara suštinske promjene u lokalnim privredama.
Ako ništa drugo, rekao je, to podstiče inflaciju koja je prošle godine iznosila 7,3 odsto, a predviđa se da će ove godine premašiti pet odsto.
"Plaćanja (ratnih) gubitaka ne pretvaraju se u finansijski kapital", rekao je za RSE.
"Novac se samo troši za pokrivanje bankovnih kredita i hitnih potreba članova porodice za kupovinu stanova, automobila ili izgradnju kuća. Između ostalog, te isplate doprinose visokoj monetarnoj inflaciji širom Rusije".
Ipak, tekuća raspodjela bogatstva može se gledati kao kontra-primjer onome što se dogodilo 1990-ih, kada su visoka inflacija, privatizacija, strmoglavi pad rublje i sistemski poremećaji isisali prosperitet iz ruskih provincija, rekla je Laura Solanko, istraživač u Finskoj banci.
"Ali ako razmišljamo o Putinovoj eri, ništa slično mi ne pada na pamet", kazala je za RSE.
Je li stanje održivo?
Protok plata i naknada u siromašnije regije nije samo podstakao eksploziju ekonomske aktivnosti na lokalnom nivou, već je i "kupio" podršku za nastavak ukrajinskog rata, kažu stručnjaci.
"Za građane Rusije, odluka o podršci ratu nije više samo pod uticajem političke retorike i propagande; sada je takođe vođena pragmatičnošću", napisala je Kurbangaleeva u članku za Carnegie Endowment for International Peace.
"Osjećaj normalnosti u velikoj je mjeri povezan sa socio-ekonomskom stabilnošću, za čije je održavanje država izdvojila znatna sredstva", napisao je Volkov iz Levada centra u članku za Forbes.
Veće je pitanje: koliko je to održivo, recimo, ako se rat sjutra završi?
Andrei Yakovlev, ruski ekonomista i saradnik Davisovog centra za ruske i evroazijske studije na Univerzitetu Harvard, rekao je da bi demobilisani vojnici i dalje očekivali visoke plate, kao i dobro plaćeni fabrički radnici u slučaju da se proizvodnja odbrambenih postrojenja smanji.
"S političke tačke gledišta, to može biti opasno za Kremlj", naveo je za RSE.
"Za Kremlj bi bilo jeftinije da drži sve vojnike na prvoj liniji fronta. Jer ako se vrate u Burjatiju, Čuvašiju, i opet se suoče sa puno nižim platama. Ne postoje približni prihodi koji bi mogli da se osiguraju za te ljude u regijama."
"Kako se kaže na ruskom", zaključuje Kurbangaleva, "za neke je rat pakao, za druge se dobro plaća."
Facebook Forum