Uprkos svim naslovima o naletu populističke desnice, glavni zaključak izbora za Europski parlament (EP) je da tri najveće političke grupe u Domu ostaju nepromijenjene.
Nakon što su građani Europske unije (EU) izašli da glasaju u 27 zemalja članica između 6. i 9. juna, grupa desnog centra Europske narodne stranke (EPP) došla je na prvo mjesto, kao što su to činili na svakim europskim parlamentarnim izborima od 1999. godine, s predviđena 184 poslanika u vijeću od 720 mjesta.
Na osnovu preliminarnih rezultata, Progresivni savezi socijalista i demokrata zauzeli su drugo mjesto s predviđenih 139 članova Europskog parlamenta. A liberalno-centristički Renew došao je na treće mjesto s predviđenih 80 zastupnika u EP.
Zajedno, te tri vodeće stranke imaju oko 403 poslanika u Europskom parlamentu, većinu, iako malu i smanjenu, u odnosu na 417 poslanika u parlamentu od 705 mjesta, na prethodnim izborima. (Parlament dobija još 15 mjesta na ovim izborima, koji se održavaju svakih pet godina, raspodjeljujući neka, ali ne sva mjesta koja su upražnjena kada je Ujedinjeno Kraljevstvo izašlo iz EU 2020.)
Europska narodna stranka je zapravo bila jedina velika politička grupa koja je stekla na popularnosti, sve ostale su izgubile podršku u odnosu na prethodne izbore 2019. Dakle, centar se zasad drži.
Populistička desnica dobiva, ali jesu li pobjednici?
Populistička desnica je svakako uspjela. Grupa europskih konzervativaca i reformista (ECR), dom stranke Giorgije Meloni "Braća Italije", poljske stranke Pravo i pravda (PiS), Švedskih demokrata i španske stranke Vox - dobila je 73 mjesta.
A politička grupacija koja je okrenuta još više desno, Identitet i demokratija (ID) Marine Le Pen i austrijska Slobodarska Partija (FPO), također bi porasla da nije bilo činjenice da su izbacili Alternativu za Njemačku (AFD) nekoliko sedmica ranije nakon što je vodeći član krajnje desničarske njemačke stranke relativizirao ulogu specijalnih postrojbi nacističke Njemačke (SS).
U pojedinim državama članicama posebno su dobro prošli populisti. Stranka Le Penove Nacionalni skup trijumfirala je u Francuskoj, završivši sa preko 15 procentnih poena ispred koalicije centrističkih/liberalnih stranaka francuskog predsjednika Emmanuela Macrona. FPO je također bio na vrhu anketa u Austriji.
Ipak, ovako stoje stvari: zajedno, ECR i ID će imati oko 130 parlamentaraca, što je otprilike ono što su imali 2019. godine. Uvijek postoji mogućnost da se dvije grupe spoje, formirajući populističku desničarsku supergrupu koja bi potencijalno bila druga najveća u parlamentu i dobila funkcije na nekoliko važnih predsjedavajućih odbora i pozicija izvjestitelja. S tim u vezi se godinama iza kulisa i otvoreno razgovara, ali od toga do sada nije bilo ništa.
Kao što se vidi s izbacivanjem AFD-a iz ID grupe, suradnja nije uvijek laka. Stranke koje čine populističku desnicu svakako se slažu da Brisel ima previše moći, ali tu se sličnosti završavaju.
Na primjer, ECR ima tendenciju da zagovara hitno i energičnu akciju prema Rusiji, posebno predvođen poljskim PIS-om, ali i iznenađujuće Meloni, koja se okreće ka centru, što dovodi do spekulacija da se želi pridružiti EPP-u. S druge strane, ID grupa je otvoreno proruski orijentirana i nije sklona kompromisu u Europskom parlamentu. (ECR će prilično često glasati kao i glavne grupe, posebno o pitanjima vanjske politike.)
Sve što je nepoznato
Nepoznato i nepredvidivo je oko stotinu neovisnih zastupnika u novom Europskom parlamentu koji ne pripadaju političkoj grupi, barem još. Zapravo, u smislu izborne dobiti, "nevezani" zastupnici u Europskom parlamentu zabilježili su najveći rast, dobivši 36 mjesta više i sada ukupno imaju 98.
Mnogi od ovih nevezanih članova rado bi se pridružili grupi jer to značajno povećava njihov utjecaj.
Pitanje je onda koje su, ako ih ima, grupe spremne da prihvate neke od nevezanih, ili da li se može formirati nova grupa ovih "političkih lutalica". (Za formiranje zvanične parlamentarne grupe u Europskom parlamentu potrebno je najmanje 23 poslanika iz najmanje sedam zemalja EU.)
Članovi imaju rok do 16. jula da pregovaraju o sastavu političkih grupa, kada će se novi Europski parlament sastati na svojoj inauguracionoj zakonodavnoj sjednici u Strasbourgu.
Iznad Brisela
Emmanuel Macron nije imao laku noć. Ometanje Le Penove već ga je navelo da raspiše vanredne parlamentarne izbore, a prvi krug bi se trebao održati do kraja juna. Rezultat je bio sramota za francuskog predsjednika, jer je krajnja desnica pobijedila u svim regijama u zemlji.
Ipak, postoje neki olakšavajući faktori. Prvo, ovo nije iznenađenje. Ankete su mjesecima predviđale ovakav rezultat. Nije neuobičajeno da se izbori za Europski parlament, na kojima je izlaznost niža od nacionalnih izbora, koriste za kažnjavanje onih koji su na vlasti.
Makron je na vlasti od 2017. godine, pa je izvjesni zamor razumljiv.
Pod pritiskom je i njemački kancelar Olaf Scholz. Glavna opoziciona stranka, Hrišćansko-demokratska unija Njemačke/Hrišćansko-socijalna unija u Bavarskoj, dobila je 31 posto glasova, dvostruko više od Scholzove Socijaldemokratske partije Njemačke (SPD). Dok su se glasovi prebrojavali, Scholzova stranka je bila u trci s AFD-om za drugo mjesto.
Kakav će utjecaj imati novi parlament?
Vjerovatno će naginjanje udesno imati utjecaja na neka područja politike u budućnosti. Na primjer, Europski parlament bi mogao postati manje ambiciozan po pitanjima životne sredine i stroži po pitanju migracija.
Vrijedi imati na umu da se Europski parlament razlikuje od nacionalnih parlamenata po tome što zastušnici ne predlažu zakone sami. U EU je izvršna vlast - Europska komisija, koja ima pravo inicijative i započinje izradu potencijalnog novog zakona.
Europsko vijeće, koje čine šefovi država ili vlada EU, također je uključeno u izmjene i dopune predloženih zakona.
Što se tiče zakonodavstva, Europski parlament je najslabija od ove tri institucije, retko dobijajući mnogo od onoga što želi.
Cjenkanje o zakonima između Parlamenta, Komisije i Vijeća u takozvanim trijalozima može potrajati mjesecima ili čak godinama prije nego što se bilo šta stvarno dogovori i postane zakon.
Što se tiče vanjske politike, ne očekuje se da će se novoizabrani Europski parlament mnogo promijeniti.
Podrška Ukrajini i daljem proširenju EU i dalje će biti većinski stav. I dok možda postoje zastupnici Europskog parlamenta koji zauzimaju prokremljovske pozicije, vjerovatnije je da će koristiti parlament kao platformu za ponavljanje stavova Kremlja, umjesto da obavljaju značajan zakonodavni rad.
Osim toga, Europski parlament ne diktira vanjsku politiku EU. Ovo je ekskluzivna domena zemalja članica EU. Dakle, dok zastupnici u Europskom parlamentu razmatraju i pišu mnoštvo vanjskopolitičkih izvještaja i rezolucija, svi oni nisu obavezujući.
Šta se sad dešava?
Jedna oprezna pobjednica je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen.
Kao vodeći kandidat za vodeću grupu EPP, sada se očekuje da će dobiti još pet godina na čelu izvršne vlasti EU. Iako je te noći trijumfirala, Von der Leyen i dalje trebaju lideri 27 zemalja članica EU i prosta većina u Europskom parlamentu kako bi osigurala svoju nominaciju.
Lideri zemalja članica okupit će se 17. juna u Briselu kako bi imali početnu diskusiju o tri glavne pozicije u EU: predsjednik Europske komisije, predsjednik Europskog vijeća i visokog predstavnik EU za vanjsku politiku.
Zatim će se ponovo sastati u Briselu 27. i 28. juna kako bi finalizirali kandidate.
