U zimu 1973-1974, benzina je bilo toliko malo da su američke kamiondžije bez goriva blokirali autoputeve u znak protesta, a u Evropi su se konj i zaprežna kola vratili na neke gradske ulice.

Pritisak na potrošače bio je toliki da je jedna žena iz New Jerseya upozorila da su "ljudi na rubu pobune".

Uzrok je bio naftni embargo koji je nametnulo nekoliko bliskoistočnih naftnih država usmjerenih na zapadne zemlje koje su podržavale Izrael tokom Yom Kipurskog rata 1973. godine.

Činilo se da je rješenje bilo hitno razviti električna vozila (EV) koja bi mogla raditi bez benzina koji je četverostruko poskupio u roku od nekoliko mjeseci.

Električni automobili nisu bili novi koncept 1970-ih. Početkom 20. vijeka, oko jedne trećine vozila koja su vozila američkim putevima bilo je na baterije.

Prva generacija električnih vozila bila je laka za pokretanje i tiša i čišća od parnih i vozila na benzin. Ali ranija električna vozila vozila su bila skupa za proizvodnju i, što je važnije, ograničenog dometa.

Kako je benzinski motor evoluirao, a mreže novih puteva su pozivale vozače da krenu u avanture na velike udaljenosti početkom 1900-ih, automobil na benzinski pogon počeo je napredovati kao omiljeni izbor potrošača.

Kada se proizvođač automobila Henry Ford odlučio za benzinski motor u svom revolucionarnom modelu T, električni automobili i automobili na parni pogon ostali su iza.

Sljedećih 50 godina električna vozila su ostala u velikoj mjeri zastarjela tehnologija.

Godine 1973. arapske zemlje koje proizvode naftu pokrenule su izvozni embargo kao odgovor na američku podršku Izraelu tokom Jom Kipurskog rata. Posljednja energetska kriza izazvala je nalet razvoja koji je, nakratko, doveo do povratka električnih vozilaa 1974. godine.

Nekoliko fotografija koje se čuvaju u američkim i ruskim arhivima i koje su reproducirane u ovoj galeriji pokazuju godinu kada su se vozila na baterije neočekivano vratila na ulice.

Zagovornik električnih automobila objasnio je povratak električnih vozila američkom novinaru u aprilu 1974:

"Energetska kriza je pokrenula električno vozilo...", rekao je on. "Ljudi shvaćaju da ne postoji neograničena zaliha nafte i uplašeni su."

SSSR je otvoreno podržavao arapski rat protiv Izraela 1973. godine, a sovjetska ekonomija je bila relativno neoštećena "naftnim šokom". Ali kako su se zapadne zemlje utrkivale u razvoju električnih vozila, izgledalo je da će budućnost transporta biti električna.

U aprilu 1974. Ministarstvo automobila Kremlja je dekretom odredilo da je razvoj električnih vozila prioritet.

Pavel Bludenov, ruski automobilski novinar iz Dubaija, rekao je za RSE da je Sovjetski Savez na neki način bio u dobroj poziciji da podstakne razvoj električnih vozila 1970-ih.

"Velika razlika između zapadnih i sovjetskih automobila (električnih ili benzinskih)", kaže on, bila je u tome što inženjeri SSSR-a "nisu morali da razmišljaju o efikasnosti i komercijalnoj isplativosti".

Za razliku od zapadnih inženjera koji su morali ispuniti sve uslove kako bi se obratili slobodnom tržištu, njihove sovjetske kolege morale su samo impresionirati mali broj birokrata za uspjeh.

Ali iako je nekoliko sovjetskih prototipa električnih vozila predstavljeno usred naftne krize 1970-ih, nijedno nije odobreno za masovnu proizvodnju.

Bludenov kaže da su sovjetski inženjeri ubrzo došli do "istih problema kao i električna vozila u drugim zemljama: tehnologija nije omogućila da ovi modeli budu dostupni i praktični."

Inženjeri iz 1970-ih nailazili su na prepreke s kojima su se njihovi prethodnici suočavali prije 50 godina kada su dizajnirali električno vozilo: kratki domet vožnje, visoki troškovi proizvodnje i velika težina baterija. Električna energija je bila tako strogo raspodijeljena da je barem jedno sovjetsko električno vozilo imalo vlastiti autonomni motor sa unutrašnjim sagorijevanjem za napajanje svog sistema grijanja.

U martu 1974. arapske vlade okončale su naftni embargo koji je uzdrmao svijet i cijene su ubrzo pale. Iako će 1970-ih doći do daljnjih naftnih šokova, proizvodnja električnih automobila se vratila u malu industriju.

Postalo je jasno da tehnologija baterija jednostavno nije stigla dovoljno daleko u prethodnih pola vijeka da bi se izbjegli prvobitni problemi vezani za električna vozila.

Bio bi potreban revolucionarni razvoj snažnih i relativno laganih litijum-jonskih baterija da ubijede inžinjere, uključujući tehnološkog milijardera Elona Muska, da još jednom istraže mogućnost napajanja automobila električnom energijom.

Prva litijum-jonska baterija predstavljena je 1991. godine, iste godine kada se Sovjetski Savez raspao. Proizvođači automobila u Rusiji i drugdje u bivšem Sovjetskom Savezu bili su fokusirani na preživljavanje u to vrijeme, a ne na skupe inovacije.

Bludenov kaže da je još uvijek moguće pronaći tragove razvoja električnih vozila sovjetske proizvodnje od prije pola stoljeća.

Prilikom posjete tvornici poljoprivredne opreme Rostselmash u Rostovu na Donu 2021., on je rekao: "Iznenadio sam se kada sam vidio tehničke kamione iz sovjetskog doba kako tamo rade na električnu energiju! Još uvijek rade."