Predstavnici žrtava u Bosni i Hercegovini nisu zadovoljni kaznom od po 15 godina zatvora za bivše šefove Službe državne bezbjednosti (SDB) Srbije Jovicu Stanišića i Franka Simatovića.
Oni su 31. maja proglašeni krivim za zločine počinjene u Bosanskom Šamcu, Bijeljini, Doboju, Sanskom Mostu, Zvorniku i Trnovu na području BiH i jedne opštine u Hrvatskoj.
Pravosnažnu presudu je 31. maja izrekao Međunarodni rezidualni mehanizam (MMKS) za krivične sudove u Den Haagu.
"Nama žrtvama, koliko god da se izrekne presuda, to je za nas minimalno, šta su oni počinili i koje su zločine radili. Bar nek se dokaže istina, pa kol'ko toliko. Da ne poriču stalno i da ne negiraju da nije bilo zločina", izjavio je Ahmet Grahić, predsjednik Udruženja porodica zarobljenih i nestalih lica opštine Zvornik, koji je za presudu čuo od novinara RSE.
Na području Zvornika, na istoku BiH, počinjen je jedan od najvećih zločina tokom rata, kada je veća grupa muškaraca Bošnjaka iz nekoliko mjesta oko Zvornika, njih više od 700, zatvorena u Tehničko-školski centar Karakaj na graničnom prelazu sa Srbijom.
Ubijeno je više od 400 stotine osoba na dvije lokacije, a tijela su naknadno pronađena u masovnim grobnicama. I dalje se traga za oko 400 osoba nestalih s područja opštine Zvornik.
Prema popisu stanovništva iz 1991. godine u Zvorniku je živjelo oko 56 posto Bošnjaka i 40 posto Srba. U popisu iz 2013. godine u opštini živi 65,5 posto građana srpske nacionalnosti.
Šta kažu ostale žrtve?
Stanišić i Simatović proglašeni su krivim za nehumana djela, prisilno premještanje i progon kao zločine protiv čovječnosti počinjene u vezi zauzimanja Bijeljine, Doboja, Sanskog Mosta.
"Krivi su i za ubistvo, kršenje zakona ili običaja ratovanja, kao i deportaciju i progon u vezi sa zauzimanjem Zvornika, Bosanskog Šamca, Trnova i Sanskog Mosta u BiH, te na Daljskoj planini u Hrvatskoj", kazala je sutkinja Graciela Gatti Santana, predsjednica MMKS-a i predsjedavajuća sudskog vijeća.
Sadmir Alibegović, predsjednik Udruženja logoraša Sanski Most kaže za RSE kako nije zadovoljan visinom kazne, ali jeste dijelom presude u kojoj su Sanski Most i druga mjesta u Bosni i Hercegovini, uvršteni u presudu.
"Mi smo očekivali da će Sanski Most biti obuhvaćen, jer je dokazano da su pripadnici jedinica Željka Ražnatovića Arkana vršili ratne zločine u Sanskom Mostu 1995. godine, ne samo nad bošnjačkim i hrvatskim stanovništvom, već i nad srpskim stanovništvom koje je odbijalo da ide u borbene redove. Tako da, uključenost Državne bezbjednosti, Simatovića i Stanišića je nesumnjivo bila od samog početka aktivna, jer su oni ti koji su direktno bili podređeni Slobodanu Miloševiću i izvršavali njegova naređenja", navodi Alibegović.
Na području Sanskog Mosta su pronađene na desetine masovnih grobnica, a kroz logore je prošlo oko 5.000 građana nesrpske nacionalnosti.
U Sanskom Mostu je do 1992.godine živjelo nešto više od 50 posto Bošnjaka i oko 39 posto Srba. Trenutno u ovoj opštini živi 92,5 posto Bošnjaka.
U Doboju Stanišić i Simatović "nisu krivi"
Građani Doboja, na sjeveru Bosne i Hercegovine, gdje je na vlasti Savez nezavisnih socijaldemokrata Milorada Dodika, su nezadovoljni presudom, u kojoj su, između ostalog, Stanišić i Simatović proglašeni krivim za nehumana djela, prisilno premještanje i progon kao zločine protiv čovječnosti počinjene i u ovom gradu.
"Nisu krivi, nemam riječi. Ja bi ih sutra oslobodio, borili su se za naš narod", izjavio je Milan.
Bane dodaje kako su Stanišić i Simatović "branili svoj narod", a na pitanje RSE, kako komentariše presudu prema kojoj su proglašeni krivim za progon Bošnjaka i Hrvata iz Doboja, odgovara:
"Sve se to zna, ko je prije osuđivan i kako, ali nisu oni krivi", rekao je Bane.
Istraživačko- dokumentacioni centar registrovao je više od 2.300 poginulih i nestalih na području opštine Doboj. Još uvijek se traga za 128 osoba.
U Doboju je do početka rata u BiH 1992. godine živjelo oko 30 posto Bošnjaka, 11 posto Hrvata i 49,5, posto Srba. Trenutno u gradu živi više od 73 posto građana srpske nacionalnosti.
Reakcija iz Hrvatske
"Ovom se presudom nedvojbeno uspostavila odgovornost čelnih ljudi beogradske Službe državne bezbjednosti za zločine počinjene u Hrvatskoj i BiH, ali i za sudjelovanje same SDB u zločinačkom poduhvatu", ocijenila je presudu u izjavi za Radio Slobodna Evropa (RSE) voditeljica Centra za suočavanje s prošlošću Documenta iz Zagreba Vesna Teršelič.
Ona dodaje kako bez finansijsko-logističke podrške ti zločini ne bi bili mogući.
"Mislim da je ovom presudom zaokružen rad Tribunala, odnosno sada Rezidualnog mehanizma. Međutim, nakon ovih sudova ostaje nasljeđe za koje su sada konačno odgovorna pravosuđa Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Srbije", kaže Vesna Teršelič.
Šta je utvrdio sud?
Žalbeno vijeće uvažilo je navode Tužilaštva i zaključilo da je SDB Srbije plaćao "Arkanovce" (Srpsku dobrovoljačku gardu) koji su činili ubistva.
"Tužilaštvo je eliminiralo svaku sumnju da je SDB plaćala ljude koji su vodili Srpsku dobrovoljačku gardu, isplaćivala značajne iznose novca i da su Stanišić i Simatović bili odgovorni za te isplate", kazala je sutkinja Santana.
Time je Stanišića i Simatovića sud proglasio odgovornim i za krivična djela koja su izvršili glavni izvršioci, te su proglašeni krivim i za udruženi zločinački poduhvat (UZP).
"Žalbeno vijeće je zaključilo da su dijelili namjeru promicanja zajedničkog zločinačkog plana za prisilno i trajno uklanjanje većine nesrba s velikih područja Hrvatske i Bosne", kazala je sutkinja Santana.
Ovom presudom su Stanišić i Simatović postali prva dva dužnosnika Srbije osuđena za zločine u Bosni i Hercegovini. Slobodan Milošević je bio optužen, ali je preminuo 2006. godine tokom suđenja.
Prvostepenom presudom bili su proglašeni krivim samo za zločine u Bosanskom Šamcu počinjene 1992. godine i bili su oslobođeni odgovornosti za druge zločine.
