Piše: Vazha Tavberidze
Roman Anin je ruski istraživački novinar koji je radio za Novaya gazetu i bio je među osnivačima nezavisnog izdanja iStories 2020. godine.
Predavao je novinarstvo u Moskvi i radio s međunarodnim mrežama, uključujući Međunarodni konzorcij istraživačkih novinara (ICIJ) i Projekat izvještavanja o organiziranom kriminalu i korupciji (OCCRP), pored svog rada na istraživanju miliona dokumenata koji su procurili među takozvanim Panamskim papirima.
Također je detaljno izvještavao o rukovodstvu unutar ruske Federalne službe bezbjednosti (FSB). Ruske vlasti su ga 2021. označile kao "stranog agenta" a danas živi u inostranstvu.
Anin je nedavno dao intervju za Gruzijski servis RSE kada je govorio o potencijalnim rizicima za Vladimira Putina koji proizilaze iz odluke ruskog lidera da napadne Ukrajinu, trenutnog manevrisanja za vlast ljudi poput šefa Wagnera Jevgenija Prigožina i šefa Nacionalne garde Viktora Zolotova, te da li bi mogući poraz Rusije u Ukrajini mogao da znači novo "Smutno vrijeme".
Intervju prenosi redakcija Radija Slobodna Evropa na engleskom jeziku.
RSE: Mnogi zapadni eksperti su skeptični prema scenariju u kojem je Putin osporen ili svrgnut unutar Rusije i Kremlja. Ako je naslov vašeg komentara (na iStories u januaru) nešto što treba proći – Počeo je rat klanova za Putinov tron – ne dijelite taj skepticizam. Zašto ne?
Roman Anin: Vjerujem da je rat klanova za njegovo prijestolje počeo. Ne znači da će ga srušiti. Putin ima 70 i nešto godina; više nije mlad. To znači da njegov uži krug shvata da će prije nego kasnije on umrijeti ili otići s vlasti. Shvataju da moraju raditi na različitim scenarijima šta nakon njegove smrti.
A problem njegovog kruga je što je on toliko podijeljen, da se već decenijama neprestano bore jedni protiv drugih, za pristup njemu, za mogućnost uticaja na njegove odluke, za moć. Te borbe ponekad nisu bile "hladne", već žestoke.
Ima dosta primjera. Uzmimo (člana Savjeta bezbjednosti i šefa Nacionalne garde Rosgvardija Viktora) Zolotova koji je vrlo blizak Putinu, ili bolje rečeno bio je vrlo blizak Putinu. Bio je njegov tjelohranitelj, tip koji većinu vremena provodi s Putinom.
Zolotov mrzi (direktora FSB-a Aleksandra) Bortnikova, a Bortnikov mrzi Zolotova; neprestano se svađaju. Zbog toga im je vrlo teško da se dogovore oko mogućeg nasljednika.
I zato mislim da to zapravo povećava šanse da će neko od njih, ili koalicija njih, početi djelovati i prije Putinove smrti ili prije nego što on izgubi vlast - samo zato što će shvatiti da ne žele gubiti vrijeme.
RSE: Kad pišete da se već vodi bitka za Putinov tron, šta ti ljudi žele: da smijene Putina ili da se približe caru, da mu šapuću na uho?
Anin: Još jednostavnije. Žele spasiti svoje živote, imovinu, živote svojih bližnjih. Oni razumiju da nakon što Rusija izgubi rat – jer niko među njima više ne vjeruje u pobjedu – da će to biti početna tačka ove bitke za prijestolje. A onaj ko izgubi bitku izgubit će sve - moć, imovinu...
Zamislite da sljedeći predsjednik Rusije bude neko iz klana (Nikolaja) Patruševa, koji je na čelu Savjeta za nacionalnu bezbjednost Rusije, jednog od glavnih državnih tijela u zemlji.
To znači da ljudi koji su se svih ovih godina borili protiv njega neće moći sačuvati svoju imovinu, pa čak ni (svoje) živote ili možda slobodu, i oni to razumiju. Vjerujem da će se oko toga stvarno voditi rat. Oni će se boriti za svoje živote.
Jer drugi problem je to što su zapeli na ovom brodu - zbog sankcija, zbog svoje upletenosti u razne zločine. Ne mogu napustiti zemlju. Ne mogu samo reći: "OK, hajde da izdamo Putina i odemo negdje". Zaglavili su tamo. I zamislite zmije zaglavljene u istoj boci koje se stalno mrze.
RSE: Kakav je stav samog Putina o ovoj borbi za vlast?
Jedno tumačenje je da on pokušava da postavi svoje podređene kao jedne protiv drugih kako bi ostao jak dok su oni oslabljeni.
Anin: Prije rata to je stvarno bio dio njegove strategije. Voli se ponašati kao sudac u tim bitkama užeg kruga.
Danas to očigledno nije slučaj, jer ti javni sukobi između (bivšeg tjelohranitelja i osnivača Wagner grupe Jevgenija) Prigožina i (ministra odbrane Sergeja) Šojgua, između Prigožina i (šefa Čečenske Republike Ramzana) Kadirova, oni definitivno ne čine Putinovu moć jačom. Obrnuto je; čine ga slabijim.
Putinov problem je što je on političar koji se stalno plaši donošenja odluka, koji bi radije sjedio i ne radio ništa i čekao dok se problem nekako sam od sebe ne riješi...
RSE: Čudna je to procjena čovjeka koji je donio odluku da nasrne na susjeda.
Anin: Ali to su različite vrste odluka. Jer kada je donosio ovu odluku, vjerovao je da će to biti vrlo lak rat; vjerovali su da će u tri dana osvojiti Ukrajinu. Dakle, zapravo nije ništa rizikovao.
Putin će ostati kao skoro Hitler, kao jedan od najgorih diktatora, jedan od ljudi koji su započeli jedan od najokrutnijih ratova u Evropi."
Odluka da uradi nešto unutar svog klana je drugačija; zapravo Putin i nema toliko izbora. Ako čitate javne izjave Prigožina, mnogih drugih lidera javnog mnijenja, takozvanih patriota, već su ga počeli kritikovati. Već su počeli govoriti da izdaje državu.
To su vrlo ozbiljne optužbe te ili će Putin djelovati sam – što znači da će pokrenuti represiju protiv svojih bivših saveznika – ili će biti prekasno. A to je veoma teška odluka.
Smiješno je da mu je takva odluka teža od odluke da napadne Ukrajinu. I nije donio ovu odluku. Ali vjerujem da će on, kako se približavaju predsjednički izbori, morati više da reaguje i vjerujem da ćemo svjedočiti represijama protiv njegovih bivših saveznika.
RSE: Još jedna odluka koju je mogao donijeti, ali nije, je da imenuje nekakvog nasljednika koji je na čekanju. Zašto to nije uradio?
Anin: Vjerujem da je to zbog toga što ne može da izdvoji dobru (političku) figuru. On zna da su mu klanovi razdijeljeni i da je jako teško pronaći nekoga ko će služiti svim klanovima.
Ujedno i zato što se jako plaši za svoju slobodu i život. Plaši se gubitka vlasti. Mislim da je najviše za čim žali ovih dana to što nema sina koji bi mogao postati prirodni nasljednik...
Prije pet godina napravio sam priču o njegovim tjelohraniteljima - kako su počeli dobivati pozicije u različitim agencijama, posebno u tajnim službama.
Pitao sam jednog od tjelohranitelja: "Zašto Putin to radi?" A odgovor je bio zaista jednostavan: "Zato što vjeruje tim ljudima. Ti ljudi su mu 20 godina stajali iza leđa s pištoljem i nisu ga ubili, znate?".
Pronalaženje nasljednika je zaista rizična odluka, jer kako može biti siguran da ga nasljednik neće izdati sutradan nakon što postane predsjednik? Zato se plaši, I siguran sam da će Putin krenuti u kampanju za još jedan predsjednički mandat.
RSE: Šta ova borba za vlast ili sukcesija znači za njegovu ostavštinu kojom je toliko opsjednut?
Anin: Mislim da je ovih dana postalo jasno kakva je njegova ostavština i koja će biti njegova istorijska uloga. U istoriji Rusije i svijeta, danas je jasno, on će ostati skoro kao Hitler, jedan od najgorih diktatora, jedan od ljudi koji su započeli jedan od najokrutnijih ratova u Evropi.
Želio je biti u istoriji Rusije i svijeta negdje između Petra I i Katarine Velike. Međutim, on će biti negdje između Hitlera i (bivšeg libijskog lidera Moamera) Gadafija.
RSE: Razgovarajmo o onima koji se bore za njegov tron, a počnimo s najozloglašenijim – to je svakako Prigožin. Ko je "sretni deda" kojem se Prigožin izrugivao u svojim nedavnim videima?
Je li to (načelnik Generalštaba ruskih Oružanih snaga, general Valerij) Gerasimov, kako je kasnije tvrdio, ili je to "djed iz bunkera", kako su Putina više puta nazivali od rata?
Anin: Apsolutno sam siguran da je to Putin, a ne Gerasimov.
Prije svega, "djed" je Putinov nadimak i to svi znaju. Prigožin nije slučajno odabrao taj nadimak. Tada, naravno, shvata da je Gerasimov službeno zadužen za ono što nazivaju "specijalnom vojnom operacijom", ali sve glavne odluke, naravno, donosi Putin. A odluku hoće li se Wagneru dati oružje i municiju ne donosi Gerasimov nego Putin.
Prigožin vidi Wagner kao takvu vrstu vojne grupe koja zastupa interese većine Rusa i ako Rusima zatreba, oni će tamo biti spremni. To je veoma opasna izjava i niko to nije primijetio."
A ono što je također jako važno i zanimljivo u okviru ovog rata klanova i samog Prigožina je njegova javna izjava (u istom videu)...da će oni napustiti Bahmut 10. maja. I svi su obratili pažnju samo na prvi dio ove izjave.
Ali, po mom mišljenju, zadnji dio je bio važniji. Rekao je da "ćemo otići 10. maja i čekat ćemo dok nas ruski narod ne zatreba, što vjerujemo da će se dogoditi vrlo brzo ako pogledate kako se ponašaju naši lideri."
Bilo je očigledno da je mislio na nekakvu revoluciju, državni udar ili šta već. Dakle, on vidi Wagner kao takvu vrstu vojne grupe koja zastupa interese većine Rusa, i ako Rusima zatreba, oni će tamo biti spremni.
To je vrlo opasna izjava i niko to nije primijetio. Ali vjerujem da Putin i njegovi ljudi u Kremlju zaista čitaju između redova.
RSE: Ako je tako, može li Putin zaista da priušti sebi da se Prigožin izvuče s ovim? Postojala je i ta druga izjava u kojoj je rekao nešto u smislu: "Trebali bismo da smanjimo naše gubitke, da konsolidujemo naše dobitke i zamrznemo rat u Ukrajini." Ljudi u Rusiji su zatvarani za mnogo manje.
Anin: Apsolutno. Opet, ove izjave slabe Putinovu moć... Veoma je interesantno, jer su jako ovisni jedni o drugima. Prigožin je zadužen za 50.000 ljudi na najvažnijem dijelu fronta. Ako odu, znate, to će biti kraj rata - ili će to biti veoma ozbiljan poraz ruske vojske.
Prigožin zavisi o Putinu jer se (njegovi plaćenici) ne mogu boriti bez municije, bez oružja. Tako da vjerujem da Putin više od (ukrajinskog predsjednika Volodimira) Zelenskog sanja da Prigožin tamo umre - to bi bilo najbolje rješenje njegovog problema.
RSE: Šta to govori o samoj Rusiji da se bivši davitelj žena, razbojnik, a sada tip koji se šepuri okolo s maljem, bori za vrh vlasti? Ovdje imamo istorijske analogije, presedan da je Staljin bio pljačkaš banke. Ali ipak.
Kada je Putin postao predsjednik, Rusija je bila jedna od najrazvijenijih, elitnih zemalja svijeta. Gdje je danas?
Anin: Zapravo ne mislim da je bilo primjera, barem u novijoj istoriji, takve zemlje. Ponekad zatvorim oči i zamislim da sam negdje u 2007., a dolazi mi scenarist iz Hollywooda i kaže: "Vidi, evo nevjerovatne knjige ili scenarija koji kaže da Rusija počinje rat protiv Ukrajine, Putin sjedi u svom bunkeru dvije godine, glavni vojnik je bivši kriminalac koji je tukao žene i pljačkao ih.
On regrutuje desetine hiljada zatvorenika i oni bivaju ubijeni na prvoj liniji fronta bez ičega, a Rusija postaje najizolovanija zemlja, negdje između Irana i Sjeverne Koreje." Rekao bih scenaristi da je lud. Međutim, ovo je stvarnost.
Govorili smo o Putinovom nasljeđu. Kada je on postao predsjednik, Rusija je bila jedna od najrazvijenijih, elitnih zemalja svijeta.
Gdje je danas? To je takva tragedija, naravno, prije svega za Ukrajinu, ali (pogledajte) šta je Putin također učinio Rusiji: bacio je svoju zemlju desetinama i desetinama godina unazad, i ne znam koliko će zapravo vremena biti potrebno za oporavak ili da li je oporavak uopšte moguć.
RSE: Ako Prigožin zaista ima na umu nekakvu vrstu velikog plana igre, šta bi bio njegov prvi ‘prodajni’ prijedlog ruskom narodu?
Anin: Moramo priznati da je on vrlo talentovan PR tip, i već je prodavao ovu ideju sa "Pogledajte ove debele mačke iz Rublevke, najbogatijeg dijela Rusije. Izdali su državu. Šalju ti sinove na liniju fronta bez ičega. Sve su pokrali. Vaši sinovi tamo umiru. Znam kako dobiti rat, ali mi ove izdajice to ne dozvoljavaju. Ne dopuštaju nam da pobijedimo".
I Rusi to kupuju. Postaje sve popularniji. Jer on zapravo govori istinu, ili govori nešto što Rusi žele da čuju. Jer, nažalost, većina Rusa podržava rat, ili barem možda ne sam rat, ali ovih dana misle da "ako smo mi započeli rat, nema šanse da ga izgubimo. Moramo ići do kraja." A Prigožinove ideje odjekuju među Rusima.
RSE: On je također jedini koji može koliko-toliko tvrditi da ima neku vrstu uspjeha u Ukrajini, u poređenju s drugima.
Anin: Upravo tako. To kažu Ukrajinci. Tako kažu zapadni stručnjaci. I to je ono što ljudi u Rusiji govore: da je njegova privatna vojska efikasnija od službene vojske.
RSE: Imajući sve to u vidu, ko bi mogao pobijediti u ovom duelu Prigožina protiv Šojgua i Gerasimova?
Anin: To stvarno zavisi od toga šta će se desiti tokom i poslije bilo koje ukrajinske kontraofanzive. Stvari se mogu jako brzo početi mijenjati i razvijati i plašim se da smo korak do početka pravog haosa u Rusiji - osim ako Putin ne odluči povući trupe, zatvoriti zemlju, proglasiti vojnu diktaturu, uhapsiti sve svoje neprijatelje, i transformisati zemlju u pravu Sjevernu Koreju...
RSE: Ako se odluči da uradi takve stvari, da li će to moći?
Anin: U tome je stvar; Mislim da nije spreman na to, a nada se čudu. On ne radi ništa. Nekako je zaglavio u svom bunkeru. I zato je, znate, kritikovan. Ako čitate najpopularnije 'Z' kanale, oni govore: "Gdje je naš lider? Koji je naš plan? Hoćemo li pobijediti?".
Plaši se da to uradi i zato mislim da to neće ni uraditi. A s jedne strane se plašim, a s druge strane se nadam da će uspješna (ukrajinska) kontraofanziva započeti ovu vrelu borbu između elita, ovaj haos.
Zamislite situaciju u kojoj ta koalicija klanova preda šefa Putina pred Međunarodni krivični sud i obeća da će 'povući sve trupe iz Ukrajine na granicama iz 1999., dati sigurnosne garancije Ukrajini, a zauzvrat da Zapad garantuje našu sigurnost - nas i naše imovine - poništava sve sankcije; i krenimo iz početka.'"
Međutim, bojim se da tu bitku može dobiti neko još gori. I to će biti pravi izazov za Zapad. Kako će Zapad postupiti? Jer zamislite Prigožin dobije bitku, a sada je zemlja s drugim najvećim arsenalom nuklearnog oružja u rukama ozloglašenog kriminalca, kriminalca koji je još gori od Putina, ludog kriminalca, sadiste, tipa koji voli da muči i ubija ljude.
Nadam se da Zapad ima plan kako će postupiti ako neko poput Prigožina ili (Igora) Girkina (aka Igor Strelkov, koji je igrao ulogu u aneksiji Krima 2014. i podržavao naoružane separatiste u istočnoj Ukrajini) ili bilo koga drugog ko pobijedi u ratu (za vlast).
Nažalost, nema razumnih ljudi unutar elite, onih koji imaju moć. Liberali su veoma slabi. Postoje neki liberali unutar Putinovog kruga – ljudi poput (dugogodišnjeg stratega Kremlja Sergeja) Kirijenka, ljudi poput (Alekseja) Kudrina, ljudi poput (Anatolija) Čubaisa. Ali ti ljudi nemaju fizičku moć.
U propaloj državi, a po mom mišljenju Rusija je postala propala država, pobjeđuje onaj s najvećim arsenalom oružja. Te liberalne snage, kako unutar Putinovog kruga, tako i uopšteno u Rusiji, nažalost nemaju tu moć; ne mogu je koristiti.
RSE: Još jedna živopisna figura je čečenski vođa Ramzan Kadirov, "zapaženi čečenski akademik" ,kako ste ga nazvali u svom članku, koji je bio spreman zamijeniti Wagnerove trupe svojim vlastitim bataljonom Ahmat u Bahmutu. Koje bi realne ili nerealne ambicije mogao imati Kadirov u ovoj bitki za vlast?
Anin: Mislim da zapravo većina stručnjaka na neki način preuveličava njegove ambicije. Ne mislim da ima predsjedničkih ambicija.
Ako pogledate što on radi u svojoj republici, on je svoje rođake postavio na glavna mjesta u republici. To je smiješno. Mislim da je na najvažnije funkcije u Čečeniji imenovao više od 25 ili 30 članova svoje porodice.
RSE: Monarhijski pristup?
Anin: Tako je. Po mom mišljenju, on samo želi biti tu gdje je sada: vođa Čečenije, kralj Čečenije, tip koji može da radi šta god hoće u Čečeniji i da nastavi da primai državni novac. To je nevjerovatna država u državi koju finansiraju svi Rusi.
Čečenija, mislim, više od 90 posto zavisi od novca iz federalnog budžeta. Dakle, ne mislim da on ima bilo kakve druge ambicije osim samo da ostane na vlasti i umre na svom prijestolju i da svoju moći preda nekom od svojih rođaka.
RSE: Idemo onda na manje šarene figure. Imamo bezbroj klanova, poput (sekretara Savjeta bezjednosti Nikolaja) Patruševa, (milijardera Jurija) Kovalčuka, (oligarha Igora) Sečina, i tako dalje. Kako biste procijenili njihove šanse da izbiju na vrh?
Anin: Pa naravno, svi su različiti. Vjeruje se - zapravo, ja mislim da je to činjenica - da je Kovalčuk druga (najmoćnija) osoba u zemlji. On je jedan od najbližih Putinu i definitivno je on bio taj koji je znao za invaziju, a možda je on i uticao na ovu odluku. Ne znamo, ali tako misli većina stručnjaka.
Istovremeno, oni ljudi koji se smatraju najstarijim Putinovim prijateljima - poput Sečina, (izvršnog direktora odbrambenog konglomerata Rosteka, Sergeja) Čemezova, Kovalčuka - također postoje mnoge svađa između njih.
Na primjer, (čelnik Transnjefta Nikolaj) Tokarev, koji je s Putinom služio u KGB-u u Njemačkoj, stalno se svađa sa Sečinom, koji je također Putinov stari prijatelj.
U nekim slučajevima, (svađe) su rezultirale čak krivičnim postupcima protiv ljudi. Oni unutar najužeg kruga ne mogu pokrenuti krivične postupke jedni protiv drugih, tako da ono što rade je da drugi ili treći ljudi, podređeni (to rade), i to se nije promijenilo.
Izvori mi govore da su se te borbe pojačale zadnjih godinu dana jer je kolač sve manji. Oni razumiju da su rizici veći i, naravno, žele zaštititi svoj klan na najbolji način, a žele oslabiti druge klanove. Sve to se dešava iza zavjese. Ali što je najvažnije, većinu njih mi ne vidimo.
RSE: Vi ste ih u svom članku nekako podijelili u tri velika tabora. Jedan od njih bio je "krvožedan", u kojem se nalaze ljudi poput Prigožina i tako dalje.
Onda smo imali "privilegovane", koji su uključivali Putinov najuži krug, više nalik na oligarhijske, finansijsko orijentisane osobe.
A tu je bio i taj "mračni konj" - od "patriota", ljudi koji žele ukloniti gornje ešalone vlasti u Kremlju zbog korupcije i nesposobnosti, ali također žele dobiti rat.
Kako se razvija ova trka?
Anin: Najbolja opcija za Rusiju – i ne samo za Rusiju, već i za Ukrajinu i cijeli svijet – bila bi da pobijedi klan "privilegovanih".
Ono što pod tim mislim je one unutar najužeg Putinovog kruga - mislim, nema tu dobrih ljudi, svi su korumpirani, svi su umiješani u različita krivična djela - ali postoje neki od njih koji su razumniji od Prigožina ili Strelkova.
I ako koalicija tih ljudi na kraju shvati da će zaustaviti rat i da može jako brzo promijeniti sve u Rusiji - zamislite situaciju u kojoj ta koalicija klanova preda šefa Putina pred Međunarodni krivični sud i obeća da će "povući će sve trupe iz Ukrajine na granicama iz 1999., dati sigurnosne garancije Ukrajini, a zauzvrat da Zapad garanatuje našu sigurnost - našu i našu imovinu - poništava sve sankcije; i krenimo iz početka".
Vjerujem da će Zapad, koji je zaista već umoran od rata, na to pristati, jer će to značiti pobjedu Ukrajine, kraj rata i početak novog odnosa s Rusijom.
To bi zapravo bio najbolji scenarij. I stvarno se nadam da će koalicija onih koje nazivamo "privilegovanim" prije nego kasnije to shvatiti; inače će Rusija zapeti negdje između Prigožina i Strelkova. A to nije baš dobra opcija.
RSE: Šta će se desiti ako Ukrajina pobijedi na bojnom polju?
Anin: Svi se nadamo da će se to dogoditi, da će Ukrajina pobijediti na bojnom polju. To bi značilo početak haosa u Rusiji i početak tog "rata klanova" o kojem smo razgovarali... početak 'Smute' (tzv. Smutno vrijeme u ruskoj istoriji od 1598 -1612.) A onda ćemo vidjeti ko će dobiti ovaj rat.
Ne možemo da predvidimo scenarije poslije toga. Raspon je toliko širok - od potpunog haosa i transformacije Rusije u neku vrstu afričke države s bandama i stalnim borbama na ulicama do transformacije u demokratsku državu za 20 ili 50 godina. Ne znam. Zavisit će o tome ko će pobijediti u ovom ratu za prijestolje.
Facebook Forum