(Mišljenja izrečena u komentaru ne odražavaju nužno stavove RSE)
U nedjelju 20. novembra u Kataru počinje najgledaniji i najunosniji sportski turnir na planeti. Mjesec dana će FIFA Svjetsko fudbalsko prvenstvo 2022. zaokupiti pažnju publike i dominirati TV ekranima i svakodnevnim diskusijama širom svijeta.
Odigraće se ukupno 64 utakmice, uključujući 48 u grupnoj fazi. I dok će svi biti važni, pojedini mečevi će dodati određeni začin turniru. Neki iz političkih razloga, drugi zbog čistog fudbalskog rivalstva. Radio Slobodna Evropa (RSE) je odabrao pet utakmica koje morate pogledati.
Katar protiv Ekvadora - 20. novembar
Ovo je uvodna utakmica vjerovatno najkontroverznijeg Svjetskog prvenstva ikada, a posebna pažnja će biti usmjerena na domaću naciju koja će po prvi put nastupiti na Svjetskom prvenstvu. Oni će žarko željeti da prikažu osam novih blistavih stadiona i svu najsavremeniju infrastrukturu koja povezuje dvorane u maloj zalivskoj državi.
Ali, i dalje se postavljaju pitanja o cijeni u ljudima koja je plaćena za izgradnju svega toga.
Ranije ove godine, The Guardian je izvijestio da je 6.500 radnika migranata, uglavnom iz južne Azije, umrlo tokom jedanaest godina otkako je Katar nagrađen turnirom, a za mnoge smrtne slučajeve se tvrdi da su povezani s radom u lošim uslovima i na ekstremnoj vrućini.
Neki aktivisti vjeruju da je taj broj još i veći, a Međunarodna organizacija rada UN-a (ILO) je saopštila da je zemlja neadekvatno istražila i prijavila preminule radnike, te da obdukcije nisu rutinski odrađene.
Međutim, Katar je uzvratio pozivajući se na primjenu minimalne plate od 275 dolara mjesečno i ukidanje programa sponzorstva nazvanog "Kafala", za koji su mnogi tvrdili da je bio osnova prinudnog rada.
No, ima i drugih briga pred turnir.
Za homoseksualizam se u Kataru dobija kazna do tri godine zatvora, dok su ženska prava ograničena. Upitan je i način na koji je zemlji dodijeljen turnir još 2010.godine, zbog brojnih navoda o kupovini glasova i podmićivanju.
Vrijedi napomenuti da je 15 od 22 člana Izvršnog komiteta FIFA-e, koji su prije 12 godina odabrali Katar za domaćina, od tada suočeno sa krivičnim prijavama ili su izbačeni iz vodećeg tijela svjetskog fudbala, uključujući i osramoćenog bivšeg predsjednika FIFA-e Seppa Blattera.
Pitanje je kako će različiti timovi reagovati na sve to.
Nedavno je aktuelni predsjednik FIFA-e Gianni Infantino napisao pismo svim zemljama učesnicama u kojem ih je zamolio da se "fokusiraju na fudbal", i dodao da ovaj sport ne treba "uvlačiti u ideološke ili političke bitke".
Otvorene političke poruke nisu dozvoljene, ali to nije spriječilo neke timove da uoči turnira tokom zagrijavanja nose majice s raznim porukama o ljudskim pravima.
Danska će igrati u "ublaženoj" opremi u kojoj logo neće biti jasno vidljiv, jer je njen dobavljač opreme Hummel izjavio da "ne žele biti vidljivi tokom turnira koji je koštao života hiljade ljudi".
A kada Katar počne utakmicu u nedjelju, to će biti protiv tima Ekvadora za koji neki vjeruju da se nije ni trebao kvalifikovati za turnir. Tako barem smatraju fudbalski savezi Čilea i Perua koji su u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Južnoj Americi završili iza Ekvadora i propustili svoja mjesta u Kataru.
Ovo pitanje, koje je aktuelno više od godinu dana, tiče se ekvadorskog igrača Byrona Castilla. Jer, postavlja se pitanje je li on državljanin Ekvadora?
Čile i Peru tvrde da je on u stvari rođen u Kolumbiji 1995. godine, a ne u Ekvadoru 1998. kako stoji u njegovom službenom dokumentu, i da bi Ekvadoru trebalo oduzeti bodove za korištenje igrača tokom kvalifikacija koji zapravo nije njen građanin.
Saga je okončana ranije ovog mjeseca kada je Sud za sportsku arbitražu (CAS) presudio da je on zaista rođen u Kolumbiji 1995. godine, ali pošto je nacionalnost igrača definisana nacionalnim zakonom i Ekvador priznaje Castilla kao državljana Ekvadora, mogao je igrati za njih, a Ekvador je mogao dobiti svoje mjesto na Svjetskom prvenstvu.
Međutim, time su dobili šamar zbog upotrebe dokumenta koji sadrži lažne podatke i počeće kvalifikacije za naredno Svjetsko prvenstvo uz oduzimanje tri boda.
Na kraju, Ekvador nije odabrao Castilla za Svjetsko prvenstvo, najvjerovatnije da bi u legalnom smislu igrao na sigurno.
Zato se sa sigurnošću može reći da će prva utakmica Svjetskog prvenstva biti nadrealna na mnogo načina.
Španija protiv Njemačke - 27. novembar
Teškaški okršaj grupne faze između dva fudbalska giganta i njihovih ukupno pet pobjeda na Svjetskom prvenstvu. Ali, to je takođe utakmica između dvije zemlje koje žele da ponovno daju najbolje što imaju za pobjedu nakon nekoliko mršavih fudbalskih godina.
Osim eventualno aktuelnih svjetskog prvaka Francuske, malo je zemalja koje su definisale i dominirale ovim vijekom kao La Furia Roja (Crvena furija) i Die Mannschaft (Tim).
Prvi su pomeli skoro sve pred sobom između 2008. i 2012. godine, osvojivši dva uzastopna Evropska prvenstva i Svjetsko prvenstvo 2010. svojim dodavanjem i tika-taka stilom orijentisanim na posedovanje lopte, dok je Njemačka prekinula špansku dominaciju svojom moćnom pobjedom na Svjetskom prvenstvu 2014.
Još uvijek ima nekoliko igrača iz tih svjetskih osvajačkih timova, ali ovi timovi sada traže novi identitet i nove načine da se ponovo proslave.
A na onome što će vjerovatno biti posljednje Svjetsko prvenstvo za dvojicu najvećih fudbalera 21. vijeka– Argentinca Lionela Messi-ja i Portugalca Cristiana Ronalda – nagovještaj budućih zvijezda će se u potpunosti iskazati kada se Nijemci i Španci suoče na terenu u Kataru.
Obratite pažnju na tinejdžerske senzacije Pedri (19 godina) i Gavi (18 godina) u španskom veznom redu, dok će Jamal Musiala (19) i Youssoufa Moukoko (17) ponuditi Nemcima nadu i uzbuđenje za dalji plasman.
Srbija protiv Švajcarske - 2. decembar
Na prvi pogled ovo izgleda kao prilično obična utakmica u kojoj učestvuju dvije pristojne, ali prilično nespektakularne evropske ekipe.
Da li ste znali da su dvije najveće švajcarske zvezde – Granit Xhaka (koji je kapiten švajcarske reprezentacije) i Xherdan Shaqiri porijeklom kosovski Albanci?
No, da li ste znali da su dvije najveće švajcarske zvezde – Granit Xhaka (koji je kapiten švajcarske reprezentacije) i Xherdan Shaqiri porijeklom kosovski Albanci?
Nema sumnje da će ova utakmica biti pikantna, možda čak i više s obzirom na to da je to posljednja utakmica u grupi, što obično znači da se igra na sve ili ništa kako bi se ušlo u doigravanje.
Tu je, naravno, i prethodni susret: ove dvije reprezentacije su se srele na Svjetskom prvenstvu u Rusiji 2018. godine, u možda politički najopterećenijoj utakmici tog turnira.
Shaqiri je nosio kopačke sa izvezenom zastavom Kosova, a bilo je izvještaja o antialbanskom skandiranju srpskih navijača koji su nosili majice ratnog zločinca Ratka Mladića tokom utakmice.
Tada su Xhaka i Shaqiri igrali ključne uloge, obojica su postigli golove u dramatičnoj pobjedi od 2-1. Na jednoj od fotografija su obojica slavila gestom dvoglavog orla – imitirajući rukama taj nacionalni simbol Albanaca, što Srbija smatra "uvredljivim".
FIFA je obojicu kaznila sa po 10.000 švajcarskih franaka za ono što su naveli da je "nesportsko ponašanje".
Treba gledati "revanš" u Kataru koji će se odigrati u pozadini nedavnih napetosti na sjeveru Kosova.
Gana protiv Urugvaja - 2. decembar
Nekoliko sati prije susreta Srbije i Švajcarske, igra se još jedna ljuta utakmica. Ali, ova je u potpunosti povezana sa fudbalom.
Da bismo razumjeli kontekst, moramo se vratiti na Svjetsko prvenstvo 2010. u Južnoj Africi – prvo ikada organizovano na afričkom kontinentu. Većina je željela da afrički tim, bilo koji afrički tim, na turniru prođe dobro.
Nakon što je domaćin ispao već u grupnoj fazi, a ostale afričke nacije su suočene sa istom gorkom sudbinom, jedini tim sa kontinenta koji je ostao u doigravanju bila je Gana.
Savladali su SAD nakon produžetaka u osmini finala, a onda se suočili sa Urugvajem u četvrtfinalu. Uprkos tome što su dali neke od sjajnih pojedinačnih igrača, često igrajući glavne uloge u evropskom klupskom fudbalu, nijedan afrički tim nije prošao dalje od četvrtfinala na Svjetskom prvenstvu, a najbliže su mu bili Kamerun (1990) i Senegal (2002).
Ali sada, u Africi, konačno je bilo došlo vrijeme za promjene.
Pulsirajuća utakmica je završila rezultatom 1-1 nakon 90 minuta. U završnim fazama polusatnog produžetka, Crne zvijezde – kako zovu tim iz Gane – mislile su da su nadomak pobjede.
U haotičnom nizu, igrač iz Gane je glavom uputio loptu ka naizgled praznoj mreži Urugvaja, a jedan urugvajski spoljni igrač ju je spasio rukom. Igrač? Luis Suarez. Dobio je crveni karton, a Crne zvijezde penal - kojim je njihov zvjezdani napadač Asamoa Gjan pogodio prečku.
Suarez je, prilično nesportski, slavio penal kao da je osvojio Svjetsko prvenstvo. A slavio je još više nakon što je Urugvaj na kraju dobio utakmicu na jedanaesterce, tvrdeći da je "spasio turnir".
Mnogi su ga prozvali "najomraženijim čovjekom u Africi".
Suarez je od tada nalik na omiljenog fudbalskog negativca, koji kombinuje izvanredne fudbalske momente sa suludim potezima – na primjer, odslužio je duge suspenzije zbog ujeda (!) protivnika u tri odvojena navrata, a takođe je proglašen krivim za simuliranje, varanje i nasrtaje, pa čak i rasno zlostavljanje suparničkih igrača.
Sada, 12 godina nakon te kultne utakmice, dva tima se ponovo suočavaju. A ko se sprema da igra za Urugvaj? Da, Suarez, koji sada ima 35 godina.
I usput, nijedan afrički tim još nije prošao dalje od četvrtfinala.
Iran protiv SAD - 29. novembar
Dvije nacije koje se nisu suočile oči u oči otkako je revolucija 1979. godine zbacila prozapadnog šaha, suočiće se na prvom Svjetskom prvenstvu koje je organizovano u arapskom svijetu. I to u vrijeme kada posustaju diplomatski napori da se oživi iranski nuklearni sporazum, Zapad uvodi sankcije zbog iranske vojne podrške Rusiji za rat u Ukrajini, a većina svijeta je u šoku zbog gušenja protesta djevojaka i žena od strane režima u Teheranu.
Neki kažu da se sport i politika ne miješaju, ali za ovu utakmicu je teško zamisliti kako ne bi. I ovdje postoji presedan, ali moramo se vratiti na Svjetsko prvenstvo 1998. kada su se suočili u onome što je tada nazvano "majkom svih utakmica".
Tada je sve bilo pažljivo koreografirano, navodno je iranskim igračima sam ajatolah zabranio da dođu do američkog tima radi tradicionalnog rukovanja prije utakmice, pa su umjesto njih prišli Amerikanci, dok su im Iranci predali bijele ruže.
Svih 22 igrača su potom pozirali za zajedničku fotografiju. Utakmica je prošla bez incidenata i završila pobjedom Irana od 2-1, njihovom prvom pobjedom na Svjetskom prvenstvu.
Mjesec dana kasnije odigrali su prijateljsku utakmicu u Americi, a neki su tvrdili da su fudbaleri za 90 minuta postigli više nego diplomate decenijama.
Ovog puta će napetost i dalje biti prisutna, ali fokus će biti na tome kako će iranski tim odgovoriti na sva previranja.
Neki, uključujući aktiviste za ljudska prava, tražili su da se oni potpuno izbace sa turnira zbog toga što se dešava u zemlji, a isto je tražio i ukrajinski fudbalski savez zbog podrške Teherana Kremlju.
Malo je vjerovatno da će se to dogoditi. Ali, pazite na znakove i među igračima i među gledaocima.
Neki su pozvali da se na stadionima pjeva ime Mahse Amini, 22-godišnjakinje koja je umrla u septembru dok je bila u policijskom pritvoru zbog toga kako je nosila maramu.
U znak prkosa, samo nekoliko iranskih igrača pjevalo je himnu u svojoj posljednjoj prijateljskoj utakmici prije Svjetskog prvenstva protiv Nikaragve prošle sedmice.
Ovo je igra u kojoj će biti teško izbjeći političku simboliku svih vrsta.
Facebook Forum