Grupa ljudi jurila je prašnjavim putem prema istrošenom bijelom minibusu parkiranom pokraj bombardovane škole u selu u regiji Herson, podijeljenom između kontrole ukrajinske i ruske vojske, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.

"Neka uđu žene i djeca; muškarci će morati pričekati", vikao je Sergej Skorjik, bivši vojnik zadužen za evakuaciju civila preko linije fronta u ovom području, dok je prvi od njih uskakao u vozilo.

Vodeni pojas svjetlucao je na kraju ulice. Ljudi koji su uskočili u minibus upravo su napustili Kačkarivku, selo s druge strane, probijajući se preko ruševina onoga što je nekada bio most, a sada je bila gomila ruševina i smrskanih vojnih vozila.

Kad se minibus odvezao s prvom grupom ljudi, visoki vojnik rekao je četvorici muškaraca koji su ostali da se sakriju pod drvo jer iznad njih je letio dron. Kako je zujanje postajalo sve glasnije i glasnije, vojnik Andrej rekao je da nije jasno je li to ukrajinski ili ruski dron.

Međutim, muškarci ispod stabla izgledali su samo blago uplašeno - njihov bijeg iz ruske okupacione zone bližio se kraju.

Prema riječima Volodimira, sredovječnog muškarca koji nije želio da se njegovo prezime objavi iz sigurnosnih razloga, u posljednja 24 sata u Kačkarivki je bilo oko 20 eksplozija. Pet dana ranije, kaže, njegovog komšiju je rastrgala granata nakon što je otišao da obavi neke radove u polju.

"Bilo je krajnje vrijeme da izađemo", rekao je Volodimir.

Suprotan pravac

U gradu Dudčani, na desnoj, odnosno zapadnoj obali rijeke Dnjepar, svakih nekoliko minuta čuli su se artiljerijski udari. Pod sve većim pritiskom ukrajinske vojske koja je napredovala, ruske trupe su se početkom oktobra povukle iz sjevernog dijela regije Herson, uključujući i dio Dudčanija. Sada se ukrajinske trupe pokušavaju probiti južnije kako bi zauzele strateški grad Herson, što bi zadalo veliki udarac kampanji predsjednika Vladimira Putina u Ukrajini.

U međuvremenu, civili koji su ostali u selima i gradovima regije Herson pod ruskom okupacijom suočavaju se sa sve strašnijom stvarnošću.

Četvorica muškaraca koji su čekali povratak minibusa opisali su kako je njihovo selo zapalo u anarhiju, s ruskim vojnicima koji su pljačkali kuće, prijetili ljudima oružjem i neprestano pili alkohol. Kako su ispričali, nekoliko ljudi u selu je oteto i još uvijek se ne zna gdje su. Dvojica mladića osuđena su na pet dana zatvora i bili su primorani da pjevaju rusku himnu jer su uzvikivali "Slava Ukrajini".

Nedavno su, rekli su muškarci, nove ruske trupe stigle u selo i sa sobom dovele tenkove i vojna vozila.

Aleksandar, čija su supruga i dvoje djece već bili u minibusu i koji je zamolio da mu se prezime ne objavljuje, rekao je da su ruski vojnici posljednjih 10 dana pozivali stanovnike Kačkarivke da odu na Krim, crnomorsko poluostrvo na jugu koji je okupirala i preuzela Rusija 2014. Neki od njih su to učinili, rekao je, uključujući načelnicu sela koju su postavili Rusi, za koju je rekao da stanovnici sumnjaju da je sa sobom odnijela novac iz njihovih penzionih fondova.

Također je rekao da je većina onih koji su otišli glasala za rusku aneksiju regije Herson na septembarskom referendumu koji je organizovala Moskva, dok su ga Kijev i veći dio međunarodne zajednice odbacili kao nezakonitu prevaru. Rekao je da je glasanje u Kačkarivki održano "uz prijetnju oružjem".

Ruske okupacione vlasti od sredine oktobra ulažu napore da povuku civile s teritorije koju kontrolišu na zapadnoj obali Dnjepra. Najviši ruski zvaničnik u regiji, Volodimir Saldo, rekao je krajem oktobra da je 70.000 ljudi prešlo na istočnu obalu.

Kako bi opravdali svoju kampanju preseljenja - za koju tvrde da je "humanitarnog" karaktera ali za koju Ukrajina kaže da uključuje prisilne deportacije i korištenje civila kao živih štitova - ruski zvaničnici iznijeli su tvrdnje bez dokaza da bi Ukrajina mogla koristiti "prljavu bombu" za širenje radijacije u regiji ili dizanje u zrak velike brane na Dnjepru kako bi poplavila gradove i sela.

Ali više od 50 ljudi koji su 30. oktobra napustili Kačkarivku odlučili su da krenu u suprotnom pravcu. Bijeli minibus bio je na putu za Krivij Rih, grad koji je pod kontrolom Ukrajine na sjeveru, a ljudi koji su stajali u redu da uđu bodrili su, plakali i u nekim slučajevima ljubili ukrajinske vojnike koji su ih vodili preko bombardovanog sela.

"To ne bi bilo moguće da Rusi nisu toliko korumpirani", rekao je Skorjik, koji je organizovao evakuaciju iz Dudčanija u Krivija Rih. Nekoliko ljudi iz Kačkarivke reklo je da je svaki platio 2000 ukrajinskij hrivnji (54 dolara) ruskim vojnicima da ih puste da napuste selo. Komšije s automobilima potom su ih odvezli do srušenog mosta u gradu Dudčani, gdje ih je s druge strane čekao minibus.

"Ruski vojnici rekli su da (odlazimo na teritoriju pod kontrolom Ukrajine) na vlastitu odgovornost", rekla je Tatjana, evakuisana osoba koja nije htjela otkriti svoje prezime iz sigurnosnih razloga. Jedan od muškaraca koji su stigli u Dudčani s otvorenom ranom na glavi koju mu je ukrajinski vojnik zavojem zamotao.

Na putu

Skorjik, bivši vojnik i bivši upravnik obližnjeg rezervata prirode Kamjanska Sič, vodi evakuacije od aprila. Gotovo svaki dan, on i Eduard Laktionov, koji je radio kao automehaničar prije ruske invazije na Ukrajinu u februaru, jure neravnim putevima regije Herson kako bi pomogli civilima da pobjegnu od ruske okupacije i isporučili humanitarna pomoć - hranu, lijekove, kućne potrepštine - stanovnicima sela na prvoj liniji.

Njihov rad organizuje dobrotvorna organizacija koju finansira zamjenik regionalnog vijeća Hersona Ihor Josipenko, vlasnik poljoprivrednog preduzeća koje je radilo u Kačkarivki prije ruske invazije. Prije nego što su počele intenzivne borbe i ruske deportacije, rekao je, njegove veze s lokalnim stanovništvom omogućile su mu da pomogne brojnim civilima da se izvuku na sigurno.

Skorjik i Laktionov dolaze iz dijelova regije Herson koji su trenutno pod ruskom okupacijom: Nova Kakhovka i susjedno selo Kozatske. Skorjik je uspio izvući svoje roditelje iz svog grada samo nedelju dana ranije, rekao je, dok su Laktionovljevi roditelji ostali u svom selu; žena i djeca su mu u inostranstvu, u Velsu.

Tokom putovanja u Dudčani, dvojica muškaraca prošla su kroz ukrajinske vojne kontrolne punktove nakon čisto simboličnih provjera a dočekali su ih lokalni službenici Službe bezbjednosti Ukrajine (SBU). Nosili su maskirne vojne uniforme, iako zvanično nisu vojnici.

Dok su se približavali liniji fronta - vozeći se putem izrovanim artiljerijskom vatrom, pokraj izgorjelih ruskih i ukrajinskih tenkova i vozila koja su ležala sa strane - nervozno su pušili elektronske cigarete i pijuckali kafu kupljenu nekoliko minuta ranije na benzinskoj pumpi.

"Jučer je ovdje djelovala ruska avijacija", rekao je Laktionov, koji je bio za volanom, dok se automobil punio gustom parom koja miriše na žvakaću gumu.

Na putu za grad Dudčani zaustavili su se u selu Červone kako bi podijelili preko 40 paketa humanitarne pomoći. Njihov dolazak izmamio je širok osmijeh na lice Kolje, osmogodišnjeg dječaka s plastičnim mitraljezom u rukama. Njegova majka, Jana Čaban, rekla je da je njegov otac, koji se borio u ratu koji je izbio 2014. između militanata koje podržava Rusija i ukrajinskih snaga u Donbasu, dalje na istoku, otet u junu i da se od tada nije čula s njim.

Oslobođen prije tri sedmice, Dudčani je sada blizu prve linije fronta i često je bombardovan - ponekad kasetnim i fosfornim bombama uz obične artiljerijske granate, tvrde stanovnici.

Jedna od stanarki, Tatjana Derkač, pružila je svoj mobilni telefon i rekla da je ukrajinskoj strani redovno slala informacije o kretanju ruskih trupa.

"Plašila sam se, naravno" - rekla je. "Ali ovi neljudi radili su ovdje što su htjeli."
Skorjik i Laktionov kažu da osim evakuacije civila također pomažu ukrajinskim snagama da uoče ruske ciljeve.

"Ovdje je fotografija 'orka' kojeg su naši momci upucali prije dva dana kada smo izvodili ljude", rekao je Skorjik, koristeći pogrdan izraz dok je zumirao rupu od metka u glavi poginulog ruskog vojnika.

"A ovdje možete vidjeti kolekciju ruskih koordinata koje sam poslao svojim prijateljima u vojsci", dodao je i pokazao snimke lokacija na Google Mapsu.

Nakon dugog i napetog dana, bijeli minibus je navečer stigao u Krivij Rih. Evakuisani iz Kačkarivke koji su izašli; izgledali su umorno ali i rasterećeno. Iz vozila je izašlo malo dijete i povratilo na trotoar.

"Pojeo je previše čokolade", rekla je njegova majka.