Otkad su u julu prošle godine hiljade Kubanaca u najvećim protestima u posljednjih nekoliko decenija izašle na ulice nezadovoljni nestašicama i manjkom građanskih sloboda, ekonomska kriza se dodatno pogrošala uz sve jaču represiju i nagli porast emigracije, pišu svjetski mediji.
'Zatvor ili progon'
Godinu dana nakon što su Kubanci izašli na ulice u jednom od najvećih protestnih pokreta otkako je komunistička vlada preuzela vlast prije šest decenija, stotine demonstranata još uvijek je u zatvoru, dok je desetine hiljada pobjeglo od represije i neimaštine, piše Njujork tajms (The New York Times).
Ekonomski uslovi su se samo pogoršali od frustracije zbog najgore finansijske krize koja je pogodila zemlju od 1990-ih, koja je uz zahtjeve za političkim i društvenim promjenama, podstakla demonstracije prošlog jula.
Grupe za ljudska prava kažu da su neki od uhapšenih tokom i nakon protesta bili mučeni i da su mnogi osuđeni na duge zatvorske kazne nakon nepravednih suđenja.
U izvještaju organizacije Hjuman rajts voč (Human Rights Watch) objavljenom u ponedjeljak (11. jula) na osnovu intervjua sa više od 170 ljudi, dokumentovani su slučajevi "arbitrarnog pritvora, krivičnog gonjenja opterećenog zlostavljanjem", pa čak i torture. U izvještaju se također navodi da je vlada nije riješila probleme koji su izazvali proteste doveo do masovnog egzodusa sa ostrva.
Otprilike polovina od 1.400 ljudi koje su snage sigurnosti pritvorile nakon prošlogodišnjih demonstracija i dalje je bilo iza rešetaka do 1. jula, uključujući nekoliko osoba mlađih od 18 godina, pokazuju podaci Kubaleksa (Cubalex), lokalne grupe za ljudska prava.
Kubanska migracija u Sjedinjene Države dostigla je, ukazuje američki list, najviši nivo u četiri decenije: između januara i maja, više od 118.000 Kubanaca je bilo pritvoreno na južnoj granici, u poređenju sa 17.400 u istom periodu prošle godine. Skoro 3.000 Kubanaca presretnuto je na moru od oktobra.
"Ovo je najveći trenutak represije na Kubi barem u ovom vijeku", rekao je Huan Papier (Pappier), viši istraživač u Hjuman rajts voču, naglasivši da "kome se ne sviđaju pravila koja nameće režim, ima dvije mogućnosti: zatvor ili progon".
Bježanje s ostrva
Godinu dana nakon što je masovni protest potresao Kubu prošlog 11. i 12. jula, mnogi koji su izašli na ulice sada su prebjegli, pridružujući se jednom od najvećih egzodusa sa ostrva otkako je Fidel Kastro (Castro) pokrenuo revoluciju 1959. godine, napisao je Vašington post (The Washington Post).
Neki od njih su aktivisti koji su privođeni, maltretirani i kojima je prijećeno. Drugi su nastavnici, poljoprivrednici i roditelji male djece koji su odlučili da im je bolje da odu jer je ekonomija nastavila da propada a država nije pokrenula značajne reforme.
Više od 140.000 Kubanaca privedeno je u SAD na granici s Meksikom od 1. oktobra, pokazuju podaci američke carinske i granične zaštite, obično nakon dugih putovanja koja počinju skupim letom za Managuu, dok siromašniji bježe morem.
Egzodus ima negativne posljedice po komunističku državu u vrijeme kada je priraštaj najmanji u posljednjih šest decenija. To također predstavlja izazov za opoziciju, jer neki od najglasnijih lidera za promjene bježe sa ostrva.
S druge strane, ističe list, novopridošlice u Majamiju teško prolaze i većina mora čekati mjesecima da se prijave i dobiju odobrenje za zapošljavanje.
Vilfredo Alen (Wilfredo Allen), advokat u Majamiju, kaže da dobija 20 do 30 imejlova dnevno od ljudi koji razmišljaju o odlasku s Kube, čekaju na granici ili su već u Sjedinjenim Državama. Pokret naziva "nezaustavljivim", dodajući da je svaki Kubanac s kojim je radio bio mlad. "Odlaze jer nemaju nade", kaže.
Nestašice, inflacija, sankcije
Od jula prošle godine, kada su kubanske ulice i javni trgovi bili ispunjeni hiljadama demonstranata koji su izrazili negodovanje uslijed nestašice i loše političke situacije, ekonomska kriza na Kubi, uprkos određenim promjenama, ne jenjava, ukazuje Asošiejtid pres (The Associated Press).
Vlada Komunističke partije napravila je značajne promjene u ekonomskoj politici, dozvolivši otvaranje malih i srednjih privatnih preduzeća, dok je ublažavanje mjera uvedenih za vrijeme pandemije COVID-19 omogućilo postepeno oživljavanje ključne turističke industrije.
Ipak, Kuba je prošle godine zabilježila samo 573.000 stranih posjetilaca, što je manje nego 2019. kada je zabilježeno 4,2 miliona posjetilaca.
Također, dodaje Asošiejtid pres, na Kubi ljudi i dalje čekaju u dugim redovima za gorivo i hranu, cijene i dalje rastu, a nestanci struje su uobičajeni nakon ekonomskog pada izazvanog pandemijom od 11 odsto u 2020. i slabog oporavka od dva odsto u 2021.
Nekada moćna industrija šećera proizvela je samo 480.000 tona u posljednjoj berbi, nešto više od polovine planirane proizvodnje i nedovoljno je za ispunjavanje inostranih ugovora.
Međutim, dodaje Asošiejtid pres, možda je najteži udarac za većinu Kubanaca inflacija koja je uslijedila nakon eliminacije starog dvovalutnog sistema u zemlji – reforma o kojoj se dugo raspravljalo i koja je konačno stigla usred drugih kriza. Dok se novi pezos zvanično trguje po 24 za dolar, cijene na ulici kreću se od 100 prema jedan.
Kubanska ekonomija također je i dalje pritisnuta američkim sankcijama. Iako je američki predsjednik Džo Bajden (Joe Biden) ublažio neke, poput dozvole stanovnicima SAD-a da šalju više novca rodbini na Kubi, on je bio spor u provedbi svojih predizbornih obećanja da će poništiti mnoga druga ograničenja koja je nametnuo bivši predsjednik Donald Tramp (Trump).
To je možda dodatno odgođeno zbog hapšenja demonstranata i gušenja protesta koje je sprovodila kubanska vlada, što je, prema ocjeni AP, pokvarilo atmosferu za bilo kakve ustupke Vašingtona.
Kako je počelo?
Najveći antivladini protesti koji su se održali na Kubi od revolucije 1959. započeli su čestim nestancima struje, zbog čega su 11. jula prošle godine najprije stanovnici malog grada San Antonio de los Banjos izgubili strpljenje i izašli na ulice, a potom i hilljade Kubanaca širom ostrva, ističe CNN.
Zahvaljujući prenosima uživo putem društvenih mreža, demonstracije su se proširile čak i na male gradove i mjesta gdje je, dodaje CNN, više konja i zaprega na ulicama nego automobila. Jedni su negodovali zbog nedostatka hrane i lijekova, drugi su osuđivali visoke zvaničnike i pozivali na veće građanske slobode.
Gnjev Kubanaca je bio sve veći jer je nestašica hrane i lijekova, koja je već uobičajena pojava na Kubi, postajala sve gora. Dok kubanski zvaničnici odavno okrivljuju američke sankcije za nevolje na ostrvu, demonstranti su prošlog jula, naglašava CNN, direktno protestovali protiv vlastite vlade zbog pogoršanja uslova života.
Nakon što kubanska vlada suočila s najvećim unutrašnjim izazovom da zadrži vlast u posljednjih nekoliko decenija, uslijedila su suzbijanja i hapšenja. Kubanski zvaničnici kažu da su mnogi od uhapšenih demonstranata bili delinkventi i "kontrarevolucionari".
Do danas, kubanski tužioci kažu da su osudili i osudili blizu 500 ljudi u vezi sa prošlogodišnjim protestima, u najvećim masovnim suđenjima na ostrvu u posljednjih nekoliko decenija.
S druge strane, međunarodne organizacije za ljudska prava optužuju kubansku vladu da koristi tužilaštvo kako bi zastrašila Kubance i tako spriječi održavanje novih protesta.
Međutim, dodaje CNN, dok pandemija, američke sankcije i spori tempo reformi i dalje pogađaju kubansku ekonomiju, čini se da zvaničnici na ostrvu shvataju da bi se, uprkos žestokim akcijama prošle godine, moglo dogoditi još protesta u bilo kojem trenutku.
Kada su u junu ove godine stotine kubanskih studenata na univerzitetu u gradu Kamagvej započele noćne demonstracije nakon nestanka struje u njihovom domu, kubanski zvaničnici brzo su ponovo upalili svjetla.
Facebook Forum