Piše: Tatar-Bashkir servis RSE-a Idel.Realities
"Sjećam se da je bilo vruće. I bilo je puno voća", rekla je Adelia, 23-godišnja studentica završne godine univerziteta iz ruske Republike Tatarstan, kada su je pitali o odmorima u djetinjstvu kada je s porodicom odlazila u posjete djedu i baki u regiji Zaporožja na jugu Ukrajine, piše redakcija Radija Slobodne Evrope (RSE) na engleskom jeziku.
Sada su telefonski razgovori s roditeljima njene majke često isprekidani zvukom eksplozija granata u pozadini. Teško je govoriti o bilo čemu osim o ratu, rekla je.
Ali, teško je govoriti i o samom ratu. Adelijina ukrajinska baka je sigurna da granatiranje dolazi od ruskih snaga, dok njen deda, po nacionalnosti Rus, krivi ukrajinsku vojsku.
"Moj djed kaže da pokušavaju izbjeći razgovor o politici kako se ne bi svađali", rekla je Adelia. "Oni su fokusirani na preživljavanje."
Adelijina šira porodica jedna je od miliona koji su na granici između dvije zemlje i duboko su pogođeni od početka ruske invazije na Ukrajinu 24. februara. Njeno ime i imena svih njenih rođaka promijenjeni su za potrebe ovog teksta jer postoji strah od mogućih posljedica zbog iskrenog razgovora o ratu u Ukrajini.
"Podjele u mojoj porodici postaju sve izraženije", rekla je Adelia.
Pored bake i djeda, Adelia ima tetku, ujaka i rođaka koji su živjeli u Kijevu kada je počeo rat. U prvim danima rata, Adelijina tetka i rođak potražili su utočište u inostranstvu i završili u Njemačkoj. Muškarcima nije bilo dozvoljeno da napuste zemlju, pa je Adelijin ujak ostao u glavnom gradu.
"Nije pozvan u vojnu službu i nema želju da se dobrovoljno prijavi", rekla je Adelia, dodajući da je i dalje relativno siguran u Kijevu.
Ona je rekla da su ovi rođaci dugo sanjali da emigriraju u Evropu i da će se najvjerovatnije potruditi da ostanu van Ukrajine.
Adelijini rođaci po očevoj strani žive u Rusiji. Jedan od njih je oficir ruske vojske, čija je jedinica u januaru prebačena na ukrajinsku granicu. Adelia je rekla da on nije mogao da podijeli svoje lično mišljenje o ratu.
On sam nije u zoni borbenih dejstava, iako je u Ukrajini. Njegov posao je, kaže Adelia, da organizuje repatrijaciju tijela ruskih vojnika poginulih u akciji.
"Kaže da ima puno tijela. Dovoze ih 200 ili 300 dnevno", rekla je ona – cifre koje otprilike odgovaraju američkim navodima da je u dvomjesečnom ratu poginulo više od 10.000 ruskih vojnika. Ruska vojska nije objavila broj poginulih od 25. marta, kada je saopšteno da je ubijeno 1.370 njenih vojnika.
Prizori tijela vojnika doveli su njenog rođaka do suza, "prvi put nakon mnogo godina", rekla je Adelia.
"Sigurni smo da će se iz rata vratiti kao potpuno drugačiji čovjek", rekla je ona za Idel.Realities za RSE-a. "Ovo su prve prave borbene operacije u kojima je učestvovao."
U Rusiji, njegov povratak očekuju žena i troje male djece. Djeci je rečeno da je odsutan "poslovno".
Rat je uticao i na Adeliji. Studira na institutu povezanom s državnom agencijom u velikom ruskom gradu. Ona zna da studenti mogu biti izbačeni sa bilo kojeg ruskog univerziteta zbog izražavanja protivljenja ratu i strahuje da bi kazne mogle biti još oštrije za studente instituta poput njenog koji imaju zadatak da pripremaju državne službenike.
Stoga pažljivo pristupa objavama na društvenim mrežama i drži pognutu glavu.
"Neću ići ni na kakve demonstracije ili proteste", rekla je.
"Prije ili kasnije, ovaj rat će se završiti", filozofski je rekla. "Najvjerovatnije će se sukob vratiti u tinjajuće stanje. Međutim, odnosi između naše dvije zemlje definitivno više neće biti isti."
Strahuje da se njena porodica nikada neće oporaviti.
"Situacija je nemoguće teška kada su članovi vaše porodice na obje strane rata", rekla je ona. "Ali ne možemo ništa učiniti osim da se nadamo da će svi preživjeti."
"I da kuća u Zaporožju koju pamtim iz djetinjstva nije uništena", dodala je ona.
Facebook Forum