(Mišljenja izrečena u komentaru ne odražavaju nužno stavove RSE)
Još jedna izgubljena godina za Sjevernu Makedoniju u njenoj potrazi za članstvom u Evropskoj uniji (EU), dok je Skoplje zaglavljeno u istoj čekaonici kao i prethodnih godina.
No, 2022. bi mogla biti bolja, s obzirom da izgleda kako ima nade u Briselu i drugim evropskim prijestolnicama, da mala zemlja Zapadnog Balkana može, barem otvoriti pristupne pregovore.
Ipak, ako nas je nešto naučila priča o putu Sjeverne Makedonije prema članstvu u zapadnim institucijama, to je da se odjednom može pojaviti nova prepreka - u obliku druge države članice EU s prigovorima ili iznenadnih izbora negdje - što nas spriječava da sa sigurnošću kažemo kako će ta vrata iz čekaonice na dugotrajni put prema članstvu u EU biti odškrinuta sljedeće godine.
Dakle, za 2022. termin "moglo bi" je i dalje vjerodostojniji nego "trebalo bi" u vezi svega što se odnosi na nagađanja o izgledima Sjeverne Makedonije prema EU.
Faktor Bugarska
Zašto postoji dašak optimizma da Sjeverna Makedonija može krenuti naprijed sljedeće godine?
Jedan očigledan odgovor je da Bugarska sada, konačno, ima vladu nakon što su u toj zemlji u 2021. tri puta održani parlamentarni izbori, a nova vlada je iskazala neke poruke dobrodošlice.
Prvo, prihvatila je u decembru zaključke o proširenju EU, u kojima se navodi da se 27 država članica EU “raduje što skorijem održavanju prve međuvladine konferencije s Republikom Sjevernom Makedonijom, nakon što je Vijeće odobrilo pregovarački okvir."
Možda to nije rečenica koja bi ubrzala puls i ne vezuje se za neki konkretan datum, ali je korak dalje od 2020. godine, kada takav tekst nije dogovoren, a sastanak u Briselu završio je žestoko, nakon neuspjelih pokušaja i Evropske komisije i Njemačke da pomire Sofiju i Skoplje.
Bugarska i dalje ostaje pri stajalištu da Sjeverna Makedonija nije ispunila svoj dio sporazuma o prijateljstvu o kojem su se Sofija i Skoplje dogovorili 2017. godine i još uvijek je nezadovoljna onim što smatra protubugarskom ideologijom i nedostatkom napretka u zajedničkoj komisiji za istorijska i obrazovna pitanja nastala godinu dana kasnije, kako bi se bavila kontroverznim temama između dvije zemlje.
No, novi bugarski premijer Kiril Petkov dao je do znanja da sada postoji prostor za unaprijeđeni mehanizam bilateralnih pregovora u područjima kao što su socijalna i ekonomska pitanja, koja se mogu odvijati paralelno s razgovorima o istoriji i kulturi.
- Makedonsko-bugarska sporenja oko jezika
- Istoričari Makedonije i Bugarske bez dogovora o Delčevu, napredak o srednjem veku
- Skoplje i Sofija pregovaraju o brisanju termina 'bugarski' uz 'fašistički okupator'
Vijeće za nacionalnu sigurnost na kojem bi se mogao iznijeti jasniji bugarski stav trebalo bi se sastati u Sofiji 10. januara, no Petkov je do sada aludirao na mogućnost da intenzivirani razgovori sa Sjevernom Makedonijom mogu dovesti do rezultata u sljedećih pola godine.
Ovo zvuči obećavajuće, ali stvarnost se uvijek može umiješati.
Prvo se postavlja pitanje kakav će biti radni odnos sa Dimitrom Kovačevskim za koga se očekuje da će biti novi sjevernomakedonski premijer.
Način na koji će ova dvojica novajlija startati može biti presudan u sljedećim sedmicama i mjesecima, kao i njihova sposobnost da utječu na igrače u svojim zemljama koji nisu previše skloni poboljšanju susjedskih odnosa.
A postoje i druge stvari koje treba riješiti – na prvom i centralnom mjestu borba protiv pandemije, na primjer, ili u slučaju Bugarske: pokušaji da se dobije zeleno svjetlo od Brisela za plan oporavka, te da ispuni svoj ambiciozni antikorupcijski plan.
Drugim riječima, fokus na druge, neposrednije brige može jednostavno stati na put.
Međutim, ovo nije sve o Bugarskoj i njenom odnosu sa Sjevernom Makedonijom. Mnogi u Briselu misle da će se to, ako dođe do otvaranja pregovora o pristupanju EU sa Skopljem, dogoditi u junu sljedeće godine.
To nije samo imajući na umu Petkovo šestomjesečno obećanje, već bi moglo doći i nakon francuskih predsjedničkih izbora zakazanih za april.
Koliko se čeka na ulazak u Evropsku uniju?
Faktor Francuska
Pariz, koji je prije Bugarske kočio proces, navodno jer u to vrijeme vrijeme nije vjerovao u “metodologiju” proširenja EU, ali prije zato što je vlada imala na umu lokalne izbore, pokazao je da je saglasan sa zelenim svjetlom za početak razgovora tokom svog predsjedavanja EU, tokom prve polovice iduće godine.
No, vrijedi napomenuti da je to sada linija. Hoće li se promijeniti ako na ljeto u Jelisejskoj palati bude drugi predsjednik umjesto Emmanuela Macrona, ili ako on za dlaku pobijedi drugog kandidata?
I dok su sve ostale zemlje članice EU javno dale zamah u korist otvaranja pregovora sa Skopljem, bilo je dosta onih za koje se privatno činilo da im je u redu sklanjati se iza Bugarske posljednjih nekoliko godina.
Dakle, dok se Sjeverna Makedonija možda može radovati otvaranju pregovora s EU 2022., jednako će znati i da svaka država članica EU u bilo kojm trenutku u budućnosti može blokirati dalje otvaranje poglavlja o raznim pitanjima, uplićući u to čisto unutarnja pitanja, kao što su izbori.
To pokazuje koliko je krhak proces proširenja – i ostat će takav.
U 2021. godini smo saznali da za nekoliko država članica EU, uključujući Dansku, Francusku i Holandiju, nije bilo sasvim ugodno čak ni da riječ "proširenje" bude u završnoj deklaraciji samita EU-Zapadni Balkan, koji se ove jeseni održao u Ljubljani.
Ne očekujte da će oni, a možda i drugi, biti više entuzijastični u godinama koje dolaze. Za Skoplje, kao i za druge koji se u regiji nadaju Evropskoj uniji, ovo je jasno upozorenje da je svaki mali korak bliže Briselu obavijen velom onog “moglo bi” a ne “trebalo bi”.