Rijetke ilustracije koje je nacrtao istraživač koji je skicirao portrete današnje Armenije, Gruzije i Azerbejdžana prije skoro 200 godina.

Nekoliko godina prije nego što je francuski izumitelj Louis Daguerre otvorio doba fotografije u Parizu, talentovani mladi umjetnik i istraživač po imenu Frederic Dubois stigao je na Kavkaz 1831. godine sa skicom i epskom misijom pred sobom.

Dubois, švicarsko-pruski plemić, dobio je blagoslov ruskog cara Nikole I da istraži i nacrta planinsku južnu granicu Ruskog carstva. Ta regija je današnja Armenija, Gruzija i Azerbejdžan.

O njegovom životu malo se zna. Ali tokom tri godine koje je proveo putujući Kavkazom - ponekad pod optužbom da je špijun - bio je toliko vrstan crtač sa svojim olovkama i blokovima za skice da se vratio u Evropu sa dovoljno materijala za putopis kojim je ispunjeno 11 tomova. To je uključivalo pet ogromnih "atlasa" sa pregršt ilustracija.

Duboisove knjige danas su izuzetno rijetke i pažljivo se čuvaju. Godine 2017. puna zbirka njegovog putopisa sa Kavkaza prodana je na aukciji za više od 154.000 dolara. Prema izvještajima, tri toma atlasa čuvaju se u ruskim muzejima, a jedan tom o kojem kruže misteriozne priče, čuva se u maloj biblioteci u otcijepljenoj gruzijskoj regiji Abhaziji.

Radio Slobodna Evropa je uspio doći do tri skenirane ilustracije atlasa iz Nacionalne parlamentarne biblioteke Gruzije. Zahvaljujući osoblju te biblioteke, ove fascinantne slike Kavkaza koje pokazuju kako je izgledao prije gotovo 200 godina su kristalno jasne.

*Lokacije su označene prema trenutnim granicama na Kavkazu

Maghakian tvrdi da je čak i neumorni Dubois možda bio zatrpan količinom detalja koje je trebao skicirati u složeno izrezbareno kamenje poznato kao hačkari.

"Ono što je umjetnik uradio je da pokaže samo jedan od nekoliko hiljada hačkar, kako bi pomogao gledaocu da ga više cijeni", kaže Maghakian. "Mora da je bilo iscrpljujuće iskustvo stajati usred najveće svjetske šume hačkara i pokušati je skicirati."

Dubois opisuje katedralu kao "spoj bizantijskog i armenskog stila".

U sažetku opisa koji bi mogao uznemiriti neke gruzijske čitaoce, umjetnik je tvrdio: "Bizantijski stil usvojen je za enterijer, dok je eksterijer bilo imitacija armenskog stila".

Čini se da je Dubois bio očaran ovim mostom, opisujući njegova "dva balkona ovješena nad rijekom", omogućujući "uživanje u svježini njene struje".

"Prije je tamo postojalo selo koje je kralj osnovao kako bi putnici mogli pronaći hranu", napisao je istraživač. "Danas tu nema ničega, nema sela, nema karavan-saraja. Ostao je samo most. Njegova dužina je 400 stopa, a širina 14 stopa".

"Seriju crteža zatvaram spomenicima u armenskom stilu sa armenskom crkvom, koja je izgrađena na vrhu grada Ahalcihea, na mjestu gdje su se Turci najjače branili prilikom zauzimanja grada 1828. godine", napisao je Dubois. "Rupe koje se mogu vidjeti na zidovima načinili su topovi tokom opsade grada."

Dubois se vratio u Evropu 1834. Nakon objave njegovih knjiga o toj regiji, dobio je zlatnu medalju Francuskog geografskog društva i Orden svetog Stanislava. Ruski car mu je takođe poklonio veliki iznos novca. Svoje posljednje godine proveo je na arheološkim istraživanjima širom Evrope. Umro je 1850. godine u 51. godini.