Najbitnije je da su osuđeni i da je kroz ovu presudu dokazano da je Srbija učestvovala u ratu i počinila agresiju na Bosnu i Hercegovinu (BiH), kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida, komentirajući iz Haga presude bivšem šefu Službe državne bezbjednosti (SDB) Srbije Jovici Stanišiću i nekadašnjem komandantu Jedinice za specijalne operacije Franku Simatoviću Frenkiju.
Stanišić i Simatović su osuđeni u prvostepenoj presudi, 30. juna na po 12 godina zatvora zbog pomaganja i podržavanja progona, ubistva, deportacije i prisilnog premiještanja muslimana i Hrvata iz Bosanskog Šamca, u proljeće 1992. godine. Utvrđeno je da je zločine u toj opštini, na sjeveru Bosne i Hercegovine, počinila specijalna jedinica srpskih snaga – Crvene beretke, koja je bila pod kontrolom Stanišića i Simatovića.
Tokom izricanja presude Stanišiću i Simatoviću, sud je opisao zločine koji su počinjeni na teritoriji te opštine, nakon što su srpske snage, uključujući i paravojne formacije, zauzele opštinu u aprilu 1992. godine.
"Širom opštine počinjena su brojna zlodjela protiv nesrpskog stanovništva, uključujući pljačkanja, silovanje i uništavanje vjerskih objekata i spomenika kulture. Srpske snage su proizvoljno zatvarale bosanske Muslimane i bosanske Hrvate, u najmanje šest zatočeničkih objekata u opštini Bosanski Šamac, gdje su zatočenici držani u nehumanim uslovima, podvrgavani prisilnom radu i teškim zlostavljanjima, čestim premlaćivanjima i mučenju i ubijani", naveo je predsjedavajući sudija Barton Hol.
Također je pomenut i ratni zločin počinjen početkom maja 1992. godine u selu Crkvina, gdje je ubijeno 16 bosanskih muslimana i Hrvata.
"Većina nesrpskog stanovništva je bila prinuđena da napusti opštinu", navedeno je.
Amir Mehmedović, predsednik Udruženja logoraša iz Bosanskog Šamca za RSE kaže kako se nadao ovakvom ishodu presude. Sud je jedino za zločine u Bosanskom Šamcu utvrdio krivicu Stanišića i Simatovića.
"Značiće nam mnogo, bar da neka pravda postoji, mada to nije ništa za ono što je narod doživio, ali eto, bar smo nešto doživjeli", kaže Mehmedović.
Kandić: Presudom smo bliži potpunijoj istini o odgovornosti Srbije
Presuda Stanišiću i Simatoviću je prva presuda u kojoj je nekadašnjim zvaničnicima Srbije utvrđena odgovornost za pomaganje u ratnim zločinima u Bosni i Hercegovini.
Utvrđivanje onog što se događalo u Bosanskom Šamcu je najjači utisak za Natašu Kandić, koordinatorku REKOM-a nakon izricanja prvostepene presude Stanišiću i Simatoviću.
Ona kaže da je sud, utvrđujući da je izvršavanje progona, ubistava, deportacija i prisilnog premještanja u Bosanskom Šamcu, bilo organizovano, te da je glavnu odgovornost pripisao Službi državne bezbjednosti Srbije.
"Sada nema izgovora da se Slobodan Milošević ne nalazi na listi među učesnicima udruženog zločinačkog poduhvata i da su Stanišić i Simatović doprineli ostvarenju ciljeva udruženog zločinačkog poduhvata - stvaranju homogenih srpskih teritorija bez stanovništva koje pripada nekim drugim nacionalnim grupama", rekla je Kandić za RSE.
Dodala je kako je ovom presudom načinjen korak koji vodi potpunijoj istini o tome šta se događalo tokom rata.
Zvanični Beograd za sada je bez reakcija na osuđujuću prvostepenu presudu bivšim čelnicima Službe državne bezbjednosti Srbije. Zvaničnici Srbije se nisu oglašavali ni uoči izricanja presude Stanišiću i Simatoviću.
Srebreničke žrtve: Srbija se ne može oprati od odgovornosti
U prvostepenoj presudi se navodi da je Pretresno vijeće utvrdilo da Tužilaštvo nije dokazalo krivicu Stanišića i Simatovića za zločine u još pet opština u Bosni i Hercegovini, kao i u Hrvatskoj, odnosno Kninskoj Krajini i Istočnoj Slavoniji od 1991. do 1995. godine.
Munira Subašić, predsjednica Udruženja „Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa“ u Hagu je prisustvovala izricanju presude. Za RSE kaže da, mada nisu osuđeni za zločin nad zarobljenim Srebreničanima, ključno je što je dokazana uloga Srbije.
„Srbija se ne može oprati i od danas ne mogu reći da nisu odgovorni da nisu planirali, da nisu slali svoje ljude da nisu bili okupirali BiH i da nisu htjeli da naprave veliku Srbiju“, kaže Subašić za RSE.
Slično misle i u političkim krugovima u Bosni i Hercegovini.
Presuda Stanišiću i Simatoviću, jasno ukazuje da je obavještajni vrh tadašnje susjedne države imao aktivno učešće u ratnim zločinima u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, stav je člana Predsjedništva BiH Željka Komšića.
„Ova presuda ima svoj pravni sadržaj, ali je jednako važan i onaj politički dio, jer ona zapravo govori kako izgleda na terenu ideja bilo kojeg velikodržavnog projekta, bez obzira da li se to zove 'Velika Srbija' ili 'Srpski svet' kako to neki danas plasiraju u javnost. Zapravo je ovo presuda tim velikodržavnim projektima“, naveo je Komšić.
I Šefik Džaferović, član Predsjedništva BiH smatra kako je najveći značaj presude „što je još jednom pred institucijama međunarodne pravde potvrđeno postojanje sveobuhvatnog udruženog zločinačkog poduhvata koji je od avgusta 1991. vođen protiv nesrpskog stanovništva na području Bosne i Hercegovine i Hrvatske“.
Džaferović smatra i kako je presuda stoga historijski važna, jer je njome jasno utvrđeno da je trajno uklanjanje nesrpskog stanovništva „bio cilj koji su zajedno dijelili politički rukovodioci Srbije, tzv. Srpske Republike BiH i samoproglašenih autonomnih oblasti u Hrvatskoj.“
Predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik nije se zvanično oglasio o presudi.
Društvo za ugrožene narode za Bosnu i Hercegovinu u saopštenju za javnost navodi kako presuda, osim što predstavlja olakšanje za žrtve, otvara i put suočavanju Srbije sa prošlošću i priznavanju vlastite odgovornosti za počinjene zločine.
"Nalazimo da je ovom presudom Sud u Haagu konačno potvrdio odgovornost i učešće Srbije u udruženom zločinačkom poduhvatu u Bosni i Hercegovini i time prekinuo dosadašnju praksu delegiranja krivice za zločine masovnog protjerivanja, masovnog silovanja, masovnog ubijanja i deportacija u logore na bosanske Srbe", stoji u saopštenju.
U prvostepenoj presudi se navodi da nije dokazano da su Stanišić i Simatović bili učesnici u udruženom zločinačkom poduhvatu čiji je cilj bilo trajno i nasilno uklanjanje nesrpskog stanovništva sa velikih dijelova teritorija Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Sud je utvrdio da su Stanišić i Simatović znali za to zločinačko udruženje, ali da tužioci nisu dokazali da su oni dijelili zločinačku namjeru sa ostalim učesnicima zločinačkog poduhvata. Po presudi je, međutim, utvrđeno da su drugi politički, vojni i policijski zvaničnici Srbije, Republike Srpske Krajine i Republike Srpske bili učesnici u zločinačkom poduhvatu.
Haški sud je utvrdio da su srpske snage u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini sprovodile kampanju progona nesrpskog stanovništva činjenjem brojnih zločina.
Reakcije iz Hrvatske: Presuda je neka vrsta kompromisa
Sudski postupak Simatoviću i Stanišiću je "završio nekom vrstom kompromisa", ocjena je političkog analitičara iz Zagreba Žarka Puhovskog.
"Kako je rečeno na sudu – Stanišić i Simatović su bili svjesni zločinačkog poduhvata, ali sami u njemu nisu sudjelovali, iako su ga pomagali i pripremali. Oni (sud) govore o zajedničkom zločinačkom poduhvatu koji su proveli srpski funkcioneri – ne navodeći imena", rekao je Puhovski.
On je skeptičan oko mogućeg učinka presude na stanje odnosa u regiji.
"Više-manje, ništa što je ovo sudište učinilo nije bilo korak prema pomirenju, pa neće biti ni to", procjenjuje Puhovski.
Presudu je pozdravio i premijer Hrvatske Andrej Plenković i izrazio očekivanje da će u žalbenom postupku njih dvojica biti proglašeni krivima i za druge zločine u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.
"Vjerujemo da će u žalbenom postupku Rezidualni mehanizam uzeti u obzir njihovu ulogu na adekvatan način. Dakle, pozdravljamo ovaj dio, ali - s obzirom na njihovu ulogu u devedesetim godinama, ne možemo reći da možemo biti zadovoljni i da je donesena pravedna presuda", rekao je hrvatski premijer.
Ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata i istoričar Ante Nazor rekao je za RSE da će se "suzdržati od pravnog tumačenja presude", ali da dokumentacija kojom raspolaže govori da je u organiziranju pobune Srba u Hrvatskoj iznimnu ulogu imala srpska Služba državne bezbjednosti, na čijem su čelu bili Stanišić i Simatović.
"Ja bih rekao da je od Borova Sela 1991.godine, pa do zadnjeg dana 'Oluje', Služba državne bezbjednosti Srbije izravno umiješana u stvari koje se događaju. Mogu nabrojiti masu tih dokumenata koji o tome govore. Dakle, nesumnjiva je umiješanost Službe državne bezbjednosti Srbije, dakle samim tim i Srbije u događaje u Hrvatskoj“, ocijenio je istoričar Nazor u komentaru na presudu Stanišiću i Simatoviću.
Haški sud u brojkama
Jedini ponovljeni postupak u istoriji Tribunala
Stanišiću i Simatoviću će, kako je navedeno u presudi, u 12-godišnju kaznu biti uračunato vrijeme provedeno u pritvoru. Sud nije naveo koliko vremena bi, prema prvostepenoj presudi, Stanišić i Simatović trebalo da provedu u zatvoru, ali je rečeno da njih dvojica ostaju u pritvoru do organizovanja prebacivanja u države gdje će služiti kazne.
Stanišić i Simatović su, od izručenja Hagu 2003. godine, u više navrata u dugim vremenskim intervalima boravili na privremenoj slobodi u Srbiji.
Presuda je izrečena nakon ponovljenog suđenja. U prvom postupku Stanišić i Simatović su 2013. godine oslobođeni krivice, a nakon toga je sud naložio ponavljanje postupka.
Tužilaštvo je tražilo doživotnu kaznu zatvora, a odbrana oslobađanje.
Na prvostepnu presudu imaju pravo žalbe i odbrana i tužilaštvo.
Suđenje Stanišiću i Simatoviću je najduži postupak u istoriji suda u Hagu i jedini u kome je suđenje ponovljeno.
*Saradnja na tekstu: Selma Boračić-Mršo, Enis Zebić, Ljudmila Cvetković, Iva Martinović
