Most: Šta Beograd može da nauči od Zagreba?

U najnovijem Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o tome da li iskustvo građanske koalicije Možemo, koja je pobedila na nedavnim izborima za gradonačelnika i gradsku skupštinu Zagreba, može biti od koristi građanskim aktivistima u Beogradu. Sagovornici su bili Sandra Benčić iz koalicije Možemo i Dobrica Veselinović iz Incijative Ne da(vi)mo Beograd.

Bilo je reči o tome kako je Tomislav Tomašević, kandidat zeleno-leve koalicije Možemo koji je na izborima pre četiri godine dobio 13.000 glasova, uspeo da postane gradonačelnik sa podrškom od 200.000 glasova, zašto građanski pokreti u Hrvatskoj imaju pristup glavnim medijima dok najveći broj medija u Srbiji ignoriše građanske aktiviste, zašto u Hrvatskoj za razliku od Srbije vladajuća stranka ne vrši pritisak na birače.

Razgovaralo se i o tome kako vlast u Srbiji podnosi krivične i prekršajne prijave protiv građanskih aktivista, da li je Srpska napredna stranka otela Beograd i ko ima koristi od njenih projekata, kako je bivša vlast u Zagrebu za 100.000 eura kupila stroj za proizvodnju magle, da li je na nedavnom izborima u Zagrebu nacionalizam žestoko poražen, da li su građani Hrvatske siti tradicionalnih političkih stranaka, kako sarađuju građanski pokreti u regionu, kao i o tome postoje li šanse da na sledećim izborima marta iduće godine Srpska napredna stranka izgubi Beograd.

Omer Karabeg: Gospođo Benčić, vaš kandidat Tomislav Tomašević, koji je nadmoćno pobedio u trci za gradonačelnika Zagreba - osvojio je 200.000 glasova - pre četiri godine dobio je 13.000 hiljada glasova. Šta se tako drastično promenilo za poslednje četiri godine, pa se dogodio takav preokret?

Sandra Benčić: Ključni element te promjene bila je činjenica da smo prije četiri godine, kada je naš kandidat Tomislav Tomašević dobio 13.000 glasova, mi kao skupštinska lista ušli u Gradsku skupštinu. Tomislav Tomašević se vrlo brzo profilirao kao vođa oporbe bez obzira na to što smo bili jedan od manjih skupštinskih klubova. Tokom te četiri godine bio je daleko najaktivniji skupštinski zastupnik s najvećim brojem javljanja i prijedloga konkretnih rješenja što su građani itekako cijenili.

Naravno, ne samo njegov rad nego i rad drugih kolega i kolegica u skupštini, kao i naših članova i članica u mjesnim odborima i gradskim četvrtima u različitim dijelovima Zagreba, doprinjeli su da se stvori veliko povjerenje i suradnja između nas i građana. I to je rezultiralo najvećim brojem glasova koje je ikada jedan gradonačelnik dobio na izborima.

Omer Karabeg: Gospodine Veselinoviću, pre tri godine na lokalnim izborima Inicijativa Ne da(vi)mo Beograd nije ušla u Gradsku skupštinu. Osvojila je oko 3,5 posto glasova. Da li ste od tada popravili rejting?

Dobrica Veselinović: Ja bih rekao da da. O tome govore kako rast naše organizacije na terenu tako i poslednja istraživanja javnog mnjenja koja pokazuju da je taj rejting više nego dupliran. Bez obzira na specifičnosti lokalnog konteksta u Srbiji, posebno u Beogradu, u poređenju sa onim što smo imali priliku da vidimo u Zagrebu - mislim da mi imamo sličan put. Međutim, koliko je Hrvatska kao društvo ispred Srbije u smislu razvoja demokratije - toliko smo mi udaljeniji od rezultata koji je postignut u Zagrebu.

Nebo i zemlja

Omer Karabeg: Da li je predizborna kampanja u Hrvatskoj bila fer? Da li ste imali pristup medijima?

Sandra Benčić: Ovaj puta jesmo, što ranije nije bio slučaj. Tomu je doprinjela činjenica da je u međuvremenu koalicija Možemo postala parlamentarna stranka, da smo postali vidljivi i na nacionalnoj razini gdje su nas prepoznali kao jednu od ključnih oporbenih stranaka. Mi smo već pola godine po rejtingu treća stranka u državi.

Sigurno su i predizborne ankete, koje su od početka pokazivale da građani vide Tomislava Tomaševića kao favorita zagrebačkih izbora, doprinjele da smo imali bolji ulazak u medije. Ovaj puta je zaista bilo drukčije u odnosu na naše prijašnje kampanje. Kada usporedimo ovu kampanju i pristup medijima u odnosu na predizbornu kampanju za ulazak u Sabor - to je nebo i zemlja.

Dobrica Veselinović: Situacija sa medijima u Srbiji je totalno drugačija nego u Hrvatskoj. Ovde je izuzetna kontrola medija od strane vladajuće Srpske napredne stranke. Evo samo jedna ilustracije. Od 2015 godine, kada je osnovana Inicijativa Ne da(vi)mo Beograd, iako smo organizovali na desetine velikih protesta i akcija mi smo na javnom servisu bili svega nekoliko puta. To su bili prilozi od nekoliko minuta. Nikada nema debate niti sučeljavanja različitih koncepata.

Omer Karabeg: Da li je na izborima vladajući HDZ vršio pritisak na birače? Da li je bilo ucenjivanja i pokušaja krađe na izborima?

Sandra Benčić: Ne. Mislim da su to neke boljke koje više nemamo, koje su zbilja ostale u devedesetima. Nema direktnih ucjena i pritisaka, ali ono što postoji je da zaposlenici državnih i gradskih tvrtki često budu pozivani da glasaju za određenu opciju. To se događa. Međutim, pokušaji lažiranja izbora i krađe rezultata mogu se pojaviti tu i tamo samo kao incidenti, ali kao sistem to zbilja ne postoji.

Dobrica Veselinović: U Srbiji su zloupotreba državnih i svih ostalih resursa od strane vladajuće Srpske napredne stranke i ignorisanje nezavisnih institucija, koje bi trebalo da kontrolišu izborni proces, doveli do toga da je u junu prošle godine većina opozicije bojkotovala izbore. Ragovale su institicije Evropske unije, pa će uz posredovanje Evropskog palamenta biti organizovan dijalog između vlasti i opozicije čiji je cilj da se i kod nas obezbede izborni uslovi kakvi postoje u susednoj Hrvatskoj.

'Strani plaćenici'

Omer Karabeg: Da li su aktivisti Inicijative Ne da(vi)mo Beograd bili izloženi represiji, da li su bili hapšeni zato što su kritikovali vlast i govorili o njenim mahinacijama?

Dobrica Veselinović: U ovom trenutku ja lično imam nekih četrdesetak što krivičnih, što prekršajnih prijava. Najnovije je da nas je kompanija Milenijum tim, koja je povezana sa Srpskom naprednom strankom, tužila za ono što smo o njoj iznosili u javnim nastupima. Traže odštetu od dva puta po 100.000 evra.

Nekoliko puta su napadnute naše prostorije, a bilo je i napada od strane plaćenih huligana. To je oprobani recept čiji je cilj da vas uplaše bilo fizičkim napadima bilo pretnjom da ćete završiti na sudu i morati da platite enormne sume onima koje kritikujete

Omer Karabeg: Da li su građanski aktivisti u Zagrebu bili izložni represiji?

Sandra Bencić: Veliki dio naših članova i članica sudjelovao je 2010. u prosvjedima koji su imali za cilj zaštitu javnog prostora jedne ulice u Zagrebu. To su bili poznati prosvjedi u Varšavskoj ulici koji su bili katalizator zajedničkog pokreta i organiziranja oko obrane i zaštite javnih prostora i javnog interesa.

Tada je došlo do hapšenja aktivista i aktivistica koji su mirno prosvjedovali. U jednom danu bilo je više od stotinu uhapšenih. Pokrenuti su i prekršajni postupci, međutim, velika većina je bila oslobođena jer su suci uzeli u obzir da se radilo o mirnom prosvjedu i pravu na javno izražavanje stava.

Omer Karabeg: Koliko znam, desničarske stranke su vas optuživale da ste strani plaćenici.

Sandra Benčić: Ma, to je klasika, to su šeme iz devedesetih da su ljudi koji rade u udrugama strani plaćenici. Na to uopće ne treba trošiti riječi jer je razina izmišljanja bila takva da javnost - ne da u to nije povjerovala - nego se dodatno mobilizirala, izašla na izbore i glasala za nas da bi se zaštitila od političkih opcija koje koriste fake news, difamaciju i podmetanja Udbinog tipa. Mislim da je to jako dobra poruka svima koji namjeravaju ubuduće raditi takvu vrstu negativnih difamatornih kampanja. To u Hrvatskoj jednostavno ne prolazi.

Dobrica Veselinović: Kod nas je to slično. S tim da se ovde različiti akteri menjaju da bi se dodatno unela zabuna. Čas je to Soroš, čas je USAID, čas je Evropska unija, čas su Nemci, čas je Rokfeler. Ali mislim da ni kod nas to više ne prolazi. Dolazimo do suludih i šizofrenih situacija da nas tabloidi napadaju da smo Soroševi plaćenici, a onda imate posetu Soroševog sina koji se slika sa Aleksandrom Vučićem.

Poraz nacionalizma

Omer Karabeg: Pojedini analitičari kažu kažu da je na izborima u Zagrebu nacionalizam žestoko poražen.

Sandra Benčić: Poražena je ta vrsta političke retorike kao i model trumpovske kampanje. I Vučić često koristi taj difamatorni model. Ali najgore od svega je temeljiti politiku isključivo na sukobima iz prošlosti i prebacivati te sukobe u sadašnjost. Sudionici ideoloških sukoba iz 1941, 1945. i 1971. više ne postoje. Oni su odavno mrtvi. Pokušaj da se ti sukobi revitaliziraju u 2021. ne prolazi.

Ljudi žele živjeti u sadašnjosti, rješavati probleme koje imaju danas, žele gledati u budućnost. Žele političare koji nude rješenja, a ne one koji ih vraćaju u 1941, 1945. ili 1971. Za pobjedu na izborima nije više dovoljno busati se u prsa, dizati se na neke budnice i slične pjesme. Važno je pokazati šta znaš, koja je tvoja vizija i kako ćeš je ostvariti.

Omer Karabeg: Čini se da je u Beogradu nacionalizam dominantan narativ u vladajućoj stranci, a bogami i u delu opozicije. Na tome se izgleda dobijaju poeni.

Dobrica Veselinović: Ne mislim da se dobijaju poeni. Izvestan broj ljudi može da se animira pravljenjem kriza prvenstveno u regionu - da li je to Kosovo, Hrvatska, Bosna i Hercegovina ili Crna Gora - ali procenat tih ljudi je sve manji. Međutim, takva politika sve veći broj ljudi tera u depresiju i apatiju.

Omer Karabeg: Prethodna vlast u Zagrebu bila je ogrezla u korupciji. Gospođo Benčić, vaša koalicija je sada preuzela vlast u gradu - da li ćete preispitati ugovore koji su omogućili bogaćenje pojedinica? Da li ćete podnositi i krivične prijave?

Sandra Benčić: Najavili smo reviziju svih ugovora i to ćemo i napraviti. Uključit ćemo i neovisne stručnjake. Tamo gdje vidimo da se događao kriminal, da postoje indicije da su počinjena kaznena djela - naravno da ćemo to prijaviti. Cilj nam je očistiti grad od korupcije, uspostaviti novi model upravljanja i poslati jasnu poruku da oni koji su ogrezli u korupciji ne mogu računati da će se izvući.

Omer Karabeg: Gospodine Veselinoviću, vi često kažete da je Beograd otela kriminalna politička elita, ali ta elita šminka Beograd, stalno nešto gradi, podiže spomenike kojima se narod divi, obećava metro.

Dobrica Veselinović: Ja sam nekoliko puta govorio o tome da je Srpska napredna stranka pre svega firma koja iskorišćava to što je na vlasti da bi se pojedinci koji su joj bliski obogatili. Svi ti njihovi projekti, svi ti spomenci koji igraju na nacionalistički sentiment su samo fasada da bi se prikrili loši uslovi života u većini delova Beograda. Sve to služi da se zamagli činjenica da imamo javni prevoz koji ne funkcioniše i probleme u vrtićima i osnovnim školama, da je velika zagađenost vazduha i vode i da imamo nagomilane dugove.

Stroj za maglu

Omer Karabeg: Da li je bivša vlast šminkala Zagreb u nadi da će pridobiti građane?

Sandra Benčić: To je bio jedan od modela na kojem je ta vlast funkcionirala. Ja sam to nazvala paradno upravljanje gradom jer se investiralo u paradne projekte. Jedan od najpoznatijih su izuzetno skupe fontane. A kad govorimo o zamagljivanju, pomenula bih jedan nevjerojatan potez bivše vlasti.

Podigli su Spomenik domovini, po mnogima preplaćen, a onda su za jako velike novce - nešto više od 100.000 eura - nabavili stroj za maglu da bi se valjda poboljšao dojam oko tog spomenika. Taj stroj za maglu, koji je naručen od strane pokojnog gradonačelnika, zapravo je spomenik njegovoj vladavini. Oni su upravo bili stroj za maglu jer su paradnim projektima pokušavalu pridobiti javnost.

Onda se prošle godine dogodio potres koji je razotkrio sve nedostatke i loše upravljanje bivše gradske vlasti. Vidjelo se da je doslovno sve bila samo fasada. Mnoge fasade su se i bukvalno srušile jer su ih radili na zgradama koje nisu bile adekvatno sanirane. Dakle, sve je bilo fasada i stroj za maglu.

Omer Karabeg: Da li ono što se dogodilo na lokalnim izborima u Zagrebu i drugim velikim gradovima u Hrvatskoj pokazuje da su građani siti tradicionalnih političkih stranaka i karijernih političara i da traže nova lica?

Sandra Benčić: Ne volim izraz nova lica. Mislim da građani traže novi pristup politici, novi model suradnje između građana i politike. Žele da politika bude bliže potrebama građana. Zato mi kažemo da ćemo uvijek biti jednom nogom na cesti. Bitan je novi model upravljanja koji ne počiva na staroj paradigmi koja se svodila na to da javni interes postoji samo u kampanji, a onda se četiri godine radi isključivo po stranačkim i privatnim interesima. Mislim da je to promjena koju građani žele.

Bitka za Beograd

Omer Karabeg: Gospodine Veselinoviću, vi ste ovih dana izjavili da na narednim izborima, koji će se održati u martu iduće godine, postoje velike šanse da u Beogradu padne Srpska napredna stranka. Na osnovu čega ste takav optimista jer Srpska napredna stranka i njen predsednik Vučić svaki dan demonstriraju veliku moć?

Dobrica Veselinović: Oni je demonstriraju zato što poseduju kanale komunikacije i državni aparat koji zloupotrebljavaju za partijske interese. Bez obzira na to, Srpska napredna stranka po svim anketama u Beogradu stoji najlošije otkako je preuzela vlast. Moj stav se temelji na anketama i na onome što vidimo na terenu u svakodnevnim susretima s ljudima ne samo u centru grada nego i u prigradskim naseljima i opštinama na koje smo se fokusirali.

U ovom trenutku mi radimo na teritorijalnoj reorganizacija grada sa fokusom na najniže nivoe upravljanja, kao što su mesne zajednice, odakle bi gradska vlast trebalo da crpi legitimitet i iskustva. Radimo na planovima za optimalizaciju javnih usluga kao što su javni prevoz, predškolske ustanove i osnovne škole, bavimo se problemom zagađenja vazduha koji je jedan od gorućih problema. Beograd spada u gradove sa najvećim zagađenjem u svetu što ima dalekosežne ekonomske i zdravstvene posledice.

Omer Karabeg: Novi gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević je nakon pobjede na izborima rekao: “Mijenjaćemo Zagreb, mijenjaćemo i Hrvatsku“. Rađa li se nova Hrvatska?

Sandra Benčić: Mislim da se potreba za promjenama pokazala ne samo u Zagrebu nego i drugim dijelovima Hrvatske. U svim gradovima u kojima smo izašli na izbore ušli smo u gradska vijeća i županijske skupštine. Osim gradonačelnika u Zagrebu imamo i gradonačelnicu Pazina koji je županijski centar Istre. U Puli podržavamo novog nezavisnog gradonačelnika, a Dubrovniku smo glavna oporbena stranka u suradnji sa lokalnom inicijativom Srđ je grad.

Dosljedan rad u gradskim vijećima, kao i rad na razini gradske uprave Zagreba i Pazina, prouzročit će val koji će se proširiti Hrvatskom i na temelju kojeg ćemo, nadam se, srušiti klijentelističku hobotnicu koju čini HDZ na nacionalnoj razini.

Omer Karabeg: Kada će početi da se rađa nova Srbija? Mogu li izbori u martu, posebno izbori u Beogradu, biti prelomna tačka?

Dobrica Veselinović: Mislim da mogu. Stvari treba menjati postepeno. Ne bi trebalo koristiti prečice. Svi treba da odradimo svoj domaći zadatak u našim krajevima, u našim zgradama, u našim blokovima, u našim mesnim zajednicama. Pravljenjem novih struktura solidarnosti treba da oslobađamo grad po grad. Postepen rast i razvoj i nuđenje progresivnih politika i konstruktivnih rešenja je najbolji put.

Zagreb u Beogradu

Omer Karabeg: Gospođo Benčić, i pored toga što su uslovi za građanski aktivizam različiti u Hrvatskoj i Srbiji, da li iskustvo Zagreba može koristiti Beogradu?

Sandra Benčić: Vjerujem da može kao što je nama koristilo iskustvo drugih gradova i drugih pokreta, primjerice Barselone. Mi smo u kontaktu sa kolegama iz Ne da(vi)mo Beograd. Neka njihova iskustva su nam bila korisna. Mi surađujemo i sa Levicom iz Slovenije i sa sličnim pokretima u Bosni i Hercegovini.

Pratimo šta se zbiva u cijelog regiji, gdje god postoje aktivisti, koji se zalažu za javni interes, dajemo im podršku. Treba graditi drugačiju, novu politiku u svim zemljama na ovim prostorima. U regiji se stvara nova politika koja je socijalno pravednija, koja je u javnom interesu i koja uključuje građane. Treba da se međusobno osnažujemo.

Omer Karabeg: Gospodine Veselinoviću, šta Beograd može da nauči od Zagreba?

Dobrica Veselinović: Beograd od Zagreba može da nauči da bavljenje politikom na način koji je konstruktivan i koji je na levo-zelenoj strani u konačnici može da da rezultat. Njihov aktivizam je u počeku nailazio na neku vrstu podsmeha - ma ne može to ovde, to može samo u Berlinu, okupili se hipsteri pa nešto maštaju - ali građani Zagreba i Hrvatske su na kraju prepoznali vrednost tog pokreta zato što je nudio odgovore na probleme koji ih okružuju. Videli su da se ti ljudi ne mogu korumpirati, da su ostali dosledni u svojim opredeljenjima.