Pišu: Matthew Luxmoore
Kada je bjeloruski moćnik Aleksandar Lukašenko u aprilu saopštio da je bio meta neuspjele zavjere za ubistvo koju je navodno podržala CIA, malo ko je izvan zemlje trepnuo. To je zato što je otvoreni bivši šef kolhoza koji vlada bivšom sovjetskom državom od 1994. godine, iznio razne neobične teorije od kada su izbili protesti zbog njegovog masovno osporavanog reizbora prošlog avgusta, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.
Ali Rusija je to primila na znanje. Tamošnje državne televizije brzo su prihvatili Lukašenkovu tvrdnju, posvećujući diskusije u TV studijima navodnoj zavjeri i prikazujući poduži izvještaj o tome tokom informativne emisije u nedjelju (23. maj) uvečer.
Zatim, tri dana nakon što je Lukašenko iznio tu tvrdnju, ruski predsjednik Vladimir Putin je u službenom govoru osudio navodne postupke Zapada.
"Možete imati sopstveno mišljenje o politici bjeloruskog predsjednika Aleksandra Lukašenka", rekao je Putin u svom godišnjem obraćanju 21. aprila. "Međutim, praksa organizovanja državnih udara i planiranja političkih atentata, uključujući postupke visokih zvaničnika - pa, to ide predaleko."
Putinovi komentari pružili su dokaze o međusobnoj interakciji narativa dvije savezničke vlade, a koje su se zbližile otkako je Rusija stala uz Lukašenka dok se borio za svoj politički opstanak posljednjih mjeseci. Ova fuzija nije slučajna: nakon što je niz novinara napustilo vladine televizijske kanale u Bjelorusiji u znak protesta protiv Lukašenka, novinari ruske državne televizije uletjeli su da održe rad kanala i popune postove.
A Lukašenko je povremeno pokušavao uzvratiti uslugu. U septembru 2020., mjesec dana nakon što je iznio tvrdnju o ubjedljivoj pobjedi na izborima za koje mnogi smatraju da su namješteni, sastao se s Mihailom Mišustinom kako bi predstavio ruskom premijeru, kako je rekao, snimak telefonskog poziva dvojice neidentifikovanih zapadnih zvaničnika koji su razgovarali o trovanju ruskog opozicionog lidera Alekseja Navaljnog.
"Presreli smo ovaj razgovor", rekao je Lukašenkao Mišustinu tokom njihovog sastanka 3. septembra. "To jasno dokazuje da je ovo bio falsifikacija: Navaljni nikada nije otrovan."
Lukašenko "spreman na sve"
Poziv na engleskom jeziku, koji je loše sinhronizovan na ruski Lukašenka je opisao kao "tvrd orah", odmah je ismijan na internetu kao skroman pokušaj dezinformisanja. Međutim, nedugo poslije sastanka dvojice zvaničnika, ruska državna novinska agencija RIA objavila je transkript i citate iz njega. I ubrzo je emitovan na ruskoj državnoj televiziji - doprinoseći jačanju argumenata Kremlja da se najveći politički neprijatelj predsjednika Vladimira Putina u Rusiji, koji se u to vrijeme borio za život u Njemačkoj, nikada nije bio meta.
"Te stvari signaliziraju Moskvi da je Lukašenko spreman na sve, uključujući narušavnje reputacije, kako bi branio interese Moskve na međunarodnoj sceni", rekao je za RSE Artjom Šrejbman (Artyom Shraybman), bjeloruski politički analitičar. "Ali ne bih preuveličavao do koje mjere te dvije strano zajednički potiskuju ove laži."
To je upozorenje bilo poučno prošle sedmice, kada je Bjelorusija pokušala umanjiti posljedice nakon što je 23. maja optužena za fabrikovanje priče o bombi kako bi primorala komercijalni putnički avion na liniji između dvije prijestonice EU da sleti u Minsk.
Zapadne vlade osudile su, kako su rekli, drsku specijalnu operaciju privođenja disidentskog bjeloruskog blogera Ramana Prataseviča, koji je bio u avionu. Bjelorusija je tvrdila da nije bila svjesna da je Pratasevič bio putnik na letu Rajanera (Ryanair) dok avion nije sletio, gurajući tezu da je to bio odgovor na podlu stranu prijetnju.
Neki ruski zvaničnici branili su Lukašenka, a portparolka Ministarstva vanjskih poslova Marija Zaharova je u postu na Fejsbuku (Facebook) optužila zapadne lidere za licemerje i rekla da su u prošlosti "različito reagovali na slične događaje", navodeći između ostalih juli 2013. i preusmjeravanje vladinog aviona koji je prevozio tadašnjeg bolivijskog predsjednika Eva Moralesa.
Međutim, napori Minska da iskoristi narativ djelovali su u potpunosti unutrašnjim. Zvaničnik bjeloruskog transporta pročitao je, kako je rekao, mejl palestinske militantne grupe Hamas upućenom aerodromu u Minsku u kojem se upozorava na bombu na letu Atina-Riga. Lukašenko se povukao. "Hamas ili ne Hamas, nije važno", rekao je on zakonodavcima 26. maja, insistirajući da dojava o bombi potiče iz Švicarske.
Koristi za Putina
Dosije Centar (Dossier Center), istraživačka grupa koju je finansirao samoprognani ruski biznismen Mihail Hodorkovski, objavila je, kako se navodi, snimak ekrana mejla koji je navela Bjelorusija. Mejl, čiji izvor Dosije Centar nije otkrio, poslat je tek nakon što su kontrolori leta u Minsku već upozorili posadu Rajanera na prijetnju bombom i pozvali Izrael da prekine vatru u pojasu Gaze, uprkos činjenici da je prekid vatre stupio na snagu dva dana prije nego što je avion poletio iz Atine.
U intervjuu za RSE, jedan američki vazduhoplovni stručnjak rekao je da navodni transkript leta ima "toliko velike rupe da biste mogli da avionom proći kroz njih".
Usred ove bujice nedokazanih informacija iz Minska, Abas Galjamov (Abbas Gallyamov), bivši pisac govora u Kremlju, sugerisao je da Lukašenkove tvrdnje jednako često zateknu Kremlj. Međutim, kada dvije strane ne uspiju da usaglase svoje priče, prema Galjamovu, čak i najgnusniji podvizi Bjelorusije rijetko izazivaju osudu u Moskvi.
"Putin ima koristi. Dok svijet gleda kako Lukašenko gubi loptice, ruski predsjednik izgleda kao potpuno adekvatan i čestit lider", rekao je Galjamov za RSE. "Zapravo to toliko koristi Putinu da me ne bi iznenadilo da on to ohrabri."
Kakofonija curenja informacija i tvrdnji također je pomogla da se zamute vode oko događaja 23. maja, otežavajući razdvajanje činjenica od fikcije. Bez obzira da li ga podržava ili potiče Moskva, kažu analitičari, krajnji rezultat je obično isti.
"Te izmišljotine su nešto više od kampanje kojom se to opravdava. Nema većeg strateškog motiva", rekao je Šrajbman o Lukašenku, dodajući da u prilikama kada Kremlj ima koristi od dezinformacija koje Minsk iznosi, Lukašenko demonstrira lojalnost Moskvi u "taktici da pridobije podršku".
"Zato što je on više antizapadnjak", kaže Šrajbman. "Time postaje više nezamjenjiv."
Facebook Forum