Deset godina od ubistva vođe terorističke grupe Al-Kaida Osame bin Ladena, iako u sjeni onoga što je nekad predstavljala, grupa se i dalje smatra opasnom, a njene pristalice danas djeluju u više država nego je to bio slučaj u septembru 2001. godine, kada su pripadnici grupe izveli napad na Sjedinjene Američke Države (SAD).
U mjestu Abbottabad na sjeveroistoku Pakistana djeca danas igraju kriket.
Tu se u noći, 2. maja, 2011. godine, helikopterom spustila specijalna jedinica američke mornarice. Ušli su u kompleks u kojem se skrivao Bin Laden (1957) s obitelji.
Vođa Al-Kaide, za kojim je potraga intenzivirana nakon napada na SAD, je ubijen, potvrdio je, kasnije, DNK test. Agenti američke obavještajne agencije (CIA) 2011. mjesto su nadzirali mjesecima. Kompleks je srušen 2012. godine. Ubistvo Bin Ladena, prema mišljenju stručnjaka za sigurnost, imalo je, osim po Pakistan, i globalne posljedice.
Kompleks u kojem se Bin Laden skrivao najmanje pet godina bio je nedaleko od pakistanske vojne akademije, što je narušilo reputaciju zemlje, kojoj su neki pripisali krivicu da je vlada morala znati za skrivanje terorističkog vođe.
Deset godina kasnije ideje koje su nadahnule Bin Ladena i njegove sljedbenike izgubile su tek dio svoje „moći“.
Stručnjak za sigurnosna pitanja i terorističku organizaciju Al-Kaida Bruce Hoffman za Radio Slobodna Evropa (RSE) kaže da Al-Kaida danas djeluje najviše putem svojih lokalnih i regionalnih podružnica.
„Činjenica da jeste preživjela ovoliko dugo koliko traje – više od tri desetljeća – i da je izdržala najveći napad u povijesti usmjeren protiv terorističke skupine, ne treba potcijeniti prijetnju koju Al-Kaida i dalje predstavlja – iako na smanjenoj međunarodnoj razini“, ocijenio je za RSE Hoffman, autor nekoliko publikacija o prijetnjama terorizma i terorističkim grupama, redovni profesor na Sveučilištu Georgetown.
Al-Kaidu, (arapski. al-Qāʿidah – baza), je kasnih 1980-ih osnovao Bin Laden, kao logističku mrežu za potporu muslimanima koji su se borili protiv Sovjetskog saveza tokom afganistanskog rata. Članovi su regrutirani u cijelom islamskom svijetu.
Bin Laden je rođen u Rijadu u Saudijskoj Arabiji 1957. godine.
Bio je jedno od više od 50 djece Muhameda bin Ladena, milijardera, koji se nakon imigracije u Saudijsku Arabiju iz Jemena usmjerio prema velikim građevinskim projektima za saudijsku kraljevsku obitelj.
Do Muhamedove smrti u zrakoplovnoj nesreći 1967. godine, njegova je tvrtka postala jedna od najvećih građevinskih tvrtki na Bliskom Istoku, a obitelj Bin Laden razvila je blizak odnos sa saudijskom kraljevskom obitelji.
Osama bin Laden studirao je poslovnu administraciju na Univerzitetu kralja Abdul Aziza u Džedi, gdje je vjerovatno da je poduku iz vjeronauke dobivao i od Muḥammada Quṭba, brata islamskog učenjaka Sajida Quṭba, i Abdullaha Azzama, vođe militanata. Njegovo vrijeme na sveučilištu bilo je ključno za njegovu buduću ulogu vođe Al-Kaide, ne samo u utjecaju na njegove radikalne stavove, već i u pružanju vještine da grupu plasira na tržište.
Ubrzo nakon što je Sovjetski savez napao Afganistan 1979. godine, Bin Laden, koji je invaziju smatrao činom agresije na islam, počeo je putovati u susret afganistanskim čelnicima otpora i prikupljati sredstva za otpor.
Do 1984. njegove su aktivnosti uglavnom bile usredotočene na Afganistan i Pakistan, gdje je surađivao s Azzamom na regrutiranju i organiziranju arapskih dobrovoljaca za borbu protiv sovjetske okupacije. Financijska sredstva Bin Ladena, zajedno s njegovom reputacijom pobožnosti i hrabrosti u borbi, poboljšali su njegov status vođe militanata.
Baza podataka koju je stvorio 1988. godine navodeći imena dobrovoljaca za afganistanski rat dovela je te godine do stvaranja nove militantne mreže nazvane po arapskoj riječi „baza“, iako je skupina ostala bez jasnih ciljeva ili operativnog dnevnog reda nekoliko godina.
Kad su se Sovjeti povukli iz Afganistana 1989. godine, organizacija se razišla, ali nastavila se protiviti onome što su njezini čelnici smatrali korumpiranim islamskim režimima i stranom (tj. američkom) prisutnošću u islamskim zemljama.
Sjedište je bilo u Sudanu početkom '90-ih, a kasnije u Afganistanu (oko 1996.) pod pokroviteljstvom talibanske milicije.
Nakon što su američke specijalne snage, nakon deset godina intenzivne potrage, ubile Bin Ladena, na čelu Al-Kaide naslijedio ga je egipatski džihadist Ajman al-Zavahiri.
Profesor Hoffman smatra da se Zavahiri pokazao sposobnijim i pametnijim vođom „nego je iko mogao misliti u vrijeme kad je naslijedio Bin Ladena“.
„Unatoč ozbiljnim gubicima u vodstvu – uključujući i smrt Hamze bin Ladena, Osaminog sina i budućeg vođe u 2019. godini, i Abdullaha Abdullaha prošlog jula u Teheranu, Al-Kaida još uvijek ima plan nasljeđivanja vodstva za koji vjeruju da će osigurati dugovječnost“, pojašnjava Hoffman.
Krajem 2020. godine pojavili su se nepotvrđeni izvještaji da je Zavahiri umro od problema sa srcem, što je samo jedna od glasina posljednjih godina da je zapravo mrtav. Kasnije se pojavio u nedatiranom videu u kojem se osuđuje teško stanje muslimanske manjine Rohinja u Mjanmaru.
Sjedinjene Države raspisale su nagradu od 25 miliona dolara za Zavahirija i stavile ga na listu najtraženijih terorista, ali analitičari kažu kako dužnosnici nisu pretjerano zabrinuti za njega i ne ulažu otvorene napore da ga uhvate.
Prema analitičaru Charlesu Listeru, direktor programa „Sirija i suzbijanje terorizma i ekstremizma“ na Middle East institutu, Al-Kaida se značajno promijenila od Bin Ladenove smrti prije deset godina.
Organizacija sada nalikuje više pokretu koji čine globalno raspršene, poluautonomne podružnice čije djelovanje počiva na lokalnim razlozima daleko više od bilo koje globalne direktive.
„Bin Ladenova smrt pomogla je ubrzati decentralizaciju Al-Kaide, ali taj je proces bio u toku prije nego što je ubijen“, kazao je za Radio Slobodna Evropa Lister.
Za Listera, Zavahirijevo preuzimanje moći i njegov gotovo potpuni nedostatak karizme dodatno su pridonijeli decentralizaciji grupe, zajedno s kontinuiranim protuterorističkim pritiskom na vodstvo Al-Kaide.
„Dvostruki izazov nedostatka karizme u Zavahiriju i sve većih poteškoća s kojima je središnje vodstvo pokušavalo koordinirati podružnice u inozemstvu potaknulo je podružnice da se lokaliziraju - ulažući velika sredstva u lokalne programe kako bi urasli u duboke, održive korijene“, ocijenio je Lister.
S vremenom, kaže Lister, globalna agenda koju su prije blisko držale podružnice Al-Kaide počela je propadati, kako su lokalni prioriteti prevladavali, a „vrijednost lokalizma“ postajala sve jasnija.
Bin Laden i njegov tadašnji zamjenik Ajman Zavahiri izgradili su temeljnu infrastrukturu Al-Kaide u Afganistanu i Pakistanu 1990-ih uz zaštitu afganistanskih talibana i Pakistana.
Skupina je djelovala kao de facto država unutar talibanskog Islamskog Emirata. Preživjela je američki napad na Afganistan nakon 11. septembra, premjestivši svoje vodstvo i infrastrukturu u Pakistan gdje je napredovala do 2009.
S početkom sukoba u Siriji i postupnim jačanjem militantne organizacija tzv. Islamske države, čiji se lider Abu Bakr al-Bagdadi odrekao Al-Kaide i kasnije proglasio kalifat, počela je podjela džihadističkog pokreta.
„Bio je karizmatičan vođa (Osama bin Laden), ali kako je 'Islamska država' već stvorila kalifat i privukla 40.000 članova, njegova uloga je zamračena u militantnim džihadističkim krugovima“, ocjenjuje za Radio Slobodna Evropa Anne Speckhard, direktorica Međunarodnog centra za proučavanje nasilnog ekstremizma (ICSVE) i profesorica na Georgetown univerzitetu.
S druge strane, uspon „Islamske države“ ili Daeša pomogao je učvrstiti „lokalizam“ Al-Kaide, mišljenja je Charles Lister iz Instituta za Srednji Istok.
„Podružnice Al-Kaide trebale su se razlikovati od konkurenata iz 'Islamske države', a Zavahiri neko vrijeme nije imao izbora nego podržati te poteze. No, s vremenom se Zavahiri pokušao vratiti prema globalnom džihadizmu, ali činilo se da njegove podružnice njegove zapovijedi ne uzimaju k srcu“, ocjenjuje Lister za RSE.
Iz međunarodne perspektive, tvrdi, nova lokalizirana lica Al-Kaide opasnija su od globalnih, jer se pokazuju da ih je mnogo teže iskorijeniti iz svog lokalnog okruženja, a lekcije naučene iz takve prilagodbe očito se ponavljaju iz godine u godinu.
„Čini se da mi kao međunarodna zajednica nismo smislili odgovor i za sada se čini da umor od jučerašnjih protuterorističkih ratova potiče tendenciju ka neposrednom odvajanju od izazova, koji je sigurno 'muzika za uši džihadista' usredotočenih na lokalnu zajednicu“, kazao je Lister.
Za Hoffmana utjecaj smrti Bin Ladena na džihadističke pokrete zapravo je zanemariv.
„Žao mi je što to moram reći. Moralno je bilo apsolutno imperativno i ispravno da SAD pronađe Bin Ladena i da je zadovoljena pravda. Problem je u tome što je dopuštajući njegovo bjekstvo iz Afganistana i Tora Bore u decembru 2001., Bin Laden imao vremena osigurati pokret koji je postao veći od jednog smrtnog čovjeka“, smatra Hoffman.
Al-Kaida je tako postala „svjetska ideologija i brend“ i tokom sljedećih deset godina vidjelo se da korijeni koji su tako duboko pušteni, „na početku trećeg desetljeća rata protiv terorizma nisu lako iskorijenjeni“, mišljenja je stručnjak za Al-Kaidu.
Za Speckhard, prednost „Islamske države“ spram Al-Kaide nakon smrti Bin Ladena bila je u tome što je IS imao cijelo područje kako bi pozvao nove regrute i malu potrebu da računaju na pristalice dok ne dođu na teritorij tadašnjeg kalifata.
„Toga sada nema s teritorijalnim padom kalifata“, kazala je Speckhard.
Razlika je, smatra direktorica ICSVE-a i u načinu kako su djelovali jedni i drugi u samim počecima kad je riječ o propagandi i privlačenju pristalica.
„U prošlosti Al-Kaida je u javnost išla putem novinara i novinskih kuća, a danas i oni imaju svoja internetska izdanja koja izravno dolaze do regruta i simpatizera putem društvenim mreža“, kazala je.
Prvo prisustvo Al-Kaide u Bosni i Hercegovini zabilježeno je tokom rata 1992-1995.
Prema izvješću američke komisije za napad 11. septembra 2001., orkestrator napada na SAD Halid Šejh Muhamed pridružio se bosanskim džihadističkim borcima 1992. godine i podržao borce novčanim donacijama.
Dvojica napadača 11. septembra Halid al-Midhar i Navaf al-Hazmi - također su se borili u Bosni 1995. godine. Kako je opisao regrut Al-Kaide iz Londona Abu Hamza al-Masri, sezonski strani teroristički borci iz Afganistana preselili su se u Bosnu jer su željeli da se bore protiv „nemuslimana koji su silovali, ubijali i sakatili muslimane“, navodi se u izvješću.
Iako je BiH radila na borbi protiv terorističkih mreža u zemlji, mnogi strani teroristički borci ostali su u zemlji godinama nakon rata, uspostavljajući korijene i radikalizirajući neke lokalne Bošnjake do ekstremizma.
I tokom i nakon bosanskog rata u Bosni je djelovalo nekoliko frontova Al-Kaide pod krinkom da su služile kao humanitarne nevladine organizacije.
Međunarodna zaklada za dobročinstvo Osame bin Ladena održavala je ured u Sarajevu, kao i niz drugih dobrotvornih organizacija povezanih s Al-Kaidom, uključujući Islamsku zakladu Al-Haramain, Globalni fond za pomoć, Al-Furkan, Taibah International i Al-Masjed Al-Aqsa, pokazali su izvještaji State Departmenta.
U godinama nakon rata, Al-Kaida je nastavila zadržavati podršku među radikaliziranim bosanskim muslimanima.
U Siriju je, od 2011. iz BiH otišlo više od 300 državljana kako bi se borili na strani terorističkih organizacija. S podjelom na „Islamsku državu“ i džihadističke grupe koje su ostale odane Al-Kaidi, podijelila se i populacija Bosanaca u Siriji i Iraku.
Na teritoriji Idliba, koji i dalje kontroliraju pobunjenici i džihadistički savezi, prema informacijama sigurnosnih organa živi određeni broj bh. državljana. Oko stotinu bh. državljana je u zatvorima i kampovima u Siriji, dijelu zemlje koji kontroliraju kurdske snage.
Prema procjenama različitih studija, Al-Kaida danas zapovijeda s oko 30.000 ili 40.00 boraca širom svijeta u okviru različitih grupa i saveza. Podružnice u Sahelu i Rogu Afrike generirale su značajan zamah u posljednjih nekoliko godina, stoji u izvješću Soufan centra.
Osim nekoliko napada militanata Al-Šabab grupe u Africi, Al-Kaida na Arapskom poluotoku, jemenska podružnica te organizacije i dalje je među operativno najsposobnijim franšiznim skupinama. Stalni sukob u Jemenu dodatno proširuje mogućnosti terorističkih skupina da iskoriste taj sigurnosni problem. Osim toga, u Siriji lokalno djeluje nekoliko grupa, smatra profesor Hoffman.
„Riječ je o grupi Hurras al-Din. Zatim grupe na Sjeveru Afrike, jugu Azije, Kašmiru i Bangladešu, ali i Indoneziji."
Da su jednako velika i ozbiljna prijetnja kao i „Islamska država“, smatra i Speckahrd, ističući posebno djelovanje grupe Al-Šabab u Africi, ako i grupa povezanih s njom.
Grupa nekad odana Al-Kaidi u Siriji Hajat-Tahriru Šam (HTS) raskinula je veze s ovom grupom i djeluje izvan njene orbite, ali HTS-ova ideologija je ista kao i Al-Kaidina, smatra Hoffman.
„Nekad Džabat al-Nusra danas HTS vjerovatno predstavljaju arhetipski primjer prilagodbe i evolucije - toliko da se skupina sada potpuno odvojila od Al-Kaide“, mišljenja je Charles Lister.
Iako je dinamika specifična za Siriju dovela HTS u posebno izazovnu situaciju, metode, retoriku i opći pristup koji je usvojio HTS nedvojbeno primjenjuju pridružene organizacije Al Kaide na drugim mjestima, ocjenjuje.
Teško je raskidiva, s druge strane, veza afganistanskih talibana s Al-Kaidom.
Prema sporazumu postignutom sa Sjedinjenim Državama u februaru 2020. godine, talibani su se obvezali prekinuti suradnju s Al-Kaidom i započeti mirovne pregovore s afganistanskom vladom.
U zamjenu, američke trupe trebale bi napustiti Afganistan do maja 2021. godine.
No, mnoge zabrinjavaju čvrste veze grupe s talibanima i zajednička povijest borbe protiv zajedničkog neprijatelja.
„Al-Kaida nastavlja utjecati i savjetovati talibane i spremna je imati najviše koristi od povlačenja američkih vojnih snaga iz Afganistana“, smatra Hoffman.
Mišljenja je da Al-Kaida vjerovatno neće koristiti tu zemlju kao bazu za međunarodne operacije u inozemstvu kao prije 11. septembra, već će nastojati iskoristiti svoju prisutnost u Afganistanu kako bi pokušali destabilizirati druge zemlje u regiji, posebno Indiju i Bangladeš.
Kad je riječ o Europi i ostatku „zapadnog“ svijeta, Hoffman ocjenjuje da Al-Kaida ima simpatizere i pristalice svuda.
To pokazuju i hapšenja ključnih operativaca u Španjolskoj u 2019. godini.
„No, Al-Kaidu u Europi zasjenjuje 'Islamska država'. Narativ Al-Kaide i njezine vrijednosti potpuno su nepromijenjene. Ipak, rekao bih da je za Al-Kaida posebno izazovno djelovanje na društvenim mrežama, gdje nije spretna u stjecanju novih sljedbenika onako kako je to slučaj s 'Islamskom državom“, smatra Hoffman.
Lokalni pristup, uspostavljen nakon smrti Bin Ladena, prema mišljenju stručnjaka uspio je lakše pridobiti lokalno stanovništvo, i s druge strane ne izaziva nužno i često reagiranje i intervenciju iz inozemstva.
Prema Charlesu Listeru, ovo bi mogla biti i najznačajnija posljedica Bin Ladenove smrti i vjerovatno će predstavljati potpuno novu vrstu terorizma u sljedećim godinama.
