Posljednjih sedmica pojavila su se dva takozvana "non-papera" o osjetljivim političkim pitanjima koji su rasplamsali dio Zapadnog Balkana do stanja bjesa.
Ono što je drugačije kod ovih dokumenata o kojima se raspravlja, u poređenju sa onima koji se obično vrte po hodnicima Brisela, jeste što veoma mali broj, ako uopće iko od evropskih političara i diplomata izgleda da ima pomenuti par dokumenata.
To ukazuje na sljedeće: da se u regiji, čini se, nešto dešava, naročito između Srbije i Kosova, i da neko želi ili da ispita teren ili, možda zlokobnije, da uništi postignuto.
Non-paperi su dio briselskog procesa. Obično ih na stotine kruži među diplomatama koji se bave raznim pitanjima.
Cijela ideja ove vježbe jeste da se potaknu rasprave unutar bloka i da se ideje iznesu na neformalan način.
Zbog toga i izraz "non-paper". To nije službeni dokument koji bi bilo ko potpisao niti je odobren glasanjem u određenom tijelu.
Svi ovi dokumenti imaju dvije zajedničke stvari: prvo, prilično su razvodnjeni, pišu ih zvaničnici i birokrate o nečemu što je specifično i veoma često ne od izuzetnog značaja. Drugo, država koja je autor "non-papera" obično voli imati i druge prisutne kako bi imali veći značaj i zbog toga su veoma sretni da podijele dokument. Ipak, želite imati neki publicitet za svoje briljantne ideje.
Slovenački i francusko-njemački slučaj
Dva navodna "non-papera", koji su se posljednjih sedmica pojavili u medijima, ne slijede ove obrasce. Prvi, nakon što je bosanski sajt ranije ovog mjeseca tvrdio da je slovenski premijer Janez Janša dao "non-paper" predsjedniku Evropskog vijeća Charlesu Michelu nazvan je "slovenski non-paper" i najupečatljiviji je.
'Non paper' je termin koji se koristi u Evropskoj uniji za nezvanični dokument teza za razgovore koji se razmenjuje poverljivo između vlada ili institucija.
Napisan bez imalo obzira prema pažljivom briselskom diplomatskom govoru, besramno predlaže ponovno crtanje granica na prostoru bivše Jugoslavije i Albanije po etničkim linijama.
Dokument je nastavio živjeti u medijima zbog propusta Janše da negira njegovo postojanje, iako je žestoko izjavljivao da ga on nije napisao niti poslao, i zbog nemogućnosti Michaelovog ureda da potvrdi ili negira da su primili takav dokument.
Drugi dokument, objavljen u kosovskom mediju ranije ove sedmice, je odmjereniji.
Navodeći da se radi o njemačko-francuskom papiru, ocrtava budući konačni dogovor u tekućem dijalogu Beograda i Prištine. U njemu nema previše novih elemenata osim što navodi da bi dogovor trebao biti postignut do februara 2022. i da predviđa poseban regionalni okrug na sjeveru Kosova gdje je dominantna srpska zajednica.
Francuska i Njemačka ubrzo su porekli da su oni napisali non-paper. Međutim, nisu isključili da takav dokument možda postoji, što je dodatno povećalo špekulacije.
Šta povezuje dva dokumenta?
Postoje zapanjujuće sličnosti između dva dokumenta, što ih također odvaja od tradicionalnih "non-papera".
Za početak, nedostaju im naslovi, datumi i izgleda da ih niko u Briselu nema - zbog čega ih diplomate uz šalu nazivaju "non non-paperi" ili "fantomski paperi".
Jednostavno, veoma je čudno da je "slovenski paper" navodno dobio samo Michael i niko drugi (jednako je čudno da njegov ured ne može potvrditi niti odbaciti informaciju) i čudno je da "francusko-njemački" "non paper" potiče, izgleda, iz Prištine, ali da nije putovao nigdje dalje.
Od ova dva, "francusko-njemački" bi se mogao smatrati probnim balonom, čak iako nikada vjerovatno nećemo saznati ko ga je pustio.
Međutim, postoje određena otvorena pitanja. Zašto objaviti krajnji cilj?
Možda želite naglasiti korake koji su potrebni kako bi postigli nešto, ali zašto otkriti sve svoje karte odjednom? Također, Francuska i Njemačka se teško slažu po pitanju Zapadnog Balkana; Berlin je prilično aktivan u približavanju regije EU, dok je Francuska prilično skeptična u tom pogledu i vide povećanje Unije kao prepreku njenim brojnim ciljevima produbljivanja bloka još većim zajedničkim zaduživanjem ili većom saradnjom u oblasti odbrane.
Što se tiče "slovenskog" papera, mnogo je špekulacija da je objavljen i procurio u javnost kako bi ostavio negativan utisak o vladi u Ljubljani, uoči njenog predsjedavanja Evropskom unijom kasnije ove godine, kao i da postoji mogućnost da iza toga stoji Mađarska.
Evropski zvaničnici su mi govorili da oni sumnjaju da je Rusija možda imala ulogu u tome, da posije zbunjenost i sumnju. Ako uzmemo u obzir da novinari neprestano postavljaju pitanja o dokumentu i da su političari već danima prisiljeni da iznova pokazuju svoju podršku teritorijalnom integritetu zapadnobalkanskih zemalja, to je sigurno postignuto.
U svakom slučaju, dokumenti, stvarni ili ne, ukazuju na to da se stvari konačno ponovo pokreću u regiji. Kosovo i Srbija imaju u Albinu Kurtiju i Aleksandru Vučiću dva snažno podržana lidera sa mandatom da postignu dogovor, ako to žele. Njemačka bi na jesen mogla da krene u neizvjesne izbore, ali ostaje predana razgovorima bez obzira na ishod glasanja.
No, pripazite se francuskog predsjednika Emmanuela Macrona kojem je na francuskim izborima sljedećeg proljeća za petama, kako se za sada čini, nacionalistkinja Marine Le Pen.
Odgodio je put Sjeverne Makedonije ka Evropskoj uniji prije nekoliko godina zbog lokalnih izbora u Francuskoj. Ulozi su još veći ovog puta, što znači da prostora za postizanje sporazuma između Beograda i Prištine možda ima u ovom trenutku, ali ne zadugo.