Djevojka iz Dagestana u strahu od porodice i ubistva iz 'časti'

Pišu: Sergej Khazov-Cassia i Robert Coalson

Milana Magomedova je 22-godišnja žena koja je donedavno živjela s roditeljima i mlađim bratom i sestrom u sibirskom naftnom gradu Tjumenu.

Od decembra Magomedova pokušava da pobjegne od svojih roditelja, starosjedilaca regiona Sjevernog Kavkaza u Dagestanu koji su vodili svoj porodični život prema strogom tumačenju tradicionalnih islamskih vrijednosti njihovog regiona, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RFE/RL) na engleskom jeziku.

Magomedovoj nije bilo dozvoljeno da ima posao niti da napušta kuću bez dozvole. Njeni roditelji su pokušavali da ugovore brak za nju. Prošle godine je odlučila da napusti stomatološki institut gdje su je roditelji poslali da studira, rekla je za RFE/RL.

Znala je da će biti skandala kada se vrati kući, i bila je u pravu. Otac ju je udario, prisjetila se ona, i zaprijetio joj da će je poslati nazad u rodno selo u Dagestanu da živi s rođacima, koji će se, uvjeravao ju je, postarati da uopšte ne dobije obrazovanje.

"Samo sam željela da se zaposlim kao blagajnica ili tako nešto, ali mi nisu dozvolili", kaže ona. "Zbog cijele situacije nisam imala prijatelje osim jedne djevojke. Ko bi želio da se druži s nekim ko ne može da napusti kuću? Počela sam da shvatam da više nema svrhe ostati tamo. Morala sam da pobjegnem."

Ruske vlasti odavno ignorišu pitanja povrede ljudskih prava koja su prisutna kroz mnoge običaje Sjevernog Kavkaza.

Ramzana Kadirov, vođu Čečenije, pored Dagestana, često su domaće i međunarodne organizacije optuživale za kršenja ljudskih prava, uključujući otmice, mučenja, vansudska ubistva, progon lezbejki, gejeva, biseksualaca i transrodnih (LGBT) osoba, kao i politička i lična ubistva. Sam Kadirov redovno vrijeđa i ponižava kritičare u medijima, primoravajući ih da se iz straha izvinjavaju.

'Vrh ledenog brijega'

Prema izvještaju holandske nevladine organizacije Fondacija za pravdu (Stichting Justice Initiative) iz 2018. godine, bilo je najmanje 33 slučaja takozvanih ubistava iz časti na ruskom Sjevernom Kavkazu između 2008. i 2017. godine. Od 39 žrtava, 36 su bile žene.

"Većina žrtava bile su kćerke, sestre, supruge, rođake ili pastorke njihovih ubica", navodi se u izvještaju. Samo 14 incidenata dovelo je do krivičnog gonjenja, što je rezultiralo s 13 osuđujućih presuda i zatvorskih kazni u trajanju između šest i 15 godina.

"Ali ovo je samo vrh ledenog brijega", dodaje se u izvještaju. "U stvarnosti, samo mali dio takvih zločina ikada bude poznat i razmatran kod organa reda i medija." Većinu slučajeva lokalne vlasti odbacuju kao "nesreće".

Pred kraj prošle godine Magomedova je preko interneta upoznala Vladislava Horeva, 32-godišnjeg muškarca iz Ufe u regionu Baškortostana. Nakon što je čuo za njene nevolje, Horev je odlučio da joj pomogne da pobjegne, a krajem decembra je odletio u Tjumen.

Ubrzo poslije Nove godine, Magomedova je prikupila nekoliko stvari i par je odletio, prvo u Moskvu, a potom u Tursku, koja je bila jedna od rijetkih zemalja otvorenih za Ruse zbog pandemije COVID-19.

Poslije nekoliko dana u Istanbulu, njih dvoje su otputovali u Sankt Peterburg, gdje je Horev pomogao Magomedovoj da iznajmi stan. Skoro odmah ju je kontaktirala policija, koja ju je obavijestila da su njeni roditelji podnijeli prijavu o nestaloj osobi o njoj u Tjumenu.

Kako je Magomedova kasnije saznala, policijski izvor u Tjumenu dao je roditeljima njenu adresu i, 18. januara, na njenim vratima pojavila se njena majka Gjulizer Magomedova. Kasnije te večeri pojavio se njen otac Musa Magomedov, a par je pokušao da je odvede silom. RFE/RL je čuo audio snimak susreta, kada je Magomedov udario svoju kćerku.

Tokom sukoba Magomedova je uspjela da stupi u kontakt sa Horevom, koji je pozvao policiju. Kada su stigli, navodno nisu našli ništa neumjesno. Horev je posmatrao s ulice kako je Magomedova stavljena u automobil koji ju je čekao (fotografisao je automobil i podijelio fotografiju sa RFE/RL). Pratio ih je na drugu adresu i ponovo pozvao policiju. Kada su stigli, odveli su sve, uključujući i Horeva, u policijsku stanicu.

"U policijskoj stanici su prvo poslušali mog oca jer je odbio da me ostavi na miru", rekla je Magomedova. "Onda su razgovarali sa mnom. Rekla sam im svoju stranu priče i oni su rekli, 'OK, vi ste tako nezavisni, ali ne razumijete da je [Horev] krijumčar ljudi'."

Zapljenjen pasoš

Kazala je da su je detaljno ispitivali o njenom odnosu sa Horevom. Rekla im je da je pogledala njegov telefon i kompjuter, da je uzela fotokopije njegovih ličnih dokumenata. Uvjeravala ih je da ne duguje Horevu nikakav novac.

"Na kraju sam dodala da, čak i ako je on krijumčar ljudi, ja ne želim da se vraćam roditeljima", kaže ona. "Zamolila sam ih da prihvate moju žalbu kako oni pokušavaju da me odvedu na silu. A jedan od njih mi je rekao, 'Milana, zar ne razumiješ da je to tvoj običaj?'"

Horev je ispričao za RFE/RL da ga je ispitivao službenik Centra E Ministarstva unutrašnjih poslova, koji radi na slučajevima ekstremizma i terorizma. Kaže da je on čuvao pasoš Magomedove na njen zahtjev, kako bi spriječila roditelje da joj ga uzmu.

Policija je, međutim, utvrdila da je to bilo sumnjivo i naredila mu da im ga da. Na kraju, policija Sankt Peterburga je predala Magomedovu i njena dokumenta roditeljima dozvolivši im da je vrate u Tjumen.

"Kada sam stigla kući, mislila sam da ćemo imati neku vrstu razgovora, da će me pitati šta se desilo", prisjetila se Magomedova.

"Međutim, odmah su počeli da mi prijete, rekavši da će me, ako ponovo pobjegnem, poslati u Dagestan i da tamo neću imati obrazovanje niti bilo šta drugo. Rekli su da sam ih osramotila i da sam se lišila... bilo kakve budućnosti."

"Moja tetka, sestra mog oca, rekla mi je da ako me odvedu u Dagestan, lako mogu da me ubiju", kazala je Magomedova. "Da se tamo niko ne bi sjećao ničega u vezi mene, da će sve biti odbačeno kao nesretan slučaj, da niko neće ništa istraživati u vezi toga. Rekla je da tamo postoje posebna groblja za ljude poput mene. Mislila sam da poznajem svoje roditelje, ali nisam mogla ni da zamislim da će mi prijetiti ubistvom ili da će me poslati u mentalnu ustanovu."

U namjeri da smiri roditelje, Magomedova je izrazila kajanje, obećala da više neće pobjeći, i počela je da posjećuje terapeuta kako bi "smirila živce". Međutim, 10. februara je pobjegla drugi put, u pidžami i bez telefona i bilo kakvog novca.

Horev je uspio da joj pomogne da otputuje u Jekaterinburg, na Ural, gdje je kontaktirala advokata za ljudska prava Fjodora Akčermiševa. On je podnio zahtjev regionalnoj kancelariji Ministarstva unutrašnjih poslova i uspio da Magomedova bude uklonjena s liste nestalih osoba.

Njeni roditelji, međutim, nisu odustajali. Podnosili su žalbu za žalbom policiji u Tjumenu. Nekako je njen dosije iz Jekaterinburga završio u policiji u Tjumenu, koja je proslijedila informacije roditeljima. Počeli su da zovu Akčermiševa i pozivaju ga da prestane da pomaže njihovoj kćerki, rekavši da je mentalno bolesna. Oni su također počeli da zovu Horeva.

Magomedova je rekla da ima dalekog rođaka po imenu Šamil Radžabov koji radi za Ministarstvo unutrašnjih poslova u Tjumenu. Neki od njenih poznanika su joj rekli da ih je Radžabov ispitivao o njenom nestanku. Ona sumnja da bi on mogao biti taj koji je njene lične podatke prosljeđivao njenim roditeljima.

Ona je za RFE/RL rekla da im je, kada su ona i Akčermišev otišli u policiju u Jekaterinburgu da podnesu drugu žalbu, rečeno da je njena majka posjetila adresu koju je Magomedova napisala po prvoj žalbi i da tamo nikoga nije pronašla. Magomedova je napisala netačnu adresu jer nije željela da otkrije gdje se nalazi.

'Fizička sila'

Magomedovini roditelji su podnijeli žalbu rekavši da je Horev kidnapovao njihovu kćerku. Međutim, kada je policija pretresla njegov stan i ispitivala ga, nisu pronašli ništa što bi ga inkriminisalo. Njeni roditelji su potom podnijeli sličnu žalbu na Akčermiševa.

U intervjuu za RFE/RL, Magomedovinina majka je ponovila svoje nedokazane navode, rekavši da je njenu kćerku kidnapovao, prvo Horev, a potom i Akčermišev, kako bi bila prodata kao prostitutka militantnoj grupi 'Islamska država', koja je u Rusiji označena kao teroristička organizacija.

Na dan 23. marta, Magomedova i Akčermišev su stigli u kancelariju migracione službe da pokupe njen zamjenski pasoš. Iako su svi ostali u redu jednostavno čekali, a potom im je uručen pripremljeni dokument, Magomedovoj je rečeno da će morati duže da čeka jer nedostaje pečat.

"Razumjeli smo da zovu policiju", rekla je ona. Kada je policija stigla, njih dvoje su odvedeni u policijsku stanicu i ponovo su ispitani o optužbi da ju je Akčermišev kidnapovao.

Tokom ispitivanja, u sobu je ušao čovjek koga Magomedova nije poznavala. Policajci nisu uradili ništa dok je čovjek izvodio Akčermiševa i nastavio da ispituje Magomedovu. U međuvremenu, Akčermišev je uspio da telefonira novinarima, rekavši im da je nepoznati čovjek upotrijebio "fizičku silu" protiv njega pred policajcima.

Lokalni novinari stigli su u stanicu i ispred zatekli parkirane automobile s registarskim tablicama iz Daghestana i Tjumena. Policija je obavijestila Magomedovu da njena majka želi da razgovara s njom, ali je ona to odbila. Nakon što su novinari počeli da fotografišu automobile i ljude u njima, oni su se odvezli.

Magomedova i Ačermišev pušteni su na slobodu nakon što su proveli pet sati u policijskoj stanici. Dva dana kasnije, Akčermišev je rekao da je uspio da identifikuje čovjeka koji ga je napao u policijskoj stanici kao visokog oficira Ministarstva unutrašnjih poslova Sverdlovske oblasti po imenu Magomedimin Kurbanov.

Kazao je za RFE/RL da je podnio žalbu protiv Kurbanova sverdlovskoj policiji i Istražnom komitetu.

"Nikada nisam dobila pasoš", rekla je Magomedova za RFE/RL. "Ne znam šta će se sljedeće desiti. Mislim da ću se samo pritajiti – zastrašujuće je samo izaći napolje."