Deceniju od početka pobune u Siriji koja je prerasla u građanski rat s jednom od najgorih humanitarnih kriza na početku 21. vijeka, predsjednik Bašar al-Asad i dalje je čvrsto na vlasti, dok, uprkos smanjenju borbi, patnje Sirijaca i dalje traju - sa šokantnim razmjerama siromaštva i gladi, posebno djece, pišu svjetski mediji.
Naglo ekonomsko pogoršanje
Dok Sirija obilježava 10. godišnjicu od početka pobune koja je prerasla u građanski rat, milioni ljudi gurnuti su dublje u siromaštvo a većina domaćinstava teško da može osigurati svoj naredni obrok, piše Asošiejtid pres (The Associated Press), naglašavajući da je nivo siromaštva sada gori nego u bilo kojem trenutku tokom decenije sukoba.
U vrijeme kada se Asad priprema za kandidaturu za četvrti sedmogodišnji predsjednički mandat, postoje nedoumice da li on može preživjeti naglo ekonomsko pogoršanje uslijed udara novih američkih sankcija od prošle godine i finansijskog sloma u Libanonu, glavnoj vezi Sirije s vanjskim svijetom. To se, ističe AP, pokazalo kao previše, povrh ratnog razaranja, vladine korupcije, drugih zapadnih sankcija koje su godinama postojale i pandemije korona virusa.
Ujedinjeni narodi tvrdi da više od 80 odsto Sirijaca sada živi u siromaštvu, a 60 odsto je u opasnosti od gladi. Valuta je pala i sada iznosi 4.000 sirijskih funti za dolar na crnom tržištu, u poređenju sa 700 prije godinu dana i 47 na početku sukoba 2011. godine. Pojedini stručnjaci tvrde da sada režim više nema izvora prihoda, pa štampa novac i potiče inflaciju. Stanovnici područja koje kontroliše režim kažu da cijene rastu nekoliko puta dnevno.
Agencija dodaje da su cijene hrane porasle za 230 odsto u protekloj godini, a mnogi Sirijci kažu da su premoreni od traganja za osnovnom robom koja više nije dostupna. Teško je pronaći lijekove, mlijeko za djecu i pelene. Mnoge porodice mjesecima nemaju meso i voće. Mjesečna plata državnog zaposlenika sada vrijedi 15 - 20 američkih dolara, u poređenju s oko 170 američkih dolara prije godinu dana.
Uprkos višegodišnjem razaranju i borbama u kojima je nastradalo oko pola miliona ljudi a polovina od 23 miliona stanovnika je raseljena, Asad ostaje čvrsto na vlasti u Siriji koja je podijeljena u tri dijela, naglašava Asošiejtid pres. Grupa povezana s terorističkom organizacijom Al-Kaidom dominira sjeverozapadnom provincijom Idlib, a pobunjenici uz podršku Turske kontrolišu dijelove duž turske granice. Snage sirijskih Kurda uz podršku SAD-a drže oko četvrtine zemlje na sjeveroistoku. Asad, uz pomoć Irana i Rusije, kontroliše ostalo.
Ovisnost o vanjskim silama
Prije deset godina započeo je sirijski rat. Nakon godina razaranja, statistika postaje sve šokantnija. Devedeset odsto sirijske djece treba humanitarnu pomoć da bi preživjelo, što je prema podacima UNICEF-a porast za petinu od prije godinu dana, ukazuje londonski Tajms (The Times).
Pola miliona djece fizički je zakržljalo zbog pothranjenosti. Više od tri miliona ne školuje se, većinom dječaci što je, ukazuje londonski list, zastrašujući pokazatelj budućih kriza. U zasebnom istraživanju, Crveni krst otkrio je da gotovo polovina mladih Sirijaca ima bliskog rođaka ili prijatelja koji je ubijen, dok je svakom šestom djetetu roditelj ubijen ili teško ozlijeđen. Prema trećem istraživanju, više od 30 odsto domova u Siriji oštećeno je ili uništeno.
Sada humanitarne agencije, vjerske grupe, aktivisti i političari zahtijevaju akciju kako bi implozija Sirije i patnja njenog naroda prestali. Ali, naglašava Tajms, kao što je to bio slučaj od početka, oni se ne mogu složiti oko toga šta bi ta akcija trebala biti. Zapadne vlade insistiraju na održavanju sankcija protiv režima.
S druge strane, saveznici režima, poput Rusije i Irana, tvrde da je vrijeme da se prihvati da je predsjednik Asad pobijedio u ratu i da samo oslobađanje od sankcija može omogućiti zemlji da se obnovi i prehrani. Podržava ih sve veći broj glasova na Zapadu i u regiji. Među njima je i ministar vanjskih poslova UAE, šeik Abdulah bin Zajed, koji je prošle nedjelje pozvao na ponovno uključivanje Sirije u Arapsku ligu, kritikujući američki zakon o sankcijama Siriji.
Ono u čemu se sve strane slažu je da budućnost Sirije ovisi o vanjskim silama, a SAD, Rusija, Turska i Iran svi su vojno zastupljeni na terenu, dok Izrael bombarduje iz vazduha. Nada da će pobjeda u konačnici ipak biti postignuta drži i režim i ostale frakcije - bilo kurdske, džihadističke ili pobunjeničke - u borbi. Do tada će, zaključuje Tajms, Sirijci sve više gladovati.
Najveća izbjeglička kriza na svijetu
U naizgled beskrajnom građanskom ratu koji je odjeknuo daleko van granica bliskoistočne zemlje, u sukob su osim pobunjenika i Asada uvučeni i SAD, Iran, Rusija i Turska. Usput su uspostavljene etničke i vjerske podjele, potaknuto je oživljavanje ekstremističkih snaga takozvane Islamske države, ubijeno je stotine hiljada ljudi a milioni su raseljeni, naglašava američki Nešnal pablik rejdio (National Public Radio – NPR).
Visoki komeserijat UN-a za izbjeglice ističe kako je Sirija i dalje najveća izbjeglička kriza na svijetu. Više od polovine stanovništva zemlje raseljeno je - uključujući 5,5 miliona izbjeglica koje pretežno žive u Turskoj, Libanonu, Jordanu, Iraku i Egiptu, te još 6,7 miliona interno raseljenih unutar Sirije. Dvije trećine raseljenih su žene i djeca, tvrdi UN.
Iako su "borbe u Siriji uveliko smanjene, još uvijek imate masovno raseljavanje ljudi", izjavila je za NPR Mišel Dun (Michele Dunne), direktorica Karnegijevog (Carnegie) programa za Bliski Istok koja kaže da je izbjeglička kriza imala ogroman uticaj ne samo na regiju već i šire. "Mislim da nije pretjerano reći da je prelijevanje sirijskog sukoba u osnovi destabilizovalo Evropu", kaže ona dodajući kako je zabilježen “porast desničarskih vlada, islamofobije, nacionalizma i puno napetosti unutar Evropske unije."
Iako je režim možda povratio veći dio zemlje on je i znatno oslabljen, ističe NPR dodajući da su mnogi od onih koji su se borili za Asada postali ratni gospodari koji sada kontrolišu vlastite feude, polu-nezavisno od Damaska. Humanitarne organizacije ukazuju da su u Siriji uništeni ili oštećeni zdravstveni centri i bolnice, škole, komunalne službe i vodovodni i kanalizacijski sistemi, dok su istorijske znamenitosti i nekada prometne tržnice pretvorene u ruševine.
Dok UN insistira na političkom rješenju, sirijski režim za sada ne pokazuje stvarne naznake dolaska za pregovarački sto. I dalje nastavlja s pritiskom na pobunjeničke grupe koje uz pomoć Turske kontrolišu sjeverne dijelove zemlje. Ta su područja također dom za milione civila, od kojih su mnogi interno raseljeni i žive u kampovima. A na sjeveroistoku Sirije, dodaje NPR, napadi ISIS-a ponovno su u porastu.
Revolucija još uvijek u povoju
Bašar al-Asad i njegova vlada su 2011. samo na kratko djelovali kao još jedan domino koji će pasti u vihoru prodemokratskih pobuna koje su zahvatile Bliski istok. No, 10 godina kasnije, Asad je još uvijek na vlasti - pirov pobjednik koji ne nudi vjerodostojne izglede za pomirenje sirijskog naroda i vrši ograničeni suverenitet nad zemljom koja je prepuštena stranim silama, piše agencija Frans pres (Agence France-Presse).
Krajem januara 2011. pobune koje su srušile diktatore u Tunisu, Egiptu i Libiji postale su poznate kao "arapsko proljeće" i zarazna priroda pobuna u regiji postala je očita. Trebalo je vremena da talas protesta zahvati Siriju, gdje su demonstracije bile zabranjene pola vijeka i gdje je vladavina klana Asad djelovala čvršća nego bilo gdje drugo u regiji.
Dan 15. marta 2011. - datum koji mnogi drugi koriste za početak sirijske pobune, nije bio prvi dan protesta već, ističe AFP, dan kada su se demonstracije dogodile istovremeno u cijeloj Siriji. Ono što je uslijedilo dovelo je do najgoreg sukoba na planeti početkom 21. vijeka. Nakon decenije nedokučivog nasilja i ljudske tragedije borbe su se smanjile, ali patnja nije.
"Bili smo vrlo naivni kad smo započeli revoluciju", rekao je istaknuti sirijski aktivista Mazen Darviš (Darwish) koji danas živi u Parizu. "Naša perspektiva bila je sentimentalna, poetična, romantična. Nismo imali alata kad su drugi - režim i islamisti - imali stvarne partnere i ogromna sredstva", objasnio je Darviš izrazivši nadu da će revolucija ipak nadživjeti Asadovu vladavinu te da je arapski svijet započeo proces koji je još uvijek u povoju.
AFP dodaje da je sud u njemačkom gradu Koblenc prošlog mjeseca osudio člana sirijske tajne policije na četiri i po godine zatvora zbog zločina protiv čovječnosti. Presuda je bila prva i pružila je tračak nade da bi se žrtvama sukoba mogao izreći neki oblik pravde. Ali, Asad i njegov najuži krug nisu u neposrednoj opasnosti. Općenito se očekuje da će 55-godišnjak, koji je na vlast došao 2000. godine, osigurati još jedan mandat na izborima koji će se održati za nekoliko sljedećih sedmica.