U najnovijem Mostu Radija Slobodna Evropa (RSE) razgovaralo se o tome da li bi novi patrijarh Porfirije, koji pripada umerenoj struji u Srpskoj pravoslavnoj crkvi (SPC), mogao doprineti poboljšanju odnosa u regionu. Sagovornici su bili dva sociologa religije - Ivica Maštruko iz Zadra i Slobodan Sadžakov iz Novog Sada.
Bilo je reči o tome kako je Hrvatska pozdravila izbor novog srpskog patrijarha koji je u svom prvom govoru izjavio da mu je Hrvatska druga otadžbina, kako je Porfirije, dok je bio mitropolit zagrebačko-ljubljanski, uspeo da uspostavi dobre odnose sa Katoličkom crkvom i kardinalom Bozanićem, šta znače njegove pomirljive izjave o Jasenovcu, kakav će biti Porfirijev stav u sporu između pravoslavne i katoličke crkve oko kardinala Stepinca.
Razgovaralo se i o tome da li će se Porfirije protiviti da papa poseti Srbiju kao što su to činili njegovi prethodnici na mestu patrijarha, može li ublažiti tvrdi stav Srpske pravoslavne crkve o Kosovu, kakav će biti njegov odnos sa predsednikom Srbije Aleksandrom Vučićem, u kakvom će odnosu biti sa Islamskom zajednicom, da li će se kao patrijarh zalagati za ekumenski dijalog kao što zalagao dok je bio mitropolit zagrebačko-ljubljanski, kao i o tome da li bi mogao doći u sukob sa tvrdom strujom u Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
Omer Karabeg: Kako je izbor novog srpskog patrijarha primljen u Hrvatskoj?
Ivica Maštruko: Rekao bih da su sve strukture u Hrvatskoj, počev od političkih krugova preko sredstava javnog informiranja do vjernika, pozdravile izbor Porfirija - negdje sa oduševljenjem, negdje suzdržano, ali u svakom slučaju smatra se da je to dobar izbor. Očekivanja su da će se odnosi, ne samo između Srpske pravoslavne i Katoličke crkve u Hrvatskoj, nego i između država dolaskom Porfirija poboljšati. U svakom slučaju neće se pogoršati.
Omer Karabeg: Kažu da je Porfirije, kao mitropolit zagrebačko-ljubljanski, imao dobre odnose sa kardinalom Bozanićem.
Ivica Maštruko: S kardinalom je imao izvrsne kontakte, ali ne samo s njim. Općenito, širio je ekumenski duh na čitavom prostoru Hrvatske. Pri tom moram istaknuti da je i njegov prethodnik mitropolit Jovan bio smiritelj nacionalističkih strasti u devedesetim godinama i za vrijeme ratnog sukoba.
Omer Karabeg: U svom prvom govoru nakon ustoličenja za patrijarha Porfirije je izjavio da mu je Hrvatska druga otadžbina.
Slobodan Sadžakov: Da. Kao mitropolit Porfirije je naišao na dobar prijem u Hrvatskoj, stekao je dosta prijatelja i oformio neki svoj intelektualni krug. Očigledno je zavoleo Hrvatsku i život tamo.
Omer Karabeg: Neko je Porfirija nazvao hrvatskim vladikom koji je postao srpski papa.
Ivica Maštruko: Bilo je takvih komentara i to govori o pozitivnom odnosu prema izboru Porfirija. Treba imati na umu da je Porfirije odmah nakon izbora posjetio potresom pogođenu Baniju u Hrvatskoj. Tamo se susreo sa svojim vjernicima i bio je sjajno dočekan. Ne samo kao patrijarh nego i kao osoba. Diplomatskim rječnikom rečeno, patrijarhova prva vanjskopolitička posjeta bila je upravo Hrvatska.
Omer Karabeg: Da li je Porfirije negovao dobre odnose sa Hrvatskom katoličkom crkvom na svoju ruku ili je imao odobrenje vrha Srpske pravoslavne crkve?
Slobodan Sadžakov: Vladike imaju neku vrstu autonomije. Zavisno od njihove ličnosti i sposobnosti oni mogu da imaju veći ili manji uticaj. Videli smo kako je pokojni mitropolit Amfilohije napravio neku vrstu vlastite autonomije u Crnoj Gori i imao veliki uticaj u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. I Porfirije se u izvesnom smislu tako ponašao u Hrvatskoj.
Ne umanjujući lični pečat koji je Porfirije očigledno ostavio u Hrvatskoj, moram reći da su nakon svega onoga što dogodilo u ratu okolnosti bile takve da bilo kakav agresivni stav nije dolazio u obzir. Inače, jedno je biti vladika na određenom području, a drugo biti patrijarh Srpske pravoslavne crkve. Srpska pravoslavna crkva je tradicionalna institucija koja ima svoj uhodani put, pa zato treba biti oprezan u prognozama kako će Porfirije obavljati funkciju patrijarha. Izazovi tek predstoje.
Pomirljivo o Jasenovcu
Omer Karabeg: Vlast u Srbiji ponovo oživljava Jasenovac na dosta propagandistički način koji podseća na devedesete godine. Imam utisak da se Porfirije nije uklopio u tu kampanju. Ovih dana prilikom posete Jasenovcu izjavio je da su se oni koji su počinili zločine u Jasenovcu ispisali iz svakog naroda i da je na tom mestu najbolje ćutati. To zaista odudara od onoga kako vrh Srbije u poslednje vreme govori o Jasenovcu. Kako to tumačite?
Ivica Maštruko: Tumačim samom osobnošću Porfirija. On je integralna ličnost, relativno je mlad, ukoliko ga zdravlje posluži pred njim je dvadeset, pa i više godina na poziciji patrijarha. On je neopterećen političkim nadmetanjima i imam osjećaj da neće podilaziti nijednoj vlasti. Za njega Jasenovac nije mjesto gdje ćemo se nabacivati brojkama žrtava, već mjesto koje zaslužuje pijetet, gdje se moli u miru za one koji su tamo pogubljeni.
On se, dakle, ne služi agresivnom, nacionalističkom retorikom kao u godinama poslije Titove snrti kada je Srpska pravoslavna crkva - u vrijeme patrijarha Germana, pa poslije njega Pavla - postala katalizator srpskog nacionalizma. Porfirije je uvjereni kršćanin. Njegova izjava “Ja sam Srbin, ali sam prije svega kršćanin. Volim svoj narod, ali volim i voljet ću i sve druge narode, svakog čovjeka, svaku ikonu Božju”, u zadnje vrijeme se jako citira u Hrvatskoj. On, dakle, polazi od temeljnog kršćanskog uvjerenja i odstupa od linije svojih prethodnika kad je u pitanju uloga Srpske pravoslavne crkve u društvu.
Slobodan Sadžakov: To je bio smirujući ton u odnosu na histeriju koja se u Srbiji stvorila povodom filma “Dara iz Jasenovca”. To je u svakom slučaju dobro. Podsetio bih da je Srpska pravoslavna crkva imala jako lošu ulogu devedesetih godina tokom ratova na ovom prostoru, a i kasnije. Veoma je bila problematična i uloga patrijarha Pavla. Dobro bi bilo da se taj smer promeni i da Srpska pravoslavna crkva u okviru svojih mogućnosti doprinese normalizaciji veoma narušenih odnosa u regionu.
Stepinac
Omer Karabeg: Jedan od velikih sporova između Katoličke crkve u Hrvatskoj i Srpske pravoslavne crkve je odnos prema kardinalu Strepincu koji je za Katoličku crkvu svetac dok ga Pravoslavna crkva povezuje sa zločinima nad Srbima za vreme Nezavisne Države Hrvatske. Kako će se Porfirije postaviti u tom sporu?
Slobodan Sadžakov: Poznato je da je na inicijativu pape pre četiri godine formirana katoličko-paravoslavna komisija koja je trebalo da razmotri ulogu Stepinca. Ta komisija je zasedala, ali su obe strane ostale na svojim pozicijama. Bez obzira na Porfirijev blagonaklon odnos prema Hrvatskoj, Srpska pravoslavna crkva neće odstupiti od svog stava. To je jedan od problema koji će se naći pred Porfirijem koji se ne može rešiti prigodnim govorima. Jedno su pitke hrišćanske rečenice, a drugo konzervativni stavovi Srpske pravoslavne crkve koji obavezuju sve njene velikodstojnike i veoma je ih je teško korigovati.
Kada govorimo o Porfiriju, treba reći da je neka vrste senke nad njegovim izborom to što je po svemu sudeći vlast imala uticaj na njegov izbor. Porfirije je duhovni sin vladike Irineja bačkog koji je imao ogroman uticaj na prethodnog patrijarha, a verovatno će imati i na novog. On je itekako upleten u proces simbioze države i crkve i širenja moći crkve.
Ivica Maštruko: Mislim da će se Porfirije distnacirati od slučaja Stepinac. Na to upućuje njegova izjava o Stepincu. On smatra da u svakom slučaju kanonizacija ne dolazi u obzir i da osobno ne bi podržao proglašenje Stepnica svecem. Međutim, njegovo distanciranje se očituje u stavu da je odluka da li će Stepinac biti proglašen za sveca isključivo stvar Katoličke crkve.
Mislim da će se Porfirije distnacirati od slučaja Stepinac. Njegovo distanciranje se očituje u stavu da je odluka da li će Stepinac biti proglašen za sveca isključivo stvar Katoličke crkve.Ivica Maštruko
Sam papa Franjo očito nije sasvim siguran u apsolutnu svetost Stepinca mada “stepinizacija” Katoličke crkve u Hrvatskoj i dalje traje. Obilježavaju se njegove godišnjice, po njemu se daje ime crkvama i župama, podižu mu se spomenici. Postoji pritisak, ne samo crkve, nego i hrvatskih vlasti da se Stepinac proglasi svecem, na šta papa Franjo i Vatikan ne gledaju sa blagonaklonošću jer to shvataju kao politički pritisak.
Inače, Porfirijev odnos prema Stepincu sigurno neće ovisiti samo o njegovu stavu, već i o stavovima Svetog arhijerejskog sinoda koji su dosta konzervativni i agresivni.
Papa u Srbiji?
Omer Karabeg: Kakav će biti Porfirijev odnos prema poseti pape čemu se Srpska pravoslavna crkva pod uticajem ruske do sada protivila? Za Porfirija kažu da se zalaže za ekumenski dijalog.
Slobodan Sadžakov: Dolazak pape u Srbiju je staro pitanje. U srpskoj javnosti stvorena je iluzija da papa gori od želje da dođe u Srbiju i da maltene svakog dana samo zapitkuje kada će krenuti kao da mu je to najvažnije pitanje. To naprosto nije tačno. Vlast je, inače, davala nagoveštaje da bi joj bilo prihvatljivo da dođe papa jer joj je važno što Vatikan nije priznao Kosovo. Međutim, za to je potrebna dozvola Srpske pravoslavne crkve koju ona ne daje. Mislim da Srpska pravoslavna crkva tome pristupa, rekao bih, na poluhisteričan način kao da bi se ne znam šta dogodilo ako bi papa došao u Srbiju. Stvorena je potpuno nepotrebna pompa oko tog dolaska.
Ivica Maštruko: Mislim da će Porfirijev stav prema posjeti pape zavisti od procjene situacije. Ukoliko bi ocjenio da bi papina poseta nanjela štetu vjerničkom puku i da ne bi dobio snažnu podršku vlasti, onda on ne bi bio za tu posjetu. Međutim, što se njega osobno tiče, mislim bi imao pozitivan stav prema toj posjeti s obzirom na njegove ekumenske aktivnosti. Kao mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije je bio aktivan, ne samo u međukršćanskom dijalogu, nego i u dijalogu sa drugim vjerskim zajednicama - muslimanima i protestantima - na području Hrvatske.
Crkva i Kosovo
Omer Karabeg: Kakav će biti Porfirijev stav prema Kosovu? Da li će čvrsto stajati na dosadašnjoj poziciji Srpske pravoslavne crkve da je Kosovo deo Srbije ili će imati realističniji stav? Čini mi se da je za predsednika Vučića veoma važno da patrijarh ima elastičniji stav jer mu tvrdi stav crkve dosta vezuje ruke u pregovorima sa Prištinom.
Slobodan Sadžakov: To je apsolutno tačno i ako je bilo uticaja vlasti na njegov izbor, a bilo je, vlast je to činila upravo zbog toga o čemu vi govorite. Pre tri godine Vučić je najavio neki svoj plan za rešenje kosovskog problema ne izjašnjavajući se o čemu se radi, ali dalo se naslutiti da je spreman na ustupke i velike kompromise. Tada je doživeo velike napade od strane Srpske pravoslavne crkve. Brojni crkveni velikodostojnici su se tome usprotivili, a mitropolit Amfilohije je bacio i anatemu na Vučića.
Porfirijeva uloga biće da ublaži tvrdi stav Srpske pravoslavne crkve o Kosovu i da pravi što manje problema u budućim pregovorima. Može se naslutiti da će rešenje kosovskog problema doneti velika trvenja u Srpskoj pravoslavnoj crkviSlobodan Sadžakov
Vučićev plan je propao, pa je došlo do primirja. Država je dala crkvi neke donacije, a patrijarh Irinej je izjavio da se Vučić lavovski bori za Kosovo. Uočljivo je bilo da su u tom sukobu najpomirljiviji tonovi dolazili od vladike Irineja bačkog, a to je bio i stav tadašnjeg mitropolita zagrebačko-ljubljanskgo Porfirija. Evidentna je bila njihova zainteresovanost da se ne pokidaju veze sa vlašću od koje crkva u velikoj meri zavisi.
Ipak, kako se pregovori o Kosovu budu intenzivirali otvaraće se novi sukobi u Srpskoj pravoslavnoj crkvi između dve struje - jedne koja je zainteresovana da bude u što u bližim odnosima sa vlašću, kojoj pripada i novi patrijarh Porfirije, i druge izrazito nacionalističke i konzervativne. Porfirijeva uloga biće da ublaži tvrdi stav Srpske pravoslavne crkve o Kosovu i da pravi što manje problema u budućim pregovorima. Može se naslutiti da će rešenje kosovskog problema doneti velika trvenja u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, možda i nešto što bi ličilo na rascep. Srpska pravoslavna davno je trasirala svoj put utemeljen na nacionalističkim mitovima. To je, da tako kažem, vrelo njene društvene uloge danas.
Srpska pravoslavna crkva se zahuktala u lošem pravcu, ona je danas nosilac barjaka velikosrpskog nacionalizma i velikosrpskog projekta. Moja teza je da je osamdesetih godina to bila Srpska akademija nauka, devedesetih to je bio državni projekt, a nakon što je došlo do sloma tog projekta Srpska pravoslavna crkva kupi njegove krhotine i danas pokušava da ga reanimira.
Ivica Maštruko: Jasno je da je Srpska pravoslavna crkva kroz povijest bila poslušna državnoj vlasti, kojoj je uvijek pripisivala nekakvo božansko porijeklo, za šta je dobivala ne male usluge. Međutim, kada govori o Kosovu, Porfirije pominje nit, vrpcu koja Srpsku pravoslavnu crkvu vezuje za Kosovo. On izričajem ne govori o srpskoj teritoriji tako da se može smatrati da će se njegovi stavovi usklađivati sa Vučićevim i da Vučić može računati na Porfirijevu potporu u pregovorima o Kosovu. Dakako, pitanje je u kojoj mjeri će Porfirije naići na podršku Svetog arhijerejskog sinoda u tim svojim stavovima.
Omer Karabeg: Vrlo malo se zna o odnosu Porfirija prema Islamskoj zajednici. S obzirom da je bio usmeren na Hrvatsku i odnose sa Katoličkom crkvom imao je malo kontakata sa predstavnicima te religijske zajednice. Kakav je njegov odnos prema Islamskoj zajednici?
Slobodan Sadžakov: Nisam naišao na puno njegovih izjava u tom pravcu. Ali kada je nedavno govorio o svom boravku u Zagrebu, dok je bio mitropolit, uz Jevrejsku pomenuo je i Islamsku zajednicu. On želi da se odnosi u regionu normalizuju, videli smo kakav je njegov stav prema Katoličkoj crkvi, pa nema razloga da njegov odnos prema Islamskoj zajednici bude drugačiji. U poslednje vreme u Srbiji postoji relativno solidna saradnja između Srpske pravoslavne crkve i Islamske zajednice, pa bih rekao da ne treba očekivati neke probleme u njihovim odnosima.
Ivica Maštruko: Porfirije je uvjerni ekumenista. On je ne samo za unutarkršćanski i međukršćanski dijalog - dakle između pravoslavlja, protestanata i katolika - nego i za dijalog sa pripadnicima drugih vjerskih zajednica. Dakle, i sa muslimanima. Tako je postupao i u Hrvatskoj. Njegovi odnosi sa muslimanskom zajednicom, koja u Hrvatskoj ima dobro rješen status, bili su izvrsni, a sa dvojicom muftija više nego srdačni. To proizilaziti iz njegovog izvornog ekumenizma.
Rizici novog patrijarha
Omer Karabeg: U zaključku, da li dolazak Porfirija na čelo Srpske pravoslavne crkve otvara mogućnost za nešto tolerantnije odnose u regionu?
Slobodan Sadžakov: Sudeći po njegovim prvim izjavama nakon ustoličenja i po dosadašnjem delovanju u Zagrebu, nade mogu da se zasnuju. Međutim, treba razlikovati institucionalni okvir na koji će biti upućen i njegova lična uverenja. Njegove ambicije i ekumenske ideje mogu se vrlo lako razbiti u sučeljavanju sa velikom tradicionalnom mašinerijom koja se zove Srpska pravoslavna crkva.
Videli smo da su u Crnoj Gori crkveni velikodostojnici davali zastrašujuće i netačne izjave o tome da je u toj državi položaj vernika Srpske pravoslavne crkve gori nego za vreme NDH. Sve su to stvari koje opterećuju novog patrijarha. Na njemu je da odluči da li će pokušati da napravi neke iskorake i pokaže svoju miroljubivost i novu orijentaciju ili će ga uhodana mašinerija crkve slomiti, pa ćemo na čelu crkve imati patrijarha koji se neće razlikovati od svojih predhodnika.
Omer Karabeg: Vlast u Srbiji trenutno agresivno radi na projektu takozvanog srpskog sveta u kome je Srpskoj pravoslavnoj crkvi namenjena vrlo važna uloga. Da li će Porfirije prihvatiti ulogu u tom projektu?
Slobodan Sadžakov: Upravo se o tome radi. Jedno su prigodne izjave i lepe želje, a drugo je realnost. Zato sam i rekao da je jedno biti vladika, a drugo patrijarh. Na kraju krajeva, Porfirije je dugo bio deo organizma Srpske pravoslavne crkve i nismo videli da se naročito protivio odlukama njenog vrha. Vrlo je teško napraviti zaokret, a da se ne odseče grana na kojoj se sedi. Tako da bih ja bio veoma rezervisan i čekao naredne poteze novog patrijarha.
Ivica Maštruko: Kad bih procjenjivao po svojim dojmovima i željama, rekao bih da bi njegov dolazak na čelnu poziciju mogao pozitivno utjecati na stanje u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Međutim, teško je tu nadu bilo čime argumentirati. Pitanje je da li će Porfirije riskirati sukob unutar Srpske pravoslavne crkve, da li će se na to odlučiti po cijenu i da izgubi tu bitku. To će zavisti od njegove procjene koliko će imati saveznika, a koliko protivnika koji zastupaju tvrde stavove.
Mislim da mu za sada brojke ne idu u prilog. Zato je teško je procijeniti da li će se Porfirije odlučiti na taj sukob do koga će najvjerojatnije doći ukoliko bude zastupao stavove koje je dosad propagirao u Hrvatskoj.
