Izvještaji visokog predstavnika objavljeni su na web stranicama UN-a i OHR-a, te su tako dostupni i poslanicima u Narodnoj skupštini Republike Srpske (NSRS), navode iz Kancelarije visokog predstavnika u BiH (OHR) o zahtjevu te skupštine za izvještaj o provedbi Dejtonskog sporazuma.
OHR je dao odgovor na upit Radija Slobodna Evropa da prokomentarišu zahtjeva NSRS da visoki predstavnik u BiH Valentin Incko podnese izvještaj o provođenju civilne implementacije Dejtonskog mirovnog sporazuma od 1995. do 2020. godine.
Podnošenje izvještaja NSRS zatražila je od visokog predstavnika u srijedu (17. februara) na sjednici u Banjaluci. U usvojenom zaključku NSRS se navodi kako je rok za dostavljanje tog izvještaja Skupštini na razmatranje 90 dana.
Zahtjev za podnošenje izvještaja je tačka koju je, u ime Kluba Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), stranke Milorada Dodika, predložio šef tog kluba Igor Žunić.
U obrazloženju se navodi kako je Republika Srpska za potpisivanje Dejtonskog sporazuma 29. avgusta 1995. godine "ovlastila Saveznu Republiku Jugoslaviju (čija prava i obaveze je preuzela Republika Srbija)" čime je postala indirektni potpisnik Dejtona.
Kancelarija visokog predstavnika u BiH otvorena je 1995. godine, a Narodna skupština RS traži izvještaj o radu svih bivših visokih predstavnika.
Visoki predstavnik u BiH, Valentin Incko, 2. februara je uputio pismo predsjedniku i šefovima svih klubova u NSRS u kojem traži da se u roku od tri mjeseca ponište povelje koje je ova Skupština dodijelila osobama osuđenim za ratne zločine.
U pismu, koji je RSE imao na uvid, piše kako je 24. oktobra 2016. Godine organizacioni odbor, koji je uspostavljen u svrhu obilježavanja manifestacije 25. godina od postojanja i rada Narodne skupštine RS, dodijelio posebne povelje i priznanja brojnim institucijama, organizacijama i pojedincima. Te da ih je uručio predsjednik Narodne Skupštine Nedeljko Čubrilović.
“Među nagrađenima bili su i svi bivši predsjednici Narodne skupštine i članovi prvog Predsjedništva RS, uključujući Radovana Karadžića, Momčila Krajišnika i Biljane Plavšić, čiji su postupci tokom oružanog sukoba šokirali svijet i uzrokovali nezamislive ljudske patnje”, naveo je Incko u pismu.
O Inckovom zahtjevu NSRS nije raspravljala.