Piše: Rikard Jozwiak
Armin Laschet je 16. januara postao novi lider najveće njemačke partije, konzervativne Hršćansko-demokratske unije (CDU) u glasanju koje će imati posljedice i dalje od najveće države članice Evropske unije (EU). I dok se na ovo gleda kao na zvanični početak post-Merkelovske ere u evropskoj politici, nije sigurno da će, na kraju, Laschet naslijediti kancelarku kada ona odstupi u septembru poslije 16 značajnih godina na vrhuncu političke moći.
Neposredni izazovi za njega sada uključuju i to kako da se nosi sa dva privlačna konzervativna autsajdera koji iz daljine pretenduju na poziciju kancelara, serijom važnih dolazećih regionalnih izbora, ekonomskim i socijalnim uticajem pandemije COVID-a 19 i vjerovatno mukotrpnim trgovanjem s potencijalnim koalicionim partnerima nakon nacionalnog glasanja 26. septembra.
Na prvi pogled, 1.001 delegatu na konferenciji CDU-a biće oprošeno što nisu vidjeli nikakvu razliku između tri kandidata koji su se borili za predsjedavanje strankom – trojice sa preko 50 godina, muškaraca katolika, svi dolaze iz najmnogoljudnije njemačke države Sjeverna Rajne Vestfalije i koji se svi zalažu za jaču EU i čvršće transatlantske veze.
Ali što se tiče stila i suštine, podjele su jasne - posebno između dvojice predvodnika Lascheta i Friedricha Merza.
Merz bi partiju povukao nazad udesno, njenim konzervativnim i neoliberalnim korijenima. Govorljivi i neosjetljivi 65-godišnji milioner advokat popularan je među privrednicima u partiji, ali ne toliko kod ženskih članica. On bi vjerovatno pokušao da napravi koaliciju sa malom njemačkom liberalnom partijom, Slobodnom demokratskom partijom (FDP) i provuče nezadovoljne glasače CDU-a koji su se u novije vrijeme odlučili za krajnju desnicu i partiju Alternativa za Njemačku (AfD). Ali da je pobijedio, pakt sa Zelenima, koji trenutno ima oko 20 posto, bio bi težak.
Merz je tijesno pobijedio u prvoj rundi glasanja ali nije prešao 50 posto. U drugoj rundi, podržavaoci Norberta Röttgean, trećeg kandidata, priznatog vanjskopolitičkog entuzijaste naginjali su ka Laschetu, osiguravajući mu tijesnu pobjedu, 521-466. Umjesto za novi smjer, CDU se odlučio za više Merkel bez Merkel i okrunio kandidata koji daje kontinuitet - Lascheta.
Kao premijer Sjeverne Rajne Vestfalije od 2017. godine, s Merkel ide u korak po većini pitanja, iako se smatra da je mekši u vanjskopolitičkim pitanjima i najvjerovatnije bi podržao pomirljiviji ton prema Moskvi. Međutim, još važnije je to što njegovo uzdizanje na mjesto predsjednika otvara potencijalnu koaliciju sa Zelenim nakon saveznih izbora na jesen, omogućavajući i prekid odnosa sa trenutnim koalicionim partnerom, posrnulim socijaldemokratima, istovremeno osiguravajući nastavak centrističke politike koja je toliko dugo držala stranku na vlasti.
Veliko pitanje je: hoće li se to dogoditi s Laschetom kao kandidatom za kancelara?
Njegov možda najjači podržavalac, ministar zdravstva Jens Spahn, prihvati izazov, a onda se postavlja pitanje kako će Laschet reagovati. Spahn je popularan širom zemlje i ako napori Njemačke u vakcinaciji protiv COVID-a 19 budu uspješni, on će preuzeti zasluge. Jasno je da je 40-godišnji Spahn potencijalno podmlađeno lice njegove partije, a to što je otvoreno gej daje mogućnost CDU-u da kreira novi i inkluzivniji imidž. S druge strane, njegove mlade godine i seksualnost mogli bi biti korak predaleko za dijelove biračkog tijela za koje se inače takmiči njemačka konzervativna stranka.
Još jači kandidat za kancelara je trenutni premijer Bavarske, Markus Söder, koji je ujedno i lider Hrišćansko-socijalne unije (CSU) bavarske sestrinske stranke CDU-a. Ocjena njegove popularnosti je 55 posto, uopšte među biračima, a izuzetnih 80 posto među onim s konzervativnim uvjerenjima.
Kao i Merkel sa CDU-a, on je CSU odvukao više do političkog centra i porede ga s austrijskim kancelarom Sebastianom Kurzom u svojoj sposobnosti da utiče na širok spektar biračkog tijela.
Za sada, on je dao indicije da su njegovi prioriteti u Bavarskoj, ne u Berlinu, ali malo njih mu je stvarno povjerovalo. Na proljeće, kada CDU i CSU budu trebali da se dogovore oko zajedničkog kandidata za kancelara, njegovo ime će se naći u ponudi. Uobičajeno je da veći CDU stavlja negog svog na glavnu listu. Jedino je 1980. i 2002. oolitičar iz CSU-a predvodio u ponudi CDU/CSU za kancelara i izgubio oba puta. Mnogi misle da ove godine može biti slučaj ‘treća sreća’.
Događaji na koje treba zasad obratiti pažnju su izbori u imućnoj jugozapadnoj državi Baden-Vurtemberg 14. marta. Gdje su glasači 2016. od Zelenih prvi put napravili najveću stranku, dok je poniženi CDU postao njihov manji koalicioni partner. Sada ankete pokazuju da su izjednačeni. Mnogi ove izbore doživljavaju kao probnu vožnju za veliku saveznu nagradu pola godine kasnije. Međutim, jednak indikator će biti ako Laschet ili neko drugi od konzervativnih pretendenata, idući naprijed, preuzme tešku odgovornost Merkelove.
*(priredila: Asja Hafner)