Žalbeno vijeće Međunarodnog mehanizma za krivične sudove (MMKS) odbilo je zahtjev Milana Lukića, kojeg je Haški tribunal osudio na doživotnu kaznu zatvora zbog zločina protiv čovječnosti počinjenog u Višegradu, za preispitivanje ove presude, kao i zahtjev za pravnu pomoć na trošak Mehanizma za reviziju presude na osnovu navodnih novih činjenica.
Lukić je 1. septembra zatražio od Žalbenog vijeća da preispita utvrđene činjenice o broju žrtava u Pionirskoj ulici u Višegradu, na istoku BiH.
On je 2012. godine osuđen na doživotnu kaznu zatvora nakon što je, kao komandant paravojne jedinice “Beli orlovi”, proglašen krivim za zločine protiv čovječnosti počinjene u Višegradu, koji su uključivali masakre na Bikavcu i u Pionirskoj ulici.
U prvostepenoj presudi Lukiću izrečenoj 2009. godine Vijeće ga je proglasilo krivim za progone, ubistvo, istrebljenje, okrutno postupanje i nehumana djela, kao zločine protiv čovječnosti i ratne zločine, u vezi sa šest odvojenih incidenata, i osudilo na kaznu doživotnog zatvora.
Dio presude za istrebljenje baziran je i na Lukićevom učešću u ubistvima 59 osoba počinjenim 14. juna 1992. godine u Pionirskoj ulici u Višegradu, zaključilo je Prvostepeno vijeće.
Drugostepenom presudom je prihvaćen samo jedan žalbeni navod, nakon što je Apelaciono vijeće utvrdilo da su u Pionirskoj ulici ubijene 53, a ne 59 žrtava, kako je navedeno u prvostepenoj presudi.
U svom nedavnom zahtjevu Lukić je tražio preispitivanje presude na osnovu novih dokaza za koje je tvrdio da mogu rezultirati njegovim oslobađanjem od optužbe za istrebljenja zbog zločina u Pionirskoj ulici i blažom kaznom, navodi se u dokumentu Žalbenog vijeća MMKS objavljenom 15. decembra..
Lukić je naveo da je Sud BiH u oktobru 2019. godine proglasio Radomira Šušnjara, saučesnika u Lukićevim zločinima, krivim za ubistva 26 žrtava u Pionirskoj ulici, što je, kako je naveo Lukić, manje od 53, koliko je utvrdio Haški tribunal.
Smanjenje broja žrtava moglo je uticati na odluku Žalbenog vijeća i zaključak da “masivnost” potrebna za zločin istrebljenja nije dostignuta, naveo je Lukić i dodao da mu ova činjenica nije bila poznata prije donošenja presude protiv njega.
On je u zahtjevu tražio dodjeljivanje pravnog zastupnika na trošak Mehanizma kako bi tražio sudske dokumente od Suda BiH za pronalazak materijala kojim će podržati svoju tezu o novim činjenicama i obrazložio da bi to bilo „u interesu pravde“.
Lukić je naveo kako bi mu pravni zastupnik pomogao da dođe do odluka domaćih vlasti na osnovu kojih je podignuta optužnica za samo 26 žrtava koja može biti zasnovana na dokazima koji ukazuju da je “ostatak navodnih žrtava još uvijek živ”.
Vijeće je u svojoj odluci navelo da nije ubijeđeno Lukićevim podnescima da optužnica u slučaju pred Sudom BiH sadrži novu činjenicu, te kako optužnica uključuje navode o činjenicama na osnovu kojih je Šušnjar osuđen, što nema dokaznu vrijednost za preispitivanje presude.
Sud BiH je prvostepenom presudom osudio Radomira Šušnjara zvanog Lalco na 20 godina zatvora za učešće u zločinima počinjenim 1992. na području Višegrada, uključujući ubistva 26 civila zatvorenih u kući u Pionirskoj ulici, kada je pet osoba uspjelo preživjeti.
Proglašen je krivim da je 14. juna 1992. godine ili približno tog dana u Pionirskoj ulici u Višegradu, zajedno s Milanom i Sredojem Lukićem – koji su bili naoružani automatskim puškama, a Šušanjar nožem – učestvovao u napadu, nečovječnom postupanju i pljačkanju imovine stanovnika sela Koritnik koji su prethodno dovedeni u kuću Jusufa Memića.
Mehanizam u odluci navodi se da je ocjena Suda BiH na osnovu svjedočenja žrtava bila da je broj ubijenih civila znatno veći, ali da Tužilaštvo nije navelo njihova imena u optužnici ili njihov ukupni broj, osim za 26 civila.
Ništa u presudi Šušnjaru ne sadrži novu informaciju za dokazni postupak u svrhu preispitivanja presude i kako takvo preispitivanje “izuzetno teških” zločina i smanjenja broja ubijenih žrtava ne utiče na doživotnu kaznu.
“Žalbeno vijeće smatra da, čak i da je odobreno preispitivanje i Lukić dokazao smanjeni broj žrtava u zločinu u Pionirskoj ulici, jedini praktičan rezultat bila bi ispavka činjeničnog opisa slučaja. Ono ne bi, u odnosu na težinu zločina, rezultovalo ni u kakvom smanjenju njegove kazne”, navodi se u odluci.
Odbijajući pravnog zastupnika na trošak Mehanizma, Vijeće je navelo da nema obaveza prema osuđeniku kada je predmet završen i kako bi Lukić sam trebao finansirati novu istragu.
Od februara 2014. godine, Lukić doživotnu kaznu izdržava u Estoniji.
Tužilaštvo BiH podiglo je optužnicu protiv Milana Lukića, koji se tereti da je učestvovao u planiranju i realizaciji otmice civila na stanici Štrpci kao i njihovom ubistvu na obali rijeke Drine 27.02.1993. godine.
Tada je saopćeno da su nakon ispitivanja Lukića, u svojstvu osumnjičenog koji se nalazi na izdržavanju kazne izrečene u Sudu u Haagu, ispunjeni posljednji procesni uvjeti za podizanje optužnice.
