Bosni i Hercegovini je i prije krize uzrokovane pandemijom korona virusa, prema procjenama Svjetske banke trebalo više od 100 godina da dostigne sadašnji nivo prihoda zemalja EU, što je neprihvatljivo, ocjenjuje za Radio Slobodna Evropa (RSE) Emanuel Salinas, šef Ureda Svjetske banke za Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru.
Za ovu godinu je predviđena najveća recesija u zemljama Zapadnog Balkana, ali i svijeta. Brzo se povećava broj ljudi koji postaju siromašni, što je razlog za zabrinutost, jer postoji mogućnost da se izgubi sav napredak ostvaren na smanjenju siromaštva u prethodnim decenijama.
RSE: Procjene Svjetske banke su da će ove godine zemlje Zapadnog Balkana, a time i BiH pogoditi najteža recesija u posljednjih 25 godina. S obzirom na ionako loše stanje u oblasti ekonomije, šta to može značiti?
Salinas: Svakako, kao što se i sami pomenuli, recesija do koje je došlo, kako u Bosni i Hercegovini, tako i širom Zapadnog Balkana, zapravo u cijelom svijetu – je jedna od najvećih tokom posljednjih decenija. Mislim da to znači više stvari. Znači neposredni uticaj krize, a vjerovatno znači i srednjoročni, pa i dugoročni uticaj.
U smislu neposrednog uticaja, vidimo da je dosta ljudi ostalo bez posla. Čujemo od vlasti, prema službenim statistikama, da je u Bosni i Hercegovini do sada zatvoreno oko 18.000 radnih mjesta. Ali, znamo da ih je zatvoreno i mnogo više. To su radna mjesta u neformalnom sektoru, koje statistika ne uzima u obzir. Te nas brojke brinu, jer se to pretače u direktan uticaj na mnoge porodice i ljude koji žive od tih radnih mjesta.
Vidimo da se na cijelom Zapadnom Balkanu brzo povećava broj ljudi koji postaju siromašni. To nas brine, jer to predstavlja rizik da se izgubi sav napredak ostvaren na smanjenju siromaštva u prethodnim decenijama. To je ono što nas u ovom momentu najviše brine.
Vidimo da su vlasti u mnogim zemljama donijele programe za pomoć ljudima i porodicama pogođenim krizom, međutim svjesni smo da je i sada potrebno mnogo više, a biće potrebno i u budućnosti. To je neposredni uticaj kojeg vidimo, što povećava postojeću zabrinutost za ljude koji su zaraženi virusom, kao i uticaj koji to ima na sposobnost zdravstvenog sistema da odgovori na potrebe stanovništva u ovom vanrednom stanju.
Ekonomski uticaj pandemije na Balkanu će se osjećati godinama
RSE: Možete li pojasniti na koji način, jer je većina zemalja u ovoj regiji ionako u zaostatku s reformama koje su sada dodatno zaustavljene?
Salinas: Smatramo da je moguće da će ova kriza imati dugoročniji uticaj na ekonomije Zapadnog Balkana. Uticaj je različit u svakoj od zemalja, pa tako u nekim zemljama, poput Crne Gore, na primjer, koja u velikoj mjeri zavisi od jednog sektora, a to je turizam, vidimo da je trenutni ekonomski uticaj ogroman i vjerovatno će se osjetiti i tokom nekoliko narednih godina.
U slučaju Bosne i Hercegovine, vidimo da ima nekoliko industrija ili sektora koji su već sada pogođeni, kao, na primjer, ugostiteljstvo, ali i izvozne industrije. Iako vidimo pokušaje da se omogući da brojne firme u tim sektorima nastave s radom, brine nas to da neke od njih možda neće moći izdržati krizu i ostati u funkciji.
Za sada je tako, ali ako veći broj firmi ne bude mogao nastaviti s radom, tu se više ne radi samo o zatvorenim radnim mjestima sada, već i o radnim mjestima koja se možda neće ponovo otvoriti u budućnosti. Trebaće vremena da se obnovi potencijal koji one imaju sada u smislu pružanja prilika i otvaranja radnih mjesta.
To je jedan element dugoročnijeg uticaja, ali ono što vidimo mimo toga je da kriza naglašava potrebu za brojnim reformama, kako bi se osigurao ekonomski rast na zdravijim osnovama.
Ono što zapažamo je da su slabosti, koje su postojale i prije krize, sada još više istaknute samom krizom. Na primjer, u slučaju Bosne i Hercegovine, njena ekonomija u velikoj mjeri zavisna od državnog sektora, a ne privatnog, te se u velikoj mjeri oslanja na potrošnju, a ne investicije.
Ono do čega kriza dovodi je povećanje tih slabosti u smislu izvora rasta, te povećanje potrebe za provođenjem reformi, koje su bile potrebne i ranije, a sada postaju urgentnije. A potom, u određenim sektorima, kao što je zdravstvo, na primjer, znamo da su već bile prisutne slabosti vezane za njihove sposobnosti pružanja usluga i zbrinjavanja koje je potrebno stanovništvu, a kriza, jasno, nameće dodatni pritisak na sektor i prijeti njegovoj sveukupnoj održivosti u dugoročnijem periodu.
Moram reći da mi na ovo gledamo i kao na izazov, ali i kao na priliku. Vidimo da i same vlasti u nekim slučajevima uviđaju da kriza može pružiti priliku za urgentniji i odlučniji pristup za prevazilaženje izazova koji su u ekonomiji postojali i ranije.
Nadamo se da će to biti slučaj na širem planu i da će vlasti iskoristiti prilike koje im kriza pruža. Ali to tek trebamo vidjeti.
Samo u šest zemalja svijeta teže pokrenuti biznis nego u BiH
RSE: Prognoze nisu bile dobre ni ranije. Koji su faktori imali uticaja na njih i koji će kada jednom stane pandemija ostati i dalje?
Salinas: Kada posmatramo prepreke koje onemogućavaju rast ili iskorištavanje potencijala zemlje, u ovom slučaju govorim o Bosni i Hercegovini, tu su prisutni brojni faktori koji imaju svoju ulogu. Ja lično tu vidim gubitak nade. Vidimo da ljudi uz mnogo zabrinutosti i tuge napuštaju zemlju u potrazi za prilikama na drugim mjestima, prilikama koje ne mogu naći ovdje u zemlji.
Taj gubitak ljudskog kapitala je nešto što si zemlja ne može priuštiti. Ali takođe je i razumljivo zašto mnogi od tih ljudi biraju da idu drugdje u potragu za prilikama.
Da vam dam primjer. Znamo da je važno ostvariti ili omogućiti priliku za rast privatnog sektora u zemlji, kao načina za otvaranje većeg broja i boljih radnih mjesta. Ali na svijetu postoji samo šest zemalja u kojima je teže pokrenuti posao nego u Bosni i Hercegovini.
To je neprihvatljivo, ali pokazuje da postoji potreba za potpunim preokretom u smislu uloge vlasti. I ja mislim da vlasti trebaju shvatiti da one treba da pružaju usluge stanovništvu. A kad pogledate indikatore, ili kad pogledate koliko je teško ljudima da pokrenu posao u ovoj zemlji, vidite da usluge koje se pružaju ljudima nisu dobre. Zapažamo da problemi poput ovog doprinose gubitku nade.
Prisutna su i pitanja poput nedostatka jasnog pravca strateškog razvoja zemlje. U nekim zemljama, vidimo da su se vlasti uspjele usmjeriti na ideju pristupa EU za stvaranje puta za razvoj zemlje i kao načina za utvrđivanje aktivnosti potrebnih da se ide u tom pravcu. Imamo osjećaj da ovdje sveukupna strateška vizija nije jasna, a svakako nije jasna običnim ljudima. Ne samo da ljudima nedostaju prilike sada, već nema ni jasne vizije kakve bi se prilike mogle javiti u budućnosti. Isto tako nepostojanje koherentnosti između tih prilika i uloge vlasti u olakšavanju ljudima da ih iskoriste.
To su neke stvari koje izazivaju bojazni, a na to se nadovezuje, ono što vidimo i brine nas, činjenica da zemlja brzo gubi svoj ljudski kapital, ne samo u smislu ljudi koji odlaze iz zemlje, već i onih koji ostaju u njoj. Izračunali smo da nedostaci u obrazovanju i zdravstvu dovode do gubitka oko 48 procenata potencijala ljudi tokom života. To je potencijal da se ima produktivan život i dobar posao.
To su sve zabrinjavajuće statistike, to su pitanja koja su bila prisutna i prije krize, kriza nije dovela do njihovog nestanka, ako ništa drugo kriza nameće veću urgentnost za sve, a pogotovu za vlasti, da preuzmu aktivniju ulogu u rješavanju tih pitanja.
RSE: Koliko će povećan odlazak ljudi iz BiH imati uticaja na razvoj i stabilizaciju nakon pandemije?
Salinas: Brzina oporavka, kada dođemo do tog stadija pandemije, će u velikoj mjeri zavisiti od povjerenja privatnog sektora i investitora u ekonomije Zapadnog Balkana. Ja govorim o ovim zemljama, ali neke od ovih stvari mogu biti primjenljive i na ostale zemlje u Evropi.
Ovdje, u zemljama poput Bosne i Hercegovine, ponovno pokretanje ekonomije će zahtijevati da ljudi imaju mogućnost i želju za ponovnim osvajanjem terena kojeg su izgubili u smislu izvoza, u smislu otvaranja radnih mjesta, itd. Da li će postojati povjerenje da se vrše takva ulaganja i da poduzetnici i firme unose te resurse u ekonomiju, to je nešto što, po mom mišljenju, tek ostaje da se vidi.
Kao što sam već pomenuo, neka od pitanja koja potkopavaju povjerenje investitora za privatne investicije u zemlji, su još uvijek prisutna, ali nadamo se da će se odrediti jasan pravac i primijeniti odlučniji pristup za prevazilaženje pitanja koja onemogućavaju razvoj zemlje, kao način da se uspostavi povjerenje privatnih investitora – kako investitora koji se smatraju stranima, kad je Bosna i Hercegovina destinacija investicije, tako i domaćih investitora, koji razmišljaju da li da ulažu ovdje ili da posluju na drugom mjestu.
To je jedan faktor ovoga, ali zasigurno će biti i drugih aspekata u smislu potražnje, ili koliko brzo će se obnoviti potražnja za proizvodima iz BiH kad pandemija počne jenjavati.
Korupcija i ljudski životi
RSE: Jedan od problema kojeg je situacija sa pandemijom izvukla na površinu je i korupcija. Inače, upozoravate na ovaj problem, koji je sada pokazao da su zbog korupcije direktno ugroženi životi ljudi.
Salinas: Brine nas korupcija generalno. Znamo da to pitanje ima negativan uticaj na razvoj zemlje, kao i direktan negativan uticaj na život ljudi.
Kao što sam ranije rekao, jedna od oblasti reforme koju smatramo potrebnom u zdravstvenom sektoru je veća jasnoća i bolji nadzor nad potrošnjom sredstava. Kako sada stvari stoje, smatramo da u mnogim slučajevima ta jasnoća i nadzor nedostaju i naš je osjećaj da sve dok su ti nedostaci prisutni, ostaje i mogućnost zloupotrebe sredstava. To se odnosi na zdravstveni sektor, ali vrijedi i za ostale sektore.
Kao dio našeg dijalog s vlastima, smatramo da je ovo pitanje boljeg nadzora i transparentnosti jedan od stubova reforme u smislu osiguranja da sektor bude bolje opremljen i otporniji i sposobniji za suočavanje s krizom koja je sada u toku, ali i s krizama koje se mogu javiti u budućnosti. Smatramo da je ovo kritično pitanje i da se treba riješiti kao dio sveukupne reforme sektora.
Stoljeće da BiH dosegne razvoj EU
RSE: Gospodine Salinas, procjene Svjetske banke su da će mnogim zemljama regije trebati decenije da dosegnu nivo ekonomskog razvoja kao što je onaj u zemljama Evropske unije. Hoće li nakon svih ovih kriza, on biti dodatno usporen?
Salinas: U slučaju Bosne i Hercegovine procjenjujemo, imajući u vidu brzinu rasta zemlje prije krize, da bi joj trebalo preko 100 godina da dostigne sadašnji nivo prihoda EU zemalja. To je neprihvatljivo u smislu vremena za koje mi očekujemo, ili koliko dugo ljudi u zemlji trebaju čekati, da se dostigne taj nivo kvaliteta života.
Zato su reforme potrebne i zato je potrebno hitno poduzimanje mjera. Smatramo da je bitno fokusirati napore na ostvarivanje tih reformi, a trošiti manje vremena na prepirke i rasprave koje ne vode ničemu. To je razlog što vidimo da se u mnogim zemljama regije pristupanje EU koristi kao dobra prilika za povećanje hitnosti djelovanja i nadamo se da će se nešto slično desiti i u Bosni i Hercegovini. Međutim, do sada to nije bio slučaj.
U prošlosti je bilo nekih napora, kao usvajanje Reformske agende koja je navela brojne reforme koje su bile potrebne, ali ako se osvrnemo unatrag, svi vidimo da je napredak bio znatno manji od onoga čemu su se svi nadali, kao i da brzina tog napretka nije bila u skladu s očekivanjima.
Kao što sam već rekao, smatram da činjenica da zemlja tako brzo gubi svoj ljudski kapital, znači da nemamo neograničeno vrijeme za rješavanje ovih pitanja. Mislim da svi mi zajedno dugujemo stanovništvu ove zemlje, da budemo više fokusirani, da budemo brži i da bolje odgovaramo na njegove potrebe i budemo odgovorniji u smislu uvođenja potrebnih promjena.
Što se tiče Svjetske banke, kao partnera zemlje, mi smo spremi da pružimo podršku na uvođenju tih promjena, ali treba nam isti nivo spremnosti za hitno djelovanje i od strane različitih nivoa vlasti, pa se nadamo da će ova kriza poslužiti kao alarm za odlučnije stavove i hitnost provođenja onoga što je zemlji potrebno.
Facebook Forum