Povratak kući za Amira i Javerhana iz Pakistana, koji trenutno borave u Bihaću, gradu na zapadu Bosne i Hercegovine (BiH), nije opcija koja dolazi u obzir.
To će možda ipak morati pošto je BiH potpisala Sporazum o readmisiji s Islamskom Republikom Pakistan, 4. novembra u gavnom gradu te države Islamabadu.
„Želim otići u Italiju. U Pakistanu nema posla, nema obrazovanja… Mnogo je problema“, kaže Amir za Radio Slobodna Evropa (RSE).
Javerhan iz Pešavara u Pakistanu, u Bosni i Hercegovini boravi već tri godine. Kao i Amir, želi ići u Italiju.
„Da, čuo sam da ćemo biti deportirani u Pakistan. Iz Sarajeva. Moja rodbina živi u Pakistanu. Za dva dana idem u Sarajevo, pa onda u Pakistan“, kaže Javerhan.
U srijedu 4. novembra, u glavnom gradu Pakistana Islamabadu, ministar sigurnosti BiH Selmo Cikotić i ministar unutrašnjih poslova Pakistana Ijaz Ahmed Shah, potpisali su Sporazum o readmisiji između dvije zemlje.
Sporazum podrazumijeva spremnost zemalja da se uključe u međunarodne akcije sprečavanja nelegalne migracije. Njime se reguliraju pitanja prihvata vlastitih državljana, državljana trećih država i osoba bez državljanstva koje borave na teritoriji ugovorne strane u suprotnosti s njihovim zakonima.
Prema utvrđenom prijedlogu protokola, nadležni organi za primanje, podnošenje i obradu zahtjeva za readmisiju, kao i onih za tranzit, su Ministarstvo sigurnosti za Bosnu i Hercegovinu i Ministarstvo unutrašnjih poslova za Islamsku Republiku Pakistan.
Readmisija i prihvat državljana dviju država, te tranzit stranaca, odvijat će se preko međunarodnih aerodroma u Sarajevu i Islamabadu.
Problem utvrđivanja identiteta
Sve poslove i sporazume o readmisiji operativno provodi Služba za poslove sa strancima BiH, kaže za RSE direktor ove službe Slobodan Ujić. Problem je, smatra on, što mnogi ilegalni migranti u Bosni i Hercegovini ne posjeduju identifikacijske dokumente.
„Ti sporazumi u praksi budu primjenjivani samo u situacijama kada imate konkretne materijalne dokaze. Evo, ako pričamo o Pakistanu, morate da imate utvrđen identitet, da se znači radi o državljaninu Pakistana, kroz biometrijske podatke, i da je država potvrdila“, kaže Ujić.
On navodi i kako državljani Pakistana koji dolaze u Bosnu i Hercegovini nemaju nikakva identifikaciona dokumenta.
„Znači, morate imati potvrdu od države da se radi o njihovom državljaninu, morate imati potvrdu od države da ona prihvata svog državljanina, i onda tek stupa i ide u realizaciju. To veoma sporo ide, budući da svi ovi državljani Pakistana, koji dolaze u Bosnu i Hercegovinu i koji budu tu, nemaju nikakva identifikaciona dokumenta.“
Da neće biti jednostavno provoditi Sporazum, za Radio Slobodna Evropa je iz Pakistana, gdje se nalazi u službenoj posjeti, potvrdio i ministar sigurnosti BiH Selmo Cikotić.
On, kao i Ujić, smatra da će, iako je Sporazumom definiran mehanizam da se ilegalni migranti koji se nalaze na teritoriji BiH, a porijeklom su iz Pakistana, mogu vraćati u svoju zemlju porijekla, utvrđivanje identiteta migranata biti najosjetljivija faza.
„Mehanizam njihovog povratka podrazumijeva pouzdano utvrđivanje njihovog identiteta, što uključuje potrebu da preko diplomatsko-konzularnog predstavništva Pakistana u našoj zemlji, i u suradnji s Vladom Pakistana, dobijemo potvrdu njihovog identiteta. To neće biti lako, jer praktično njih 99 posto nema nikakva originalna identifikaciona dokumenta iz svoje zemlje porijekla“, kazao je Cikotić za RSE.
Međunarodne obaveze Bosne i Hercegovine
Iz Ureda Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR) u Sarajevu, uz napomenu da još nisu vidjeli Sporazum i njegove odluke, pozdravljaju „sve napore Bosne i Hercegovine da iznađe legalna i sigurna rješenja za ljude od kojih se mnogi nalaze u teškoj situaciji, neki od njih su u rukama krijumčara“.
„Iz perspektive UNHCR-a, agencije UN-a za izbjeglice, međunarodnog zakonodavstva, te same stečevine Evropske unije, jako je važno biti svjestan posebnosti pristupa prema onim licima koja su u potrebi za međunarodnom zaštitom“, kazao je Dorijan Klasnić, glasnogovornik UNHCR-a u BiH.
Klasnić naglašava da će UNHCR u suradnji s Ministarstvom sigurnosti BiH pratiti provedbu navedenog sporazuma „s ciljem pomoći vlastima da što kvalitetnije provode u praksi svoje konvencijske obveze, uključujući poštivanje osnovnih načela konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. godine“.
„Jedno od temeljnih načela za pitanje zaštite izbjeglica je načelo non-refoulement, načelo zabrane protjerivanja ili vraćanja. To načelo štiti one osobe koje su u postupku traženja azila i one koje su dobile status izbjeglice ili međunarodne zaštite u Bosni i Hercegovini od prisilnog vraćanja na bilo koje područje gdje postoji vjerovatnost da bi bili proganjani, mučeni, ubijeni, tj. područjima na kojima ne mogu dobiti zaštitu neke države“, kaže Klasnić za RSE.
„Zaštititi granice Bosne i Hercegovine“
Za ministra Cikotića Sporazum je temelj na osnovu kojeg bi mogli biti pokrenuti i druge mehanizmi kontrole migracija.
„Da motiviramo i druge zemlje da potpišu slične sporazume, i u suštini, mi moramo više uraditi na našoj strani da popravimo kvalitet kontrole granice i sankionisanja svih oblika krijumčarenja migranata. A onda ovaj sporazum praktično dođe kao neka završna faza, kojom možemo osigurati povratak tih migranata u zemlje porijekla“, kaže Cikotić, dodajući kako će tek praktična primjena ovog sporazuma pokazati sve teškoće s kojima će se suočavati.
„Identifikacija će biti najteža, ali se nadam da će ovo biti jedan mehanizam odvraćanja migranata, da Bosnu i Hercegovinu u narednom periodu manje koriste kao rutu za dolazak do svojih konačnih destinacija“, ističe Cikotić.
Nedovoljna kontrola na granicama Bosne i Hercegovine, bivši ministar sigurnosti BiH Fahrudin Radončić, vidi kao jedan od problema. U svom drugom mandatu ministra sigurnosti BiH, Radončić se zalagao za „deportaciju ilegalnih ekonomskih migranata iz BiH u svoje zemlje“.
Radončić je u aprilu 2020. godine, dok je još obnašao funkciju ministra, zatražio od Službe za poslove sa strancima BiH da pripreme deportaciju migranata. Bivši ministar je tada izjavio da „pojedine zemlje, kao Pakistan, neće biti kooperativne u ovoj priči“, te da će ako odbiju da surađuju „tražiti da se pakistanski ambasador proglasi personom non grata i da se uputi u svoju državu“. Na ove izjave reagirao je ambasador Pakistana u BiH Muhammad Khalid Raoa, kazavši da izjavu tadašnjeg ministra sigurnosti BiH Fahrudina Radončića smatra nečuvenom, te da redovno održava kontakte s predstavnicima vlasti kako u Pakistanu, tako i u BiH.
Nakon što je Sporazum o readmisiji potpisan bivši ministar, koji je dao ostavku, kako je sam naveo, između ostalog, i zbog situacije s migrantima, za RSE komentira da mu je lično zanimljiv „tajming kad se sporazum potpisuje“.
„Mislim da se ovdje radi o jednom tajmingu koji govori da se sve čini uoči lokalnih izbora, kako bi se problem ilegalnih ekonomskih migracija minimizirao, s formulacijom da su to 'sexy' teme, da je to turizam. Sad imamo sklapanje tog ugovora, što je dobro da ima Bosna i Hercegovina – Islamska Republika Pakistan, ali potpuno je jasno da je to mrtvo slovo na papiru. To će pokazati i proljeće i zima. Ja sam više puta razgovarao s pakistanskom ekscelencijom u Sarajevu“, kaže Radončić za RSE.
Na pitanje kako vidi rješenje problema, najprije u smislu osoba koje već borave u BiH, često u nehumanim i neadekvatnim uvjetima, Radončić odgovara:
„Oni će tu ostati. Problem se mora rješavati na izvoru, znači, Bosna i Hercegovina mora da vrati suverenitet nad migrantskom krizom. Dobro je da su napokon ti isti pokrovitelji migrantske krize u Bosni i Hercegovini shvatili da je to par excellence sigurnosno pitanje. Nažalost, događaji po Evropi potvrđuju da sam ja bio u pravu. Migranti moraju da se vrate nazad“, naglašava.
Šta s tražiteljima azila?
Aktuelni ministar sigurnosti BiH Selmo Cikotić za RSE pojašnjava da je Sporazum s BiH praktično prvi takav sporazum Pakistana s nekom zemljom, iako je veliki broj zemalja tražio slično od Islamske Republike.
Za ministra, ali i predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Šefika Džaferovića, ovo je znak dobre bolje, povjerenja i prijateljstva Pakistana prema BiH.
„U ovom smislu oni misle da će na taj način pomoći Bosni i Hercegovini, oni razumiju, i zato što razumiju koliko je kompleksna situacija kod nas pristali su da potpišu taj sporazum. Evo danas, ministar unutrašnjih poslova Pakistana kaže, vjerovatno će biti problem, jer oni koji krenu na taj put, oni prodaju sve što imaju ovdje i oni se praktično nemaju gdje vratiti. Povratak tih ljudi u Pakistan će vjerovatno biti jedan od ozbiljnih problema“, kazao je Cikotić.
Iz UNHCR-a za RSE objašnjavaju da se Sporazum o readmisiji ne odnosi na ljude koji zatraže azil u BiH.
„Svakako u Bosni i Hercegovini, u ovom trenutku ne govorimo o velikom broju ljudi koji se nalaze u statusu azilanata, dobivanje azila je proces koji traje. Postupak azila je u Bosni i Hercegovini trenutno u određenim problemima zbog velikog broja ljudi koji se nalaze u zemlji i mjera koje sada nastupaju u situaciji COVID-a, tako da trebamo svi zajedno poduzeti sve korake kako se ne bi dogodilo da nam ljudi koji su stvarno u potrebi za zaštitom promaknu i da im ne možemo pružiti zaštitu, odnosno da im Bosna i Hercegovina tu zaštitu ne može pružiti“, kaže Klasnić.
Oko 50 osoba porijeklom iz Pakistana zatražilo je azil u BiH, a određeni broj ljudi to tek želi učiniti, podaci su UNHCR-a.
Od ukupnog broja migranata u BiH, njih oko 10.000, 6.000 je smješteno u centre koje uglavnom vodi Međunarodna organizacija za migracije (IOM), a koje uglavnom plaća Europska komisija. Od 6.000 osoba registriranih u centrima, podaci UNHCR-a su da je oko 25 posto osoba iz Pakistana.
Oko 3.500 ljudi su na otvorenom, na ulicama bh. gradova.
Saradnja na tekstu Azra Bajrić
Facebook Forum