Nema tačnih podataka o broju djece koja su izvan školsko-obrazovnog sistema u Bosni i Hercegovini (BiH) ili koja prerano napuštaju školske klupe. Iako iza odluke da dijete napusti školovanje stoje roditelji, jasno je da društveni sistem nije identifikovao problem i nije radio s takvim porodicama - kaže u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE) Aida Ivković, koja je vodila projekat Bright4All, organizacije Save the Children, uz finansijsku podršku Evropske unije.
Ova organizacija je nedavno pokrenula kampanju "Zaštitimo obrazovanje" kako bi doprinijela da školovanje protiče sigurno i u kriznim vremenima.
RSE: Koliko je u Bosni i Hercegovini raširen problem ranog napuštanja školovanja djece, posebno u osnovnim školama?
Ivković: Svi znamo da živimo 21. stoljeću koji nameće potrebu kvalitetnog obrazovanja i cjeloživotnog učenja. Biti neobrazovan podrazumijeva rizik od siromaštva i socijalne isključenosti. I pored činjenice da je osnovno obrazovanje obavezno, nažalost, imamo situaciju u Bosni i Hercegovini da sva djeca ne pohađaju školu, da neka kasne sa školovanjem, a neki odustaju prije završetka osnovnog, češće i srednjoškolskog obrazovanja.
Takve pojave rezultat su niza faktora koji proizlaze iz obrazovnog okruženja, socijalnog sistema ili su rezultat pojedinačnih porodičnih okolnosti, na koje strukture i sistemi nisu u stanju ili ne mogu odgovoriti.
Na primjer, kad dijete sa posebnim obrazovnim potrebama odustane od školovanja, to nije zato što ono ima posebne obrazovne potrebe, već mnogo vjerovatnije zato što škola i druge službe nisu opremljene da to dijete adekvatno podrže. Ili, kad dijete dosegne obaveznu školsku dob a istovremeno ne uđe u sistem osnovnog obrazovanja, to jeste s jedne strane roditeljska odluka, ali s druge strane, sistem to nije uspio identifikovati i raditi s tom porodicom.
Prema zvaničnim podacima, 95 posto djece je uključeno u osnovno školsko obrazovanje, međutim, tačnih podataka nema. Mi smo radili istraživanja koja su pokazala da su ti podaci često upitni i da samo multidisciplinarni pristup i uvezivanje svih aktera može dati prave podatke. Sistemsko rješenje može pomoći da se dijete ponovo vrati u sistem obrazovanje ukoliko ga je napustilo.
RSE: Može li se govoriti o pojedinim područjima u kojima je odustajanje od školovanja najviše izraženo i kojeg su socijalnog statusa ta djeca?
Ivković: Istraživanja koja smo 2017. godine radili u okviru projekta Osnovno pravo na obrazovanje za svu djecu u BiH,u pet ciljanih regija, Unsko-sanskom kantonu i Tuzlanskom kantonu u Federaciji, na području Prijedora i Bijeljine u Republici Srpskoj i u Distriktu Brčko, pokazuje da djeca koja češće napuštaju obrazovni sistem dolaze iz socijalno ugroženih porodica, u kojima niko ne radi, koje žive udaljene od škole, porodica u kojim vlada nasilje, u kojima su djeca zanemarena.
U istom istraživanju, anketirana djeca koja su napustila školu, kao razlog navode nezainteresovanost za obrazovanje, izostanak podrške roditelja, nedostatak materijalnih sredstava, ali i česte selidbe i potrebu da rade kako bi preživjeli.
U odnosu na vršnjake, u znatno većem riziku od napuštanja školovanja su djeca iz tradicionalno marginalizovanih grupa, djeca iz romske populacije, sa poteškoćama u razvoju, sa hroničnim bolestima, iz porodica najsiromašnijeg socijalnog i ekonomskog porijekla. Zatim djeca iz disfunkcionalnih porodica, djeca čiji su roditelji u sukobu sa zakonom, iz migrantskih porodica, djeca bez državljanstva.
RSE: Da li ste uočili da djeca koja praktično na silu prekidaju školovanje žele da se vrate u školske klupe?
Ivković: Da. To je uočeno tokom samog istraživanja – imali smo situaciju da se četvero djece koja su učestvovalo u istraživanju, a napuštali su obrazovanje, vratilo u školu, tokom istraživanja. To znači da je bio dovoljan samo razgovor, anketa, podrška koja je u tom trenutku data. Djeca često odluku o napuštanju obrazovanja ne donose sama.
Bitna je podrška roditelja, odnosno njihovo razumijevanje i shvatanje značaja obrazovanja za njihovu djecu. Mislim da smo doprinijeli da se to poveća. Tokom realizacije Bright4All projekta, 543 djece (281 djevojčica i 262 dječaka), uglavnom iz rizičnih skupina, ostvarilo direktnu podršku kroz servise u sklopu projekta, što je pozitivno uticalo i na njihove roditelje.
RSE: Kako mogu predstavnici vlasti osigurati školovanje za svu djecu? Šta je pretpostavka za to?
Ivković: Činjenica je da je napuštanje obrazovanja kompleksan društveni problem i jedino se može riješiti kroz multidisciplinarni pristup. Mi smo kroz projektnu intervenciju na području Brčko Distrikta, Bijeljine, Bihaća formirali i zajedno sa partnerskim organizacijama Žene sa Une iz Bihaća i Omladinski centar Vermont iz Brčkog, radili na formiranju multisektorskih timova, u koje su uključeni predstavnici iz oblasti obrazovanja, socijalne zaštite, zdravstva, policije, lokalnih vlasti i nevladinog sektora.
Kroz uspostavljanje te interresorne saradnje, radilo se na uspostavi referalnih mehanizama za djelovanje u slučaju napuštanja obrazovanja, odnosno prevenciju i smanjenje pojave napuštanja školovanja. Također je saradnja sa roditeljima djece u riziku od izuzetne važnosti da se ostvare rezultati. Rijetkost je da dijete samo odluči napustiti školovanje. Uloga roditelja je ogromna, kako na odluku o napuštanju školovanja, tako i na odluku o povratku.
RSE: Da li ste uspjeli u nekim sredinama postići konkretne rezultate za smanjivanje broja djece koja napuštaju školovanje?
Ivković: Konkretno, u Unsko-sanskom kantonu je potpisan protokol o postupanju u slučaju napuštanja škole, kao lokalni referalni mehanizam, a Kantonalno ministarstvo obrazovanja je preuzelo nadležnost za praćenje realizacije u svih osam općina ovog kantona. U Bijeljini je lokalna uprava podržala mobilni interventni tim koji surađuje sa svim institucijama i zadužen je za redovnu razmjenu informacija u slučajevima djece koja su u riziku ranog napuštanja škole i za pokretanje pravodobnog i adekvatnog odgovora za ostanak djece u sistemu obrazovanja.
Proces usvajanja lokalnog referalnog mehanizma u Brčko Distriktu BiH je usporen uslijed ove nepredviđene situacije sa pandemijom korona virusa, ali partnerska organizacija Vermont u Brčkom nastavlja djelovanje prema Vladi Brčko Distrikta da se operacionalizuje protokol o postupanju u slučajevima napuštanja škole u Brčko Distriktu.
Kroz projektnu intervenciju, nakon razvijanja lokalnih referalnih mehanizama, pripremljen je grafički prikaz za profesionalce iz oblasti obrazovanja, socijalne i zdravstvene zaštite, policije, i oni služe kao instrument za pravovremeno djelovanje. Razvijene su smjernice za uspostavljanje multisektorskog modela sprečavanja ranog napuštanja školovanja u lokalnim zajednicama. Njihova svrha je da ponude mogući okvir za djelovanje na nivou lokalne društvene zajednice, gdje je problem i nastao, gdje djeca žive i rastu i razvijaju se.
Smatramo da se projekat Osnovno pravo na obrazovanje za svu djecu u Bosni i Hercegovini pokazao veoma relevantnim u poboljšanju profesionalnih vještina i sposobnosti svih djelatnika iz različitih sektora u cilju prevencije i smanjenja napuštanja škole i poštivanja osnovnog prava na obrazovanje svakog djeteta.
RSE: Kakva je bila metodologija? Jeste li razgovarali s roditeljima i djecom?
Ivković: Da. Mi smo intervenciju Bright4All započeli 2017. godine istraživanjem i utvrđivanjem osnovnih uzroka napuštanja škole na projektnim lokacijama. Tom prilikom istraživanje je rađeno direktno i sa djecom koja su u redovnom sistemu obrazovanja, sa djecom koja napuštaju ili su napustila obrazovanje, rađene su fokus grupe, i sa roditeljima i sa profesionalcima iz oblasti obrazovanja i svih relevantnih oblasti.
Izvještaj nije urađen odmah po istraživanju, nego smo imali javne rasprave, gdje smo na lokacijama gdje je rađeno istraživanje opet uključili sve lokalne predstavnike, kantonalne, entitetske, obrazovne, pedagoške, socijalnu zaštitu, policiju, organizacije civilnog društva, školske savjete gdje su i roditelji i sve zainteresovane strane. Tek potom, kad smo dobili inpute na ono što je istraživanjem utvrđeno, završen je izvještaj o istraživanju. Na osnovu toga projektna intervencija je nastavljena dalje, na ova tri ciljana područja, u Unsko-sanskom kantonu, Brčko Distriktu i području Bijeljine.
Veoma je bitno da smo ovaj projekat, kojeg je finansirala Evropska unija kroz Evropski instrument za demokratiju i ljudska prava, realizovali uz aktivno učešće svih aktera, kako naših partnera, nevladinih organizacija, tako i predstavnika vladinih organizacija, institucija, uz uključivanje djece i roditelja.
RSE: Novi problem su uslovi koje je nametnula pandemija COVID-a 19, odnosno učenje 'na daljinu', što bi moglo uticati na povećanje broja djece koja odustaju od školovanja. Kako vidite taj problem?
Ivković: Ove godine epidemija korona virusa primorala je škole, kako u Bosni i Hercegovini tako i širom svijeta, da se zatvore. Prvi put u istoriji, prekinuto je klasično obrazovanje cijele jedne generacije. Podaci su da je ovog proljeća u cijelom svijetu više od milijarde djece ostalo van škole. Stručnjaci u isto to vrijeme upozoravaju da trebamo biti oprezni u svjetlu epidemije, i ove jeseni, da se moraju stvoriti uslovi da se djeca vrate u škole čim za njih bude bezbjedno.
Pri tom je važno osigurati da obrazovanje ostaje inkluzivno i u krizama. Škola nije mjesto gdje djeca samo uče. Da bi se razvijala, djeci je neophodno da budu u društvu vršnjaka, da stvaraju prijateljstva, da upoznaju druge i drugačije, da imaju podršku koju možda kod kuće ne mogu dobiti.
Mi smo, kao organizacija Save the Children upravo pokrenuli kampanju Zaštitimo obrazovanje kako bismo, zajedno sa djecom, roditeljima i partnerima skrenuli pažnju relevantnih institucija na važnost obrazovanja koje treba organizovati i u ovim kriznim situacijama. U isto vrijeme bitno je da damo priliku djeci, da od njih čujemo zašto su škola i obrazovanje važni.
Sva djeca trebaju imati podršku da se bezbjedno vrate u školu i nastave da uče, da ostvaruju svoje snove.
Facebook Forum