Trka za otkrivanjem COVID-19 vakcine

Zašto su vakcine važne?

Kada imamo neku bolest, ljudsko tijelo obično razvije doživotni imunitet. No, pojedine bolesti mogu dovesti do ozbiljnih komplikacija, čak i smrti. Cilj vakcina jeste da tijelo izlože antigenu koji će izazvati imunu reakciju, ali neće izazvati bolest. Ukoliko osoba postane zaražena, ta reakcija će blokirati ili ubiti virus.

Ciklus razvoja vakcine

Prije no što budu spremne za upotrebu, vakcine prođu nekoliko faza razvoja:

• Faza istraživanja
• Pretklinička faza
• Klinički razvoj
• - U Fazi I, mala grupa ljudi primi probnu vakcinu
• - U Fazi II, klinička studija se širi i vakcina se daje ljudima koji imaju određene karakteristike.
• - U Fazi III, vakcina se daje hiljadama ljudi i testira se za efikasnost i sigurnost.
• Regulatorni pregled i odobravanje
• Proizvodnja
• Kontrola kvaliteta

Od 11. avgusta 2020. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) prati više od 170 kandidata za vakcine.

Rusko otkriće

Rusija je nedavno najavila da idu dalje sa planovima masovne proizvodnje i masovnom vakcinacijom populacije koristeći Sputnik V, vakcinu čiji je razvoj - kako tvrde neki naučnici - okružen nedostatkom transparentnosti i procesom koji je možda preskočio značajne sigurnosne mjere navedene u Fazi III ciklusa razvoja vakcina. Osobe iza razvoja ove vakcine možda su bile pod velikim političkim pritiskom da budu prvi koji će osigurati vakcinu.

Jedna od glavnih briga kojuameđunarodne zajednica naučnika ima oko Sputnika V je efekat nazvan Pojačanje ovisno o antitijelima (Antibody-Dependent Enhancement), odnosno kada druge verzije virusa pređu na antitijela koja je proizvela vakcina. Ovo može dovesti ljude da se osjećaju još bolesnijim kada se zaraze drugi put. Ovaj efekat se generalno otkrije tokom Faze III razvoja vakcina.

Kako razvijamo imunitet

Kada tijelo primjeti strane supstance poput virusa i bakterija, imuni sistem radi na prepoznavanju patogena koji napadaju i rješava ih se. Limfociti poput B ćelija prave antitijela koja blokiraju specifične antigene (antigen je molekula ili molekularna struktura koja se nalazi na vanjskoj strani patogena), a T ćelije uništavaju zaraženu ćeliju, zaustavljajući ih da razviju više virusa.

Antitijela mogu ostati u tijelu mjesecima, nekada i godinama, u slučaju da se organizam ponovo treba boriti sa istim patogenom.

Imuni sistem čovjeka može naučiti da prepozna patogene koje napadaju poput COVID-19. Ovako se to desi:

Postoji 10 tipova COVID-19 vakcina trenutno u razvoju:

Ovako funkcionišu neke od vakcina koje su trenutno u razvoju:

Virusne vakcine

Brojne postojeće vakcine napravljene su korišteći sam virus. Ova metoda zahtjeva izuzetno sigurna testiranja.

(A) Vakcine sa oslabljenim virusima: Virus slabi prolazeći kroz životinjske ili ljudske ćelije sve dok ne mutira i postane manje sposoban da izazove bolest.

(B) Vakcine sa deaktiviranim virusom: Virus postaje nezarazan kroz izlaganje hemikalijama ili toploti.

Vakcine bazirane na viralnim vektorima

Molekularni mikrobiolozi koriste virusne vektore kako bi isporučili antigene vakcine u ćelije. Virusi su modificirani na takav način da umanjuju rizik pri rukovođenju njima.

(A) Vakcine bazirane na umnožavanju viralnih vektora: Koriste se za izazivanje imunološkog odgovora. Gen korona virusa smješten je unutar viralnog vektora i ubrizgava se u tijelo.

(B) Vakcine koje ne repliciraju viralne vektore: Obično se koriste za jačanje imuniteta kod već zaraženih osoba.

Vakcine na bazi nukleinske kiseline

Vakcine na bazi nukleinske kiseline su relativno nove i još uvijek su u fazi razvoja i procjene. Pojedine studije kažu da vakcine sa nukleinskim kiselinama na bazi plazmidne DNA i RNA imaju potencijal da budu sigurnije i efikasnije od ostalih metoda. Ove metode korištene za proizvodnju RNA vakcina su sintetičke, izbjegavajući na taj način biološke sisteme. Ostale prednosti vakcine bazirane na nukleinskim kiselinama uključuju jednostavnost vektora i jednostavnost pri unosu.

(A) DNA vakcine: Koriste metodu koja se naziva elektroporacija za stvaranje pora u staničnim membranama kako bi se olakšao unos DNK.

(B) RNA vakcine: RNA se nalazi u lipidnom omotaču kako bi mogla ući u ćelije na isti način kao što to čini virus.

Vakcine na bazi proteina

Vakcine na bazi proteina koriste proteinske podjedinice kako bi pokrenule zaštitni imuni odgovor protiv patogena.

(A) Vakcine proteinske podjedinice predstavljaju specifičan, izolovan antigen imunološkog sistema bez virusnih čestica, pokrećući imuni odgovor.

(B) Virusne čestice poput praznih virusnih školjki mogu oponašati strukturu i ponašanje korona virusa ali nisu zarazne, jer im nedostaje genetski materijal virusa.

Kada će vakcina biti dostupna?

Koalicija za inovacije spremnosti za epidemiju (CEPI) saopćila je u aprilu da bi vakcina, prema protokolima za hitnu upotrebu, mogla biti dostupna do početka 2021. godine.

Svjetska zdravstvena organizacija je u maju 2020. primila 8,1 milijardi dolara u obećanjima 40 zemalja kako bi podržali brzi razvoj vakcina. Također su razvili sistem koji omogućava simultanu, transparentnu evaluaciju nekoliko kandidata za vakcine koje su prošle klinička istraživanja.

Ovaj sistemje okupio međunarodne organizacije, univerzitete, farmaceutske multinacionalne kompanije i vlade kako bi sarađivali na razvoju održive vakcine protiv korona virusa. Logika iza ovog zajedničkog napora jeste da poređenje stotine kandidata za vakcine koristeći iste kriterije osigurava da svijet dobije najbolju moguću vakcinu.

Ko će prvi dobiti vakcinu?

Privatne kompanije i vlade ulažu desetine milijardi dolara, tako da i nije čudo da postoji zabrinutost da distribucija održive i efikasne vakcine možda neće biti poštena.

Velika Britanija uložila je 79 miliona dolara u program za razvoj vakcine koju Oxford Univerzitet razvija u saradnji sa AstraZenecom multinacionalnom farmaceutskom kompanijom koja je Sjedinjenim Državama obećala 300 miliona doza u zamjenu za 1,2 milijarde dolara.

Evropska unija je također poreknula Evropsku strategiju za vakcinu u vrijednosti od 2,3 milijarde dolara kako bi osigurali da svi u Uniji imaju pristup vakcini.

Najvjerovatnije, vakcina će biti najprije distribuirana populacijama u bogatim zemljama, sa malo ili gotovo nimalo distribucije siromašnim i gusto naseljenim zemljama koje ne mogu priuštiti vakcine.