Rast napetosti između Francuske i Turske poslije incidenta s ratnim brodovima dvije zemlje ukazuje na slabosti i ograničenja NATO-a čije su članice ponekad na različitim stranama sukoba – u ovom slučaju u Libiji, pišu svjetski mediji.
Incident na Sredozemlju
Spor između Francuske i Turske u vezi s pomorskim tenzijama u Sredozemnom moru baca svjetlo na napore NATO-a da održi red unutar svojih redova, ograničenja vojnog saveza ukoliko su njegove članice na suprotnim stranama sukoba, a koji može poduzimati akcije samo konsenzusom, ukazuje agencija Asošijetid pres (Associated Press).
U središtu svađe dviju zemalja je pitanje trebaju li NATO saveznici poštovati UN embargo na oružje za Libiju. Iako je generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg govorio da savez "podržava implementaciju odluka UN-a", prošle sedmice je, piše AP, bivši izaslanik UN-a za Libiju Hasan Salame izjavio da je nakon berlinske konferencije u januaru, na kojoj su zemlje ponovo podržale libijski embargo na oružje, vidio slike pošiljki oružja na kojima se vidi da tamo čak i članovi Vijeća sigurnosti UN šalju "brodove, avione i plaćenike".
Prema francuskim izvještajima o incidentu koji se dogodio 10. juna na Sredozemlju, francuski brod Kurbe (Courbet) se, djelujući u sklopu operacije ‘Pomorski čuvar’ (Sea Guardian) za očuvanje sigurnosti mora na Mediteranu, našao osvijetljen radarom za ciljanje turskog ratnog broda.
To se desilo u trenutku prilaska Kurbea civilnom teretnom brodu pod zastavom Tanzanije za koji se, prema obavještajnim podacima NATO-a, sumnjalo da je uključen u trgovinu oružjem do Libije. Nakon što je Turska negirala ove navode, ističe AP, francusko Ministarstvo odbrane podvuklo je da neće više učestvovati u operaciji sve dok saveznici ponovo ne zatraže embargo na oružje Libiji.
Iako ovo nije prvi put da se Turska našla u centru polemike u NATO-u i uprkos zabrinutosti zbog njenog smjera i bliskih veza s Rusijom, Ankara ne može biti izbačena iz vojne organizacije jer ne postoji zakonski mehanizam i za odluke je potreban jednoglasni dogovor svih 30 zemalja članica. U svakom slučaju, ističe Asošijetid pres, NATO insistira na tome da je Turska strateški previše važna da bi je izgubili.
Pomjeranje granica prihvatljivog
Nakon incidenta od 10. juna, za koji Francuska kaže da je bila čak tri puta na meti turskih ratnih brodova, dok Ankara tvrdi da je interakcija bila prijateljska te da je sporni civilni brod kojeg je pratila njena mornarica prevozio medicinske potrepštine, posljednjih nedjelja obje zemlje su razmjenjivale uvrede, ističe BBC.
Francuski predsjednik Emanuel Makron (Emmanuel Macron) optužio je Tursku, kao "zemlju koja tvrdi da je članica NATO-a", za "istorijsku i krivičnu odgovornost" u libijskom sukobu. Turski ministar vanjskih poslova Mevlut Čavušoglu rekao da je Francuska bila "destruktivna" u sjevernoafričkoj državi, te je optužio Pariz da pokušava "povećati rusko prisustvo u Libiji". U četvrtak je zatražio od Francuske da se izvini zbog svojih navoda o Kurbeu.
Napetosti zbog turskog pristupa Libiji dolaze nakon sličnih razlika između Turske i ključnih saveznika NATO-a zbog njenog intervencionističkog pristupa u Siriji, ocjenjuje BBC također podsjećajući na odluku Ankare o kupovini ruskih raketa protivzračne odbrane S-400 što je rezultiralo suspenzijom Ankare iz američkog borbenog programa F-35.
Povrh svega, dodaje britanski servis, postoje veće tenzije na Mediteranu sa dugogodišnjim suparnikom i članicom NATO-a, Grčkom.
Turska pomjera granice onoga što je prihvatljivo u NATO-u, ali s obzirom na ometanje pandemije COVID-19 i ambivalentni stav Donalda Trampa (Trump) prema savezu, takve će se napetosti vjerovatno povećavati, zaključuje BBC.
Moguće nove evropske sankcije?
Francuska je poslala pismo NATO-u kojim je savez obavijestila o odluci o suspendovanju svoje uloge u operaciji "Pomorski čuvar" postavljajući četiri zahtjeva za pojašnjenje svoje uloge u toj operaciji uključujući njenu saradnju s misijom EU koja u Libiji provodi embargo na oružje UN-a, javio je francuski televizijski kanal Frans 24 (France24).
Pariz naročito zahtijeva "da saveznici svečano potvrde svoju privrženost i posvećenost poštivanju embarga" na oružje Libiji, ističe Frans 24 dodajući da su se veze dva NATO saveznika kvarile posljednjih sedmica zbog Libije, sjeverne Sirije i aktivnosti bušenja na istoku Sredozemlja.
Francuski ministar vanjskih poslova rekao je da će se šefovi diplomatije Evropske unije sastati 13. jula kako bi razgovarali o Turskoj, dodajući da bi nove sankcije Ankari mogle biti razmotrene, napominjući kako je EU već poduzela sankcije zbog turskog bušenja (u istraživanjima nafte i plina) u ekonomskoj zoni Kipra.
Kao znak povećanja napetosti, ističe Frans 24, bila je i vijest s početka jula da je Turska uhapsila četvoricu svojih državljana zbog sumnje da su špijunirali za francuske konzervativne i vjerske grupe.
U libijskom sukobu, ukazuje Frans 24, Ankara podržava Vladu nacionalnog sporazuma (GNA) protiv pobunjenika Halife Haftara. S druge strane, mnogi analitičari sumnjuju da Francuska, iako insistira da je neutralna u tom sukobu, podržava Haftara zajedno s Egiptom, Rusijom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima.
Optužbe o pristrasnosnoj politici Francuske
Turska smatra da Francuska ima pristrasnu politiku prema Libiji jer zatvara oči pred sumnjama da Ujedinjeni Arapski Emirati i Egipat krše UN-ov embargo u korist libijskog komandanta Halife Haftara, također optužujući Pariz za podršku njegovim snagama koje su pokušale zauzeti Tripoli - što Francuska negira, piše Rojters (Reuters).
Turska je posljednjih sedmica odlučno intervenisala u Libiji, pružajući vazdušnu podršku, oružje i savezničke borce iz Sirije kako bi pomogla međunarodno priznatoj vladi sa sjedištem u Tripoliju da odvrati napad Haftara, kojeg podržavaju UAE, Egipat i Rusija.
"Kada neko podrži legitimnu vladu, optuženi smo za igranje opasne igre, ali kada zemlje poput Egipta i UAE podržavaju Haftara, onda se one smatraju legitimnim i to nije opasno. Nazvao bih to pristrasnim, ne?", izjavio je turski ambasador Ismail Haki Musa na saslušanju francuskih senatora.
Turska optužuje Pariz da politički podržava Haftara i njegovu ofanzivu na glavni grad, što Francuska negira, ističe Rojters.
Upitan o turskim komentarima, jedan francuski zvaničnik je kazao da Pariz nikada nije bio dvosmislen u osudi kršenja embarga na oružje, ali je, dodaje Rojters, rekao da je za razliku od UAE, intervencija Turske i njen odnos prema saveznicima u NATO-u stvorila posebnu prijetnju interesima Francuske i Evrope.
Primjer haosa
Spor između Turske i Francuske najnoviji je primjer haosa među zemljama članicama NATO-a zbog čega one djeluju više poput suparnika a ne saveznika - ako ne i direktnih neprijatelja, ocjenjuje portal Politiko (Politico).
Makron je, između ostalog, upozorio da bi Libija mogla doći u katasrofalnu situaciju kao Sirija, gdje je Turska takođe igrala glavnu ulogu. Ali, napominje Politiko, Makronovi komentari stavljaju Francusku u opasnosti od optužbi za licemjerje jer je sarađivao s Haftarom kada se borio protiv tzv. Islamske države u lučkom gradu Derna i pružio mu političku podršku. U junu 2019. godine pronađene su i četiri francuske rakete u bazi koju su koju su držale Haftarove snage južno od Tripolija.
No, naglašava Politiko, čak ni generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg, koji obično nađe način kako objasni bilo kakve razlike među 30 članica saveza, nije mogao osporiti ozbiljnu podjelu oko događaja 10. juna, rekavši da je "činjenica da su u to uključena dva NATO saveznika koja imaju potpuno različite poglede na ono što se zapravo dogodilo".
Ipak, druge zemlje EU i NATO - čak i one politički bliske Francuskoj - oklijevaju priznati tako veliku podjelu, s obzirom na vojnu važnost Turske kao jedne od najvećih i najbolje naoružanih članica saveza ali i, dodaje Politiko, zbog političkog rizika otuđenja Ankare, koji bi je mogao gurnuti bliže Moskvi.
Samo osam članica vojne alijanse bilo je spremno javno podržati Francusku u njenom prigovoru zbog incidenta u Sredozemlju. Najistaknutiji je bio nedostatak javne podrške Vašingtona i Londona. Ujedinjeno Kraljevstvo vidi Tursku kao bitni dio svoje globalne strategije nakon Bregzita (Brexit), dok tursko učešće u Libiji Sjedinjene Države vide kao način suzbijanja ruske intervencije. Sve što je ostalo drugim zemaljama NATO-a je borba kako da kalibriraju svoju poruku, zaključuje briselski portal.