Hidroksiklorokin i klorokin najverovatnije ne pomažu u lečenju COVID-19, bez obzira na povlačenje studije uglednog časopisa Lanset (The Lanset), koja je prvobitno sugerisala da ova dva leka povećavaju rizik od smrtnosti, kaže za RSE doktor Igor Štagljar, profesor molekularne genetike i biohemije na Univerzitetu u Torontu.
On smatra da ćemo u 12 do 18 meseci biti svedoci razvoja vakcina a onda će, naravno, biti veliki problem pripremiti dovoljan broj da bi mogli zaštiti celokupno svetsko stanovništvo.
"Mi sad imamo preliminarne rezultate za prvu vakcinu koju je stvorila Moderna Therapeutics iz Bostona. Dotične podatke je nedavno objavilo vođstvo Moderne i ukazuju da su rezultati faze I kliničkih istraživanja vrlo obećavajući i da su većina ljudi koji su bili testirani sa tom novom RNA vakcinom stvorili imunitet. No, napominjem, radi se o preleminarnim rezultatima koji još nisu prošli znanstvenu recenziju - sa takvim rezultatima treba uvijek biti oprezan te valja pričekati da oni prođu tzv. peer-review tj. da se zvanično objave u znanstvenom časopisu. Slijedeći korak je druga faza kliničkih istraživanja gdje će se to cjepivo testirati na negdje 300 do 500 ljudi, a onda u treću fazu sa testiranjem na više tisuća ljudi,“ ističe Štagljar.
On smatra da se bez vakcine ne može izbeći drugi talas pandemije.
Po njegovim rečima svi su zakazali: „Kina nije odigrala pošteno svoju ulogu, Svjetska zdravstvena organizacija je na samom početku zatajila i na neki način razumijem bijes SAD prema njima. Međutim, moramo znati da je Amerika imala jako puno vremena da se pripremi za tu pandemiju“.
Kontroverze oko klorokina
RSE: Najpre o kontroverzama oko upotrebe hidroksiklorokina i hlorokina na kome insistiraju američki predsednik Trampi i brazilski Bolsonaro. Istovremeno u Francuskoj je zabranjena njegova upotreba.
Jedan od najuglednijih medicinskih časopisa Lanset (The Lancet) je objavio 22. maja do sada najveću studiju o delovanju ova dva leka – analizirajući 96 hiljada pacijaneta sa 6 kontinenata. Ta studija je pokazala da su pacijenti koji su dobijali hidroksihlorokin i hlorokin imali povećani rizik smrtnosti zbog poremećaja u srčanom ritmu.
Međutim, Lanset je u četvrtak, 4. juna povukao pomenuti članak. Zašto?
Štagljar: Urednici The Lanceta su se odlučili na taj potez nakon što su se od iste znanstvene studije ogradili trojica od četvorice autora, navodeći njihovu zabrinutost zbog kvalitete i istinitosti podataka samo 12 dana nakon što je rad bio objavljen u The Lancetu.
Naime, dotični znanstveni rad je nakon njegove objave bio kritiziran od brojnih eksperata koji nisu bili zadovoljni načinom na koji su analizirani podaci iz dotične studije, a koje je provela kompanija Surgisphere Corporation. Brojni eksperti su uočili da je sve te podatke koje je obradila Surgisphere Corporation bilo gotovo nemoguće prikupiti u vremenu koje je bilo spomenuto u radu.
Osnivač Surgisphere Corporation Dr. Sapan Deai, te izvršni direktor iste kompanije bio je također i koautor na toj The Lancet publikaciji. Također, među tim podacima koje je dostavila Surgisphere Corporation nisu bila imena svih 96,000 ispitanika te zbog toga nije bilo moguće provjeriti vjerodostojnost dotične studije.
Zbog toga su tri autora te studije, među kojima je i glavni autor studije profesor Mandeep Mehr sa Sveučilišta Harvard, zahtjevali od Dr. Desai-a da im što prije dostavi sve podatke, kako bi ih što prije mogli provjeriti kroz neovisnu analizu, no Dr. Desai je to odbio. Nakon toga, trojici gore navedenih autora nije preostalo ništa drugo nego da povuku dotični rad jer više nisu mogli jamčiti istinitost primarnih izvora podataka koje su objavili samo prije 12 dana.
Da cijela stvar bude još gora, slična studija još jednog eminentnog medicinskog časopisa The New England Journal of Medicine (NEJM) koja je također koristila podatke Surgispherea i dijelila istoga glavnog autora, profesora s Harvarda Mandeep Mehra, povučena je u četvrtak iz istog razloga.
Prebrzo objavljivanje naučnih radova
RSE: Neuobičajena situacija. Šta se iz nje može zaključiti?
Štagljar: Povlačenje nekog znanstvenog rada je zasigurno najekstremniji postupak koja se nekom znanstveniku može dogoditi u njegovoj karijeri, jer je to dokaz da se rezultati studije više ne smatraju pouzdanim.
Ovaj zadnji primjer povlačenja radova kako iz The Lancet-a, a tako i iz NEJM-a ukazuje na ogromne probleme trenutno vezane uz brzinu kojom se pokušavaju ubrzati istraživanja SARS-CoV-2 korona virusa ne bi li se čim prije došlo do rješenja: cjepiva ili djelotvornog lijeka.
Nažalost, zbog toga znanstveni časopisi prihvaćaju radove znanstvenika koji nisu u perfektnom stanju, zatim ih jako brzo recenziraju i objavljuju ih brže nego ikada. Upravo je to razlog što su za objavu nekog znanstvenog rada sada potrebna samo nekoliko tjedana, a ne mjeseci ili čak i godina dana, kao što je to inače slučaj sa publiciranjem znanstvenih radova u “normalno” doba (prije COVID-19 pandemije).
Ovo je veliki problem za znanost jer dotični znanstveni časopisi imaju ogroman utjecaj na doktore, opću javnost kao i tzv. donositelje odluka (nacionalne agencije za lijekove) koji odlučuju hoće li dotični lijek biti odobren za liječenje COVID-19.
Učinak klorokina jednak placebu
RSE: Da li će nakon ovoga doći do promene u stavu o štetnosti, odnosno korisnosti hlorokina?
Štagljar: Povlačenje ove studije iz The Lancet-a najvjerojatnije neće uopće promijeniti mišljenje liječnika i znanstvenika o hidroksiklorokinu i klorokinu kao potentnim lijekovima za liječenje COVID-19, jer je većina dosadašnjih objavljenih radova pokazala da hidroksiklorokin, nažalost, ne pomaže COVID-19 pacijentima.
Baš ovog tjedna, najnovija studija Sveučilišta u Minnesoti je otkrila da uzimanje hidroksiklorokina ne umanjuje vjerojatnost da ćete se zaraziti u kontaktu s oboljelima. Istraživači su naime zaključili da je učinkovitost hidroksiklorokina jednaka placebu.
I druge studije pokazuju da je klorokin "beskoristan"
RSE: Naravno, meni kao laiku ostaje dilema, bez obzira što mi je jasno da je studija zaista objavljena na brzinu - da li ipak iza povlačenja stoje isključivo stručni, odnosno medicinski razlozi, ili ima i nečeg drugog obzirom na veliku kampanju za upotrebu ovog leka.
Štagljar: U ovom slučaju publikacije u The Lancet-u koja je bila povučena, radi se samo o vjerodostojnosti rezultata objavljenih u dotičnom radu jer kompanija Surgisphere Corporation koja je analizirala podatke očigledno nije obavila posao kako spada. Nakon što je taj rad bio kritiziran od brojnih kolega znanstvenika, glavni i odgovorni autor ove studije Prof. Mandeep Mehr sa Sveučilišta Harvard je zahtjevao od Surgisphere Corporation da mu dostave sve podatke koje je za njih obradila ta kompanija, na što mu je CEO Surgisphera odgovorio da to nije moguće. Svaki čestiti znanstvenik bi u tom slučaju odlučio da povuče njihovu publikaciju, bez obzira što se tu radi o publikaciji u The Lancet-u.
Želio bih istaći da se trenutno u svijetu provodi bar pedesetak manjih kliničkih studija (sa puno manje participanata; od 100-500), čiji rezultati također pokazuju da hidroksiklorokin i klorokin nemaju nikakav pozitivni učinak na COVID-19. Od mojih kolega kliničara ovdje u Torontu znam iz prve ruke da COVID-19 pacijenti koji su uključeni u te studije nemaju nikakve benefite od ta dva lijeka, čak i u kombinaciji sa antibiotikom azitromicinom, već, štoviše, imaju puno više zdravstvenih komplikacija.
Nadalje, također bih želio spomenuti i nedavne preliminarne rezultate kliničke studije pod nazivom “Recovery” (istraživači sa Oksfordskog Univerziteta) u kojoj je također testiran utjecaj hidroksiklorokina i klorokina na COVID-19 pacijente (jedan od lidera projekta Martin Landray je izjavio za Rojters da su hidroksiklorokin i klorokin “beskorisni” i da to “nije tretman za COVID – 19 jer ne funkcioniše”).
Važno je reći da se radi o preliminarnim rezultatima koji još nisu prošli znanstvenu recenziju, dakle, treba biti oprezan I pričekati da se oni zvanično objave. Ono sto želim reći je da brojne studije diljem svijeta ukazuju na to da hidroksiklorokin i klorokin nisu tzv. “game changer” u liječenju protiv COVID-19. Zato pričekajmo još malo dok dotične studije budu objavljene pa ćemo onda sa sigurnošću moći diskutirati o tome.
Neki laboratoriji gledaju kako da postanu slavni
Na kraju bih htio spomenuti da sam mišljenja da će prije navedena povučena studija iz The Lancet-a biti opet publicirana kada autori bolje obrade podatke.
Ovdje moram spomenuti dvije stvari koje su me baš jako začudile glede objave tog rada u The Lancet-u 22. svibnja ove godine.
Kao prvo, zašto jedna tako poznata grupa kao što je to laboratorij Prof. Mehr-a sa Harvarda uopće mora angažirati jednu kompaniju da im obrađuje podatke? To je baš jako čudno jer, iskreno rečeno, ja osobno bih se pouzdao samo u moje uske suradnike, a pogotovo kada se radi o publiciranju tako važnih podataka i to u najelitnijem medicinskom časopisu.
Kao drugo, povlačenje ove studije iz The Lancet-a je definitivno dokaz da je znanstveni svijet u ovo doba pandemije postao stvarno neprepoznatljiv, čak bih se usudio reći degutantan.
Mnogi laboratoriji gledaju samo kako bi što prije postali slavni i kako bi što prije publicirali neprovjerene znanstvene studije, a glavni urednici znanstvenih časopisa uopće ne traže da te publikacije budu pripremljene po najvišim znanstvenim standardima.
Nadalje, brojni znanstvenici u doba ove pandemije stvaraju ogromnu pompu o svojim istraživanjima koja se nalaze tek u formi pre-printa, a to su, kao što znamo, znanstveni rezultati koji nisu prošli strogu recenziju. Žalosno je da neki mediji onda takvim znanstvenicima daju potpuno nepotrebnu vidljivost jer se ovdje radi o nepotrebnom senzacionalizmu.
Prerano otvaranje ekonomije u SAD
RSE: Kasnije ćemo o ostalim terapijama, u međuvremenu, evropske države i SAD su počele da popuštaju restriktivne mere.
Evropske države i SAD su počele da popuštaju restriktivne mere. Međutim, vidimo da se virus širi i da i dalje ima dosta zaraženih i preminulih. Doduše, te stope su nešto niže. Razlog za ublažavanje ovih mera su pre svega ekonomske prirode. Međutim, koliko je to rizično sa epidemiološkog stanovišta?
Štagljar: Kada govorimo o SAD onda njihov epidemiološki pristup moramo sagledati sa 50 različitih strana. Jer, kao što znamo, u SAD postoji 50 država od kojih svaka djeluje kao autonomna jedinica u borbi protiv COVID-19, pa zato postoji toliko strategija borbe i takođe programa revitalizacije ekonomije.
Ali, jedno je sigurno, a to je da u SAD postoji ogromna podijeljenost među stanovništvom glede borbe protiv pandemije. Ona se u biti zasniva u razlikama u političkim stavovima.
Dakle, pobornici republikanaca, predsjednika Trumpa se većinom indolentno odnose prema pandemiji, dok su pobornici politike Demokrata puno ozbiljniji i svoje stavove temelje na znanstvenom pristupu.
Iz gore navedenog je očigledno da je Amerika ušla potpuno podijeljeno u ovu pandemiju jer nema niti traga o njihovoj toliko poznatoj ujedinjenosti u rješavanju problema od nacionalne važnosti.
Mišljenja sam da je odluka Donalda Trumpa da ukine restrikcije prije nego što su SAD epidemiološki rješili prvi val COVIDa-19 jedna od najgorih odluka u njenoj povijesti. No, slijedećih nekoliko mjeseci će pokazati jesam li bio u pravu ili ne.
U SAD će doći do drugog vala pandemije
RSE: To je skopčano sa velikim rizikom da virus ne samo da ne počne da pada nego da bude još veći broj zaraženih i smrtnih slučajeva.
Štagljar: Zbog toga je neminovno da u SAD vrlo brzo dođe do drugog vala - po meni negdje početkom srpnja, znači jula ove godine. Taj drugi val se već polako događa u dobro organiziranim zemljama koje su ostvarile odličnu kontrolu nad virusom.
Pa, vidite sami što se događa u Singapuru, Južnoj Koreji, u Njemačkoj, ali oni to jako brzo detektiraju, izoliraju i odmah stavljaju takve ljude u karantenu. U SAD se definitivno ne provodi dovoljan broj testova. Svi glavni američki epidemiolozi sa vrhunskih sveučilišta kao što su Harvard, John Hopkins, kažu da bi Amerika trebalo dnevno raditi među milion i dva miliona testova. Međutim, oni rade samo 300 hiljada testova dnevno, što je jako loše.
To znači da imate puno ljudi koji su zaraženi, koji šetaju okolo a oni su u biti prava bomba. Znači, oni mogu zaraziti opet druge i znate i sami čemu to vodi.
Pesimističke prognoze Bijele kuće
RSE: Kažete da već u sedmom mesecu postoji rizik od drugog talasa u SAD. Šta bi to praktično značilo?
Štagljar: Sama Bijela kuća, odnosno njeni epidemiolozi su nedavno izjavili da računaju da će početkom srpnja ove godine imati negdje 135 hiljada mrtvih i da bi dnevno moglo biti između 3-3.5 hiljade smrtnih slučajeva.
Po meni je stvarno žalosno da se najjača tehnološki razvijena zemlja na svijetu nije pripremila za borbu protiv ove pandemije. Znači, vidjeli su što se događa u Kini, u Evropi, imali su puno vremena. No, njihov predsjednik se jednostavno indolentno ponašao prema pandemiji i nije napravio ama baš ništa da pripremi Ameriku.
Trump računa na cjepivo
RSE: U Španskoj groznici 1918. godine, ako se ne varam, umrlo je oko 650 hiljada Amerikanaca. Da li se može izgubiti kontrola nad virusom?
Štagljar: Mislim da Trump igra na kartu da će uskoro - kada kažem uskoro to je u slijedećih 12 -18 mjeseci - jedna od američkih kompanija koja radi na pripremi cjepiva ipak biti uspješna i da će na taj način onda možda zaštititi američko stanovništvo. No, budimo realni, to se neće dogoditi u sljedećih 12 - 18 mjeseci. To je najbrže što možemo očekivati.
Prema tome, Trump igra na populistički pristup u kojem je njemu najvažnija ekonomija. Jer, jedino se na to mogao do sada i pouzdati. Ja stvarno nisam osobno njegov pobornik ali to je radio jako dobro. I, sad se dogodila ova pandemija i počela je uništavati ono u čemu je imao najviše uspjeha.
Dakle, njegov je pristup dosta brutalan jer će uzrokovati smrću brojnih Amerikanaca, ali on misli da je to pravilan put i da će njegovi pobornici to cijeniti kada budu izašli ponovo na birališta u studenom, znači u novembru ove godine.
Uspješna reakcija balkanskih zemalja
RSE: Kada je reč o Evropi, brojke zaraženih padaju. Doduše, u Velikoj Britaniji još uvek se ne nazire taj vrhunac. Dakle, da li su i u Evropi te mere bile preuranjene i motivisane pre svega ekonomskim razlozima što je razumljivo, jer i zdravstvo zavisi na kraju krajeva od privredne situacije?
BLOG UŽIVO O KORONA VIRUSU
Štagljar: Evropska unija je krenula u bitku protiv COVID-a sa različitim pristupima. Italija je definitivno potcijenila infektivnost tog virusa i zato se dogodilo ono što se dogodilo. Ti ljudi su dolazili iz Wuhana jer tamo rade na sjeveru Italije, nisu uopće bili testirani, brojni pacijenti koji su dolazili kod doktora nisu dobivali odgovarajuću pomoć i tako dalje.
Vidite i sami da su one zemlje koje su na početku odmah zatvorile svoje granice - u biti najuspješnije. Pogledajte Češku, Slovačku, Hrvatsku, pa možemo reći i Srbiju. Srbija je isto odigrala jako dobro. Možda, ne toliko dobro kao Hrvatska, ali moramo stvarno priznati da su zemlje iz bivše Jugoslavije tom problemu pristupile jako konzervativno što se zapravo pokazalo najboljom strategijom.
Bez cjepiva se ne može izbjeći drugi val
RSE: Očekuje se da tokom leta virus dodatno izgubi na snazi ali se najavljuje drugi talas - najverovatnije na jesen. Šta bi taj drugi talas značio? Da li će on biti tako snažan kao i ovaj prvi, da li će to biti samo neki džepovi, ili jači nego prvi s obzirom da bi mogao da dođe u vreme sezone gripa, što se nije desilo u vreme prvog talasa? Dakle, ima mnogo nepoznanica.
Štagljar: Idealno bi bilo da taj virus SARS-Co-2 nestane kao što je to bilo u slučaju SARS pandemije 2002. i 2003. Nažalost, ovaj novi virus je puno infektivniji te se proširio na 213 država na svim kontinentima, a njegova moć infekcije kao što znamo je zastrašujuća. Upravo zbog toga se bojim da će biti nemoguće izbjeći taj drugi val sve dok ne budemo imali cjepivo. Koliko će on biti akutan i koliko će ljudi zahvatiti, to je u ovom trenutku jako teško predvideti.
I ja sam potcenio virus na početku
RSE: Da li smo makar spremniji nego za prvi talas jer znamo mnogo više o virusu nego uoči njegovog pojavljivanja?
Štagljar: Definitivno ćemo biti spremniji da se suprotstavimo iz jednostavnog razloga što smo već dosta naučili o njemu. Dakle, taj virus nam više nije potpuna enigma kao što je to bio na samom početku. Moram priznati da smo mi znanstvenici taj virus dosta i potcijenili jer smo ga uspoređivali sa virusom gripe. Moram priznati da sam ga i ja potcijenio, ali nisam bio jedini, jer nismo znali o čemu se radi.
Ono što sada znamo, što je jako bitno da se ovaj virus širi asimptomatskim putem. Znamo također da između 25 do 50 odsto zaraženih nema ama baš nikakvih simptoma. Isto tako da moramo rigorozno, sistematski testirati stanovništvo i odmah izolirati one koji su zaraženi, kao i uvesti rigorozne mjere praćenja svih građana koji su već došli u kontakt sa tim zaraženim osobama. Također, znamo da moramo nositi maske i zaštitnu opremu jer je to bila taktika najuspješnijih zemalja u borbi protiv COVID-19.
Virus će oslabiti, ali neće nestati na leto
RSE: Očekivalo se na početku da bi tokom leta - kada je toplije - da bi virus mogao da oslabi, čak i da nestane. To se nije desilo. Međutim, da li će makar oslabiti?
Štagljar: To su bile opet pretpostavke brojnih znanstvenika, no nemamo nekih indikacija da će ovaj virus nestati kad zatopli. Da li će se smanjiti infekcije? Da, hoće ali htio bih podsjetiti da se već u veljači, odnosno ožujku ove godine virus širio u brojnim afričkim zemljama.
U Australiji je početkom veljače ove godine temperatura negdje oko 25, ali se virus širio. Svi ti podaci govore da još uvijek nemamo dokaza da će korona virus nestati kada zatopli. Vjerovatno će se smanjiti njegova moć infekcije ali zbog toga što smo ga jako dobro izolirali i pristupili mjerama socijalnog distanciranja. Dakle, presudne su ipak te zdravstvene mjere a ne bih rekao da je temperatura ključna u tome.
Greške Svetske zdravstvene organizacije
RSE: Kažete da se ništa neće moći uraditi dok se za 12-18 meseci ne pronađe vakcina. Međutim, jedan od čelnika Svetske zdravstvene organizacije doktor Majk Rajan je upozorio da se može desiti da virus ne nestane i da se moramo naučiti da živimo sa njim. To je jedna prilično pesimistična procena. Da li se slažete i šta bi to značilo ako je to tačno?
Štagljar: Ja sam veliki optimist kada govorimo o razvoju cjepiva i lijekova protiv SARS-Co-2 virusa. Samo nam za to treba vremena. A Svjetska zdravstvena organizacija je na početku ove pandemije napravila nekoliko ogromnih pogrešaka. Prema tome, sada igra na jako sigurnu kartu. Više ništa ne želi prepustiti slučaju i jako je konzervativna u izjavama.
Međutim, ja sam stvarno optimista da će jedna od tih 90 različitih farmaceutskih kompanija i akademskih laboratorija koji su već testirali cjepiva u kliničkim studijama - biti uspješne u tome. Vidimo vrlo dobre rezultate prvih kliničkih istraživanja kod kompanije iz Bostona koja radi na pripremi RNA cjepiva. Radi se o kompaniji Moderna Therapeutics.
Mislim da ćemo u 12 do 18 mjeseci biti svjedoci razvoja vakcina a onda će, naravno, biti veliki problem pripremiti dovoljan broj da bi mogli zaštiti cjelokupno svijetsko stanovništvo.
Ovaj virus sporo mutira
RSE: Da li je jedan od razloga za taj oprez Svetske zdravstvene organizacije što ovaj virus mutira? Naravno, svi virusi mutiraju. Razlog za oprez je možda i što još nije pronađena vakcína za HIV iako ovaj virus cirkuliše skoro 40 godina, onda denga virus. Ako se ne varam, za zauške je najbrže pronađena, za četiri godine.
Štagljar: Mislim da ovaj virus jako malo mutira zbog toga što ima veliki genom. Znači, njegova pozitivna RNA molekula sadrži negdje oko 30 hiljada nukleotida, što je u biti ogroman genom za jedan virus. I takvi virusi si onda ne mogu dozvoliti da prave puno mutacija jer bi se onda mogle slučajno događati u genima koji su bitni za njihovo pakiranje u virusne čestice, u replikaciji tog virusa i tako dalje.
Većina tih promjena su tzv. "silent mutation", tihe mutacije koje ne uzrokuju promjene u nekim ključnim aminokiselinama u esencijalnim proteinima tog virusa.
Prema tome, takvi virusi koji imaju ogromnu informaciju, na našu sreću ne mogu si dopustiti da puno mutiraju. Svi ti projekti sekvenciranja SARS-Co-2 virusa sa različitih djelova svijeta su pokazali da postoje neke promjene ali vrlo male.
Dakle, to je jako dobar znak, jer to znači da ćemo cjepivo koje stvorimo protiv ovog "spike" proteina, odnosno proteina šiljka tog virusa biti učinkovito usprkos tih malih mutacija koje se događaju u njemu.
Zašto nema cjepiva za HIV?
A ovo što ste spomenuli kod virusa side, odnosno HIV, da nismo bili u mogućnosti pripremiti vakcinu - da, to ste u pravu, ali nikako ne možemo uspoređivati HIV sa ovim novim koronavirusom jer su oni potpuno različiti.
Dakle, virus side, HIV, se umnožava tako da se njegova genetička informacija ugradi u genom domaćina. Nakon toga, HIV virus može nastaviti umnožavanje ili ući u stadij mirovanja, tvoreći tako skladište kronično zaraženih stanica. Važno je napomenuti da se HIV virus isključivo prenosi seksualnim kontaktom, odnosno krvlju i njegova moć širenja je bila puno, puno manja nego SARS-Co-2 virusa.
RSE: Ali, ako pretpostavimo da je tačna izjava doktora Rajana, šta bi to značilo da bismo morali da se naviknemo da živimo sa COVID-19, recimo kao nekim sezonskim gripom? Da li bi njegova snaga opala ako bi ostao trajno sa nama, recimo kao što je i grip? I na koji način bi se onda čovečanstvo borilo sa tim trajnim problemom?
Štagljar: Što znači trajni problem?
RSE: U narednih 15 - 20 godina.
Štagljar: Pa, gledajte, ako budemo imali cjepivo, u čemu sam, ponavljam, veliki optimista i siguran sam da će jedan od tih 90 projekata stvaranje cjepiva protiv SARS-Co-2 virusa uspjeti – mi ćemo moći držati ovu pandemiju pod kontrolom. Prema tome, čim stvorimo tzv. imunitet krda, znači čim budemo imali oko 70 odsto svjetske populacije zaštićeno, taj virus više neće biti problem.
Mislim da će cjepivo biti dugotrajno
RSE: Pod pretpostavkom da se pronađe vakcina u narednih 12 ili 18 meseci, šta će to praktično značiti? Da li će to biti uslovno rečeno trajni imunitet, ili će se ta vakcina davati svake godine?
Štagljar: To je veliko pitanje na koje, nažalost, još nemamo odgovor. No, ja sam mišljenja da će cjepivo koje se bude stvorilo za SARS-Co-2 biti dosta stabilno upravo zbog toga što taj virus za sada vrlo malo mutira. Zbog toga mislim da ćemo imati prilike tim cjepivom držati ovu COVID-19 pandemiju pod potpunom kontrolom kada ga jedanput stvorimo.
RSE: Ali, da ponovim, ne zna se u ovom trenutku da li će ta vakcina onda biti trajna kao što recimo dobijate protiv zaušaka?
Štagljar: To je veliko pitanje. Ako uzmemo u obzir da virus neće mutirati onda će biti trajna. Ako će ipak mutirati, onda ćemo morati raditi svake godine na pripravku nove vakcine kao i protiv virusa gripe upravo zbog tih mutacija koje se događaju u njegovim proteinima.
Međutim, virus gripe ima puno manji genom, negdje oko 12.000 nukleotida u RNA molekuli, prema tome on si može dozvoliti da mutira, dok si ovaj virus novi SARS-Co-2 korona virus ne može dozvoliti da mutira. I zbog toga mislim da će cjepivo biti dugotrajno.
Lek protiv ebole jedini pomaže protiv korone
RSE: U međuvremenu dok se ne razvije vakcina radi se na razvijanju novih terapija. Neke su u upotrebi, neke od njih izazivaju kontroverze kao što je to hlorikin na kome insistiraju američki predsednik Tramp, brazilski Bolsonaro. Istovremeno u Francuskoj je zabranjena njegova upotreba.
Rusi koriste krvnu plazmu, pominju se i neki antimalarijski lekovi, remdesivir, kako se već zove. Šta je od tih lekova odnosno tih terapija u ovom trenutku najefikasnije i da li se uskoro može očekivati neka nova terapija koja bi eventualno za taj drugi talas na jesen bila učinkovita?
Štagljar: Gledajte, najjednostavniji način da se otkrije brzi lijek protiv COVID-19 je ispitivanje lijekova koji su već bili odobreni putem Federalne agencije za bolesti (FDA) za neke druge bolesti. Dakle, radi se o tzv. prenamjenama lijekova i momentalno u svijetu postoji bar stotinjak kliničkih studija u kojima se pokušavaju testirati već prije odobreni lijekovi za druge bolesti protiv COVID-19.
Američka FDA je, ako se ne varam, 2. svibnja ove godine odobrila korištenje lijeka pod imenom remdesivir za liječenje COVID-19, dakle radi se o već poznatom lijeku kojeg je sintetizirala američka biotehnološka kompanija Gilead Sciences iz Kalifornije a koji je originalno bio razvijen za liječenje infekcija uzrokovanih virusom ebole.
Prvi preliminarni rezultati kliničke studije su pokazali da su se COVID-19 pacijenti koji su primali remdesivir za 31 odsto brže oporavili nego pacijenti koji su dobivali placebo. Dakle, moram odmah naglasiti da se u ovom trenutku ne radi o tzv. "game changer", znači lijeku za liječenje COVID-19, no to je u ovom trenutku jedini lijek koji je odobren od strane FDA za liječenje COVID-19.
Krvna plazma za najteže slučajeve
RSE: A krvna plazma koja se u Rusiji promoviše?
Štagljar: Ne promovira se samo u Rusiji. Radi se o taktici koja se primjenjuje u brojnim državama svijeta, ovde u Kanadi, Americi, u Evropi. Znam da se u Hrvatskoj to radi. Znači, u tom pristupu ljudi koji su već preboljeli COVID-19 doniraju svoju plazmu kako bi pomogli u tom eksperimentalnom liječenju, koje bi moglo onda dati odgovore na pitanja kako pobijediti taj virus.
No, moram naglasiti da liječenje krvnom plazmom još uvijek nije potvrđeno kao efikasan metod. Ali, postoji jasna suglasnost da se ona primjenjuje u najtežim slučajevima, jer su se oporavljeni uspjeli izliječiti zahvaljujući tome što je njihov imunološki sustav shvatio kako da se bori sa virusom, zato što je napravio tzv. antitijela koja neutraliziraju virus.
Na taj način bi terapija krvnom plazmom trebala pomoći da premostimo vremenski period čekanja na cjepivo. Međutim, nikako ne možemo reći da će biti jedini uspješan način liječenja protiv ove pandemije.
Nepoznanice oko imuniteta
RSE: Dosta je polemika i nejasnoća da li su ljudi koji su preležali korona virus stekli imunitet. Znamo sigurno da su pacijenti sa težim simptomima razvili izvesan imunitet, ali je nejasno da li ljudi koji su imali blaže simptome, koji maltene nisu bili ni svesni da su preležali korona virus – stvorili taj odbrambeni mehanizam?
Štagljar: Nažalost, to još uvijek ne znamo. Kad neki virus, kao što je ovaj SARS-Co-2, uđe u naš organizam onda se aktivira imunološki sustav i počinju se stvarati antitijela tzv. IgM, IgG i IgA grupa, koja se mogu detektirati i serološkim, odnosno krvnim testovima. No, u ovom trenutku još uvijek ne znamo koliko će dugo trajati taj imunitet - nekoliko mjeseci, nekoliko godina ili zauvijek - to je velika nepoznanica.
RSE: Da li postoji korelacija između stepena ozbiljnosti oboljenja i jačine imuniteta?
Štagljar: Poznato je da neke osobe stvaraju jako malo tih antitijela IgG i IgM grupe, dok druge jako puno. Da li će osobe koje su stvorile jako malo antitijela onda biti više senzitivne na možda ponovnu infekciju dotičnim virusom - nažalost ne znamo.
Švedski model – fijasko
RSE: Dosta se govorilo ovih meseci i o tzv. imunitetu krda. Zvanično je registrovano više od šest miliona zaraženih u svetu od pojave korona virusa do sada. Pretpostavlja se da je taj broj najmanje nekoliko puta veći jer nisu svi detektovani, ali to je još uvek veoma mali broj u odnosu na sveukupno stanovništvo. Švedska je pokušavala sa tzv. imunitetom krda. Videli smo da su rezultati kontradiktorni. Dakle koliko je ta teorija imuniteta krda uopšte validna?
Štagljar: Da se stvori tzv. imunitet krda trebalo bi da se ovim virusom zarazi 70 odsto svjetskog stanovništva. Ali, tu postoji veliki problem a to je da su serološke studije koje su do sada bile provođene u SAD, Švedskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu, u Kini - sve pokazale da je negdje 10 do maksimalno 20 odsto svih testiranih došlo u kontakt sa virusom. To znači da u ovom trenutku stvaranje imuniteta prirodnim putem nosi preveliki rizik jer veliki dio populacije još nije procijepljen. Dakle, da ponovim, moramo čekati da razvijemo preko potrebno cjepivo.
Kada govorimo o Švedskoj, ona je definitivno imala najlabaviji pristup pandemiji jer je bila jedina zemlja koja u biti nije uvela obaveznu karantenu kao i socijalno distanciranje. Dakle, tamo su bili otvoreni restorani, djeca su išla u škole, u vrtiće. Jedino što su rekli da se mora izolirati stanovništvo u staračkim domovima.
Međutim, švedski plan za sticanje imuniteta krda definitivno nije dao željene rezultate. Vjerovatno znate da je nedavno provedena studija kojom je obuhvaćeno negdje oko 1.500 Šveđana u Štokholmu, koja je pokazala da je do kraja travnja ove godine svega 7,3 odsto stanovništva ovog grada steklo imunitet protiv COVID-19 - uz sve te mjere - a očekivanje je bilo da će do svibnja ove godine polovina građana, znači 50 odsto imati antitijela na SARS-Co-2 virus.
Prema podacima Univerziteta John Hopkins, u Švedskoj je do danas potvrđeno negdje oko 36.500 slučajeva COVID-19, to je negdje 0,37% od ukupnog broja stanovnika. Preminulo je 4.5 tisuće ljudi. Dakle, Švedska ima izuzetno visoku stopu smrtnosti od 13 odsto, što je, mislim, jedan od najpogubnijih ili najlošijih rezultata u borbi protiv COVID-19. Drugim rečima, po mom mišljenju švedski epidemiološki pristup je veliki fijasko.
Virus oštećuje druge organe
RSE: Pitao bih vas o posledicama po zdravlje korona virusa. Ima nekih istraživanja koja pokazuju da ljudi koji su imali teži oblik korona virusa imaju ozbiljnija oštećenja jetre, bubrega i ostalih organa. Takođe, u Iranu je zabeležen veliki broj stomačnih problema, dakle da se virus koji je respiratorni zapravo reflektuje i na taj način.
Štagljar: To je ono što sam već na samom početku rekao. Mi još uvijek ne znamo mnoge stvari o tom virusu. Dakle, kako to da neki ljudi nemaju ama baš nikakvih problema - 25 do 50 odsto njih koji su bili zaraženi tim virusom su totalno asimptomatski.
Kako to da neki ljudi imaju tako ogromne probleme a neki nemaju, nažalost, još ne znamo i definitivno će znanost u sljedećih nekoliko mjeseci ili godina pokazati koji su to zapravo parametri.
Definitivno ima ulogu sama genetika određenog pacijenta, ali bi bilo jako neodgovorno tvrditi da taj virus kod nekih pacijenata uzrokuje takve velike simptome zbog određenih znanstvenih činjenica koje su nam do sada nepoznate.
RSE: Da, jedan moment je zašto neki ljudi imaju ozbiljnije simptome a neki slabije, a drugi moment je da oni koji prežive i preleže te simptome mogu imati trajnije posledice po ostale organe.
Štagljar: Znamo već od samog početka da 80 odsto ljudi koji su inficirani sa dotičnim virusom neće imati nekakvih velikih problema. Od tih 80 procenata će čak do 50 odsto biti asimptomatski. Međutim, 20 procenata će imati problema. Od toga negdje 3 do 5 odsto će trebati pomoć ventilatora, odnosno respiratora. Šansa da oni onda prežive je negdje oko 50 procenata.
I sada kad ljudi kažu, a, pa to nije uopće neki ozbiljni virus, to je samo jedna blaža gripica - mislim da su jako u krivu jer ja osobno ne želim se igrati ruskog ruleta. Prema tome, ne želim biti taj koji će testirati sebe na taj virus, jer vidimo da je kod brojnih ljudi opasan. A mi ne znamo, zapravo, da li pripadamo toj rizičnoj skupni ili ne. I ono što ste rekli, da, postoji puno ljudi koji imaju jako ozbiljnih simptoma i koji kada čak i prebole taj virus više nikada nisu isti.
Najinfektivniji virus u povijesti posle ospica
RSE: Često se kaže kada neko umre, pa on je već imao zdravstvene probleme. Mnogo je ljudi koji imaju određene zdravstvene probleme ali žive relativno dugo uz određene terapije. To bi značilo da samo relativno i potpuno zdravi imaju šansu da prežive korona virus, a svi ostali su u riziku. I to je, zapravo, razlog zašto je ovaj virus mnogo opasniji nego običan grip.
Štagljar: Tako je. To je ono što uvijek svima govorim. Dvoje mojih kolega ovdje u Torontu su umrli od toga. Bili su mlađi od 45 godina i nisu imali nikakvih problema. Jedan je čak trčao maratone. Prema tome, to je jako opasna stvar i nije za igrati.
Mi smo taj virus na početku dosta potcijenili i ja prvi priznajem da sam mislio da nije toliko opasan. No, sva ova saznanja koja smo stekli o njemu u proteklih šest mjeseci nam ukazuju da moramo biti jako oprezni. Pa, nismo zabadava zaustavili ekonomije svih zemalja. U povijesti je postojao samo jedan infektivniji virus a to je tzv. measles ili ospice. Ovako nešto infektivno još do sada nismo vidjeli.
Prebacivanje krivnje između SZO, Kine i SAD
RSE: Svetska zdravstvena organizacija, ako se dobro sećam, reagovala je na upozorenja da treba proglasiti pandemiju stavom da je situacija pod kontrolom. Tramp je optužuje da je išla u prilog Kini, da nije blagovremeno reagovala i da je prikrivala informacije zbog čega je prekinuo njeno finansiranje.
Pošto su SAD najveći finansijeri, to je sigurno udarac za ovu organizaciju. Kako komentarišete tu polemiku i gde je Svetska zdravstvena organizacija zapravo pogrešila?
Štagljar: Mislim da se tu radi o bacanju krivnje sa jedne na drugu stranu, ili igranje ping ponga. Činjenica je da je Kina jako dugo, znači do kraja veljače ove godine, onemogućavala Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji da uđe u pokrajinu u kojoj je došlo do početne COVID-19 pandemije, odnosno epidemije u Wuhanu i da su krili informacije o SARS-Co-2.
Po mom mišljenju, Svjetska zdravstvena organizacija napravila je veliku grešku što nije dovoljno agresivno djelovala u tom slučaju i njeni postupci su bili vrlo blagi. Svi govore da je Svjetska zdravstvena organizacija imala nekakve tajne dogovore sa Kinom.
Tako je njemački Der Spiegel pisao da je predsjednik Svjetske zdravstvene organizacije imao tajne razgovore sa predsjednikom Kine Xijom. I predsjednik Trump je do sredine ožujka ove godine nekoliko puta pohvalio Xija i naglasio kako uspješno sarađuje sa Kinom.
Nemojmo zaboraviti takođe da je predsjednik Trump do negdje 20. ožujka ove godine strogo odbacivao bilo kakvu opasnost od COVID-19 pandemije na američkom tlu. Onda se desila ova potpuna katastrofa u SAD koje su u tu pandemiju ušle potpuno nespremne, bez dovoljno maski, zaštitne opreme, testova za dokazivanje virusa.
Od tada je onda počelo definitivno Trumpovo javno osuđivanje Kine i Svjetske zdravstvene organizacije. On je takođe govorio, zajedno sa njegovim sekretarom Pompeom, i da je virus nastao u laboratoriju. Tu se radi o skroz neozbiljnom ponašanju i odbacivanju krivnje.
Kao što sam već rekao na samom početku, Amerika je kao tehnološki najrazvijenija zemlja svijeta imala toliko vremena da se pripremi za ovu pandemiju jer je vidjela šta se događa u Kini i potom u Evropi. Međutim, oni nisu napravili ništa.
Trump je do tada skroz odbacivao bilo kakve naznake da je taj virus opasan, i sprdavao se s njime, s oproštenjem, i govorio da se radi o jednoj isto blažoj gripici. I kad je vidjeo da su stvari otišle naopako onda je naravno počeo osuđivati sve da bi zapravo saprao tu krivnju sa sebe.
Kina nije pošteno odigrala tokom pandemije
RSE: Kako komentarišete neke informacije da je Svetska zdravstvena organizacija, navodno, pod pritiskom Kine odlagala proglašenje pandemije, jer da je to učinjeno onda bi sve države krenule da nabavljaju neophodnu opremu, a, zapravo, pre proglašenja pandemije to je omogućilo Kini da se snabde za sopstvene potrebe?
Štagljar: Mislim da je to točna izjava. Mislim da Kina do sada nije pošteno odigrala tokom ove pandemije jer je puno stvari skrivala. Znači, dogovarale su se stvari tajnim kanalima između Svjetske zdravstvene organizacije i Kine. Definitivno su mnoge stvari ovdje otišle u krivom smjeru.
Virus nije stvoren u laboratoriju
RSE: Kako komentarišete teorije da je virus potekao iz laboratorije?
Štagljar: Svi dostupni dokazi do sada sugeriraju da je ovaj novi korona virus potekao iz životinje, te da nije riječ o nekom svesno stvorenom ili konstruiranom virusu u laboratoriju ili negdje drugdje.
Mišljenja sam da je nemoguće stvoriti tako potentni virus u laboratoriju jer da je to slučaj mi bi jednostavno to vidjeli na sekvenci dotičnog virusa. Ali, kada manipulirate određeni virus morate na njega staviti određene dodatne sekvence koje vam onda omogućavaju da te mutacije radite u nekim vektorima, kako ih mi nazivamo u molekularnoj biologiji. I onda bi se ponovo te sekvence morale staviti u virus i to bi bilo vidljivo.
Međutim, tih sekvenci nema, znači sve sekvence SARS-Co-2 virusa do kojih smo mi do sada došli u više od 40 zemalja svijeta ukazuju da su minorne promjene na razini RNA, dakle na razini genetičke informacije tog virusa. Prema tome, ne postoji po meni dokaz da je taj virus napravljen u laboratoriju.
RSE: Kako to da se virus iz Vuhana i provincije Hubej nije masovno raširio po ostatku Kine, ali je stigao do Italije, Španije, SAD, što je geografski mnogo dalje?
Štagljar: To je dobro pitanje. To je ono što mene smeta i, iskreno, ne vjerujem baš previše kineskoj vladi i njihovim izvorima. Radi se o jednopartijskom sistemu, oni su jako puno toga krili. Ali, zašto se to samo dogodilo u Wuhanu mi ne znamo.
Amerikanci povezuju sa time što tamo postoji institut koji se bavi istraživanjem korona virusa koji je dobio znatna sredstva od američke vlade. Međutim, još jednom napominjem da u ovom trenutku svi dostupni znanstveni podaci jasno pokazuju da taj virus nije bio manipuliran u laboratorijama.
SZO igra na sigurno
RSE: Još jedanput bih vas pitao zašto Svetska zdravstvena organizacija upozorava sve vreme - na svaki optimistički nagoveštaj da će se ipak pronaći vakcina kaže - ne, može se desiti da virus trajno ostane sa nama i da se moramo naučiti živeti sa njim.
Štagljar: Mislim da je Svjetska zdravstvena organizacija napravila nekoliko velikih pogrešaka i sada igra na jako sigurnu kartu. Ako će taj virus zauvijek biti među nama, ponavljam, mi ćemo ga sigurno držati pod kontrolom putem odgovarajuće vakcine.
Ako ne budemo u mogućnosti stvoriti vakcinu, u što čisto sumnjam, onda ćemo imati velikih problema. Ali, nadamo se onda da ćemo jednog dana možda imati određeni lijek - kako što je to u slučaju virusa side sada koji je pod kontrolom sa dotičnim lijekom. Međutim, znamo i sami da bi se napravio jedan potpuno novi lijek treba proći čak i do 10 godina.
Ali, u ovom slučaju kada se cijeli svijet ujedinio u borbi protiv ovog virusa, sve glavne farmaceutske kompanije svijeta, svi akademski laboratoriji - ja sam stvarno veliki optimista da će se to dogoditi.
Prema tome, ovo što sad Svjetska zdravstvena organizacija govori je da bi upozorila građane ako se to ne dogodi da bi imali na neki način javni dokaz da su oni ipak ukazivali na to da je taj virus veliki problem.
Zašto podaci ne pokazuju cijelu sliku?
Dnevna kompilacija slučajeva zaraženih korona virusom koje objavljuje Univerzitet Johns Hopkins je najkompletnija na svijetu, ali se oslanja na informacije koje dostavljaju vlade pojedinih država.
U mnogim zemljama postoje restrikcije o objavljivanju takvih informacija ili drugi razlozi zašto se ne želi prikazati puna slika.
Metodologija, direktnost, transparentnost i kvalitet ovih podataka može dramatično varirati od zemlje do zemlje.
RSE: Rekli ste između 12 i 18 meseci. To znači početkom ili sredinom ili krajem sledeće godine.
Štagljar: Tako je. Svako cjepivo, svaki lijek mora proći kroz tri faze kliničkih istraživanja.
RSE: A onda sledi proizvodnja.
Štagljar: Tako je. I to je veliki problem. Pokaže li se to cjepivo dobro onda će biti veliki problem da se stvori dovoljna količina da bi se moglo ponuditi svim stanovnicima ove planete.
Naravno, možemo pričati o tome hoće li cijepljenje protiv tog virusa biti obavezno, koliko će ljudi zapravo htjeti primiti to cjepivo. Jer, ako ne budemo imali barem 70 odsto zaštićenog dijela populacije, taj virus će i dalje cirkulirati svijetom. Prema tome, tu će morati vlade naših zemalja napraviti jednu od ključnih pravnih odluka.
Moramo biti spremniji za buduće pandemije
RSE: Koje se lekcije iz ove pandemije mogu izvući za neke nove pandemije koje će verovatno da ne kažem sigurno biti u budućnosti? Sve što se do sada dešavalo i zanemarivanje problema koji su se pojavili sa SARS-om, sa MERS-om, pokazuju zapravo da svet nije bio dovoljno spreman.
Da ćemo možda kada sve ovo prođe, vrlo brzo zaboraviti da smo imali veliki problem, pa će se nastaviti po starom. A da mogu doći neke nove pandemije, neki sojevi ptičjeg gripa koji, kako kažu, mogu ubiti milione ljudi. Kako vi procenjujete budućnost u epidemiološkom smislu?
Štagljar: Mi moramo iz ovoga naučiti jednu veliku lekciju da su nam virusi tokom naše povijesti oduvek bili velika opasnost. Usprkos ogromnom napretku znanosti i tehnologije u biomedicini u poslednjih pedesetak godina, mi još vijek nismo u stanju u kratkom vremenskom periodu pronaći odgovor za takvu pandemiju kao što je ova.
Prema tome, ovo takođe pokazuje da farmaceutske kompanije i fondacije brojnih zemalja moraju djelovati proaktivno. Da smo 2002. i 2003. bili u mogućnosti stvoriti cjepivo protiv SARS virusa koji je jako bliski rođak ovom SARS-Co-2 virusu - na razini genetičke informacije RNA molekule oni pokazuju 79,5 postotnu identičnost - ja sam uvjeren da bi već danas bili u mogućnosti to cjepivo primijeniti na ovaj novi virus.
Prema tome, to cjepivo bi već sada moglo neutralizirati, možda ne potpuno ali djelomično, infekcije SARS-Co-2 virusom. A zašto se to nije dogodilo? Zbog toga što smo SARS, kao što sam već rekao, 2003. godine nakon samo devet mjeseci uspeli dovesti pod kontrolu. Ali, razlog je što je taj virus bio puno jednostavniji, odnosno puno manje infektivan nego ovaj.
Mislim da je to još jedan dokaz da moramo djelovati proaktivno u borbi protiv virusa i stvarati vakcine. Jer, ako taj virus i nestane mi moramo imati spremne određene vakcine koje bi možda jednog dana mogli primijeniti kada dođe pandemija nekog novog korona virusa. Prema tome, mišljenja sam da ulaganje u epidemiologiju i virusologiju mora biti jedna od prioriteta svih zemalja svijeta.
RSE: A koncept javnog zdravstva, što se pokazalo na primeru Amerike, na neki način je bio zapostavljen.
Štagljar: Tako je. Trump čim je došao na vlast odmah je smanjio izdvajanja za Centar za bolesti i kontrolu za 20 odsto. I što onda možete očekivati kako će taj centar reagirati u takvoj pandemiji?
Facebook Forum